Slavko Perović u intervjuu datom novinaru Radomiru Tomiću, 12. Decembra 1997. godine
Nekad smo bili špegelji, a sad, eto, bulatovićevci, pa sad neko, navodno, brani Crnu Goru od nas
Trenutna politička situacija u Crnoj Gori
- Crna Gora danas prisustvuje raspadu predposljednjeg neokomunističkog mastodonta, ili, preciznije rečeno mutanta, koji će u u istoriji ovog naroda ostati upamćen pod imenom DPS-a. Posljednji je, očigledno, još uvijek monolitni SPS. Takođe, sve to što se desilo pod rukovodstvom DPS strukture, od čuvene antibirokratske revolucije 1989.g. do danas, predstavljaće najmučnije iskustvo ove populacije, iskustvo koje će bolno i stidno opterećivati njeno potomstvo stojeći u termometru vremenskog hoda poput podioka koji će vječno pokazivati visoku temperaturu antievropskog i anticivilizacijskog naboja. I sve bi bilo mnogo lakše da smo imali DPS strukturu koja je zajahala narod. Na žalost nijesmo. Jahač je proizašao iz nataloženih istorijskih struktura kolektivnog narodnog straha od stvarnih promjena koje su, opet, proizvod ovdašnjeg dominantnog poimanja duštvene zajednice kao zajednice ali nikako slobodnih ljudi. Dakle, autoritarizam je jedini istinski protivnik Crne Gore, ali joj nije nametnut spolja. On je njen autentični proizvod, što bitno pogoršava situaciju, jer Crna Gora nema drugog protivnika osim same sebe.
- Uvijek je ona samu sebe sputavala još od relacija Petrovići – Karađorđevići, četnici – partizani, titovci – staljinisti… Uvijek je ovdje šaka u perčin protivniku smatrana vrhunskim izrazom pravde, bila ta šaka ova ili ona, sa ovakvim ili onakvim znakom. Šaka dakle, a ne sud. Tako je i danas. Pogledajte samo taj blok strasti, taj zid obračuna između dojučerašnjih prijatelja i pomislite na što bi to sve danas ličilo da Crna Gora nije imala jedan Liberalni savez, da nije imala Narodnu slogu. To znači da su oni bili isti i ostali isti, a to ponovo znači da Crna Gora mora biti danas opreznija nego ikad. Taj oprez treba pretočiti u izborni rezultat, a to ponovo znači da bi se glasači trebali okrenuti Liberalnom savezu koji je jedini, svih ovih godina, uporno pokazivao i djelima dokazivao da je jedini koji poštuje zakon i jedini koji se za vlast ne bori da bi njenim posredstvom skidao mast, već da bi se, konačno, uz sveopšti dogovor i saradnju počeo mijenjati sistem i sprovoditi reforme. Nikome tu ne bi trebala da bude prepreka naš stav oko državnog statusa Crne Gore, jer ga mi nećemo mijenjati silom, već opštenarodnim dogovorom, ako narod bude za to i kad dođe vrijeme za to.
Najviši partijski organ
- Vidite, postala je nepisana praksa da LSCG svih godina od njegovog osnivanja, u obliku vanrednih ili redovnih saziva, održava ritam sastajanja najvišeg stranačkog tijela – kongresa, ili, kako ga mi zovemo – konferencije. Na taj način najbolje provjeravamo ispravnost naših političkih stavova, a sa druge strane, održavamo mobilitet članstva. Dakle, konges držimo zbog redovnih, a ne nikako nekih vanrednih okolnosti. Pred nama je proslava osnivanja stranke, zatim izborna kampanja, izbori, dorada statuta kojim ćemo zaokružiti LSCG kao evropski organizovanu stranku predsjedničkog, odnosno liderskog profila, jer se taj model djelovanja u normalnom svijetu pokazao kao najefikasniji.
O bivšim liberalima
- Stranački organizam vam je kao jedna velika porodica. Razni ljudi imaju različita mišljenja, dolaze, odlaze, mijenjaju se. To je sastavni dio života. Mi živimo u oblandi višestranačja, potpuno lažnoj. U Crnoj Gori je do sada, do ovog DPS sukoba djelovao lažni model u kojem je postojao lažni parlamentarizam, model koji je u političkoj nauci poznat pod imenom modela hegemone stranke. Dakle hegemon uvijek na izborima koje projektuje, pokrade neophodni broj glasova koji mu obezbjeđuje apsolutnu većinu koja mu, opet, omogućuje jednostranačku vladu. U takvim pozicijama opoziciji se bahato poručuje da može samo jalovo da se buni na odluke takve vlade, kao što je to radio Bulatović. Ili da joj se saopšti kako će DPS vladati još sto godina, kako je to činio Đukanović. Bez obzira na to, u stvarnom životu postoji realna politička ponuda, postoje razne stranke, razni programi. Potpuno je prirodno, logično i pošteno, tako je to i na zapadu, da se u određenom trenutku opredijelite za prelazak u drugu stranku ili izađete iz političkog života, kao što nije nigdje na svijetu prihvatljivo da se u okviru svoje stranke i nakon zauzimanja stavova nadležnih partijskih organa, i dalje lobira za stavove druge, a ne svoje stranke. Tu se radi o rušenju vlastite stranke - bez obzira je li to zbog političke nedoraslosti ili zle namjere, ili nečega trećeg. Dakle, mi smo imali i prirodno ćemo imati takvih iskustava sa napomenom da iz LSCG do danas još niko nije isključen što ne znači da toga neće biti sjutra. Većina kolega je napustila stranku, drugi se pasivizirali, treći su još aktivni.
