Miroslav Vicković

[Biografija] [Privatno] [Uloga] [Članci i Izvještaji] [Intervjuji]
[Konferencije, Skupovi] [Arhiva Slika]

"Bijaše to izvajan Čovjek" Po svojim temeljnim osobinama, Miro Vicković kao da nije pripadao ovom podneblju. Kao da je među nas došao sa neke druge planete, iz nekog drugog svijeta. U šoku zbog njegove prerane, nenadane i brze smrti, to i dalje ostaje moj dominantni osjećaj da je došao iz neke druge sfere, osvijetlio nas i ozračio svojom ljudskošću i toplinom, hrabrošću i dostojanstvom, pravdosljubivošću i istinoljubivošću, ljubalju, i otišao tamo negdje odakle je i došao, tamo gdje smrt ne postoji, već se život rascvjetava u svim njegovim nadahnutim i maštovitim bujnostima.

Miroslav Vicković

Čak i ako tako nije, jer ja sam odrastao u društvu koje nije njegovalo osjećaj za vjeru u Nešto iza smrti, siguran sam da je Miro Vicković bio živo otjelovljenje najboljih sjećanja crnogorskog naroda. Onih sjećanja koja su nekad davno doživjela brodolom i više se nikad, osim kao farsa, nijesu pojavila u svojoj opštosti. Želim reći da kad smo gledali Mira Vickovića dok govori i kako govori, shvatali smo da to ne govori samo on, nego da kroz njega, kao medijuma, progovaraju ta najplemenitija, najbolja sjećanja jednog malobrojnog naroda koji nekad bješe.

Kad je Miro govorio, tvrdim da nije bilo čovjeka u vaskolikoj Crnoj Gori, bez obzira na vjeru, naciju, socijalni ili drugi status, koji u sebi nije šaputao: ja bijah, mi bijasmo. Kuražio ih je Miro da ponovo budu, svojim primjerom pokazivao da se ponovo može biti, da to nije tako teško, a i sam je govorio da nije tako teško biti čovjek, samo se malo treba potruditi.

Bilo kako bilo, vratio se Miro tamo od kuda je i došao ili ne, jedno je sigurno da Miroslav Miro Vicković od trenutka njegove smrti postaje velika nezaobilazna gromada istorije ovog naroda, pa ma kakva ta istorija bila. Već danas mogu reći da Miroslav Vicković spada među najljepše darove koji su se ovom narodu mogli potpuno nenadano desiti i to u najtežem periodu njegovog sveopšteg posrnuća.

A pjesma kaže neumrlu istinu - na muci se poznaju junaci. Ali isto tako i narodi.

Svom narodu Miroslav Vicković nije ostao ništa, ama baš ništa dužan. A narod njemu?

Shvatio je, kao i svi liberali, da su došla nova vremena u kojima nije baš mudro truditi se, ali po mišljenju onih koji se ne trude.

Ali, nikako nije mogao da razumije one koji su i njega savjetovali da se ne trudi, da to nema smisla, da je bolje i probitačnije ovako, pa onako. Ma budi Miro pametan!

Odgovarao im je da se čovjek ne rađa slobodan osim u američkoj deklaraciji o nezavisnosti, nego da se sloboda stiče borbom, ličnom borbom u najdubljem smislu te riječi. A kad se sloboda jednom lično stekne, ne može se nikad više nazad u ropstvo. Zato su liberali moja braća... Nego, znaš ti onu? I sa svojim neodoljivim osmijehom, zapjevao bi ili zbio neku šalu. A iz svake njegove šale ili pjesme opet bi išla poruka - mi bijasmo. Vi idite kuda hoćete, a moj se put zemaljski zna.

Miroslav Vicković, bijaše to izvajan Čovjek.

IN MEMORIAM MIROSLAV VICKOVIĆ
Miodrag Živković
11. Jun 2004. godine

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003