Slavko Perović, Reagovanje na komentar Danila Burzana, Antena M, od 9. Jula 1998. godine

Uloga Danila Burzana - Zamislite vašeg američkog kolegu na temu policajac - kriminalac, a vi ćutitie kao riba

Poštovani gospodine Burzan,

U početku vas trebam uvjeriti – da se danas nalazim na funkciji političkog lidera Liberalnog saveza, nikad Vam ne bih odgovorio. Zbog te funkcije čovjek mora da vodi računa o njenom samopoštovanju i poštovanju stranke koju predvodi. Uvijek sam gospodine Burzan, tvrdio da su gospoda Đukanović, Marović i Bulatović pravi momci. Ništa ja njima ne zamjeram, ali ne mogu biti u njhovom društvu, a pogotovu ne u Vašem.

Vama zamjeram sve, vi ste kočničar slobode crnogorske, a ne oni. Jasno, govorim u slikama, ili, da bi vam bilo jasnije – u mozaicima. Vi ste samo kamičak naše tužne scene. Može biti da je to moj personalni problem, možda mi ga je nametnula familija, možete vi pisati i govoriti što god hoćete. Na kraju i na početku svega, rekli ste da Vam je to posao, i slažem se – jedan vrlo ružan posao koji, recimo ja, nikad ne bih mogao obavljati. Liberalni savez nije moj posao. Ni jedan liberal pripadništvo ovoj stranci ne shvata kao posao, poštovani g. Burzan. Shvata ga kao čin potvrđivanja vlastite ljudskosti. Rekoste, neđe u tom tekstu da ste, »Između ostalog, zbog mene bezrazložno stradali«. Ja gospodine Burzan uopšte ne smatram da sam ikad stradao, a pogotovu ne zbog Vas. Zato gospodine Burzan mi pripadamo različitim školama. Moja škola kaže da se ja borim za principe koje smatram temeljom moje ljudskosti, zbog tih principa se smatram čovjekom. Uzimam Vam dakle pravo, da ste Vi, ili bilo ko drugi, ikada stradali zbog mene.

Ta izjava je obrazac klasičnog crnogorskog licemjerstva, na čijem osnovu počiva ovaj sramotni, posljednji komunistički sistem u Evropi. Ako nijeste stradali zbog sebe, ni za koga vi ne možete stradati. Kao ni vaši šefovi, ma đe da su. Možda ja griješim g. Burzan, ali vi ste, po mojim kriterijumima, ne tužni, neko pretužni. Kad to kažem, nosim sve hrišćansko u sebi, ništa komunističko. I pitate me, sa kim ću ja da pravim državu? Sa vama ne nikako g. Burzan. Sa Vama se ne može ništa napraviti, osim Vaših bezvrijednih komentara. I kažem Vam – potpuno bezvrijednih, izuzev Helsinškog komiteta, svih takozvanih nezavisnih institucija i takozvanih nezavisnih intelektualaca. Kojih, pitam Vas? Dajte mi jedno ime, bez dodatka vagana. Sa kim ću da pravim državu, pitate me? Pa sa onom ljepotom, sa onom čašću, sa onom hrabrošću, sa onom pokradenom pameću, koja je sa nama i koja je bila, ako niđe drugo nijeste viđeli, na podgoričkom mitingu. Živite li vi uopšte u Podgorici, a o Crnoj Gori da ne pričam, g. Burzan? Viđeste li vi suze, pokradenih, čuste li riječi onih kojima je pokušano najpaklenije – a to je, da im se ukrade nada. Želim Vam zapravo reći – budite Sito Rakočević ili Velibir Čović, to su pošteni i hrabri momci – ne izigravajte više Danila Burzana, pogotovu ne preko radija koji sam, u pravom smislu te riječi, sam osnovao. I nekoliko institucija, pa vi pričali, što pričali. A umjesto bavljenja mnome, pozabavite se malo regularnošću izbora, pozabavite se mojim odgovorom predsjedniku Vrhovnog suda g. Ratku Vukotiću. Jer kao čovjek i pravnik znam - lopov je uvijek lopov pa makar i zlatne ukrase nosio. A ovaj naš, o kojem i ja i Vi znamo sve – nosi bižuteriju. A što se, zaboga, ne bi malo nezavisno pozabavili Vasom Baošićem. Zar to nije prava novinarska nezavisna poslastica.

Zamislite Vašeg američkog kolegu na temu policajac - kriminalac. A vi ćutitie kao riba. I nemojte se pravdati borbom protiv Miloševića. Juče je bio Tito, sad je Slobo, danas Milo, a zašto ne bi bio sjutra Marović i Vi u svemu tome. Kako vam nije nelagodno - Samo na mene vičete, dojučerašnjeg šefa jedne minijaturne stranke koja je dobila svega 6,3 posto glasova, dobri moj g. Burzan. Nijesmo dostojni da nas vaše veliko i britko novinarsko pero više ikad pomene. Vaši nezavisni i profesionalni kriterijumi treba da budu usmjereni na najveće mete u ovoj Republici. Nije valjda da ne znate gdje im je adresa?

Slavko Perović