Studio B, 19. Maj 1995. godine
Slavko Perović i Novak Kilibarda na Televiziji "Studio B" - BEZ SUVERENE CRNE GORE NEMA DEMOKRATSKE SRBIJE
STUDIO B: Gospodine Peroviću, kakav je Vaš stav, odnosno stav LSCG, o granicama izmedju bivših jugoslovenskih republika, o granicama Crne Gore..
PEROVIĆ: Moram prvo da se malo vratim na ovo što je govorio gospodin Kilibarda. Srpstvo kod Njegoša i kod njegovih nasljednika mi posmatramo kao jednu kulturno-istorijsku datost, kao jednu idejnu datost. Dakle, to je stvorila jedna ideja koja je bila kao fluid jednog vremena. U svakom slučaju to nije bila etnička niti nacionalna kategorija, ona je zamjenjivala, po našem dubokom uvjerenju, pravoslavlje, pravoslavnu strukturu u Crnoj Gori. Profesor Kilibarda i njegovi sljedbenici kada čitaju "Gorski vijenac" i kada čitaju uopšte Petroviće, uglavnom vide te dijelove kada se to tiče srpstva, Srba itd, a prelaze preko onoga kada se tu tretiraju crnogorstvo, Crnogorci. A, ako ćemo da tjeramo mak na konac, u "Gorskom vijencu" se puno više pominju Crnogorci i crnogorstvo nego što se pominje srpstvo. Na kraju krajeva, tu treba objasniti jednu notornu činjenicu: svi Petrovići do kralja Nikole apsolutno nidje ne pominju svetosavlje, niti Sv. Savu.
Što se tiče granica, mi smo rekli da sadašnje granice Crne Gore smatramo državnim granicama Crne Gore, nikako administrativnim. Njih je pokušao da tretira kao administrativne predsjednik Republike Momir Bulatović i to je završilo sramotnom kampanjom na Dubrovnik, mi je tako vidimo, u kojoj je poginulo dvije stotine ljudi. A mi smo te granice u slučaju Crne Gore shvatili kao državne, shvatili smo ih kao objektivni izraz njene istorijske, političke, diplomatske, vojne i svake druge moći ili nemoći. Znali smo da na prostoru čitave bivše Jugoslavije, pogotovo poslije dokumenata KEBS-a iz 1974. godine, da je princip granica napromjenjiv. Medjunarodna zajednica neće dozvoliti mijenjanje granica ni radi Crne Gore ni radi Srbije, jer onda čitav istočni blok, tamo sve dje je došao komunizam, sve se to vodi u zonu nekih gradjanskih ratova, teških obračuna, što medjunarodna zajednica želi da izbjegne. Ja sam uvjeren, kao što smo mi to tvrdili 90. godine, da ni u ovom slučaju, ni poslije ovoga rata neće biti promjene granica. Sa druge strane, mi nijesmo zainteresovani za Metohiju, nijesmo zainteresovani za Hercegovinu, ne to što mi ne bismo željeli da je Crna Gora veća, bismo, ali ne po tu cijenu i ne po cijenu osvajačkih ratova.
Mnogo je važnije od nekoliko desetina kilomtara, ili kilometara osvojene teritorije, mnogo je bolje imati na toj teritoriji dobrog komšiju, dobroj susjeda. Crna Gora istorijski nema problema sa svojim susjedima. Mi smo imali problema sa Srbijom. I u pravu je gospodin Kilibarda, mi Nemanju u Crnoj Gori smatramo kao osvajača. Ne bi mi sad rekli da je Nemanja okupator, to su bila osvajanja primjerena svom vremenu. Crna Gora, tadašnja Zeta, bila je 170 godina pod Nemanjićima. Mi smatramo da nije u redu da taj jedan izuzetak sad smatramo kao redovno stanje, da smo mi svi sad izdanci Nemanjića. Mi, znači, smatramo da to nije u redu. Takodje smo okupirani 1918. godine. Mi smatramo da je to bila vojna okupacija, a kao rezultat vojničke okupacije Crna Gora se našla u zajedničkoj državi sa Srbijom. Niko 1918. u Crnoj Gori nije bio protiv ujedinjenja u Jugoslaviju, ali se vodilo računa o modalitetu tog ujedinjenja. Crnogorci su tada htjeli da udju ali kao ravnopravan faktor, kao država pobjednica u ratu, da budu ravnopravni sa svim ostalim jugoslovenskim narodima.
