Reagovanje Slavka Perovića poslanika u Skupštini Republike Crne Gore, na tekst Stanka Cerovića »OLAKO TROŠENJE POBJEDE«, objavljenog u Monitor-u br. 813. od 18. Septembra 1998.g.

Uloga Stanka Cerovića u Monitorovoj propagandi

Mi sebi ne možemo ponovno dopustiti taj luksuz da neukusno ambicioznog šarlatana držimo ozbiljnim političkim analitičarom. Od njega je naime nekompetentniji samo onaj koji ga je svojedobno uzeo za savjetnika...

Boris Buden BARIKADE izdavač ARKZIN, Zagreb 1996. g.

Postoje dva mjesta u rečenom tekstu g. Stanka Cerovića (u daljem tekstu SC) koja zavrjeđuju našu pažnju – to su tvrdnje

a) da je LSCG nastradao u nedavnim, a već tako dalekim izborima, zato što je »iznevjerio odbranu Crne Gore«

b) da nakon sloma Liberala na izborima Crna Gora nema opoziciju.

Sve ostalo u rečenom tekstu je puka crnogorska licemjerna patetika i puko crnogorsko licemjerno moralisanje kojim obiluju analize ovog analitičara, inače poznate po tome da ne ugonetaju. Pošto analitički »postupak« SC više liči na razne postupke gatanja, bajanja ili vradžbine, to izraz »ugonetati« predstavlja simplificirani izraz analitičarevih tehnika. Evo kako je to bajao SC u Monitor-u br. 380. a na istu temu, SC: »Zato (je) ovo raščišćavanje između Crne Gore i Srbije... ne zavisi od partija i socijalnih snaga, u njemu nacionalizam ne igra važnu ulogu.« Ovo je čisti nonsens pred kojim vas uhvati mala snaga. Zar Bulatović oko sebe ne okuplja najveći broj lumpen-proletera amalgamisan navodnom borbom protiv kriminala i srpstvom. G. Đukanović, s druge strane okuplja sadašnju novokomponovanu kriminogenu klasu bogatih kao i stari komunistički policijski i politički establišment te njegov podmladak u svakom smilu te riječi. Novobogataši žele da zaštite i uvećaju stečeno, komunisti da osvoje tu poziciju iznutra, kroz Đukanovića »učeći ga« i ostavljajući mu da se, kao frontmen s jedne strane troši, a sa druge da imaju što lagodniju odstupnicu, zlu ne trebalo. I jasno – i za njih je Crna Gora, navodno, u prvom planu. A za Miloševića Srbija, na isti način. To je dakle, aktuelna, a za SC, reklo bi se, nerješiva politička cica-maca što se pokušava nadomjestiti udvoričkim epskim pasažima prema Đukanoviću: »Crna Gora je sad realnost, prvi put, možda, nakon sto godina« (Miško Vuković bi rekao – Đukanoviću se poklonio čitavi svijet - TVCG) i »Sadašnja vlast je više crnogorska nego sve dosadašnje samo zato što je pragmatična i umjerena«.

Želi li to SC reći da SVAKA crnogorska vlast od Blaža Jovanovića, Tempa i sl. pa do Đuranovića, Žarkovića i inih nije bila pragmatična? Želi li možda reći da to nijesu bile crnogorske vlasti? Pa kako su ih hvalili svi – od Tita do Šuvara i Miloševića, dok se poigravao sa njima, a oni bili »pragmate« Ipak, po mome kontu, SC želi sugerisati da je od Januara 1989.g. neko drugi bio u samom špicu vlasti, da to nijesu bili, kao i dan-danas Bulatović, Marović i Đukanović? SC još uvijek ne može dokazati da je to bio LSCG, ali sjutra već – ko zna? U majskom broju MONITORA (396) Veliki Analitičar je još poletniji: »Crna Gora (će) na ovim izborima pokazati da li želi da se iščupa iz smrtonosnog zagrljaja Slobodana Miloševića (…) zahvaljujući srećnoj zvijezdi i vještini Mila Đukanovića (…) šansa se ukazala naglo (…) Đukanović se opredijelio za put kojim je na razne načine pošla cijela istočna evropa: demokraztija i povezivanje sa svijetom (…) Đukanović brže uči nego neki od demokratskih političara u istočnoj Evropi (…) najslabija (je) tačka Đukanovića što prebrzo ide u pravcu modernizacije (…) on nema partijski aparat sposoban da slijedi brze reforme itsl. U tekstovima objavljenim u Januaru i Maju Veliki Analitičar je bio precizan isključivo u jednome – oblatiti Liberalni savez, prikazati ga kao nekoga ko je saborac Slobodanu Miloševiću i Momiru Bulatoviću.

