Slobodna Dalmacija, 13. Rujan 1993. godine
Suverena Crna Gora - put iz pakla "SRJ"
Što se tiče političkih snaga u Crnoj Gori koje stoje iza projekta samostalne Crne Gore, moram reći kako se nikada bolje, nikada jače i nikada kvalitetnije nije stajalo nego sada. Crna Gora je sada prvi put dobila jednu novu generaciju Crnogoraca koji nisu samo iz nacionalno-romantičarskih pobuda vezani za taj projekat, nego u njemu vide sasvim pragmatsku osnovu. Dakle, suverena se Crna Gora shvaća kao jedini izlaz iz pakla koji se zove "SR Jugoslavija"
Moja je osobna procjena da se na Crnu Goru neće krenuti otvoreno. Neće krenuti s vojskom, jer bi ih to dodatno kompromitiralo na međunarodnom planu. Ali, u svakom slučaju, oni već imaju određene instalirane grupe u Crnoj Gori koji će poslužiti da se izazovu nemiri i da se ti nemiri svijetu predstave kao građanski rat...
Sjedište Liberalnog saveza Crne gore (LSCG) u Podgorici nezaobilazno je mjesto za svakoga inozemnoga novinara koji posjećuje republiku čiji građani na svojim plećima i te kako osjećaju plodove vazalnoga odnosa svoga "mladoga, lijepoga i pametnoga" rukovodsta spram mentorskoga Beograda. U moderno opremljenim prostorima LSCG-a, ukrašenim povijesnim i, kako liberali kazuju, budućim znakovljem suverene Crne Gore, poprilična je gužva kojoj ton daju mladi ljudi. "Oni su naša uzdanica, oni su budućnost mediteranski i evropski orijentirane Crne Gore", ističe Slavko Perović, predsjednik najutjecajnije crnogorske političke opozicijske stranke, u uvodu razgovora za "Slobodnu Dalmaciju".
* Kad smo prošle godine razgovarali, doduše telefonom, iz tek deblokiranog Duborovnika preko Ljubljane, među ostalim ste kazali, kao se sudbina Crne Gore neće krojiti u Beogradu već će se kreirati na Cetinju. Gdje je Crna Gora danas?
- Crna Gora se sada nalazi u iznimno teškoj i vrlo kompliciranoj situaciji obilježenoj sankcijama i njihovu razornom učinku, u međunarodnoj je izolaciji, socijlani kolaps sve je bliži... No, postoje i neke naznake da i vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) želi ići nekim drugim putem. Te neke sitne promjene mi u LSCG-u, to naglašavam, gledamo tek kao naznake, ali nikako kao radikalnu promjenu ponašanja vladjauće Bulatovićeve stranke. Ono što mi je jasno kažemo jeste da se mi u LSCG-u ne možemo oslanjati na naznake. OD DPS-a stalno tražimo i vršimo politički pritisak na njih da se konačno opredijele - jesu i za projekat SR Jugoslavije ili su za projekat suverene Crne Gore. Vršeći takav politički pritisak primjećujemo vrlo očigledno raslojavanje u DPS-u koji se počeo dijeliti na liberalnu i onu drugu opciju. I u političkom tkivu Narodne stranke dr Kilibarde se događaju promjene, doduše u manjoj mjeri, ali i u toj je stranci proces raslojavanja krenuo.
* Kako stoje političke snage koje zagovaraju drugačiju Crnu Goru od one kakva je od dana tzv. AB revolucija do "oslobodilačkog rata"?
- Što se tiče političkih snaga u Crnoj Gori koje stoje iza projekta samostalne Crne Gore, moram reći kako Crna Gora nikada bolje, nikada jače i nikada kvalitetnije nije stajala nego sada. Uz LSCG na sceni je i Socijaldemokratska partija Crne Gore čiji je program također blizak našim stajalištima. Crna Gora je sada prvi put dobila jednu novu generaciju Crnogoraca koji nisu samo iz nacionalno-romantičarskih probuda vezna i za taj projekat, nego u njemu vide sasvim pragmatsku osnovu. Dakle, suverena se Crna Gora shvaća kao jedini izlaz iz pakla koji se zove tzv. SR Jugoslavija.
* Apsolutno razumijem pragmatske razloge, ali ako se primjerice, uzmu najave kako bi po uzoru na Srbiju i Crnoj Gori trebalo ukinuti neka republička ministarstva, pa zatim priče o tajnoj izradi novog ustava savezne države, dolazi se do zaključka da će se postojeća "SRJ" projektirati kao vrlo čvrsta, centralizirana i nadasve unitarna država?
- To je namjera Beograda. Mi znamo da dr Ratko Marković, dakle, žabljački ustavotvorac "države" u kojoj živimo to vodi. Znamo da tamo već zasjedaju nekakve radne grupe koje imaju posve preciznu i jasnu namjeru da urade ono o čemu govorimo. Ali, mi to promatramo poprilično mirno.
