Telegraf, 24. Januar 1996. godine

Velikom vođi tršave kose, pošto je u Dejtonu najprije bacio partizansku, a potom i četničku uniformu, sada bi lakejska odora najbolje pristajala

Predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore Slavko Perović je posle perioda "mirovanja", a nakon višemesečnog boravka u Londonu, na početku izborne godine ponovo počeo da talasa na crnogorskoj političkoj sceni. Pristaje da daje intervju, ali samo pismenim putem, jer za "živi razgovor" nema vremena. Obećava da će odgovoriti na sva naknadna potpitanja. Međutim, kada mu je novinar Telegrafa prebacio da je na nekoliko mesta izbegao direktan odgovor i da bi bilo dobro da konkretno kaže, recimo, da li je boravak u Londonu iskoristio za "otvaranje žiro-računa samostalne Crne Gore", što je nekima poslužilo za komparaciju sa Ibrahimom Rugovom, odnosno da li se poboljšao materijalni status Liberalnog saveza, Slavko Perović je rekao da "nema vremena", da "nije skoncentrisan" i da "uvijek možemo popiti piće, ali da na nijedno potpitanje ne može da odgovori".

* Nedavno ste proveli nekoliko meseci u Londonu, gde ste, između ostalog, po nekim tumačenjima, oprobavali koliko je Zapad spreman da finansira samostalnu Crnu Goru. Kakvi su rezultati tog istraživanja?

- Vrlo pozitivni i ohrabrujući u tom smislu što je Zapad shvatio da samo suverena, ako hoćete liberalno-demokratski uređena Crna Gora može postati snažan faktor obnavljanja mira i stabilnosti na čitavom području, jer je osnovna naša poruka svih ovih godina, koja je uvijek bila sasuta u lice onima koji su vodili i onima koji su vođeni, a koji su tvrdili da se ne može zajedno - da se može i da Mediteran i Evropa kojima Crna Gora civilizacijski pripada, na izmaku jednog strašnog stoljeća, razmišljaju na drugačiji način i da su postavljeni drugačiji standardi kojima se moramo prilagoditi da ne bi izgledali suludi poput, recimo, boksera koji ulazi na fudbalski stadion pa u toku utakmice počinje da mlati i lijevo i desno, vičući: "Svi u ring, mamu li vam jebem"....

Potpuno su ohrabrujući u tom smislu što se shvatilo da u uslovima državne samostalnosti i jasno demokrtskog uređenja Crne Gore ne bi ostala tragično osiromašena, kao što je danas upravo opljačkana od njene lasti, već bi bila jedna vrlo bogata država, tu na pjeni Jadranskog mora. Dakle, ona ne bi bila jedna u čitavom redu država i državica koje bi morale čekati sa ispruženom sirotinjskom rukom, ili, kako je to divno formulisao veliki vođa sa tršavom kosom koju grije sunce, kako reče neki kukavni stihoklepac sa Kosova - mi u Evropi nećemo ulaziti kao lakeji. Čini mi se da rezultati Dejtona najbolje govore u kojoj se uniformi upravo on danas nalazi nakon što je u smeće bacio partiznasku uniformu, pa onu đenerala Draže, i nakon prodaje krajinskih Srba lakejska uniforma bi za njega bila prva nagrada, ali čini mi se da će se morati privići na one kačkete maocetungovskog tipa - jasno, ako srpski narod sve to prihvati.

* Imajući u vidu vaše kontakte po Evropi, i kako kažu "otvaranje računa za samostalnu Crnu Goru", mnogi su skloni proceni da ste na istim talasima dužnima sa politikom Ibrahima Rugove?

- Čujte, nemojte mi zamjeriti, ova pežorativnost koju ću reći nije upućena vama kao novinaru, ali na gluposti sličnog tipa ja već godinama ne odgovaram.

* Da li je Vaš agresivnij nastup u poslednje vreme, koji podseća na period rađanja LSCG, povezan sa boljom materijalnom situacijom stranke, ili pak sa početkom predizborne kampanje?