Što se tiče granica, što se tiče Prevlake itd, mi smatramo da to nije temeljni problem. Stav Liberalnog saveza je bio i ostao - ni pedalj crnogorske teritorije više, čak i da nam je neko poklanja, jer to mogu da budu samo danajski darovi, ali ni pedalj teritorije manje. Svaki pedalj ćemo da branimo. Ali smatrali smo da Crnu Goru treba ostaviti u postojećim granicama.
STUDIO B: Kakav je stav Liberalnog saveza prema onima koji su ratovali oko Dubrovnika?
PEROVIĆ: Ti ljudi su bili izmanipulisani, izmanipulisani su bili patriotskim osjećanjem jugoslovenstva. To osjećanje je bilo prisutno u Crnoj Gori, to moramo da prihvatimo kao realnu činjenicu, ti ljudi su izmanipulisani jednom bjesomučnom propagandom. Tada je Demokratska partija socijalista bila ratno-huškačka partija, tada su državna vlast, državni list, državni radio, državna televizija, bili tri ključna elementa, tri poluge preko kojih su oni poveli te Crnogorce u rat. Predstavili su da su tamo ustaše, svi su tamo u jednom trenutku postali ustaše, Muslimani su postali Turci, a čitava antisrpska zavjera kominternovska, vatikanska, teheranska, ne znam sve koja, protiv srpskog naroda... Ali to je dalo taj rezultat. Mi u Liberalnom savezu smatramo da Crna Gora, poslije dubrovačke kampanje, nije više ona Crna Gora sa kojom se u svijetu govorilo s poštovanjem, s respektom, to je Crna Gora koja je postala uobičajena, obična... I ne samo to, danas nas mnogi u svijetu smatraju okupatorima, pljačkašima, palikućama... To je sramota.
Pri svemu tome, ja ne mogu da optužujem nikoga ko je tamo pošao, zarad ratne propagande. Ja sam rekao u crnogorskom parlamentu: Nad svima onima koji su tamo poginuli - mir, tišina i poštovanje i neka su prokleti, po sto hiljada puta, oni koji su ih tamo odveli.
Kad se postavi pitanje da će neko da nas ugrozi, ili neće da nas ugrozi - mi smatramo da u uslovima samostalne Crne Gore, Crna Gora može da pridje nekom globalnijem sistemu sigurnosti, pogotovu radi svog geopolitičkog položaja, da se nadje u nekoj zoni, recimo, partnerstva za mir.. itd, u kojoj bi bila zagarantovana kolektivna mediteranska sigurnost. Evropa se kreće tim putem i ja mislim da Crna Gora, u toj konstelaciji odnosa, ne bi imala apsolutno nikakvih problema. A sa druge strane, mene u kvalitativnom smislu ponajmanje zanima da li sam okupiran od strane vojnika Slobodana Miloševića ili Mire Marković , ili je to neki drugi vojnik. Nas u Crnoj Gori interesuje demokratski i ekonomski kvalitet. Dakle, da li treba da živimo kao ljudi, ili treba da živimo pod nečijom čizmom, pa sad neko kaže bolja je ona čizma koja je bratska od one koja nije bratska. Ja mislim da je to potpuno isto.
STUDIO B: Kakav je stav LSCG prema Srbima u Krajini, prema Srbima u bivšoj Bosni i Hercegovini?
PEROVIĆ: Što se toga tiče, mi smo poštovali princip granica na teritoriji čitave Jugoslavije. Govorili smo, ukoliko se nasilno udje - biće krvavog potoka. Svi oni koji su vodili i navodno štitili srpski narod, evo sada neka pogledaju srpski narod, dje je on doveden zahvaljujući huškačima koji su obećavali Karlovac, Karlobag, Viroviticu, obećavali poklane Hrvate, poklane Muslimane itd. Gospodo, to je bila anticivilizacijska poruka i ja se plašim, ja žalim radi toga, mene je strah da se sada u Srbiji radi o jednom trenutku civilizacijskog zaostatka. To se ne odnosi na plemeniti srpski narod, koji je talentovan narod, koji ima sjajnu, briljantnu prošlost, ali njegova politička elita ga je dovela u tu poziciju. Sa druge strane, da je bilo sreće, da je ta politička elita bila evropski orijentisana, demokratski orijentisana, svjetski orijentisana, danas bi druge ptice pjevale srpskom narodu i svim okolnim narodima. Jer morate shvatiti da su srpski narod i srpska država u ovom regionu ipak ključni faktor od koga zavisi mir i stabilnost u regionu. Mi zato kažemo - bez demokratske Srbije neće biti mira nikad na Balkanu. A demokratske Srbije neće biti, to je naša formula, bez suverne Crne Gore. Jedino kao suverena, Crna Gora može da da tu svoju plodonosnu energiju i da vrši uticaj na sadašnju Srbiju u ovakvom stanju kakva je danas. Ako ostanemo zajedno na tom Titaniku - zajedno svi tonemo. A smatram da to nije nikome interes. Dakle, suverena Crna Gora nije antisrpski i neprijateljski akt prema Srbiji, to je čin spasavanja Crne Gore koji je Crna Gora zaslužila od Srbije radi svega što je uradila za srpstvo, radi svega što je uradila za pravoslavlje, a i čin jedine, istinske pomoći Srbiji.
