Večernji list, 10. Jun 1990. godine
Mi jesmo separatisti!
Bivši općinski javni tužilac u Cetinju, sada direktor Arhiva Crne Gore i lider liberala, u široj javnosti pročuo se prije tri godine kao izdavač knjige "Etnogenezofibija" Sava Brkovića. U vrlo kartkom vremenu proživio je partijsku i građnasku Golgotu, a najgova stranka je jedna od prvih koja je ozbiljnije "uzdrmala" kućni mir i pokrenula političku učmalost u Crnoj Gori.
* Gospodine Peroviću, ima i onih koji osporavaju vaše ideje. Zanima me vaš pogled na buduću Crnu Goru i Jugoslaviju?
- Mi smo, bilijarskim žargonom rečeno, prvi u Crnoj Gori gurnuli lopticu istine - "karambol" j još u toku, nezaustivljivo otkrivajući pozicije svakog političkog subjekta u minijaturnom, ali polivalentnom crngooskom političkom prostoru. Jedina smo stranka koja je napadnuta i prije zvaničnog osnivačkog čina. Jedina smo stranka o kojoj su se decidirano negativno izjasnili prvi čovjek crnogorkse države i prvi čovjek onoga što se naziva SK Crne Gore. Ta dva negativna politička stava shvaćena su kao mig za pokretanje nepodnošljivo olake, prizemne kampanje protiv LSCG. Neravnopravnost tog brutalnog obračuna, u kojemu nam je uskraćivano i elementarno ljudsko pravo na odgovor, doprinijela je punoj promociji i afiramciji našeg programa i učinila da broj naših pristalica i simpatizera jako poraste. Danas smo najznačajnija opoziciona snaga u crnogorskom političkom miljeu.
Uz poštovanje i afiramciju korpusa ljudskih prava ističemo da Crnu Goru vidimo kao područje na kojemu su se vjekovima plodonosno prožimale tradicije tri velika civilizacijska kruga: pravoslavlja, katoličanstva i islama. Uz jedno, zaista bogato, polivalentno kulturno-istorijsko nasljeđe, shvatamo da živimo na jednoj od najljepših evropskih teritorija. Njegovu minijaturnost, kao i minijaturnost populacije, čitamo kao izvanrednu prednost koja omogućava u bezbroj varijacija uspostavljanje drugačijih organizacionih shema koje nam mogu omogućiti relativno brzi, svakako brži izlazak iz krize nego nekim drugim jugoslavenskim federalnim jedinicama. Želimo mediteransku orijentaciju Crne Gore i evropsku Jugoslaviju. Vidimo Crnu Goru kao zajednički dom svih koji u njemu ravnopravno žive, međusobno se prožimajući i nadgrađujući.
* Tko su, zapravo, crnogrski liberali? Vlada mišljenje da je riječ o crnogorskim separatistima. Ofarbani ste, vele, zelenom bojom kao duhovni nasljednici predratnih crnogorskih federalista. Što je u tome istina?
- Mi jesmo separatisti! Zaista se separiramo od rezultata "nauke" smišljene radi opravdanja postulata jednog vremena - jedan narod, jedna država i jedan kralj. Istorijski već prekasno, šest malih balkanskih naroda bilo je izloženo provjeri dejstva te unitarističko-hegemonističke jednadžbe, u kojoj za mnoge, a posebno za crnogorce i njihovu državu, nije moglo biti mjesta. Gotovo istoga časa, već 7. januara 1918., Crnogorci su žestoko odgovorili tzv. božićnom pobunom, koja je bila uvod u surovi građanski rat, koji je trajao sve do 1916. Samo tog 7. januara izginulo je 500-700 Crnogoraca. Poznati belvederski događaji 1936. godine, opet krvavi, pokazali su svu bijedu, poniženost i uvrijeđenost te stepen nacionalne obespravljenosti Crnogoraca u novoj vidovdanskoj Jugoslaviji. Konačno NE rečeno je 13. jula 1941., kako okupatoru, tako i onim snagama koje su Crnu Goru vidjele kao "samostalnu" pod Musolinijevim režimom.