* Mirno, a radi se o sudbinskim pitanjima?
- Ta će uvjetna poprilična mirnoća biti vododijelnica oko koje ćemo se moći konačno odrediti u odnosu na podgoričku vlast. Ako DPS prihvati takve ustavne promjene, ako poslanici u parlamentu budu glasali za predložena rješenja, a budući da sadašnji ustav Crne Gore u tzv. SRJ ima valjan pravni osnov da bude spriječeno ukidanje bitnih republičkih ministarstava, kakvo je naprimjer Ministarstvo vanjskim poslova o kojim poslovima mora odlučivati Crna Gora, dakle - ako se sve to zanemari i donese odluka koja će ići na ruku Miloševiću, Markoviću i toj ekipi, onda mi tu vlast konačno poslije tri godine dana možemo jasno i precizno nazvati - izdajničkom vlašću! To će biti novi politički kvalitet bez obzira koliko će to s druge strane u ovoj situaciji za Crnu Goru nositi teškoća. Međutim, ja vjerujem kako je u protekle tri godine LSCG izgradio jedan mentalni mehanizam da što bude jači pritisak iz Beograda da će Crna Gora još više migoljiti Beogradu, baš poput jegulje. Smatram da Beograd apsolutno ne sagledava ukupnu situaciju i da se previše oslanja na argument sile koji mu je u drugim područjima dao nekakve rezultate. Duboko sam uvjeren da takav proces njih u Crnoj Gori može dovesti samo u katastrofu.
* Mogu li se procesi o kojima govorimo završiti i na način da se oružano krene na Crnu Goru, o čemu se nagađa, to više što je poznato kolika je na ovim prostorima vojna koncentracija?
- Moja je osobna procjena da se na Crnu Goru, neće krenuti otvoreno. Neće krenuti s vojskom jer bi ih to dodatno iskompromitiralo na međunarodnom planu. Ali, u svakom slučaju oni već imaju određene instalirane grupe u Crnoj Gori koje će poslužiti za to da se izazovu nemiri i da se ti nemiri vanjskom svijetu predstave kao građanski rat, premda je znano kako u Crnoj Gori nema nikakavih elemenata za građanski rat. LSCG nije naoružana stranka, mi smo se opredijelili za miran put i mirno ostvarenje svoga demokratskoga cilja i smatram da je to najveći potez koji smo uradili. Oni su naprosto priželjkivali da uzmemo puške u ruke kako bi imali valjan povod. Znači, ne očekujem da će "vojska Jugoslavije" izravno intervenirati, ali može instalirati nemire. I vjerojatno, ako bi se klima tako kretala da oni osjete kako je njihov projekt u Crnoj Gori potpuno ugrožen, oni će tako i postupiti.
* Može li u ovakvom životu pod sankcijama i u izolaciji, ako se to uopće može nazvati životom, doći do socijalnih nemira koji se kasnije neće moći kontrolisati pa da se takva situacija eventualno iskoristi za uvođenje izvanrednog stanja, o čemu se također govori?
- Sadašnja se vlast ipak priprema za socijalne nemire i mislim da su uspjeli pripremiti mehanizam koji će te nemire artikulirati i učinti da do njih ne dođe. Oni se, to je jasno, vrlo plaše socijalnih nemira budući da im njihovo siječanjsko iskustvo sasvim pouzdano svjedoči kako ne može biti spontanih socijalnih nemira. Nikada se nemiri nisu spontano javili i njih uvijek aritkuliraju određene snage. Oni se plaše snaga koje su okupljene oko dr Branka Kostića ("Udruženje ratnika 91/92", op.aut.) koji je potpuni radikal i vjerojatno je da će oni i njemu slični biti gurnuti u vatru prema Crnoj Gori.
* Ipak, neko je drugo vrijeme, a ne siječanj 1989. godine?
- Tako je. Sada nije siječanj 1989. godine i nema onakvog psihološkog naboja kao te godine. Jer, ovo bi možda prvi put bio zaista socijalni bunt koji bi bio izmanipuliran. Godine 1989. imali smo i politički motiv u Crnoj Gori, a to je bila homogenizacija i izmanipulirana situacija u povodu političke situacije na Kosovu. Toga momenta sada u Crnoj Gori nema ili, točnije rečeno u njezinu najvećem dijelu, tako da je vlast sada zabavljena pripremama da se socijalni bunt spriječi. Što se LSCG-a tiče, mi se u to nikako nećemo uključivati jer ono što nama valja raditi u Crnoj Gori - to je puni legitimitet. A legitimitet, i to puni, mogu dati samo pošteni i demokratski izbori. Mi smo nebrojeno puta rekli da svaka vlast koja se dobije na ulici neminovno završava na otpadu, a mi zaista ne želimo doživjeti takvu sudbinu.
