Svet, 7. Mart 1998. godine

Šešelj je u svojoj duhovnoj i kulturnoj nadgradnji – čisti Turčin!

* Kakva je situacija u Crnoj Gori, s obzirom na to da se u ovdašnjim medijima pisalo o nemirima u Budvi?

- Vaše pitanje me iznenađuje. U Budvi nikada nije bilo nikakvih nemira, ali su nemirne duše onih koji uočavaju neumitnu istinu da grad Budva jeste svakim danom sve više liberalan. Nemirne su duše onih koji uočavaju da je Gradski odbor Liberalnog saveza Budve izuzetno jakog sastava. Baš prije neki dan boravio sam na tamošnjoj opštinskoj konvenciji Liberalnog saveza i na licu mjesta se uvjerio da je Liberalni savez u Budvi vrlo snažan, da je slična situacija u Petrovcu i Paštrovićima. Ovaj proces može da začudi smo one koji potcjenjuju, rekao bih, prirodnu nadarenost i pamet tamošnjeg življa koji je vjekovima, a da ne pominjem posljednjih nekoliko decenija, bio otvoren prema svijetu, koi je shvatao i shvata da u tom svijetu sa vlastitim talentom i znanjma može da bude i te kako konkurentan i da u toj konkurencij sačuva svoje lice i stekne ogromnu materijalnu dobit. Dakle, Budva je, prepoznala što to znači liberalna Crna Gora u odnosu na sadašnju koju su crnogorsko-srpski separatisti, oličeni u aktuelnm vlastima, odvojili od čitavog svijeta, a samu Budvu i sve te krasne, drevne primorske gradove pretvorili u uspavane ljepotice. Budva je prepoznala svojeg princa u Liberalnom savezu i nije pogriješila. Jasno, takav proces treba spriječiti, pa je jedno piskaralo, inače ratni huškač, da mu ne bi izmakla so iz ruke njegovog gospodara, zloupotrijebio žalosni čn ubistva jednog mladog čovjeka obavještavajuć javnost kaoo su momci koji su učestvovali u zločinu, molim vas lijepo, iz kruga liberalno nastrojenih porodica, pokušavajući tako da se poigra tragičnom sudbinom aktera tog događaja i pokušavajući da jednom takvom činu da politički karakter. No, ta je fukara od tog momenta obasuta sveopštim budvanskim prezirom, pa i bojkotom. Pretpostavljam da je to nemir iz Vašeg pitanja.

* Dr Vojisla Šešelj i dalje ponavlja da rnogorci nisu nacija, a njegovi crnogorski radikali su se nedavno odvojili od centrale SRS-a. Da li Vam je poznato šta se događa u crnogorskom ogranku Srpske radikalne stranke?

- Srpski separatisti, ratni zločinac i jedan od glavnih krivaca za današnje više nego žalosno stanje Srbije, inače proizvod marksističkih (čitaj fašističkih) specijalnih škola, nedavno je boravio u Crnoj Gori i lično se uvjero u gotovo potpunu poraz njegove falange, ali ne znam da li je shvatio zašto se Crna Gora danas toliko razlikuje od Srbije, ne znam da li je shvatio da je osjećaj slobode i časti kod Crnogoraca toliko jak da ga nije uspjela skršiti ni rafinirana, a u jednom periodu i zlikovačka garašaninovsko-pašićevska politika u odnosu na čije domete je on potpuni amater. Vjerovatno nije shvatio da je pomućena crnogorsko-srpska nacionalna svijest, što je jedinstven slučaj u svijetu, a to je, opet, dokaz o njenoj neprirodnosti, zapravo izraz neuništive snage crnogorskog u toj rogobatnoj kovanici koju ni najfiniji u jednom slučaju, a u drugom najgrubiji metodi nijesu uspjeli da unište. S druge strane, pošto je Šešelj u svojoj duhovnoj, odnosno kulturnoj nadgradnji čisti Turčin, jer je njima kao okupatorima bila svojstvena totalna primjena maksime prevara, podvala, mito, laž, zločin, on je pokušao istim metodom srbizirati Crnu Goru, baš kao što ju je, svojevremeno, Osman paša Skopljak pokušao poturčiti ili srpski janičar Omer paša Latas vojnički slomiti. Taj postupak njie pošao za rukom ni Osmanu, ni Omeru, a neće ni Vojislau... Tako je to, ne zato što postoji LSCG, ili Slavko, ili Petar, ili Pavle, il Janko, već zato što je, jednostavno, Crna Gora neuništiva. S druge strane, morma naglasiti da ga je u Podgorici primio vrli, kako bi Sveti Petar Cetinjski rekao, kavalijer (nosilac) Zlatnog ordena Nemanjića, predsjednik regiona Crna Gora, gospodin Momir Bulatović. Kažu da je razgovor bio ugodan, kako i dolikuje dotičnim osobama.