Sa zelenašima, osim ideje o državnosti Crne Gore u jugoslovenskoj državi, nemamo dodirnih tačaka. Naprosto, oni su autonomnost Crne Gore zasnivali na tzv. "istorijskim pravima" Crne Gore i Crnogoraca, kao krvno najčistijih, elitnih Srba. Ova, u osnovi rasistička, etnogenetska teorija, korespondira sličnim idejama koje se tada javaljaju i kod nekih drugih naroda na evropskom tlu. S obzirom na to da je isticanje crnogorstva u novoj kraljevini SHS bilo tretirano kao kriminal, antidržavni akt, to je bila jedina mogućnost dolaska do željene federalne strukture ondašnje države, i takve Crne Gore u njoj. Nastavak te linije pripada Đilasu, Bećkoviću, Tadiću i inim, a ne LSCG-u. Mi smo demistifikatori! Smatramo se Crnogorcima.
* Oko crnogorske državnosti i duhovnosti vođe se žučne polemike. Kakav je vaš pogled na crnogorsko nacionalno pitanje?
- Istom metodologijom kojom savremena nauka opipava prošlost srpskog, hrvatskog ili bilo kojeg naroda, opipava se i državno-pravni, nacionalni, narodni, viševjekovni kontinuitet Crnogoraca. On je nekad snažan, nekad se slabašno raspoznaje, ali se čita. Od pojave trajnog programa srpske diplomatije, poznatog "Načertanija" Ilije Garašanina iz 1844., na ovim prostorima ništa nije isto. Njegova operacionalizacija doprinijela je kobnoj dezorijentaciji Crnogoraca, slomu crnogorske države 1916.g. itd. i slijedu kobnih događaja po crnogorski narod. Kad se ovome superponira istina da Crna Gora nije uspjela otvoriti vlastiti univerzitet; kraljevina Jugoslavija to nije htjela, a u "socijalizmu" zemlja koja baštini popa Dukljanina, Miroslavljevo jevanđelje, Oktoih, Petrovića, njihove štamparije i škole, biva posljednjom "federalnom jedinicom" koja dobija univerzitet bez filozofskog fakulteta, što je jedinstven slučaj u civilizovanom svijetu - potpuno je onda jasno zašto dans prosječni Crnogorac ne razlikuje, recimo, vladiku od knjaza Danila Petrovića. K tome, kod 60.000 nepismenih Crnogoraca gusle su i danas, u vrijeme kompjutera, jedini komunikacioni kanal koji ime saopštava strogo selektirane poruke o njihovoj "svijetloj", "plemićkoj" prošlosti, što je sve u funkciji vrlo konkretnih političkih odnosa i borbi koje će odrediti sudbinu Crne Gore. Mit se, u takvim konkretnostima, pokazuje kao uspješan softverski dio manipulacije jednim narodom.
* Prvi ste stali u obranu Njegoševog maulozeja na Lovećenu. Zašto je ovaj spomenik toliko važan da mu mnogi u višestranačkoj izbornoj utrci daju ključno mjesto?
- Bivša Aleksandrova kapela na Lovećnu sagrđena je 1926. godine i predstavlja propagandni akt kojim je Aleksandar pokušao suzbiti veliku popularnost crnogorskih federalista, koji su na tadašnjim izborima,uprkos teroru vlasti, postigli izvanredne rezultate. Upravo je Aleksandar srušio originalnu Njegoševu kapelu, otišla je u nepovrat mogućnosti njene obnove, jer je bila djelimično oštećena. Nova kapela postala je simbol uništenja crnogorske države, dinastije Petrovića, crnogorske autokefalne crkve i njenog nasilnog "privođenja" u krilo Srpske pravoslavne crkve.
Militantnom krilu pravoslavnih fundamentalista smeta da jedan katolik može splesti vijenac pravoslavnom vladiki na vrhu Lovćena. U novoj režiji Lovćen treba postati simblo militantnog pravoslavlja, a Njegoša treba predstaviti kao pravoslanog mistika. Po ko zna koji put, radi trenutnih političkih potreba, crnogorska istorija se beskrupulozno falsifikuje. Jasno je da je Njegoš bio suštinski svjetovni vladar Crne Gore, a crnogorska autokefalna pravoslavna crkva, na čijem se čelu nalazi voljom naroda, jeste jedan od najoriginalnijih izdanaka crnogorskog narodnog života. U tradiciji ovog naroda Lovćen je, iznad svega, simbol slobode kao takve, a ne u odnosu na nekoga ili nešto.
