Vjesnik, 29. Mart 1991. godine

Nismo u parlamentu da bismo šutjeli

Na ovih dana održanoj prvoj godišnjoj skupštini Liberalnog saveza Crne Gore koji broji 6.000 članova, za predsjednika predsjedništva stranke izabran je Slavko Perović, vatreni i najagilniji njegov član i isto takav opozicijski predstavnik u pravom crnogorskom višestranačkom parlamentu. On je, po jednima, simbol "probuđene Crne Gore", koja se "postavlja na noge i žilavo brani svoje pravo na suverenitet", a po drugima, kojih je, mora se priznati, više, čovjek koji hoće da posvadi "dva oka u glavi" i "iščupa historijske korijene što Crnu Goru vežu sa sestrom Srbijom".

S Perovićem smo razgovarali neposredno nakon ponovnog izbora za lidera Liberalnog saveza Crne Gore.

* Skupština je podržala rukovodstvo LSCG, a to znači i Vas, nakon što ste, kako sami često ističete, zajendo sa strankom prošli kroz teška iskušenja. Što je, po Vašem mišljenju, najveći uspjeh LSCG?

- LSCG je, bez sumnje, najznačajnija opozicijska snga u Crnoj Gori. Njemu vjeruje ogroman broj mladih ljudi i najveći broj crnogorskih intelektualaca. Nismo odstupili ni od jednog programskog načela, uprkos tome što smo bili, i još uvijek jesmo izloženi pravoj harangi državnih glasila. Pritisak je, ipak, opao, što zbog ustupaka što ih izborna opozicija, što zbog beogradskih događaja. Crnogorski poltronski političari trenutno su bez kompasa. Poslodavac im se njiše, pa oni sami pokušavaju izbjeći neminovni pad. Na našoj Skupštini osjetilo se poštovanje članstva prema politici koju smo vodili, a koju bih usporedio s borbom Davida i Golijata. Nekada se u Crnoj Gori znalo, pa se tako i postupalo, da slabom i nejakom jedina obrana može biti moralna principijelnost. Moćan i jak može i zločin proglasiti vrlinom, slabom je etika jedini način odbrane. Vlast nije bila sposobna shvatiti dubinu poruke kako se LSCG ne bori prvenstveno za vlast već za širenje prostora demokraciji i istini. Naš cilj je velik - prosperitet i suverenitet Crne Gore. Mi smo odlučili da taj cilj postignemo sredstvima što su ga dostojna.

* Na skupštini je za antibirokratsku revoluciju rečeno da je bila "samo pokušaj manipuliranja opravdanim narodnim gnjevom, izazvanim apsolutnim promašajima tzv. samoupravnog socijalističkog projekta" te da se "sve svelo na birokratsku restauraciju". Čime to potkrepljujete?

- To je očigledno. Mlado, mudro i pametno rukovodstvo nije ništa uradio da bi se promijenio sistem. U Crnoj Gori je danas teže biti nekomunistom nego u vrijeme prije siječnja 1988. Mnogo, mnogo teže. Opravdanje poteza vlasti puno je slatkorječivosti i demagogije a opstanak joj je moguć time što se svako eventualno protivljenje dočekuje kao antisrpstvo. Ali, vidite, najveći Srbin poslije kneza Lazara, Slobodan Milošević, doživo je da mu se viče "Slobo, ustašo". Metafora je jasna!

* Rečeno je i da je pobjedom Saveza komunista na izborima u Crnoj Gori "produžena agonija". Hoće li se o Vašem mišljenju, događajji u Srbiji odraziti na Crnu Goru?

- Poštujemo odluku naroda Crne Gore, iskazanu na izborima. Uotalom, SK je mnogo obećavao. Sada se, međutim, rezultat tih obećanja uočava na svakom koraku. Socijalni bunt samo što nije provalio. Ne pomažu više ni Pakarac, ni ustaše, ni antisrpska koalicija. Samo demokratska Srbija odgovara Crnoj Gori, samo takva Crna Gora odgovara i vitalnim interesima Srbije.

