Sa liderom LSCG Slavkom Perovicem razgovor zapocinjemo pitanjem
koliko je zbog insistiranja na nacionalnom potisnuta ona
demokratska koponenta koja, inace, zauzima znacajno mjesto u
programu ove stranke.

Perovic: Taj prigovor stize od onih koji nas na jedan
"elegantan" nacin zele odstrijeliti, prikazati nas, ipak,
nacionalistima. Ispod njihove "anacionlane" oblande krije se, u
sustini, negatorski stav prema crnogorskoj drzavi i naciji.
Ili, u nesto boljem slucaju, ti sto nas kritikuju su
transnacionlni, nadnacionalni i zato su najbolji Jugosloveni.

Prema Crnogorcima primjenjivan je efikasan metod. Ugradjivana
im je psiholoska inferiornost (vi ste mali, uvijek vas je drzao
neko drugi i sa strane, vi ne mozete bez tudje pomoci, lijeni
ste itd.). Ko, sa druge strane, podgrijavane su i ideje o
njihovom posebnom poslanju (vi ste najcistiji, najsrpskiji,
pravi Srbi, nasljednici Nemanjica, Obilica i Svetog Save). Tim
tezama potkupljivane su vodje i inteligencija... Posljednji
Petrovic je bio "kupljen" podgrijavanjem potpuno nerealne
politicke ambicije da na jugoslovenski prijesto moze sjesti on
i njegovi nasljednici. O inteligenciji da i ne govorim, imate
primjera koliko hocete - Marko Dakovic, Andrija Radovic,
Mijuskovic i gotovo svi oni koji su se skolovali u Beogradu za
vrijeme knjazevnine i kraljevine Crne Gore. Njihovi duhovni
sljedbenici danas su oni sto u Beogradu, Novom Sadu i Titogradu
sa ponosom isticu crnogorsko "poreklo", li se kazuju
Crnogorcima, a zapravo rade, morajuci se svakodnevno dokazivati
svojim poslodavcima, da Crne Gore sto prije nestane sa
politicke scene, sve u interesu velesrpstva.

Stav: Bojim se da ste preostri. Ako se ovdje neko drugacije
nacionalno izjasnjava za to, vjerovatno, ima i razloga van onih
sto ste ih vi pomenuli?

Perovic: Treba znati kako je sve to pocelo. Tajnim programom
srpske diplomatije, "Nacertanijem" Ilije Garasanina, a danas
"Memorandum" i koncepti gotovo svih novoformiranih stranaka u
Srbiji slijede taj tajni program. Program je sacinjen radi
stvaranja uslova za velikosrpsku balkansku ekspanziju, a
potpomognut je tadasnjim interesima Engleske i Francuske koje
su imale ambiciju da pariraju ruskom i austrijskom uplivu na
Balkan. Po tom je konceptu trebalo posrbiti sve narode
slovenskog porijekla koji se granice sa Srbijom, pa tako i Crnu
Goru. Duhovna, obrazovna i vjerska nadgradnja u sluzbi je ove
zamisli. Tom su cilju adekvatno prilagodjeni kosovski i mit
Svetoga Save. Od tada se, zahvaljujuci Erdeljanovicu i drugima,
Crnogorci uce da su najcistiji, elitni Srbi, da su potomci
mitskih i realnih kosovskih junaka, potire im se jezik, svojata
kultura, potiskuje se sve sto je crnogorsko u njima. Ta
suptilna propaganda nailazi na pogodno tle, prije svega, zbog
stalnog ratnog angazmana Crne Gore. Zivot u vjectom ratnom
logoru uslovio je da se ne razmislja o otovranju sopstvenih
obrazovnih institucija, pa je mutna religijska svijest
dominirala.

Stav: No, zar i sam Njegos svoja najveca djela nije posvetio
kosovskom mitu, prahu oca Srbije u srpstvu?