- Jedina stranka na teritoriji Crne Gore i Srbije, a mogao bih sa velikom preciznošću ustvrditi i na teritoriji bivše Jugoslavije, koja od dana svog osnivanja pa do danas nije promjenila ni milimetar od svojeg političkog projekta, jeste Liberalni savez. Naš politički projekat je u prvo vrijeme svojom istinitošću bio toliko šokantan da se mnogima činilo kako smo mi agresivni. Danas ga gotovo svi prihvataju, pa i oni što su u DPS, a to još uvijek ne smiju da kažu danas, ali će već sjutra reći. E, sad mnogi nam kažu - kao, da ste vi od početka bili takvi i mi bismo bili sa vama, ne želeći sebi da priznaju da oni nijesu mijenjali nas, jer bi i mi svih ovih godina ćutali kao oni, već smo m promijenili njih. Pri tome, odmah da kažem da je vrlina i znak pameti mijenjati mišljenje ukoliko to ne potire vaš moral - dakle, čitav niz komponenti koje vas čine ljudskim bićem. Kad mene, recimo, pitaju – kada ćete vi na savezne izbore, i kada ćete prestati da ovu tvorevinu nazivate takozvanom Jugoslavijom - ja odgovaram – kad je bude priznao svijet, kad ponovo postane članica UN, onda će i LSCG u Saveznu skupštinu, da se i u njoj bori za svoj politički program. Dakle, niti ima veze naše ponašanje sa agresijom, niti sa prdizbornom kampanjom, niti je u vezi sa finansijskim stanjem naše stranke. Ono je u korelaciji sa našem osjećanjem poltikog trenutka i istine da se mi ne borimo isključivo za vlast, već prevashnodno za sveobuhvatnu obnovu jedine nam domovine - Crne Gore.

* Koliko je, po Vašem mišljenju, dejtonski sporazum promenio političke partije u Crnoj Gori?

- Najvažnija praktična politička poruka Dejtona, pord one suštinske - da je u Dejtonu anabroni velikosrpski projekat, koji su u život, 150 godina poslije Garašanina, željeli sprovesti crnogorsko-hercegovački komunisti pod čijom se okupacijom nalaze Crna Gora i Srbija, ni zbog čeg drugog osim golog održanja njihove totalitarne vlasti, pa su se u tom smislu prodavali za velike SRbe upravo kao što su se prethodno prodavali za velike komuniste, čime je postalo jasno da između poklića "proleteri svih zemalja, ujedinite se" i pokliča "svi Srbi u jednoj državi" nema nikakve suštinske razlike.

Zbog toga se vrlo lako može razumjeti kako su dojučerašnji najgorljiviji komunisti potpuno prirodno prelazili u blok savremenih etničkih čistača, a u oba slučaja stradali su pojedinci, odnosno djelovi naroda koji su se priklonili paroli o etničkom čišćenju, shodno svojom sviješću oblikovanom u sociopolitičkim uslovima u kojima su se takve klaustofobično-paranoidne uopšte i mogle pojaviti. Radi se o matricama iste autoritarne i podaničke svijesti, slijepe i gluve na sve drugo, osim na sadržaj koji je prethodno usut u glavu posredstvo elektronskih medija i svih drugih mehanizama koji sežu sve do komisije koja se prehranjuje radeći za ovaj ili onaj KOS.

E, u smislu razobličavanja čitave te strukture, sramotne uloge koje su Miloševićevi podgorički sateliti odigrali vodeći suštinski, ne samo anticrngorsku već anticivlizacijsku, antievrospku politiku, navodno zabrinuti za sudbinu Srba i zainteresovani za rješenje srpskog pitanja, pa do shvatanja potpune i sramotne izdaje Srba iz Krajine te potpunog uništenja Crne Gore i Srbije - stvari su se promijenile čak do tog nivoa da već sada imate čitava jezgra među iskrenim pripadnicima velikosrpske ideje koja priznaju sama po sebi da je najveći prijatelj srpskog i crnogorskog naroda svih ovih godina bio niko drugi neog Liberalni savez, koj je godinama, po cijenu neviđenih šikana, a na tragu jednog Sula Radova ili Radoja Domanovića, uporno odašiljao poruku: "Ne idi za njima, narode, vidite li da su slijepi"?

