|
Program
Statut Liberalnog saveza Crne
Gore
- znacaj i objasnjenje - prepremio Sasa Markovic
Na početku moramo imati u vidu vjerovatno jednu od najvažnijih činjenica
koje determinišu rad i opstanak LS kao stranke. To je činjenica da je
LSCG nastao kao stranka diskontinuteta na ovim prostorima, dok su sve
druge stranke nastale ili iz komunističke partije ili čine nastavak nekih
konzervativnih stranaka iz vremena Kraljevine Jugoslavije. Dakle kao stranka
koja se naslanja na evropsku liberalno - demokratsku tradiciju LSCG je
otvorio novu stranicu političke istorije u Crnoj Gori.
Iskušenja i politička borba kroz koju je prošao LS od svoga osnivanja
26. Januara 1990. pa do danas, bogato su iskustvo koje je inkorporirano
u naš statut, kongresne rezolucije, deklaracije i druga dokumenta. Ne
bih ovom prilikom govorio o istorijatu naše stranke, koja je svima dobro
poznata, ali bih se osvrnuo na neke elemente našeg statuta, koji su upravo
spasili stranku u vrijeme velikih nasrtaja DPS sa željom da potpuno uništi
LS.
Dakle naša stranka je liberalno demokratska i kao takva ima i statut
jedne LS. Mnogo se govorilo i diskutovalo o našem statutu.
Njega su najviše kritikovali nasi najljuci politicki protivnici, kojima
je naš statut bio najveca prepreka da unište LS. Takode i neki naši bivši
funkcioneri koji su pokušavali da podijele ili preuzmu stranku na Konferencijama,
a naravno sve za racun DPS-a, bili su jako kriticni prema statutu, okrivljujuci
ga za svoje neuspjehe.
Statut LSCG je apsolutno demokratski, vezan za evropsku liberalno demokratsku
tradiciju, a gotovo je prepisan od Liberal-Demokrata Velike Britanije.
Kada se kaže prepisan, u tome nema ništa loše, već je i dobra stvar da
se učimo od razvijenih demokratija i inplementiramo ovdje njihova dostignuća,
a ne da eksperimentišemo praveći ovdje monstruozne mutante, kao što je
DPS mutirana komunistička partija, sa katastrofalnim rezultatima svoje
politike. Dakle, da li može biti nedemokratski statut, statut jedne stranke
koja dolazi iz Velike Britanije koja je kolijevka demokratije. Naravno
- odgovor nam je jasan. Međutim, ipak ćemo analizirati pojedine djelove
našeg statute koji su se nalazili na udaru naših protivnika.
Jedna od glavnih zamjerki je da je LSCG centralistička stranka u kojoj
se ništa ne pita baza. Na početku moram dati jasan odgovor. Istina je
da LSCG nije izgraden od baze, ali ni od otudenog vrha stranke, već od
slobodnih pojedinca koji su postali dio stranke kako bi ostvarili ciljeve
svoje političke borbe. Dakle, LS nema bazu kako bi to nazvali komunisti,
ali ima najširi mogući način odlučivanja za ostvarivanje svojih programskih
načela, za njihovo mijenjanje ili dopunjavanje. Pođimo odozdo.
U svim našim Opštinskim odborima svake tri godine se vodi široka rasprava
i odlučuje o budućim predstavnicima na Konferenciji LS, koji će imati
mandate na tri godine i koji će predstavljati svoj Opštinski odbor na
prvoj redovnoj izbornoj Konferenciji. Konferencija je najveći organ partije,
koja bira Predsjednika Konferencije i najuže rukovodsvo. Takođe, odlučuje
o politici stranke, koja će se voditi naredne godine, a takođe i bira
najuže rukovodsvo stranke na čelu sa Političkim Liderom. Konferencija
je takode mjesto na kome se rade izmjene i dopune Statuta. Predstavnici
na Konferenciji su 80% birani od strane svih OO LS, a 20% od strane Političkog
Lidera, ali u dogovoru sa Predsjedničkim kolegijumom, kojeg čine Predsjednici
OO sa po dva člana Izvršnog odbora.
Politički Lider i Mali kabinet, uz logističku, stručnu pomoć Velikog
kabineta, određuju taktiku i sprovode politiku LS u toku naredne godine.
LSCG svake godine održava svoje redovne Konferencije, pri čemu se ne malo
puta desilo da često imamo i po dvije Konferecije u toku jedne godine,
zbog održavanja Vanredne, usled važnih političkih odluka. Vanredne se
održavaju kada treba donijeti odluku koja nije zapisana u Statutu ili
programu.
Dakle, daću primjer: 2001. godine smo imali Vanrednu Konferenciju na kojoj
smo donijeli odluku da DPS-u ponudimo predizbornu koaliciju. Vrh stranke
na čelu sa Liderom i Malim kabinetom to nije mogao uraditi sam, jer smo
imali na snazi Budvansku deklaraciju koja nas je obavezivala da se ne
mogu praviti predizborne koalicije. Drugi primjer. Bili smo oštro napadnuti
od nekih naših bivših članova, (sada već uveliko aktivista DPS-a, bilo
direktno vezanih za DPS ili preko nekih njenih satelitskih partija) da
nijesmo pitali, kako bi komunisti rekli bazu, a pregovarali smo poslije
izbora 2001. sa koalicijom Zajedno za Jugoslaviju.