- Ključ za razumijevanje svega jeste činjenica da iz vrha stranke, a ne iz baze mora dolaziti kreiranje generalne politike što se provjerava na kongresu. Iz baze se regrutuju kadrovi koji slijede generalnu politiku i imaju dara, obrazovanja, hrabrosti, ličnog poštenja i ugleda, da te generalne stavove pakuju u prihvatljive političke poruke koje dobijaju što širu podršku glasača. Izbori su glavna provjera njihove uspješnosti i prema njihovim rezultatima neko podnosi ostavku, neko biva zamijenjen itd. Sve je to politička abeceda evropskog demokratskog iskustva koje je kod nas savladana. LSCG do sada nije razbijen u paramparčad upravo zbog toga. Dakle, jedini smo koji nijesmo razbijeni.
O optužbama da LSCG sarađuje sa Miloševićevim snagama u Crnoj Gori
- Znam sa kojeg je mjesta to smišljeno, i ko širi tu propagandu. To su isti ljudi, ista škola svih ovih osam godina. Dakle, nekad smo bili špegelji, a sad, eto, bulatovićevci. Sad neko, navodno, brani Crnu Goru od nas. Kao uvijek, pokušavaju se uzeti naši glasovi. Ta propaganda je već pojela samu sebe, a iskompromitovala one koji su bili njeni konkretni izvršioci.
Rok za parlamentarne izbore i potpisana rezolucija
- Mi smo potpisali takav sporazum sa Đukanovićem i ostalima. Svako eventualno odustajanje od tog roka produbilo bi političku krizu u Crnoj Gori, a posebno teško optužilo potpisnike sporazuma. Što se tiče LSCG-a, on se uželio konkretne provjere vlastite političke težine ili lakoće. Od svega toga zavisiće i buduće koalicije koje moraju biti zasnovane na čistim računima, a ne subjektivnim uvjerenjima o vlastitom političkom uticaju. Zbog svega toga, mi smo za izbore u maju.
Narodna sloga u ovom trenutku, prijedloga da se priključe SDP i albanske stranke
Koalicija formalno postoji i mi je nećemo raskidati. Znam reći da je Narodna sloga najljepše političko iskustvo Crne Gore od 1918. do danas, dokaz da Crna Gora može i trebala bi zajedno, dokaz da se podjele mogu prevladati i staviti u muzej, adaktirati u istoriju, dokaz da se zajedničkim snagama možemo posvetiti ključnim pitanjima Crne Gore, dokaz da različitosti obogaćuju naša iskustva, a ne sputavaju ih. Mi živimo u razlikama i slažemo se u mnogo čemu. Razlikovali smo se, što je prirodno, u pogledu izbora. LSCG se zalagao da u Crnoj Gori treba održati istovremene predsjedničke i parlamentarne izbore, da oni trebaju biti održani u prvoj polovini decembra ove godine te da udružena opozicija, dakle Narodna Sloga proširena sa SDP, obje albanske stranke i SDA, treba na te izbore izaći udružena. Predviđajući što će se desiti, a predviđali smo ovo što se upravo dešava, smatrali smo to preventivom, smatrali smo da će udružena opozicija izaći bitno ojačana, a da će Đukanović i Bulatović iz tih izbora izaći bitno oslabljeni. Tek nakon izbora, smatrali smo, treba napraviti koaliciju sa reformskim krilom DPS-a ukoliko izborni rezultat bude takav. Pogotovu danas smatram da je ovaj prijedlog bio poptpuno ispravan i filigranski precizno urađen. Ovaj prijedlog nije prihvaćen, a mi nijesmo mogli prihvatiti narodnjačko viđenje sukoba u DPS. Dakle, mi nijesmo u političkom sukobu, već se ne slažemo u viđenjima određenih konkretnih političkih situacija. Nakon majskih izbora radovalo bi nas da izborni rezultat bude takav da omogući novu i još kvalitetniju koalicionu saradnju sa Narodnom strankom.