* Nedavno ste izjavili da je kombinacija "narodnjaci-liberali" spasonosna za Crnu Goru, a da će se to što ste vi Crnogorci, a oni Srbi, rešavati u hodu. Možete li da pojasnite?

- Pa, nema se tu što mnogo pojašnjavati! Otprilike ovako – ako se vi zalažete za nebesku Srbiju, za Srbiju na nebesima, ako stotine hiljada ljudi gurate u zemaljsku smrt, kao bi oni navodno bili sretni pred Lazarom i Obilićem na nebeisma – sa takvom svješću vi ne možete raspravljati u kategorijama: Svjertska banka, berza, Međunarodni monetarni fond, nacionalni dohodak, globalni sistem sigurnosti, ljudska prava, Klaudija Šifer... za njih je Amfilohije mjera svih stvari, a za nas to je konkretni čovjek koji valjda treba biti srećan na zemlji, a ako nešto zaključi i na nebesima, onda je to sjajno.

E, u Crnoj Gori nikad, ni u jednom trenutku njenog postojanja nije postojala nebeska Crna Gora, nebeski Crnogorci, ni nebeski Srbi. to su bili vrlo konkretni, primjereno svojim okolnostima izvanredno nacionalni, realni i mudri, ali i moralni ljudi, o hrabrosti nije potrebno govoriti kad su na jedan iskonski, kreativni način osjećali slobodu kao potreu bez koje, jednostavno, život ne valja boba, odnosno dostojan je roba, a ne čovjeka.

Dakle, nije to bilo sadašnje karikaturalno osjećanje slobode, koje podrazumijeva da si slobodan onda kad možeš da pođeš do dragstora, kupiš kutiju cigareta, a da te pritom niko ne ošamari. Tu nebesnost, potpuno suprotnu tradicijama svete, Pravoslavne crnogorske crkve pokušao je da, u antibirkoratskim vremenima, s jedne strane, u Crnu Goru uvede Amfilohija, odnosno sveta Srpska pravoslavna crkva koja je prethodno ušla u brak iz računa sa komunistima na čelu sa Miloševićem, pokušavajući da ih prevari da u svoje ime, a za njen račun, ostavari poruke kosovskog zavjeta (naš narod bi rekao sočnim Kilibardinim ili Bećkovićevim, a mi kažemo crnogorskim jezikom - pa to je komendija), a takođe da preko te nebesnosti najboljih Srba od svih Srba od kad im je svijeta i vijeka Crnogoraca, sve Crnogorce gurne u vrlo konkretnu, zemaljsku pogibiju, nešto kao na Mojkovcu. Sjetimo se samo navlake za taj zahvat koja se zvala Prevlaka.

A tih najčistih Srba ima smao 500.000, pa bi ih valjda trebalo čuvati kao rijetke prirodne vrijednosti, a ne stalno gurati u pogibije. S druge strane, i na importu nebesnosti u Crnu Goru radile su sve ekspoziture komunsitičke UDBE i KOS, počev od njihovih raznoraznih ekoloških pokreta, pa do konkretnih političkih stranaka. E, mi mislimo da Kilibarda nije nebeski već zemljaski, koji istinski nosi u sebi legendarni kosovski zavjet, što je njegova stvar, ukoliko mi možemo da dogovorimo samo jedno - gdje je Crnoj Gori bolje po svim onim već navedenim zemaljskim kriterijumima - u ovakvoj Srbiji kojoj će, na žalost, trebati decenije za elementarnu obnovu, ili je to nezavisna Crna Gora kojoj treba tri do pet godina za oporavak, pa ti budi Srbin, a ja Crnogorac, a ostali svi ono što jesu.

I, pitam - da li bi takva Crna Gora bila velika šansa i za samu Srbiju? Dakle, ta kombinacija bi bila spasonosna za Crnu Goru, a na veliku dobrobit same Srbije.

* Da li se ocene liberalnog saveza o Vojsci Jugoslavije, da je "okupatorska" i da se ne treba odazivati njenom pozivu, mogu tumačiti kao "slovenački" sindrom?