Perovic: Kosovski mit u Njegosevom djelu je progresivan,
oslobodilacki, mobilizatorski. Instrumentalizacijom Njegosevog
djela postalo je jedna od najmocnijih poluga ostvarivanja
velikosrpskog, garasaninovskog koncepta. Tako taj mit u rukama
Aleksandra Karadjordjevica, Nikole Pasica, Petra Pasica, Stevana
Moljevica, a danas Seselja, Solevica, Vuka Draskovica i drugih
postaje instrument ponistavanja Crnogoraca. Kod Njegosa
Crnogorci duhovno natopljeni Kosovom, boreci se za oslobodjenje
Juznih Slovena, u stvari se bore i za konkretno - za Crnu Goru,
Crnogorce, sopstvenu drzavu, slobodu... Medjutim, kod ovih
drugih, na osnovu istog, kosovskog mita, Crnogoraca nema,
nijesu nikada ni postajali i proizvod su razno-raznih
kominternovsko-vatikanskih zavjera. Moze li biti vece uvrede za
crnogorski narod? U rukama Draskovica, Seselja, Solevica i
slicnih Njegos postaje i negator i rusitelj sopstvenog naroda.

Tako postavljeni kosovski i svetosavski mit postaju za narod, u
cije se ime instrumentalizuju, ozbiljna opasnost. Po
definiciji, mit je sam po sebi nejasna svijest. Treba ga
ocistiti od falsifikata i dati mu pravo istorijsko mjesto.
Narodi koji to ne urade u opasnosti su da im se istorija uvijek
ponavlja kao farsa. Jer, poslije poraza ne mozete se ponasati
kao pobjednik, a ako ipak "blefirate" poraz cete dozivjeti
ponovo.

Stav: Zar mitovi nijesu opsjeli i vas? Mit o hiljadugodisnjoj
drzanosti i samostalnosti Crne Gore, i koliko takav jedan mit
moze udaljti ovu republiku od demokratskih procesa koji su
zahvatili gotovo citavu istocnu Evropu?

Perovic: Vjerujte mi da je i farsa postavljati pitanje da li
smo mi vise nacionalni, a manje demokratski u situaciji kada je
Crna Gora ugrozena mnogo vise nego 1918. godine. Uciti
Crnogorce, danas kada svi u Jugoslaviji na svaki nacin
pritvrdjuju svoje nacionalne i drzavne identitete, da jedino oni
svoj identitet potiskuju, radi "svilene" demokratije, nije
nista drugo do stati uz bok rusitelja Crne Gore.

Stav: Insistiranje na kolektivnim pravima o kojima vi govorite,
ne moze biti garant demokratije, jer slobode nema i bez
individualnih prava i slobodnih pojedinaca!

Perovic: Katalogizovana je istina evropske misli, inaugurisana,
mislim, padom Bastilje da bez slobodnog naroda nema slobodnog
pojedinca i obrnuto! To su paralelni procesi, strane jedne te
iste medalje. Zatvarati i dalje oci pred histericnom najavom
brisanja Crne Gore sa istorijske scene je totalno politicko
sljepilo ili u najmanju ruku neozbiljnost slicna djecijim
igrama sa eksplozivom. Naravno, to moze biti i jasna politicka
strategija kojom se pomaze onima sto se zalazu da Crne Gore
nestane.

LSCG je demokratska politicka oranizacija koja ne uzurpira
pravo zastupanja crnogorskog naroda niti je crnogorska narodna
straza. Buduci da smo politicki original na ovim prostorima (ne
mijenjamo imena, ne prilagodjavamo zastarele politicke matice
"novim" modelima, koji su, zapravo, pun starog) mi se zalazemo
za totalnu rekonstrukciju Crne Gore. Rekonstrukciju koja ne
proizilazi iz ovog
nedemokratsko-staljinisticko-partijsko-politicijskog miljea,
vec iz etickih, kulturno-istorijskih i prirodnih vrijednosti
ovog tla. Jednostavno - mi znamo ko smo, sto smo i sta hocemo!
Ne damo se zavesti novim mitovima jer preskupo smo platili
robovanje starim. LSCG je partija koja nudi opstanak Crne Gore
i njeno dostojanstvo u svakom buducem jugoslovenskom i
evropskom ugovoru. Crna Gora je nasa domovina i nas prioritetni
interes. Nikome je necemo ni poklanjati, ni prodavati.
Uostalom, sami smo se, bez icije pomoci, odrzali vjekovima i to
u uslovima bliskim paklu, to moramo i danas imati u vidu.