KILIBARDA: Samo jedno pitanje gospodinu Peroviću. Liberalni savez, odnosno njihovi ideolozi, vrlo rado dokazuju da je Njegoš pod srpstsvom podrazumijevao pravoslavlje. A ja samo dodajem: Njegoš je veoma volio Ruse, a nijesu mu mrzni bili ni Grci, pa ipak nikad nije on rekao da je Rus ili Grk. Što se tiče Prevlake i Dubrovnika, Narodna stranka je tu bila vrlo oprezna i realna. Znate šta smo mi učili, bar da smo imali koga naučiti, kada su protjerivali ustaške provokatore s Prevlake, Narodna stranka je rekla da je odmah trebalo praviti utvrde, i Prevlaka bi, vjerujete, i danas naša bila. A Prevlaka baš nikad u istoriji nije bila hrvatska. Sad nećemo pričati koliko je naša bila. Ali tada je bio tutanja vladajućih partija, koje srljaju a ne znaju kuda idu, i desilo se što se desilo. Dakle, tu se potpuno od gospodina Perovića razlikujem. Mi zebemo od komšija i teško je imati takve komšije, ne treba nikada zaboraviti na činjenicu da sada Hrvati dobijaju prvi put neke kvalitete koje su druge nacije dobile ko zna kada, ja to čak neću da napadam. Prvi put se hrvatski vojnik danas osjeća hrvatskim vojnikom. A sve je to srpska zasluga. Hrvatski vojnik, siromah, vjekovma je bio tudji vojnik, eto, u vrh glave domobran, a sada je to vojnik koji gazi i maršira, a Srbi će odgovarati pred istorijom što je to tako. I ako nekom treba da zahvali Franjo Tudjam - Srbima treba da zahvali za sav ovaj prosperitet. Neću reći Srbima samo nego politici koja je vodila ovaj narod.
STUDIO B: Može li u Beogradu da se brani Crna Gora?
KILIBARDA: Ne. Crna Gora se brani u Crnoj Gori prvenstveno. Ali sama Crna Gora, bojim se, opet bi ugazila u dvjestogodišnju borbu neprestanu. A mi nećemo da se Crna Gora brani samo u Crnoj Gori jer bi se ona branila, ali kako - s krvlju ručak a s krvlju večera, nego hoćemo da idemo onim tokovima koji su pokazali da je vrlo probitačno da budu zajedno. A odgovorite mi na najjednostavnije pitanje: kad su bile najjače Srbija i Crna Gora u istoriji? Kad su bile skupa. Ostavimo sad razne greške itd. Onda Crna Gora nikad nije bila potcijenjena u doba carstva srpskoga. Dakle, ja i gospodin Perović imamo velike razlike i imamo neke sličnosti da oba vjerujemo da Crna Gora može sama. On misli da Crna Gora može dobro da živi sama, a ja mislim da ona može loše da živi sama. I baš mi je milo što o tome ovdje govorimo - to su dvije koncepcije, dva pogleda na Crnu Goru i bilo bi dobro da ovakvih pristupa često imamo. Ne samo nas dvojica. Ali, nažalost, na TV Crne Gore mi nemamo prilike za to. Gospodin Slavko Perović je bio vrlo precizan kada je govorio o nacionalnom pitanju. Medjutim, kada hoće u "Gorskom vijencu" da se kaže da je neko nedostižni junak, onda se za Vuka Mićunovića kaže da onakvoga sivoga sokola Srpkinja nije radjala od Kosova pa ni prije njega. A Batrić Perović, koji je tek trebalo da bude budući Vuk, novi Vuk, kaže onakvoga sivoga sokola Crnogorka još radjala nije.
STUDIO B: Gospodine Peroviću, jedna od bitnih razlika izmedju vaše dve stranke je odnos prema crkvi. Vi se zalažete za prethodnu Crnogorsku crkvu, puno toga ste praktično uradili na tom planu. Ali bilo je i toga da se, recimo, pojedine svetkovine vrše na dva različita mesta, u neposrednoj blizini i da različiti sveštenici vode to i da je došlo čak do ozbiljnih incidenata, bar je tako štampa pisala. Vi se ne odričete od tih vaših zahteva za potpunom autokefalnošću?