Ne znam što stoji iza tih obračuna u stranci niti me zanima. Inčae, žao bi mi bilo da se iz Parlamenta skloni poslanik Višnjić. On je puno uradio za liberalizaciju Crne Gore, dao je svojim nastupima značajni doprinos bistrenju političkih pogleda kod jednog sloja prevarenih.

* U Srbiji se priča o stvaranju vlade nacionalnog jedinstva. Postoji li šansa da crnogorske opozicione stranke ponovo uđu u vladu Mila Đukanovića?

- Eventualno, takva ponuda se može očekivati nakon propasti. Avramovićevog super-dinara koju očekujemo, na žalost, vrlo brzo. Slična ponuda premijera Đukanovića bi značila pokušaj kupovanja vremena za DPS i za njega lično. Mi se ne mislimo time igrati niti biti toliki sljepci da ulaskom u takav kabinet, nosio on ime vlade nacionalnog spasa, dijelimo odgovornost sa onim koji su Crnu Goru po nalogu Beograda uništili. To su potezi smišljeni i na unošenje zabune u crnogorski blok, kakvu funkciju ima i sadašnja, nazovi crnogoska diplomatija. Raduje me što su ti potezi kratkog daha, što su prepoznatljvi po svojoj jevtinoći. Uvjeren sam da će crnogoska opozicija umjesto vlade tražiti prijevremne izbore.

* Mnogo se medijske prašine podiglo oko imenovanja Antonija Abramovića za duhovnog poglavara Crnogorske pravoslavne crkve. Priznajete li ga Vi lično za svog duhovnog poglavara i kakav je stav vaše stranke po ovom pitanju?

- Ja sam religiozan čovjek, ali u jednom, rekao bih, njegoševskom smislu. On kaže: Nad svom ovom grdnom mješavinom, neka umna sila toržestvuje, a u drugom slučaju piše kako Crnogorci osjećaju Boga - Boga znamo i on nas poznaje, nama više ne treba poznanstva. Dakle, kod Crnogoraca religijski osjećaj nikad nije bio izraz vjerske zatucanosti, vjerskog fanatizma ili, ne daj bože, vjerskog fundamentalizma. To je bilo atipično društvo sačinjeno od slobodnih pojedinaca. Kada ovo govorim, ne idealizujem. Bilo je i kod nas fukare, i to teško, ali joj se znalo mjesto. U svojoj biti, u svojoj kvintesenciji, načela modernog liberalizma potpuno korespondiraju sa zlatnom niti crnogorske tradcije koju su nam pokušali razoriti učeći nas kako treba da je se stidimo, kako treba da se stidimo svojega jezika, svoje crkve, svojeg plemena. Došlo se do toga da je čast pomenuti jednu izgubljenu kosovsku bitku, da je čast reći kako su Srbi pet stotina godina robovali i tako dalje, a da je, praktično, sramota reći da je Crna Gora 950 godina bila slobodna. Nama naša slobodarska tradicija nije okov, ona nam je nadahnuće, mi se ne plašimo svijeta, naprotiv, korespondiramo sa njim, želimo da trčimo njegovu trku uvjerni da se ne možemo izgubiti.

Tako je i sa crnogorskom crkvom koja je, u odnosu na srpsku, grčku ili ne znam kou drugu pravoslavnu crkvu, bila slobodna crkva slobodnog crnogorskog naroda. Nije na čelu naše crkve nikada bio Makarije Sokolović, rođeni brat srpskog janičara Mehmed-paše Sokolovića, nije nam nijednog vladiku postavljao sultan svojim beratima, kao što je postavljao pećke patrijarhe da bi mu služili, nije Cetinje nikada bilo turska provincija, kao što je to bio Beograd, već prijestonica jedne suverene države, nijesu Crnogorci nikada bili raja, već slobodni ljudi. Turska nam je u Crnu Goru, nakon sloma 1918, uveo Nikola Pašić. Crkva nam je uništena 1920, a mi je želimo vratiti u ime Petrovića, u ime onih koji su bili prije njih, u ime onih koji su zaboravljeni kako bi se Crna Gora što lakše asimilovala. Crkva nam je, kao civilizovanim ljudima, potrebna i zato se moja stranka zalaže za vaspostavljanje, obnovu naše Crnogorske pravoslavne crkve.