* Stalno ponavljate da je Crna Gora navodno ugrožena ostvarivanjem memorandumskog projekta i Garašaninovog srpskog državnog projekta. Kako u tom kontekstu tumačite decediranu izjavu Momira Bulatovića kako se ne smije dirati u suverenitet Crne Gore, kao i slične izjave drugih crnogorskih čelnika?

- Odgovorit ću pitanjima: njije li dojučerašnji člna državnog Predsjedništva, gospodin Bućin, prisustvovao dodjeli Njegoševe nagrade Ćosiću, idejnom nastavljaču Garašanina i kreatoru sadašnje velikosrpske linije? Ne stoluje li na Cetinju anticrnogorski mitropolit Amfilohije, koji se najdirektnije politički angažirao kako bi pridonio bržem rušenju Crne Gore? Je li crnogorska "Pobjeda" glasila koje štiti, ili koje poništava crnogorski individualitet? Sjećate li se da je ikad u bilo kojem crnogorskom držvnom informativnom sredstvu izrečena makar i jedna aluzija na ono što se radi pod vodstvom Slobodana Miloševića? Znate li da se u Crnoj Gori sudi velikoj grupi intelektualaca, i to zbog njihovih procrnogorskih stavova? Da je ogromnom većinom u crnogorskom parlamentu dva puta odbijena rasprava o donošenju deklaracije o suverenosti Crne Gore, makar su slično uradili svi ostali u Jugoslaviji?

* Skupština LSCG aklamacijom je podržala prijedlog o deklaraciji o suverenitetu. Koje bi bile njezine osnovne postavke?

- Suština je o ovome: izlazak iz Jugoslavije bilo koje federalne jedinice predstavlja za nas kraj Jugoslavije, ovakve kakva ona jeste, pa ćemo se založiti da Crna Gora postane suverena država. Znam da je 'suverenitet' lako izgovoriti ali je vrlo teško ostvariti, ali nema nam drugoga puta do budućnosti. To nikako ne znači da mi nismo zainteresirani za novi oblik jugoslavenske sinteze, koju vodimo, međutim, isključivo kao savez država.

* Veoma ste aktivan sudionik u radu višestranačke Skupštine iako, s obzirom da predstavljate manjinu, nemate većih šansi da Vaše ideje i prijedlozi budu usvojeni. Je li to Sizifov posao?

- Nije. Mi smo u parlamentu da bismo saopćili naše stavove, a ne da šutimo. Svakoj vlasti data je vlast, a svakoj opoziciji data je mogućnost da kroz konkretne djelatnosti štiti i dograđuje demokraciju. Uvjeren sam da se i u glavama ljudi, koji poslušno dižu ruke, puno toga mijenja, da i njima narasta bunt. Negodovanja, pak, shvaćam kao priznanje našoj hrabrosti, jer sve što govorimo logično je i argumentirano. Slobodan sam iznijeti ovu tvrdnju iz prostog razloga što mi u parlamentu ne vodimo politiku, vće uvodimo osnovne postulate demokratskog ponašanja, pokušavamo, dakle, unijeti u crnogorski parlament ono što već odavno karakterizira evropske parlamente.

* Vi osobno utrošili ste dosad ogromnu energiju u radu LSCG, predstavljajući se kao nepokolebljiv borac za njegove stavove i izdržavajući mnoge udarce onih koji se s vama ne slažu. Dokle ćete tako izdržati?

- Volim Crnu Goru i u njoj želim živjeti kao čovjek, a to mi može omogućiti jedino njezino demokratsko biće. Ovaj narod je odavno ispjevao pjesmu: "Bez izvora nema vode, ni života bez slobode". Nekada je znao što znači biti slobodan, moramo mu vratiti ta zatrta sjećanja.