* LSCG je povukao i svoje članove iz vlade Mila Đukanovića. Zašto?
- Zaključili smo da u vladi dalje ne možemo ostati iz mnogo razloga. Jer, dok kuća gori, više nije moguće zatvarati oči pred brutalnim činjenicama. Mnoge odluke koje je u posljednje vrijeme donio crnogorski parlament, kao što je inicijativa da se formira višestranačka parlamentarna grupa koja bi zbog skidanja sankcija bila zadužena za komuniciranje sa svijetom, ostale su na papiru. Ipak, kap koja je prelila čašu bila je zajednička konferencija trojice premijera o "najnovijim ekonomskim mjerama". Riječ je o ponovonom uvođenju komunizma i to polpotovskog tipa, što znači da od bilo kakve perspektive više ne ostaje ništa.
* Dobro upućeni u politička zbivanja u Crnoj Gori kažu kako u budućim događanjima pažnju valja posvetiti sjevernom dijelu republike, tradicionalno srpski orijenitranom, i da u tom pogledu Narodna stranka igra značajnu ulogu?
- Kilibardina Narodna strana u Crnoj Gori igra vrlo prepredenu ulogu. Oni se pokušavaju predstaviti kao demokratska stranka i treba reći da su u tom smislu jednim dijelom promijenili svoje političko biće. Eliminirali su jedan dio svojih članova koji je otvoreno prešao u Srpsku radikalnu stranku. Ali, sama činjenica da gospodin Kilibarda uporište za svoje srpstvo ne nalazi u Crnoj Gori će ga nalazi u beogradskim krugovima, u Francuskoj 7, govori da to nisu čisti računi. Naprosto, on ima tijesnu suradnju se Demorkatskom strankom u Srbiji koju vodi dr Vojislav Koštunica, a koji je opet intelektualno prerušeni Vojislav Šešelj.
* Te su dvije stranke, koliko mi je poznato, donijele i zajednički Deklaraciju čiji je politički cilj – stvaranje saveza srpskih zemalja?
- Da, tako je. Prema tome, uloga je dr Novaka Kilibarde u Crnoj Gori potpuno demistificirana i bit njegova djelovanja jest predstavljanje demokratskom strankom u crnogorskom parlamentu, da bi na tribini u Vasojevićima (sjeverni krajevi Crne Gore, op.) ljude pozivao na nekakav narodni ustanak, odnosno namijenio im "istorijski zadatak da, bude li trebalo, sprječe razdvajanje Crne Gore i Srbije". Bila bi, ipak, politička greška shvatiti da su svi Vasojevići dominantno okrenuti politici koju vodi Novak Kilibarda. U tim je krajevima zbog policije koja je potpuno politički orijentirana i to više na stranu radikala nego na stranu Crne Gore, jednostavno posijan strah. Također je iskorišten i faktor napetih odnosa između pravoslavaca i muslimana, i to kao dodatni opterećujući element, što dalje dovodi do homogenizacije toga pravoslavnog življa. Unatoč tome, činjenica je da LSCG i u takvim okolnostima i u tim krajevima, među samim Vasojevićima, ima sve više pristaša. Jest da nas pokušavaju omesti kao nedavno u Beranama gdje se, što je za taj kraj donedavno bilo nezamislivo, okupilo oko 500 ljudi. Isklučili su nam struju kako bi nam onemogućili kontakt s ljudima koji su konačno smogli snage da se javno pokažu i prisustvuju tribini LSCG-a. U Kolašinu prije divje godine nismo imali nijednoga pristašu, a sada smo dočekani ovacijama. To rječito govori kako je naša ideja suverene Crne Gore i na tom sjeveru uhvatila korijenje. Sve to pokazuje da se politička klima vrlo brzo mijenja, i što je još važnije kvalitetnije mijenje u korist ideja koje zagovara LSCG.
* Kad smo već kod političke klime, vi ste mnogo puta istakli da bi se svi ti procesi znatno brže odvijali kad Crna Gora ne bi bila medijski okupirana zemlja?