Stav: Da li vasa stranka vodi dovoljno racuna o dvojnim
nacionalnom bicu kod jednog dijela Crnogoraca, koji naglasavaju
svoje srpsko porijeklo?

Perovic: Dvojno nacionalno bice Crnogoraca je komunisticka
ujdurma koja je bila neophodna radi odrzavanja vlasti u
vlastitoj crnogorskoj kuci, a i radi stalnog udvaranja
Beogradu zbog obezbjedjivanja perspektivnih polozaja. Pa,
pogledajte odakle su najveci negatori Crne Gore i crnogorske
nacije. Ko nas ne priznaje? Da nijesu to, mozda, jedan Bogdan
Bogdanovic i Nebojsa Popov, ili su to Ljubomir Tadic, Miodrag
Bulatovic, Rastislav Petrovic, Batric Jovanovic... Tako je bilo
i 1918. godine.

Nema naroda u svijetu sa dvojnim nacionalnim osjecanjem. Ja san
nacionalno Crnogorac, emotivno Jugosloven, pripadnik jedne
drzave, a ne nacionalne zajednice. Crnogorci se primarno
nacionalno osjecaju Crnogorcima, a sekundarno su se nekad
osjecali i Srbima, zahvaljujuci pripadnistvu tzv. srpskoj vjeri
- pravoslavlju i, naravno, zajednickoj oslobodilackoj borbi
Srba i Crnogoraca.

Mi smo, buduci brojcano mali, stekli i jednu mentalnu osobinu
da trazimo zastitnika. Takva bi osobina sve druge narode, da
tako kazem, pretopila. Sjetite se samo naseg odnosa prema
pravoslavlju, carskoj Rusiji, Srbiji, komunizmu, Staljinu...
Lijepo kaze Njegos: "Da li idje brata u svijetu/ da pozali ka da
bi pomoga". Mi smo ginulli, sto je i bilo u interesu onih
kojima smo se dobrovoljno davali, radi te "zastite" o kojoj
govorimo.

Stav: No, zar se to u mnogim oslobodilackim ratovima nije
desavalo, zbog zajednickih interesa sa drugim narodima, prije
svega Srbima?

Perovic: Grasanin u "Nacertaniju" kaze da Srbija mora odmah
upriliciti godisnju potporu crnogorskom vladici jer ce tako za
male pare obezbijediti saveznistvo najmanje deset hiljada
izvanrednih "brodskih vojnika".

To je politika, i to je realnost.

Stav: Dobrica Cosic u svojoj Budvanskoj besjedi govori o
rasrbljavanju Crnogoraca, medjutim, vi sa druge strane, isticete
njihovu denacionalizaciju. Ko je, po vama, odgovoran za to?

Perovic: Komunisti snose ogromnu krivicu. Onako kako su se oni
ophodili prema nacionalnom pitanju vjerujem da se nije ophodio
niko u Evropi. Prosto su se sa tim igrali. Ponasali su se onako
kako im je kad trebalo. One sto su se bavili proucavanjem
istorije crnogorskog naroda, sto je bio posao sa najvecim
stepenom rizika, proglasavali su cetnicima i bjelasima ako bi u
tim radovima prevagnula velikosrpska varijanta. A kad i
prevagnula crnogorska varijanta, jer velikocrnogorske nikada
nije ni bilo, niti ce je biti, te su istoricare i pisce
proglasavali zelenasima i separatistima. No, radi takvog odnosa
prema nacionalnom pitanju oni su i pali u cuvenom januaru.

Stav: Mislite li da su pali iskljucivo zbog odnosa prema
nacionalnom pitanju?