- Kap koja je prelila čašu nakon raznih zločinačkih Vukovara, bilo je otimanje Valdanosa - apsolutno najljepše sačuvane uvele na Mediteranu i takođe najveće sačuvane maslinade na Mediteranu, koja broji više od 80.000 višestoljetnih maslina. Čujte, proklet je onaj ko digne ruku na to sveto drvo, govori legenda. Zapanjujuće je kako na te stvari, makar sa ekološkog aspekta, kao zalivena ćuti sva srpska opozicija. Da im neko dirne Kopaonik, vikali bi do nebesa! Što se tiče vojnog aspekta, Valdanos je ordinarna glupost, što dokazuju i površne analize, a kamoli ona koju je u "Monitoru" iznio admiral Pajo Kapičić. Da ostavimo nebesje naivnima, konkretne svari vode interesi. Dakle, u podmorju Valdanosa je pronađena nafta. Čitavo područje je dato u vlasništvo Vojsci Jugoslvije. Logika je jasna: čija zelja, onoga i nafta! A Crnoj Gori će se dati neka milostinja koju će neki Bulatović da proglasi velikim patriotskim gestom VJ prema Crnoj Groi, zbog čega ona treba za vijeki vjekov da bude zahvalna, kao za one krntije koje su zaposjele svu crnogorsku obalu.

S druge strane, mi se zalažemo za crnogorsku vojsku koja može da bude konstitutisana i u sadašnjoj crnogorsko-srpskoj konstelaciji. Može neko da osporava postojanje Crnogoraca, njihove crkve, jezika, kulture, može neko da vidi Vojislavljeviće, Balšiće, Crnojeviće i Petroviće sa šumadijskim opancima na nogama i šajkačama na glavi, ali valjda nema nikoga ko može poreći da je hiljadugodišnja crnogorska država postojala zahvaljujući svojoj veličanstvneo hrabroj i etičkoj vojsci, da je postojala zahvaljujući svjetlom i nikad okaljanom crnogoskom oružju i zahvaljujući svetim crnogorskim ratnim barjacima.

Podsjetiću da Škoti u okviru Velike Britanije imaju vojsku utemeljenu na sjajnim škotskim tradicijama - pitam: kome bi smetala takva crnogorska vojska utemeljena na svjetlim crnogorskim tradicijama, počev od činova, uniformi i komandi... Znate li da je to bila jeidna vojska na svijetu u kojoj nije bilo komande "naprijed", već "za mnom". Znate li kako je genijalni đeneral Vešović, kad su Crnogorci ulazili u Skadar, izdao naređenje crnogorskim oficirima: Gospodo oficiri, prema domorodačkom stanovništvu ponašajte se shodno vlastitom osjećanju časti! Nikome nije falila dlaka s glave, a o imovini da i ne govorimo. Ko može imati nešto protiv da crnogorski mladići služe vojni rok u crnogorskim kasarnama, a ne kao što se sada upućuju u kasarne na Kosovu.

Ko može imati nešto protiv da tom vojskom komanduju ponovo neki velikani poput Radonjića, Plamenaca, Popovića, Vukotića, Medenica i čitave plejade ostalih - pred Petrovićima u znak počasti ćutim, a ne da o sudbini crnogorskih mladića odlučuju ljudi koji će se morati pojaviti pred haškim tribunalom i tamo pred svjetskom javnošću pokušati da obrazlože i odbrane svoje postupke pa da budu oslobođeni ili osuđeni. Ko?! U Liberalnom savezu, a budite uvjereni i u Crnoj Gori - niko. Neki to kažu kao mi, a neki ćute, ali isto misle. Poslije Dejtona, predviđene demilitarizacije, izgrdnje novog sistema bezbjednosti na Mediteranu, našoj priči se ne može staviti ozbiljniji prigovor.

* Koliko Vas je iznenadio predsednik Bulatović kada je nedavno abolirao neke političke zatvorenike i neistomišljenike?