* Kakva je saradnja Vaše stranke sa ostalim opozicionim strankama iz Srbije? Kontaktirate li još često sa liderom LSV, Nenadom Čankom?

- Gospodin Čanak je svijetla tačka, zvijezda na pomračenom nebu Srbije, odnosno Vojvodine. Mi smo u istoj stranci, stranci ljudskosti, stranci hrabrosti, mi zajedno dižemo glas protiv podivljalog fašizma. LSV i LSCG su jedna stranka, stranka koja se bori za povratak Evrope na ove ojađene prostore. Mi smo stranka koja voli život, voli ljude, obožava i iznad svega stavlja pamet kao kategoriju. Sarađujemo i sa Draganom Veselinovim, radujemo se svakom uspjehu Vesne Pešić, iako smo različiti, cijenimo napore Vuka Draškovića. Mogla bi Srbija, kad bi htjela, mogla bi, ali su je crnogorski velikosrbi srozali. Ipak, ima nade, idemo dalje.

* Portparol Stranke srpskog jedinstva Borislav Pelević najavio je ovih dana formiranje podružnice Arkanove stranke u Crnoj Gori.

- Dobro došli, raduje me takav potez. Treba, konačno, da se prepoznamo tu u Crnoj Gori.

* Čestitali ste Momiru Bulatoviću na ordenu koji mu je nedavno uručio Radovan Karadžić. Mislite li da je predsednik Crne Gore baš toliko zaslužan za srpske pobede?

- Jedno vam mogu garantovati, u slučaju da Crna Gora postane onakva kakavom je želi LSCG, taj orden će visiti u Istorijskom muzeju Crne Gore, on je ram jednoga vremena, on je spomenik beščašća, on je mjera našega vaskolikoga poraza, poraza one Crne Gore kakvom je ja vidim. Taj čovjek je zaista zaslužan u tom smislu.

* Nedavno je generalni sekretar DPS-a primio u zvaničnu posetu Vladimira Žirinovskog. Prokomentarišite posetu Žirinovskog Crnoj Gori.

- Svrha posjete Crnoj Gori gospodina Žirinovskog bila je, između ostalog, smišljena kako bi se Crna Gora još dublje srozala. Identičan postupak kao oko tragične i za Crnu Goru sramotne dubrovačke kampanje od koje je zvanični Beograd prao ruke, a čitavi svijet je brujao kako Crnogorci ruše Dubrovnik, što je bilo tačno sa malom ispravkom da su ga rušili Crnogorci koji se osjećaju velikim Srbima. Nijedan, da kažem, obični Crnogorac, kakvim se, recimo, ja osjećam, nije tamo bio. Tamo su bili Miloševićevi velkosrbi iz Crne Gore. Oni su Žirinovskoga doveli u Crnu Goru, rredil mu miting. On je u Crnu Goru došao sa Vladislavom Jovanovićem, ruku pod ruku... Vladislav je napravio posjetu "Pobjedi", tom jedinom dnevnom listu u Crnoj Gori, a Vladimir je, pijan kao majka, pričao o ruskim avionima pred 7.000 ljudi na podgoričkom trgu. Ali, u odnosu na znane nam mitinge, ovaj je imao posebnu draž. Najmanje 3.000 naših ljudi je došlo tamo dačuje šta priča Vladimir, došli su da vide, čuju i nauče. A Vladimir je pričao o "samaljotima", o tajnom oružju, pozivao na treći svjetski rat... O svemu su javile agencije svijeta, da je ruski fašist to govorio u Crnoj Gori. Ponovo je, kao u vrijeme dubrovačke kampanje, Crna Gora bila u medijskoj žiži. Ministar Lekić nije dao niti izjavicu, Svetozar Marović je primio gospodina Vladimira, a glavni događaj, koj odslikava sve, desio se na kooonferenciji za štampu gospodina Vladimira. Kada ga je novinar pitao kako je bilo kod g. Marovića, gospodin Vladimir je odgovorio protivpitanjem: "Ko je to?".