- Tu se također događaju neka raslojavanja, što znači da to više nije tako monolitni mehanizam koji djeluje po nečijoj zapovijedi. To je sada, govorim o državnim medjima, jedna urušena građevina i sve ovisi o tome koji, recimo, komentator radi za KOS, a koji ne. Mogu vam reći da je, na primjer, Radio Crne Gore, relativno najtolerantniji. Kad to kažem, apsolutno ne mislim da je dobar, ali je postao snošljiv. "Pobjeda" je također doživjela transformaciu, pa je taj list sada umiven i uljuđen u odnosu na ranije razdoblje. No, TV Crne Gore ovdje je i dalje najgora stvar i najveće zlo. Ipak, i tu sve ovisi o uredniku. Kada gledate, recimo, dnevnike koje uređuje Emilo Labudović, diže vam se kosa na glavi, ali ima i tolerantnih emisija koje uređuju neki drugi, prije svega, civilizirani ljudi. Događaju se i nevjerovatne stvari. Recimo, vanjskopolitički komentator "Pobjede" u odnosu na vanjsku politiku Crne Gore objavio je vrlo zapažen tekst čiji su stavovi potpuno identični programu LSCG-a. Sve to, dakle, ukazuje na proces raslojavanja među samim novinarima, što podržavamo svojom generalnom politikom. Ukratko, stanje je mnogo bolje nego je bilo, ali je daleko od toga da smo zadovoljni s postojećom situacijom.
* I za kraj, premda je još mnogo toga za razgovor, kakvo je vaše mišljenje o eventualnim razmjenama teritorija. Ovdje u Crnoj Gori mnogo se buke diglo zbog navodne Bulatovićeve spremnosti da hercegovačkim Srbima omogući izlaz na more koridorom na prostoru od Igala do Prevlake?
- Čuli smo za takvu ideju. Ne znamo koliko je vjerodostojna, jer bi to zaista prešlo sve što je do sada gospodin Bulatović uradio. Mislim da bi takav njegov potez izazvao pravi kaos u Crnoj Gori. S druge strane, također smo saznali da su se na toj osnovi vodili razgovori između gospode Bobana i Karadžića. I da čudo bude veće, ti su se razgovori vodili u Boki kotorskoj, u Njivicama. Čim se o tome toliko govori, znači da je neka takva trgovina u realnom opticaju. Ja osobno smatram da bi omogućivanje koridora tzv. hercegovačkoj državi Boža Vučurevića i njezin izlazak na more dugoročno bio katastrofalno loš potez. Stoga mislim da faktori koji o tome odlučuju ne bi smejli dopustiti takav razvoj stvari. Što se pak crnogorskih granica tiče, stavovi LSCG-a potpuno su jasni i poznati javnosti. Mi smo zadovoljni s postojećim granicama, ali budite sigurni da nećemo dati ni pedlja tog teritorija, pa makar o tome pregovarao i Momir Bulatović.
******
Podvala Beograda
LSCG izražava krajnji skepticizam u pogledu povoljnog ishoda ženevskih pregovora. Naprotiv, Ženeva će i dalje proizvoditi ratni sukob. Mislimo da se katastrofa dogodila onog trenutka kad je Zapad prihatio elementarnu podvalu Begorada, odnosno da se u Bosni radi o vjerskom i nacionalnom ratu. Svi potezi Zapada povučeni s takve političke osnove vodili su u sve dublju katastrofu. Smatramo da je Ženeva samo još jedan od takvih promašaja, a promašaja mora bit jer je iznevjeren osnovni princip koji je glasilo - nema priznavvanja ratnih rezultata, ni priznavanja rezultata etničkog čišćenja, kaže čelnik LSCG-a u povodu prekida ženevskih pregovora.
******
Beskonačni stid zbog Hrvatske
Opći politički stav LSCG-a jest da u svom okruženju Crna Gora mora razvijati dobrosusjedske odnose sa svima. Pogotovo je jasno da takve odnose moramo razvijati s onima s kojima smo do jučer bili u zajedničkoj državi. Sve to što se dogodilo između Crne Gore i Hrvatske mi smatrmao jednom golemom instaliranom tragedijom. Jasno je da je hrvatska strana time nemjerljivo više bila pogođena, i to je jedan od elemenata iz naše novije povijesti pred kojim osjećamo beskonačni stid. I ona Crna Gora, ona liberalna Crna Gora, ako ikada bude mogla uraditi, morat će uraditi sve što je u njezinoj moći da se što prije zaliječe rane. Ne da se zaboravi. Nama zaboravi ne trebaju. Mora se upamtiti tko je to radio i uradio i znati tko su bili ti "ljudi" s konkretnim imenima i prezimenima. Ali, jasno je da mi s Hrvatskom moramo ponovno progovoriti i pokušati naći neki zajednički jezik. Što se nas tiče iz LSCG-a, u tom smislu o kojem sam govorio, nismo prekidali kontakt. Uvijek smo razgovarali, a napose suosjećali s mukama Konavala, Dubrovnika i cijeloga dubrovačkog kraja, mišljenje je Slavka Perovića u povodu, doduše, neslužbenih naznaka, kako bi po uzoru na hrvatsko-srpski, i između Zagreba i Podgorice valjalo organizirati odbor za normalizaciju odnosa između Hrvatske i Crne Gore.
Luko Brailo