Tekstovi SC objavljeni u Monitoru su pravi med i mlijeko u odnosu na gnusobe koje je SC izrekao postredstvom RFI. Sve te gnusobe, od riječi do riječi, ponavljali su od kafane do kafane, trotoara, trgova, autobusa, kućnih šednika najprimitivniji policijski šljakeri koji za RFI misle da je neki klub koji se takmiči u italijanskoj ligi. Isto su ponavljali razni predstavnici tzv. intelektualnog i političkog otpada koji se, po potrebi, uvijek »pragmatski« reciklira u novo političko pakovanje.

Svi su bili na istom zadatku – omogućiti Đukanoviću da Liberalnom retorikom prevede najiskrenije pristalice demokratske i nezavisne Crne Gore, pristalice Liberalnog saveza, u podršku jugoslovenskim fantazijama g. Đukanovića. i dok je Đukanović poručivao da je za Jugoslaviju bez Miloševića, čitava armija je to na terenu prepravljala da je on za samostalnu Crnu Goru, a liberali i Perović za Miloševića, odnosno Bulatovića. Kada ta propaganda u kojoj se nije libio SC da prenosi policijske domišljatosti tipa »(da) Perović ne podnosi da Đukanović odigra u Crnoj Gori ulogu u kojoj je sanjao sebe« nije dala željeni rezultat, već potpuno iskompromitovala njene nosioce, prešlo se, kao i uvijek, na otvorenu izbornu krađu, aminovanu baš kao i u Bosni, od strane OSCE.

Svi znaju i svi ćute na istinu da je ispod slike primarnog obračuna Đukanović – Bulatović glavni Đukanovićev cilj bio pokušaj uništenja Liberalnog saveza kao jedine stranke koja je iskreno i bez kalkulacija za nezavisnu, ali isto tako i još više – za demokratsku Crnu Goru, što podrazumijeva hitno, blago rečeno, demontiranje postojećeg komunističkog režima na čijem se čelu u Crnoj Gori nalazi Đukanović, a u Srbiji – Milošević. U posljednjem Monitoru agitpropovski elan SC, zamjenjen je epskom melanholijom tipa – »Kako je crnogorskoj vlasti pošlo za rukom da prokocka pobjedu na izborima? Ne može se reći da je napravila velike greške. Još manje da je zla i tiranska…« itd. Ovoj slici Velikog Analitičara nedostaju samo zavjereničke sile i duhovi uz huk vjetra. No svega toga nema na kraju teksta, gdje se kaže »Problem je u finansijskoj i političkoj eliti, prva još ne zna razliku između poslovanja i kriminala, druga između politike i privilegija, a interesi Crne Gore su i za jedne i za druge samo u domenu viceva. Crna Gora je krhko društvo. Nakon sloma liberal ispostavilo se da ona nema opoziciju. Nema ni jednu jaku, nezavisnu instituciju… «Što dešifruje ovaj pasaž SC koji suštinski sadrži sve što je Liberalni savez varirao u svojoj izbornoj kampanji i najveći dio onog na čemu se zasniva bespoštedna liberalna kritika komunističkog režima u Crnoj Gori na čijem je čelu Đukanović?

Je li Veliki Analitičar toliko politički sazrio samo tokom pisanja jednog teksta ili je kraj napisao neko drugi? Nikako. Ovo samo govori da je Veliki Analitičar znao da se od naprijed opisanog materijala ne može napraviti ništa, ali je »pragmatski« prihvatio da ga predizborno intelektualno opslužuje, čak po cijenu pomaganja političkog marginalizovanja i nestajanja Liberalnog saveza. Ovim pasažom koji suštinski saopštava političku poruku Liberalnog saveza SC kupuje novu ulaznicu za staro mjesto neodgovornog, prijetvornog i prividnog kritičara aktuelnog crnogorskog režima, kao i svi tzv. Nezavisni… i Đukanović, koji brzo uči, treba svoje kritičare… A što se tiče liberala – snile bake, što im srcu drago!

Slavko Perović