Reagovanje na uvodnik Miodraga Perovića "Prijatelji naroda", objavljen u Monitor-u od 22. Oktobra 1999. godine

Monitor je godinama liberale skrivao pod tepih

U rečenom tekstu Miodrag Perović komentariše tajno uputstvo Đukanovićevog DPS-a u kojim se sugeriše članovima ove interesne grupe da LSCG smatraju kao naprijatelje crnogorskog naroda i crnogorske države jer su liberali jedini protiv projekta obnove SRJ poznatog pod imenom Prijedloga o redefiniciji odnosa između Crne Gore i Srbije. Naoko, reklo bi se, osjetljivi Perovićev demokratski senzibilitet nije mogao otrpjeti ovaj, više nego skandalozni čin Đukanovićevog DPS-a koji, u novoj formi, a na dosadno već viđeni način očajnički pokušava nanovo satanizirati crnogorske liberale.

Valja ovom prilikom podsjetiti da su crnogorski liberali javni, glasni, prepoznatljivi učesnici crnogorske političke scene. Liberalni je savez potonjih deset godina vukao političke poteze koji nikoga u Crnoj Gori nijesu ostavljali ravnodušnim. Liberalni program je jedini politički projekat koji je u punoj težini potvrđen, a njegova predviđanja se pokazala ispravnim i tačnim. Ako bi se, međutim, neko iz SAD-a odlučio da prouči politički život Crne Gore u minulom razdoblju koristeći kao izvor isključivo Perovićev Monitor, mirne duše bi mogao zaključiti da liberali nijesu postojali na crnogorskoj političkoj sceni, a kada su i postojali MONITOR je na najpodliji mogući način udarao po njima unoseći zabunu u ionako zbunjeno crnogorsko biračko tijelo koje je pod permanentnom obradom ne samo medija već i Maraševe specijalne agenture. Za razliku od beogradskog VREMENA ili FERAL TRIBJUNA koji su, u skladu sa načelima profesionalnog novinarstva čitatelje redovno obavještavali o djelatnostima stranaka na politčkoj sceni Srbije ili Hrvatske, bile one vladajuće ili opozicione, a ovim potonjim ukoliko su demokratske, davali otvorenu podršku, Perovićev MONITOR je, preuzimajući dio njihove priče liberale uporno skrivao pod tepih. Istim metodom služi se Đukanović, koji ih pokušava danas ispod tog tepiha i udaviti.

U toku posljednje izborne kampanje, poput podgoričkog ZERI i POPULITA poznatog pod imenom VIJESTI, MONITOR se otvoreno stavio na stranu Đukanovićevog DPS-a, a podržao satanizaciju crnogorskih liberala. Poznavaoce prilika to ne čudi, jer su su VIJESTI projekat bivšeg novinarsko-uredjivačkog tima MONITORA i dijela specijalaca-novinara iz nekadašnje ratnohuškačke POBJEDE. Interesantno je uporediti kakav tretman u jednom Feralu imaju HDZ i Tuđman, prema blagotovornoj kuri koju ovdašnji vrhovnik Đukanović i DPS imaju u Perovićevom MONITORU, pa da sve bude jasno, posebni kad se shvati da su HDZ, SPS, SNP i DPS potpuno istovjetne autoritarne, korupcionaške, vlastodržačke strukture na mafijaškoj ili, kako g. Perović citira Njujork Tajms, lakše je tako - ortačkoj osnovi, svejedno. Napisati tekst poput Perovićevog, a ne pomenuti šefa DPS-a Mila Đukanovića, čije je ime i djelo u Crnoj Gori već zaštićeno nepisanim zakonom, prava je umjetnost. Perović prešućuje krađu izbornog rezultata crnogorskih liberala koja se desila u sred crnogorskog parlamenta i koja je samo jedan od načina realizacije presude izrečene liberalima u tajnom dokumentu.Umjesto ovih fakata Perović je posvetio punu pažnju raskrinkavanju, ironije li - jedine istinite DPS tvrdnje iz pomenutog dokumenta. Tamo se nedvosmisleno tvrdi kako je jedino LSCG PROTIV projekta očuvanja državne zajednice Crne Gore i Srbije. Uzrujani Perović ljutito ističe da Liberalni savez podržava SAMO oko 15% biračkog tijela, a da je to tijelo preko polovine za nezavisnost Crne Gore. Među njima i veliki broj simpatizera DPS i DPS inteligencije. Neće Perović da povjeruje vlastitim očima kako tajno uputstvo počinje tvrdnjom da se DPS ne zalaže za projekat nezavisne Crne Gore – pa Glavni odbor DPS-a optužuje za negiranje, molim lijepo - postojanja širokog fronta za nezavisnost Crne Gore. Tako ispada da Miodrag Perović bolje zna znanje od samog DPS-a i šefa ove interesne grupe - g. Đukanovića, što je premnogo pa makar i od Miodraga dolazilo.

Razlog ove javne Perovićeve uzrujanosti je razumljiv - upravo je Perovićev MONITOR zajedno sa takozvanim crnogorskim frontom pod kojim se podrazumijevaju SDP zajedno sa matičarima, penovcima, dukljanima, raznijem piscima i inim takozvanim nezavisnim crnogorskim institucijama koje učinio sve da se jedan potpuno precizni dokument Đukanovićeve interesne grupe poznat pod naslovom Prijedlog o redifiniciji odnosa Crne Gore i Srbije u crnogorskom biračkom tijelu doživi kao dokument o obnovi crnogorskog suvereniteta. Tako se u frontu za očuvanje Jugoslavije nenadano i za njega samog našao i Miodrag Perović zajedno sa njegovim crnogorskim frontom ruku pod ruku sa Amfilohijem, i sa Kilibardom, i sa Arkanom, ali i sa Zapadom.

Dokument o redefiniciji odnosa sa Srbijom samo ima namjeru da ostvari punu autonomiju Đukanovićevog autokratskog režima u odnosu na isti takav Miloševićev, a Đukanović ostavruje svoj cilj da se takav dokument plasira crnogorskom biračkom tijelu kao borba za crnogorsku nezavisnost. DPS-ovo tajno uputstvo, osim što je potvrdilo odavno poznatu autokratsku esenciju DPS-a koji nove ideološke oblande shvata kao nepotrošene prezervative u permanentnom opštenju sa crnogorskim narodom, denunciralo je sve koji su Đukanovićev napor obnove tzv. SRJ prezentirali kao njegov pametno-podmukli način rada na obnovi crnogorske državnosti. Pregovori koje DPS vodi sa ratnim zločincima i DPS saučesnicima u zločinu krvavog raspada one Jugoslavije, već nagovještavaju mogućnost uspjeha ko zna koje po redu Đukanovićeve političke prevare. Ovoga puta, bude li tako, po prvi put Đukanović neće biti kriv. Ne postoji ni jedne Đukanovićeve izjave, ili izjave njegovih najbližih saradnika u kojoj se oni zalažu za obnovu crnogorskog suvereniteta. Krivi će biti, ako to nekome nešto bude značilo, egzegete svetog Đukanovićevog pisma o redefinisanju kojeg su krivo tumačili ili svojim ćutanjem omogućavali takva tumačenja. Perović se ne želi naći u tom krugu, što je razumljivo, ali ne i dovoljno s obzirom na moguće kobne posljedice posljednje izborne i postizborne obmane procrnogorskog biračkog tijela.

Slavko Perović