Dakle ponoviću, LS nema bazu u onom smislu kako je tretiraju komunisti,
a za sazivanje Konferencije nije bilo potrebe, jer vrh stanke kroz pregovore
sa koalicijom Zajedno za Jugoslaviju, nije kršio Statut niti ijednu rezoluciju
naše Konferencije. Mali kabinet i Lider su kroz pregovore upravo pokušali
ostvariti svoje političke ciljeve, tj. u ovom konkretnom slučaju doći
do referenduma.
Na sljedećoj redovnoj konferenciji, koja je održana mjesec dana poslije
ovih događaja, Predstavnici su mogli promijeniti rukovodstvo stranke.
Vrh stranke nije prolongirao Konferenciju, ali pobunjenici, a danas vidimo
aktivni igrači DPS-a, na Konferenciji nijesu dobili ni 8% podrške za smjenu
Lidera i Malog kabineta.
Druge Partije u Crnoj Gori nemaju ovakav način djelovanja, već robuju
starim Statutima, koji su naslijeđeni od SKJ, te su na taj način retrogradni
i otežavaju rad stranke u višestranačkom političkom ambijentu. Naravno
oni su namjerno zadržali takvu strukturu svojih stranaka, kako bi suštinski
zadržali diktaturu u stranci. Znamo kako DPS ili SNP donose svoje odluke.
Za svaku odluku oni pitaju svoju tzv. bazu, tj sazivaju svoje jako glomazne
Glavne Odbore. Međutim, i pored deklarativnog zalaganja da odlučuje što
širi broj ljudi u partiji, ovdje se suštinski radi o sasvim obrnutom procesu
odlučivanja.
Njihovi vrhovi stranaka, nemaju hrabrosti da sami donesu političke odluke
i preuzmu za njih odgovornost, pred organima stranke i članstvom, već
prepariraju svoje OO kako bi od Glavnog Odbora dobili alibi o ukoliko
postoji bojazan da će ta odluka biti nepopularna kod najšireg članstva.
Dakle, ako neko na Kongresu tih partija pokrene odgovornost protiv vrha
partija, vrh će se lako braniti, da je tako htjela baza, koja je odlučila
preko Glavnog Odbora. Primjer je Glavni odbor DPS-a koji je glasao za
Beogradski sporazum, iako su se skoro svi članovi Glavnog Odbora DPS-a
zaklinjali u projekat nezavisnosti. Ali naravno Đukanović je odradio članove
Glavnog Odbora preko lokalnih službi DB. Kasnije ako iko postavi pitanje
odgovornosti, njemu, Vujanoviću ili Maroviću, on će se lako braniti, činjenicom
da je tako htjela baza. Dakle, baza je u komunizmu, ili mutiranom postkomunističkom
periodu nekih crnogorskih stranaka, čista prevara. Govori se o bazi, ali
se baza prvo odrađuje prisilom, ucjenom ili kupovinom od strane poluga
moći, kakva je npr Služba DB.
Sjetimo se komunističkog perioda SFRJ, gdje je upravo baza bila ta koja
je predlagala najvažnije odluke, što je bila samo obična farsa, jer je
sve bilo smišljano u CK, pa onda vraćano na Lokalni nivo da neko to predloži.
Npr, predlog da Tito bude doživotni Predsjednik, ili predlog Ustava 1974.
itd.
U lokalnim odborima, kao i u drugim tijelima i organima stranke mora
postojati svijest o hijerarhiji određenoj Statutom LSCG, koja je u svim
demokratskim strankama u svijetu jasno definisana i strogo poštovana.
Socijalističko nasljeđe, kojeg su oslobođene demokratske zemlje zapada,
često je i u našoj stranci glavni uzrok za pojavu, ne tako rijetkih, slučajeva
nepoštovanja hijerarhije, ili odluka donesenih na najvišem nivou stranke.
Dakle, na lokalnom nivou, mi moramno imati adekvatno djelovanje stranke,
onom djelovanju koje je utvrđeno na Konferenciji i koje vodi vrh stranke.
Na primjer, ne može vrh biti u ratu sa DPS-om, a da neki OO LS ima prijateljske
odnose sa DPS-om. Takođe je veoma bitno, imati u vidu činjenicu, da vrh
stranke obilazi OO, kako bi razmijenio informacije i pomogao OO da što
efikasnije sprovodi politiku LS. Dakle cilj je dobiti što više glasova,
biti konstruktivan u opoziciji i efikasan u onim opštinama gdje vršimo
vlast.
Već je naglašeno, da jedino mjesto na kome se mogu mijenjati smjernice
državne politike LS jeste Konferencija LS. Naravno, ako vrh stranke nije
u pravu, svako od predstavnika može sačekati Konferenciju, koja se održava
svake godine i pokrenuti pitanje odgovornosti vrha stranke. Susrete vrha
stranke i OO treba iskoristiti da se fokusiraju problemi na lokalnom nivou,
te da se za njih nađu optimalna riješenja. Na taj način zajedno ćemo poboljšati
rad na lokalnom nivou, koji će biti efikasniji, pa samim tim i uspješniji.
Saša Marković, 2003
|