PEROVIĆ: Taj istorijski isječak koji gospodin Kilibarda, odnosno njegova stranka, smatra potpuno normalnim, redovnim stanjem, mi to smatramo okupacijom Crne Gore poslije 1918. godine. Mi to smatramo okupacijom zato što za to postoje objektivni dokazi. Dakle, poslije 1918. godine čitavim sistemom manipulacija, podvala politička srpska elita uništila je crnogorsku državu, uniištila je dinastiju Petrović-Njegoš i uništila je Crnogorsku autokefalnu crkvu. Da je Crnogorska crkva bila autokefalna o tome postoji niz istorijskih dokaza, jedna briljantna literatura, od toga da je, recimo, zadarski episkop, Srbin, Nikodin Milaš, tvrdio da je Crnogorska crkva autokefalna do toga da je taj isti Nikodin Milaš napisao statut, odnosno Ustav Crnogorske autokefalne crkve, da je taj Ustav potpisao Nikola Petrović kao suveren tadašnje Crne Gore, a sa druge strane potpisao je Mitrofan Ban, kao tadašnji mitropolit crnogorski. Dakle, za nas nema nikakvog spora da je Crnogorska crkva bila autokefalna. Sa druge strane, ona je proizašla iz Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ali sticaj istorijskih okolnosti doveo je do toga da je ona postala faktički, a kasnije i de jure, kroz ova dokumenta koja sam pomenuo, autokefalna. Tu se radi o jednoj dubljoj stvari. Crnogorska pavoslavna crkva je sačuvala i očuvala luču pravoslavlja na ovim prostorima. Srpska pravoslavna crkva je bila u službi otomanskog carstva, što je sasvim prirodno za srednjevjekovne odnose. Sve mitropolite, odnosno patrijarhe srpske, postavljao je tada beratom turski sultan, a Crnogorska crkva je, valjda božjom voljom, postala oslobodilačka crkva koja je nadahnjivala ne samo crnogorski narod nego i srpski i sve druge okolne narode. Mi samtramo da konačno treba shvatiti u Srpskoj pravoslavnoj crkvi da, recimo, srpska patrijaršija ne bi mogla sebi da podigne veći spomenik u ovom trenutku nego da upravo ona, kao sestrinska crkva, pokrene pitanje obnavljanja autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. Ako ne radi ničega drugoga, makar radi onoga što je Petar II Petrović Njegoš uradio na uzdizanju i oblikovanju srpske nacionalne svijesti.
Kada pričamo o nacionalnoj svijesti uvijek i Srbi iz Crne Gore ističu posebnosti Srba iz Crne Gore, crnogorskih Srba, do te mjere ih ističu da to u odredjenim trenucima može da zvuči i pomalo nipodaštavajući prema Srbijancima, odnosno Srbima u Beogradu. Dakle, te razlike postoje, uočavaju se one i u tom crnogorskom srpstsvu, ali o čemu se radi - te razlike treba samo definisati onim imenom koje zato postoji. Dakle, mi jesmo Crnogorci, to su dva srodna naroda i mi u LSCG smatramo da nacionalno pitanje nije neki faktor koji bi trebalo da onemogući našu zajedničku političku akciju. Mi smo stranka koja vodi računa o prošlosti, jer narod bez prošlosti apsolutno nema ni vlastite budućnosti. Ali mi se trudimo da iz te kulturno-istorijske baštine, koja jeste ogromna, koja je ravna jednom nuklearnom reaktoru, razumije se u pozitivnom smislu, mi želimo da izvučemo sve ono što je pozitivno. Želimo da vidimo Crnu Goru kao prožimanje ta tri vlika civilizacijska kruga - pravoslavlja, katoličanstva i islama. Želimo, nudimo, da ti krugovi u crnogorskoj varijanti mogu potpuno da se implementiraju u savremne evropske tokove.
Dakle, mi to posmatramo na taj način. Crnogorci, kojih danas ima ogroman broj, 62 posto stanovnika Crne Gore se pisalo kao Crnogorci, nemaju danas svoju instituciju koja se zove crkva, a sadašnji mitropolit Amfilihije odbija za sve one koji se u nacionalnom smislu izjasne kao Crnogorci da izvrši obred krštenja, vjenčanja, ukoliko se u crkvena dokumenta ne upišu kao Srbi i pripadnici srpske vjere.