* Srbi u Crnoj Gori, koje okuplja Narodna stranka, žestoko vas osporavaju. Zašto?
- Narodna stranka kao fundament svoga političkog djelovanja uzima čitav korpus istorijskih i drugih falsifikata koje mi demistifikujemo ili otvaramo prostor za njihovu demistifikaciju. Demokratizacija u Crnoj Gori pogoduje tome i jedina može ponuditi realan prostor za svođenje svih stvari na svoje mjesto. Narodna stranka priprema novu 1918. Crnoj Gori, ona bi nove Podgoričke skupštine, monitrane od snaga iste duhovne provenijencije. Najveći problem im predstavlja činjenica da su u javnosti prepoznati kao politička snaga koja ne odgovara željenom profilu koji nam se želi naturiti. Nema pomena o separatizmu i nacionalizmu, ne posežemo za tuđim kulturno-istorijskim nasljeđem, tuđim teritorijama i granicama. Svoji smo na svome i zbog toga ćemo imati veliki broj glasača, a od toga neke hvata sve teže kontrolisana panika.
* Spomenuli ste autokefalnu crnogorsku crkvu, međutim, neki pojedinci iz crkvenih krugova izjavljuju da to ona nikada nije ni bila.
- Mi smo politička, a ne vjerska organizacija. No, svjesni smo da je istorija crkve dio istorije jednog naroda. A prošlost Crnogoraca spada u red namjerno mistifikovanih stvari. Jedna od takvih mistifikacija je i izjava zamjenika mitropolita Crnogorsko-vikarnog episkopa Nikanora kako su lažne tvrdnje da je crnogorska crkva ikada bila autokefalna. Ponudili smo Crnogorcima na uvik Ustav kraljevine Crne Gore iz 1905. i Ustav svetog sinoda crnogorske crkve. Oba ova akta svojim potpisom ovjerio je suvereni gospodar jedne suverne države - Nikola I Petrović. Istina je, dakako, na njegovoj strani, a kako Nikanor nije Crnogorac, možda mu se može oprostiti ovakvo, doduše, strahovito nepoznavanje činjenica. Ipak, znamo da je u pitanju tendencija falsifikovanja radi ostvarivanja konkretnih političkih interesa, tipa parole "Ne tražimo ništa novo, osim carstvo Dušanovo". Srpska crkva u Crnoj Gori nije crkva crnogorskog naroda. U njoj se ne možete krstiti kao Crnogorac istočno-pravoslavne vjere, već samo kao Srbin. To je žalosna činjenica usred Cetinja!
* Čudno je da ste proglašeni crnogorskim separtistima, a, na drugoj strani, na vašim skupovima zapaža se velik broj Muslimana i Albanaca. Čime objašanjavate taj paradoks?
- Svaka opcija koja pokušava promisliti Crnu Goru kao državu crnogorskog i ostalih naroda koji u njoj žive doživljava se neprijateljskom i pokušava na svaki način odstrijeliti. Međutim, u našim redovima su i Albanci i Muslimani i Srbi i Hrvati. Time se ponosimo. Ovo je vrijeme nametnutih homogenizacija, čemu se suprotstvaljamo, smatrajući ih lošim, a možda i tragičnim. Kao najznačajnija takva snaga trpimo i najviše udaraca.
* Pokretnuli ste i list "Liberal", čiju je pravnnu valjanost osporio republički ministar za informacije. Što mislite o crnogorskim javnim glasilima; imam utisak da ste u posebnom ratu s "Pobjedom"?
- "Pobjeda" ponižava crnogorsko političko mnjenje. Ona je najprizemnij, vulgaran način u službi anticrnogrskih opcija. Ona je antidemokratska. Nakon samoukidanja njenog izdavačkog savjeta, ona je jedino privatno glasilo, tačnije glasilo jedne struje u vrhu CK SK Crne Gore i Narodne stanke, koje je finansirano društvenim sredstvima. Ona je groteksni prikaz svih mogućih zloupotreba svojstvenih tzv. "samoupravnom socijlizmu". Ona njeguje "specijalce" za LSCG. Jedini način odgovora, pokazuje našeg stranačkog "Liberala" čiji se treći broj, u tiražu od 10.000 primjeraka, već rastura čitaocima.
