Reagovanje na tekst Miodraga Perovića "Može i gore", objavljen u Monitor-u od 22. Marta 2002. godine
Crnogorski nezevisni intelektualci i Beogradski sporazum
A predački biseri bačeni su pred svinje;
Pajaci i lopuže smeju se snovima;
Vilijam Batler Jejts – Ja sam iz zemlje Irske – Bronzana glava – UIKJ, Beograd 1999.g.
Dakle, može i gore, smatra Perović povodom Đukanovićevog beogradskog potpisa!? Koji je značio čistu, neviđeno očiglednu, drsku prevaru procrnogorskog biračkog tijela, sopstvene stranke i sopstvenog stranačkog programa. Dugogodišnju prevaru - Miško i drugovi su se pravili da ne vide – prevaru koja je kulminirala brutalnom izdajom, Miodrag naziva – pragmatizmom!? I ja razumijem da Miodrag drugačije ne može jer je, kao poznati pacifista i evolucionista evolutivno pacifikovan. I kao takav godinama je pontonski most kojim prelazi vođstvo DPS-a preko žive crnogorske rijeke. Čas na ovu, a čas na onu obalu. Kriveći prav-pravu crnogorsku Drinu. Kriveći je sve do Đukanovićevog beogradskog potpisa. U taj potpis ugrađeni su lik, djelo i pregnuće Perovića i drugova iz raznijeh organizovanih organizacija. Bez toga pregnuća, potpis ne bi bio moguć, do njega ne bi došlo.
Obrazloženje nije potrebno.
Ne daj Bože da je liberal stavio potpis na beogradski dokument! U Mišku bi se slio sav junački rs, iz njega bi kriknule riječi pravednika, talambasilo bi se, hajkalo, ojkalo, ćeralo, huškalo - izdaja liberala ljudi, liberali izdadoše! Koja je rezultat diktatorstva u LSCG, maloga i velikoga kabineta, autizma, šizofrenije, bolesne ambicije, borbe za vlast i čega sve ne! Kome povjerovasmo, kuku nama!
Eto, koliko juče, Liberali su pregovarali sa DPS-om i SNP-om! Drug Miško je uložio neviđen entuzijazam da uvjeri široke crnogorske narodne mase kako, što se tiče liberalnog zahtjeva za jedanaest poslaničkih mandata - liberali nijesu u pravu. Nije demokratski! Danas je svima jasno, ali jasno kasno – da je bilo jedanaest liberalnih mandata ne bi bilo beogradskog potpisa! Upravo zbog toga, Đukanović nije dao liberalima u vladu. A Miško i drugovi su našli obrazloženje.
A što se tiče razgovora sa SNP-om – čista izdaja liberala, vikao je Miško! Pa na naslovnu stranu Monitora – tras! - Slavko, a preko toga – poleće soko i NISKO pade! A sad, jer Miško vodi računa o nezavisnosti, ne bi on nikako, ma kakvi, ma znaš ti njega – na naslovnu stranu Milo, a preko Mila – poleće soko i BLISKO pade! Fina rima, umiju Miškovi jado moj! Jer su razgovori sa SNP-om povodom vlade liberala čiji je jedini zadatak trebao biti – organizacija referenduma za šest mjeseci - tako BLISKO Đukanovićevom otimanju države većini koja je za nju glasala i POKLANJANJE manjini koja je glasal protiv! Da je liberal stavio potpis, viknuo bi Miško do neba – trojanski konj, ljudi!
E ne bi Boga mi, da smo vlast. Onda bi za Miška i družinu liberali bili – genijalni! Morali bi nabavljat pojaseve nevinosti, takva bi navala bila. Ovako, Miško licu sa naslovnice ne smije ni ime da pomene, jer je lice vlast i to apsolutna, diktatorska, nego se namah prometnuo u moračkoga mislioca! Kao - ja nit luk jeo, nit luk mirisao, nego što ćemo sad, kami nama! I dalje, kobajagi, dijeli savjete, kao da se ništa nije desilo, kao da Đukanovićev beogradski poptpis nije stvarnost nego košmaran san! A Mišku savjete niko ne traži niti ih je ikad tražio. Pa ni Đukanović. Koji je vazda ostavljao utisak kako bez Miška i drugova ne može da živi! Jer, propade Crna Gora bez Miškovih savjeta. I pisama raznim širačima! Mišku slatko, Milu milo! I korisno!
E ovi potonji savjeti liče na postupak djeteta koje se pokriva čaršavom po glavi, misleći da se ne vidi. Smiješno!
Moj savjet Mišku – Kilibarda je u Sarajevu, skokni malo do Banjaluke, pa da počinemo, kumim Te Bogom!
Slavko Perović