Perovic: Naravno, bilo je i drugih razloga. No, taj je glavni.
Sjecam se da je Marko Orlandic, samo par dana prije oktobarskog
mitinga govorio u Bijelom Polju da su netacne tvrdnje da je na
mitinzima sto su se tog ljeta organizovali Crnom Gorom
protutnjio i velikosrpski nacionalizam, da bi samot tri dana
nakon titogradskog "dogadjanja naroda" porucio: "U pamet se
braco Crnogorci". Cak je i jedan anemicni politicar Miljan
Radovic odrzao poslije oktobarskih dogadjaja "nacionalisticki"
govor radnicima, cini mi se, "Radoja Dakica". A, opet, svi se
sjecamo one tragikomicne rasprave, nekolika mjeseca prije
njihovog politickog kraha u CK SK Crne Gore povodom
"Etnogenezofobije" Save Brkovica i hajke na autora i izdavaca.
Danas se ta knjiga pokazuje kao prorocko stivo, iako je
napisana zapaljivim jezikom, koji je, kao sto vidite, postao
nasa realnost.

Stav: A sadasnji komunisticki vrh...

Perovic: Vrhunski je cinizam, saopsten brk u brk Crnogorcima,
od strane aktuelnog komunistickog vodje Momira Bulatovica koji
kaze da je stav Matije Beckovica o dvojnim nacionalnom bicu
Crnogoraca najblizi sadasnjim stavovima CK Crne Gore o tom
pitanju. Sef crnogorskih komunista citira jednog velikosrpskog
nacionalistu, velikog negatora Crne Gore.

Stav: Mozda bi insistiranje na gradjaninu, a ne na nacionalnom,
priblizilo Crnu Goru modernim evropskim drzavama, a sa takvom
politikom bi se vjerovatno mogao napraviti i kompromis izmedju
onih koji se osjecaju Crnogorcima i onih sto tvrde da su Srbi
jer sukobi izmedju ove dvije grupacije polagano postaju
nepodnosljivi i vode nas u proslost, umjesto u buducnost?

Perovic: Mi nemamo namjeru da vodimo politiku kompromisa. Za
takvo sta nema ni potrebe. Ko se osjeca Srbinom neka mu je
svaka cast, samo neka mene, kao Crnogorca, ostavi na miru i,
naravno Crnu Goru - drzavu crnogorskog naroda i ostalih koji u
njoj zive. Mi smo u programskim nacelima nase stranke istakli
da "citamo" Crnu Goru kao podrucje plodonosnog djelovanja tri
civilizacijska kruga - pravoslavlja, katolicanstva i islama. U
tome je nase veliko bogatstvo i velika sansa da Crna Gora
postane drzava gradjana u kojoj ce se voditi racuna o svima koji
ovdje zive. Ona mora biti zajednicki dom onih sto su se tu
vjekovima spajali: Crnogoraca, Albanaca, Muslimana, Srba,
Hrvata... Svi mi zajednicki, a ne niko sa strane, treba da
projektujemo ovu nasu zajednicu bez primnjene nasilnih metoda,
kako bi Evropa sjutra bila spremna da nas primi. Jerdno je
sigurno - Evropa nece zbog nas mijenjati svoj "urbanisticki"
koncept. Mi treba da izaberemo tip kuce koji najbolje odgovara
nasem tradicionalnom nacinu gradnje, a opet da je tako
sagradimo da bude prihvatljiva Evropi.

Stav: Koliko smo blizu Evropi u kojoj se kao par exellance
pojavljuje politicko pitanje: Sta sa Mauzlejom na Lovcenu, a
neka druga, sudbonosna pitanja ostaju po strani?

Perovic: Sto se tice LSCG niko od nas nije postavio pitanje.
Sta sa Mauzolejom, upravo stoga sto smatramo da se treba
baviti, kako vi kazete sudbinskim pitanjima. To pitanje
postavljaju drugi.

A sto se Mauzoleja tice nas stav je jasan. Bivsa kapela koja je
uklonjena radi podizanja Mauzoleja nije originalna Njegoseva,
vec originalna Aleksandrova, koju je on podigao 1925. godine iz
cisto politickih potreba, radi suzbijanja Federalistickog
crnogoskog pokreta. Taj pokret je, naime, te 1925. godine na
izborima postigao izvanredne rezultate i pored policijskog
nadzora i terora koji je tada harao ovim prostorima; i pored
hapsenja, ubijanja, paljenja citavih sela i stanja faktickog
gradjanskog rata. RAdi postavljanja Aleksandrove zaduzbine,
uklonjnei su ostaci Njegoseve kapele koja je djelimicno
stradala 1916. godine od austrijskog bombardovanja. Njeni su
ostaci oboreni u jezerce ispod lovcenskog vrha. Tako je
zauvijek nestala mogucnost njenog obnavljanja. Tada je prvi put
Aleksandar oskrnavio vrt Lovcena, gdje je za potrebe izgrdnje
Aleksandrove zaduzbine otvoren citav kamenolom. Sustina je u
ovome - Aleksandrova kapela je bila i ostala simbol sloma bivse
crnogorske drzave. Kapela je simbol prevage dinastije
Karadjordjevica nad dinastijom Petrovica, simbol unistenja
visevjekovne autokefalnosti Crnogorske crkve, simbol nacionalne
obespravljenosti Crnogoraca u tadasnjoj Jugoslaviji.