- To su posljedice Dejtona, našeg spoljnopolitičkog angažmana kojim smo odgovornim faktorima argumentovano dokazali da se u Crnoj Gori ne poštuju ljudska prava i da podgoričke vlasti rade mnogo rafiniranije nego kruti beogradski režim. Kada se vidi nacionalni sastav aboliranih i pomilovanih, Bulatović je svima u izbornoj godini poručio - ako ne budete glasali za nas, može vas zadesiti ista sudbina kao Haruna Hadžića i ostale. S druge, pravničke strane, njegov postupak je u najmanju ruku dubiozan, ali ga mi kao politička stranka isreno pozdravljamo bez obzira što znamo da je u pitanju politikantski, a ne državnički potez. Od Bulatovića se ne može napraviti De Gol.

* Koliko vam idu na ruku sporadični istupi premijera Đukanovića, koji u javnosti nose epitete "liberalnih"?

- Svaka izjava, pa i premijerova, koja se kreće u tom smislu da se otvara prostor spoznaje o velikim mogućnostima Crne Gore, nama ide u prilog. Premijer saopštava ekonomski, pa čak i djelić političkih stvari zbog kojih su nas on i njegova policija donedavno progonili. Radi se o čovjeku koji je 1990, u predizbornoj kampanji sasuo sramotnu laž posredstvom TV, kako smo mi na našem predizbornom skupu pjevali "Srbe na vrbe".

Dakle, to je taj materijal.

Mi mislimo da će sada sve političke snage u Crnoj Gori pokušati da uzmu naš politički projekat i prostor koji smo mi, da se slikovito izrazim, na sablju uzeli i junački se oči u oči gledali jer - na muci se poznaju junaci. Jasno, ne samo da će pokušati da uđu i uzmu, već i da nas izbace iz igre, jer se shvatilo da LSCG, ne samo da ima potpunu namjeru da do zadnjeg slova ispuni svoj politički program, već taj program dobija ogroman broj pristalica kojima se više ne može direktno suprotstaviti.

Prema tome, biće tu dimnih bombi, tipa sadašnjeg, ambasadora tzv. SRJ u Rimu g. Lekića, biće tu izjava premijera Đukanovića, pocrnogorčiće se, kad bude trebalo, i predsjednik Bulatović, pojaviće se ponovo neko sa strane sa projektom neke nove ekološke Crne Gore... To je već počelo jer su o nama, više nego sramotne izjave počeli da daju i pojedinci koji su bili perjanice antibirokratske revolucije i koji su dali svoj veliki, sramotni doprinos ondašnjoj manipulaciji zavedenim crnogoskim građanima samo kada bi se dočepali vlasti, a ne unosili demokratske promjene. Jer je valjda svakom jasno da se demokratija ne može uvesti organizacijom i govorima na nikšićkom mitingu gladnih, kada ti, navodno gladni, u Šolevićevoj režiji na mitingu ispred crnogorskog parlamenta, pjevaju "ne tražimo ništa novo, osim carstvo Dušanovo".

Više je nego licemjerno, prevarantski i podlo, tadašnje događaje dovoditi u vezu sa istinskim zahtjevima za demokratijom i slobodom u ondašnjim zemljama istočnog bloka. Više je nego nesojski od vlastitog višegodišnjeg ćutanja i kukavičluka, te bježanja s čelnih opozicionih mjesta i prevare vlastitih birača praviti vrlinu, a nas blatiti. To vam je kao ono - ukradete, a onda prvi vičete: "Držte lopova!" S obzirom na intelektualne i druge reference davalaca takvih izjava, bilo bi naivno pomisliti da iza njih stoje neke snage koje žele istinsko dobro Crnoj Gori. Naprotiv, stoje kao što su uvijek stajale one koje uporno i dosluhu sa centrom koji ih je u januaru doveo na vlast, a onda gurnuo u opoziciju, uporno rade na razbijanju konstituisanja političke svijesti koje je na tragu stvaranja ne samo nezavisne, već i u svakom smislu bolje i bogatije Crne Gore.

* Da li Vas još uvek nervira premijerova "drčnost", što ste jednom prilikom izjavili?