Takav slijed događaja ne odgovara našim "spartancima", u koje svakako ubrajam i sadašnjeg, navodnog ministra za informacije, Nikolu Ivanovića. On, naime, iako nije legalno i legitimno izabran za tu funkciju, nalazi za shodno da nam, u jednom trenutku političko-pravnog provizorijuma u Crnoj Gori, drži lekcije o poštovanju zakona o javnom informisanju, "zaboravljajući" da je trenutkom izdisaja SSRN-a izdahnuo i taj, kao i mnogi drugi zakoni čiji je konstituent bila ova organizacija - fantom.
* Predsjednik CK SK Crne Gore je javno izjavio da o Liberalnom savezu ne misli ništa dobro. Logično je pitati se što vi onda mislite o njegovoj stranci?
- Od tzv. "januarske revolucije", kada su došli "voljom naroda", obećavši čarobne ekonomske programe, najavljujući vladavinu mudrosti, pameti, a bogami i ljepote, uspjeli su da taj isti narod još više dezorijentišu, zavade, posvađaju. Jasno je da se radilo pod budnim okom beograskog jezga, ali je isto tako jasno da se Crna Gora budi upravo u onim trenucima kad je najviše ugrožena. To buđenje im je nanijelo poraze u Baru, Cetinju, Plavu itd. Pojava Narodne stranke suzila im je manevarski prostor i postavila dilemu - da li samostalno na izbora ili u koaliciju sa narodnjacima, kao prirodnim saveznikom. Obje opcije pokazaće se katastrofalnim po tzv. SK Crne Gore. Oni nijesu bili ni na nivou zaključaka 10. vanrednog kongresa, a propustili su mogućnost Kučanove piruete. Kada se prizemljio, ovaj je dobio aplauze, a oni će otkriti svu ružnoću jednog pada. Karakteristično je da se Bulatović odredio prema programu narodnjaka, što je dugoročno gledano politički harakiri na ovim prostorima. No, maske su konačno skinute.
* Gospodine Peroviću, bili ste član SK, ali niste bili miljenik ni bivšeg partijskog rukovodstva. Kao izdavač knjige "Etnogenezofibija" Savez Brkovića bili ste isključeni iz Partije, pa zatim "u nedostatku dokaza" vraćeni. Kako ocjenjujete to razdoblje svoga života?
- Nije ga bilo lako meni sa njima, ali ni njima sa mnom. To je veliko životno iskustvo u kojemu sam prepoznao sposobnost u osnovi totalitarnog partijskog mehanizma da od ljudi pravi krpe i kreature. Ipak, zapanjilo me je da su na takve uloge pristajali pojedinci koji se nijesu, zaista, tako morali ponašati. Dešifrirao sam to kao strah nabijen u kičmu komunističkom praksom. To me je kao čovjeka duboko potreslo. Sjećanje na te dane, ipak, izaziva mučninu.
**********************
Samovoljno viđenje slobode
* Neke stvari na crnogorskoj političkoj sceni iz dana u dan postaju sve jasnije. Teško je sada govoriti o bilo čijim šansama. Međutim, čini li vam se da su u sjenci pojedinih ispolitiziranih pitanja ostali stvarni ekonomski i socijalni problemi. Kakav je vaš pogled na ono od čega se živi?
- Crna Gora ima šansu upravo na platformi LSCG, koja omogućava mir u kući, korišćenje svih, pa i najmanjih potencijala, za što brži izlazak iz krize. Imamo izvanredne prednosti koje, uz pametno prizivanje stranog kapitala mogu dati izvanredne mogućnosti. Vjerujem da će to tako i biti. Bog nam je dao sve, kažem, božanstven teritorij, intelektualne i druge resurse. Crnogorci su se dokazali i pokazali u najplemenitijem izrazu te riječi, kroz građenje svoje države i kulture, i to u uslovima bliskim paklu. Dali smo jedno samosvojno viđenje slobode. Ona je i danas naš najveći kapital. U uslovim akad aideološke totemske zabrane budu skinute, naš čovjek će se pronaći, kao što je to uradio svuda u saveremenom svijetu kada mu je za to pružena prilika. Takvu klimu želimo stvoriti i kod kuće, koja će motivisati naše žitelje da plodove svoga rada, znanja, sposobnosti i hrabrosti ličnih odluka ugrađuju u Crnu Goru i njen prosperitet. Samo tako dajemo doprinos i Jugoslaviji!