Militantni pravoslavni fundamentalisti nikako ne mogu da se
pomire sa cinjenicom da jedan katolik (Mestrovic) podize
velicanstveni spomenik pravoslavnom vladici na Lovcenu. Oni i
danas, sa predlozima da se rusi Mestrovic, ne brinu brigu za
ostatke Njegoseve kapele, vec takvim inicijativima cetnicki i
paracetnicki krugovi u okviru Srpske pravoslavne crkve hoce da
vrate svoj simbol na vrh Lovcena. Mozda to i urade, kad
Crnogoraca vise ne bude. Sve dok postojimo to je neizvodljivo!

Stav: Govorite o autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve,
no u javnosti je, cini se, dominantno misljenje da ta crkva
nikad nije bila samostalna?

Perovic: Crnogorska autokefalna crkva je neodoljiv dio bica
crnogorskog naroda, ali i najoriginalniji izraz zivota naseg
naroda u vjekovima slobodnoj Crnoj Gori. Od ukidanja Pecke
patrijarsije, 1966. godine, nasa crkva je stekla i
juridisticko-kanonsku autokefalnost. Priznao je Sveti sinod
Rusko pravoslavne crkve, a priznala je i "prva medju jednakima"
Vaseljenska carigradska patrijarsija. Priznaju samostalnost
Crnogorskoj crkvi i svi ozbiljni srpski naucnici koji se bave
ovim pitanjima. Samostalnost je ukinuo 1920. godine regent
Aleksandar. On ujedinjuje pravoslavne mitropolije i crnogorsku
pravoslavnu crkvu i to naziva Srpskom pravoslavnom crkvom.
Jasno, ta je crkva trebalo da obezbijedi propulzivnost
velikosrpstva u svim pravoslavnim krajevima nove drzave.

Stav: A koliko danas crkva ima uticaja na politiku?

Perovic: LSCG je vise puta naglasio da je danasnja
Crnogorsko-primorska mitropolija militantna organizacija koja
asimiluje Crnogorce, a u njenom posjedu nalazi se i veliki dio
naseg kulturno-istorijskog nasljedja, nad kojim crnogorska
drzava fakticki nema nikakvu kontrolu niti uticaj, kao sto nema
ni uticaja na izbor mitropolita.

Dozivjeli su tako Crnogorci da im sveti sinod SPC ne dozvoli
izlaganje blaga iz crnogorskih manastira u jednom od
najzahvalnijih izlozebnih prostora u Jugoslaviji. Dozivjeli su
da im se u sred Manastira Svetog Petra Cetinjskog krampama
razbijaju grobovi velikana: knjaza Danila Petrovica, velikog
vojvode Mirka Petrovica i unistavaju grobovi u kojoima su bili
sahranjeni Sveti Petar Cetinjski, Njegos i knjaz Danilo.
Grobove je oskrnavio jeromonah Cetinjskog manastira radi
toboznje pripreme za bolju "estetsku prezentaciju; pa su tako
ovi sveti i originalni grobovi zamijenjeni mermernim
sarkofazima. Dozivjeli su Crnogorci da im sadasnji Nikanor,
rodom negdje od Sibenika, u lice, sa stolice Svetog Petra,
govori da su komunisticka izmisljotina, a crnogorska drzavna
vlast na to ne reaguje.

Sve su to, valjda, dovoljni razlozi zbog kojih LSCG i otvara
raspravvu o autokealnost crnogorske crkve, jer je ona oblik
nacionalnog suvereniteta.