- Ma ne, mene to nikad nije nerviralo, meni je to uvijek bilo smiješno, ali on preko te drčnosti na sve oko njega ostavlja utisak, jer smo svi mi podaničkog i autoritarnog mentaliteta. S druge strane sjetite se one latinske priče u kojoj je jedan bogati, ali glupi Rimljanin imao za roba obrazovanog Grka koji mu je pisao govore za Senat, pa bi mu nakon toga pojeidne rečenice podvukao s jednom, dvije ili tri linije. Savjetovao bih ga: Ovo što je podvučeno jednom linijom čitaj normalno, jer su argumenti na tvojoj strani, ovo što je podvučeno dva puta čitaj glasnije i temperamentnije, jer je 50 posto šanse na tvojoj strani, a na ovo što je podvučeno tri puta viči, galami, glumi, jer su svi argumenti na protivničkoj strani. Naš premijer obično ljutito viče, i to u vrlo rijetkim trenucima, kada udostoji parlament svojeg prisustva.

* Da li je tačno da ste u konfliktu sa poglavarom nepriznate crnogorske autokeflane crkve g. Antonijem Abramovićem?

- Mi se nalazimo u odnosima međusobnog uvažavanja i poštovanja. Ja sma bio taj čovjek koji je 1993. godine obavio, slobodno mogu reći, istorijski razgovor, nekon kojeg je on odlučio da pristupi obnavljanju svete Crnogorske pravoslavne crkve. I da se razumijemo: tu nije bilo nikakvog nagovaranja. Vladika je to nosio u sebi i uradio ogroman posao.

Nakon dolaska u Crnu Goru oko njega se okupilo puno ljudi koji su srcem nosili taj projekat, ne razumjevajući puno drugih stvari koje ga sačinjavaju. Sada su stvari mnogo bolje, što raduje. Što se tiče Antonija, on je sveti čovjek, jer se smao takav soj može upustiti u svetu i opasnu stvar, obnavljanje naše crkve. S druge strane mogu vam reći da je za njegovu svetost patrijarha Pavla, uvijek imao samo jednu riječ: "Gospodine Peroviću, to je sveti čovjek". O ostalima će on sam vjerovatno reći, kao i o stvarnom stanju svete Srpske pravoslavne crkve.

* Ovaj period na političkoj sceni obeležili su i mnogobrojni memoari nekada važnih ljudi. Čija sećanja su Vas najviše dirnula?

- Kadijević i Jović su napisali svoja svedočanstva na taj način da puno toga ostane sakriveno, ali to što je napisano jezivo govori o tome u čijim se rukama našla subina više od 20 miliona ljudi, o kojim se tu čitavim plemenima nekomunističko velikosrpskim radilo. Svi oni su, upravo kao ja i vi, djeca komunizma, ali i zreli ljudi velikosrpstva. E, kada pomislim da su u ti ljudi živjeli u "najliberalnijoj" komunističkoj zemlji, da su putovali po čitavom svijetu, pa su gledali i pipali sve o čemu je jedan sovjetski general, o Kinezima, o onim Pol Pota da i ne govorimo mogao samo da sanja. Mislim u spoznajnom, a ne materijalnom smislu.

Shvatajući da su svi ti ljudi završili jugoslovenske škole, postali doktori nauka, profesori koji su učili mlade, shvatajući da je samo komunizam mogao da ih stvori, shvatajući da su svi oni vrhunski produkt jednog užasnog sistema, shvatajući da u njima nije bilo ničeg ljudskog, nijedne komponente koja ih je mogla zaustaviti pred zločinom, shvatajući da je njihov način mišljenja zasnovan na sistematski ugrađivanim predrasudama i stereotipima, shvatio sam da ideja velikosrpstva, ne ona Ilije Garašanina koja je imala saglasnost sa svijetom, već ona raznih crnih crnčevića, ista sa komunizmom i shvatio sam koji je ogromni, nedogledni put izlaska pred nama. A, praštati moramo, kako bi ostali ljudi. Zločince na sud, pa ako se odbrane, svaka čast! Ali oni koji su bili izvršioci su nevini u odnosu na zločince koji su sjedeli ispred kamera, fotoaparata, mikrofona, ili radi kukavne sinekure, iza svojih pisaćih mašina, jer o kompjuterima nemaju veze. Ali što bi rekao divni, veliki bosanski pjesnik, pred kojim se klanjam, Mak Dizdar: Valja nama preko rijeke! I mi u Crnoj Gori - hoćemo.