Sta: Koliko tim narusavate sveto demokratsko pravilo o
nemijesanju svetovne vlasti u crkvene poslove?

Perovic: Da se Crkva nije umijesala u politiku tako drasticno,
danas ni mi ne bi forsirali takva pitanja. Crnogorsko-primorska
mitropolija odavno nije osloboditeljska crnogorska insitucija,
sto je bila kroz vjekove. Ta Crkva je danas asimilatorski
velikosrpski mehanizam. Tako se u Cetinjskom manastiru vise ne
mozete krstiti kao Crnogorac istocno-pravoslavne vjere, vec
iskljucivo kao Srbin, ili, u najboljem slucaju, kao Srbin iz
Crne Gore. Pored toga sto preimenuje Crnogorce, SPC je
preimenovala i sve sakralne objekte na teritoriji nase
republike u srpske. Za taj kulturni vandalizam mi optuzujemo i
dosadasnju jednopartijsku vlast, koja se ponasa tako kao da
vodi jednu erdevicku mjesnu zajednicu, a ne jedan
desetovjekovni istorijski narod i njegovu drzavu.

Stav: Vi, danas, postavljate i pitanje legitimnosti i
legalnosti odluke o ujedinjenju Crne Gore i Srbije, koja je
donijeta na Podgorickoj skupstini 1918. godine?

Perovic: Podgoricka skupstina i odluka o ujedinjenju je
nelegalna i nelegitimna jer je donijeta pod prijetnjom srpskih
bajoneta i uticajem trezora srpskih banaka. Veleizdajnickim
cinom Crnogorci su tada privedeni u novu jugoslovensku
zajednicu.

Stav: Ne bi se moglo reci da su privedeni jer su Crnogorci bili
za jugoslovensku zajednicu?

Perovic: Ali ne i za svakakvu zajednicu. U Crnoj Gori nije bila
niti jedna politicka grupa protiv ujedinjenja sa
juznoslovenskim narodima, ali je bilo onih koji su se zalagali
protiv aneksije Crne Gore od strane Srbije. Kobne posljedice
tog cina mi osjecamo i danas.

Ono sto se desilo 1928. godine ne moze se sagledati bez ucesca
srpske vrhovne komande iz tog doba i njenog stvarnog stratega
Nikole Pasica. Srpski pukovnik Petar Pasic je poslije rata
priznao da je po nalogu Nikole Pasic doveo crnogorsku vojsku,
kojom je zapravo komandovao, do poraza, kako se Nikola Petrovic
ne bi pojavio kao konkurent Petru I i oko jugoslovenskog
prestola.

Da se htjelo po svaku ciejnu zauvijek obracunati sa Crnom Gorom
govori i podatak da je prva vlada Kraljevine SHS donijela
odluku o iseljenju Crnogoraca u Makedoniju. Selidbu je
sprijecio snijeg i medjunarodne okolnosti. Podatak da napacena i
ratom opustosena Crna Gora dozivljava i tako beskrupulozno
ponizenje da joj se otima 750 miliona ondasnjih dinara, sto ih
je dobila na racun ratnih reparacija, te da se taj novac trosi
negdje drugo, a najvise u Srbiji, dok se ovdje fakticki umiralo
od gladi, govori sam po sebi dovoljno o polozaju Crne Gore u
novoj drzavi i ne treba ga posebno komentarisati.

Stav: Ipak, primjedba koja se najcesce moze cuti na racun vase
stranke je da vi vodite antisrpsku politiku?

Perovic: Mi razlikujemo bratski srpski narod od onih koji na
platformi velikosrpstva pokusavaju da instrumentalizuju tu
koncepciju u Crnoj Gori, koja je u proslosti bila pogubna ne
samo za crnogorski, vec i za srpski narod. Pogledajete samo sta
se desilo u Jugoslaviji. Pogledajte kakvo je danas raspolozenje
zbog takve politike prema Srbiji u Sloveniji, Hrvatskoj,
Makedoniji, Crnoj Gori, Kosovu, Vojvodini, Bosni. Da li je iko
od zapadnih politickih komentatora nasao lijepu rijec za
politiku srpskog vozda? Sta se sve to desava po Srbiji koja,
iako mi je tesko u to da povjerujem, kao da gubi istorijsku
sansu da se prikljuci Evropi.

Stav: Koliko smo do sada mogli cuti, Milosevic se, ipak, zalaze
za Srbiju od Dragasa do Horgosa. Mozete li zamisliti sta bi se
dogodilo sjutra, ako bi na celu sjeverne republike dosao Vuk
Draskovic, koji izgleda podrzava onu koncepciju "od Bara do
Subotice"?

Perovic: Srbija od Bara do Subotice - to zaista ne mogu da
zamislim. To je, jednostavno, ne samo tesko izvodljivo, vec i
nezamislivo.

Stav: Kakvom vam se cini ideja Narodne stranke, koja u slucaju
raspada Jugoslavije predlaze stvaranje jedne nove drzave,
federacije koju bi tvorile Crna Gora i Srbija?

Perovic: Takav je koncept zaista u opticaju. Ta nova, treca
Jugoslavija sastojala bi se, kako se eksplicite tamo navodi, od
dvije srpske drzave - Srbije i Crne Gore. Iz takvog stajalista
mogu se izvuci dva zakljucka - prvi: da u Crnoj Gori zive Srbi
jer, logicno je da ime naroda odredjuje i ime drzave. Prema
tome, ja bih u takvoj drzavi kao Crnogorac bio nacionalna
manjina. Manjina u sopstvenoj kuci. Drugo: ako se vec govori o
srpskom narodu i ovdje, sto ce jednom narodu, dakle srpskom,
dvije drzave? Svjedoci smo ujedinjenja dvije Njemacke, istom
cilju teze dvije Koreje, dva Jemena, dvije Irske.

Kilibarda toboznjom "federacijom" Crnogorce zeli prevesti zedna
preko vode, radi "istorijskih zasluga" "poklanja" im sopstvenu
drzavu, koju su Crnogorci izborili svojom krvlju, znanjem,
umijecem, kulturnom tokom desetovjekovnog kontinuiteta. To je
vrhunski cinizam. "Poklanja" nam se ono sto nama inace pripada,
sto smo sami sagradili, zaradili i ostvarili. Ovi "darodavci"
kao da govore: ako ne budete dobri drzavu cemo vam oduzeti
odmah, a kad se malo poigrate, svejedno, uzecemo vam je, samo
malo kasnije.

No, da se malo nasalim, duhovni nastavljaci Podgoricke
skupstine u odnosu na svoje prethodnike iz tih vremena malo su
"napredovali". Jer, 1918. godine nije moglo biti ni govora o
bilo kakvoj autonomiji dotadasnje suverene Kraljevine Crne Gore
u Jugoslaviji. Ona je, jednostavno, zbrisana. Kilibarda nam
danas "velikodusno" nudi autonomiju. Hvala mu lijepo na tom
"poklonu".

Stav: Kaka je vas odnos prema Jugoslaviji i dilemi federacije -
konfederacije?

Perovic: Ta je dilema ispolitizovana. Tom se dilemom
diskredituju one snage sto Jugoslaviju zamisljaju kao modernu
tvorevinu koja je nastala radi zastite i prosperiteta tih malih
juznoslovenskih i balkanskih naroda koji su u njenom sastavu, a
ne nikako radi nekakvih "visih interesa", makar se oni zvali i
"jugoslovenskim", kojim bi se ponistili i progutali narodi u
okviru nase zajednicke zemlje.

No, razgovor na ovu temu moci ce se voditi na pravi nacin tek
kada se sprovedu slobodni izbori u svim federalnim jedinicama,
na nivou citave zemelje. Legalna i legitimna rukovodstva imaju
danas samo Slovenija i Hrvatska. A ostatak Jugoslavije ima
problema sa elitama koje taj posao oko izbora, bez obzira na
zaklinjanje, zele da odgode za sto kasnija vremena.

Nasuprot tome, LSCG se zalaze za puni drzavni i nacionalni
suverenitet, koji se mora uspostaviti nakon visestranackih
izbora. A ako se Jugoslaviji bude odlucila za konfederaciju mi
cemo biti njen samostalan i ravnopravan dio.