Oslobođenje, Maj 1998. godine
ĐUKANOVIĆ JE KOMBINACIJA KRALJA NIKOLE I TITA
- Gospodine Peroviću, kako komentarišete početak predizborne kampanje za parlamentarne izbore u Crnoj Gori, koja se za sada uglavnom svodi na promociju DPS-a i državnih čelnika, i zašto se ovim izborima pridaje "istorijski" značaj?
PEROVIĆ: Danas su u Crnoj Gori svima usta puna demokratije, reformi itd., a praksa političkog života prepuna usavršenih novokomponovanih komunističkih manira koji gotovo uništavaju i samu pomisao na konstituisanje Crne Gore kao ekonomski prosperitetne i istinski demokratske zajednice. Dakle, što bi se reklo, spolja gladac, a iznutra jadac. Gospodin Đukanović je pod uticajem spoljnopolitičkog faktora zaigrao na kartu demokratije i reformi. Njegova namjera je očigledna – politički preživjeti svojeg dojučerašnjeg saveznika gospodina Miloševića i u perspektivi sjesti na stolicu predsjednika tzv. SRJ. Takozvana demokratska, reformska i uspravna Crna Gora je puka tehnologija za ostvarenje toga čina, kao i ulično koketiranje sa idejom nezavisne Crne Gore. Oko svojeg nauma, g. Đukanović je okupio sloj prastarih crnogorskih dogmatskih komunista sa Tempom na čelu, sloj onih koje je zbrisao januara 1989.godine sa Miljanom Radovićem na čelu i svoju novu klasu. No, i mi kažemo za ove izbore da su istorijski, jer smatramo da ukoliko Liberalni savez ne ostvari značajno povoljniji rezultat, moći će se kazati - laka ti noć Crna Goro!
- Upravo se navršilo stotinu dana od kako je Milo Đukanović predsjednik Crne Gore. Da li je Đukanović, po Vašoj ocjeni, u ovom dijelu svog predsjedničkog mandatada dokazao, kako mnogi tvrde, da je promotor tzv. reformskog kursa u Crnoj Gori?
PEROVIĆ: Ne, Đukanović je jedna nesuvisla kombinacija kralja Nikole i Tita. Baš kao i kralj Nikola, on čeka predsjedničku stolicu ove Jugoslavije. Onaj je priželjkivao stolicu svesrpstva. Zbog megalomanskih pretenzija Nikole Petrovića, mi smo u jedniom danu izgubili državu, crkvu, krunu i nacionalno ime - nestali smo čitavi vijek. Uvjeren sam da su Đukanovićeve pretenzije megalomanske i da im je on podredio sve, ovoga puta čak i samu nadu u mogućnost konstituisanja Crne Gore kao demokratske, nezavisne i prosperitetne mediteranske države. Kada kažem Tito, mislim na njegovu spoljnopolitičku poziciju u kojoj ga zapad upotrebljava kao džojstik u obuzdavanju Miloševića. Dakle, njemu je namijenjena ista uloga kao Plavšićevoj i Dodiku, a to znači da Milošević ne smije pasti, to nije interes Zapada. Tito je gradio svoju poziciju u sukobu sa Staljinom, ali se nakon odlaska Staljina obezbijedio da doživotno ostane na vlasti postajući prema zapadu najdemokratskiji komunistički vođa, a unutar perfidni diktator.
- Liberalni savez je već izrazio sumnju u to da će i ovi izbori biti demokratski i pošteni. Zašto?
PEROVIĆ: Prema svemu što se događa, zaključujemo da se u Crnoj Gori dešava promjena političkog seizmografa tektonskih razmjera upravo prema Liberalnom savezu. To je vidljivio na svakom koraku. S druge strane, postoje najozbiljnije sumnje da će se ponovo krasti, počev od biračkih spiskova, djelovanja političke policije, totalne kontrole državnih i takozvanih nezavisnih medija u Crnoj Gori. Sve je to u službi Đukanovića. No, isti takvi mehanizmi stavljeni su na raspolaganje g. Bulatoviću od strane njegovog mentora i neprebolne ljubavi – gospodina Miloševića.
- Liberali na izbore izlaze samostalno. Da li ste od DPS-a imali ikakvu konkretnu ponudu da uđete u tzv. Reformsku koaliciju, koju sačinjavaju DPS, Narodna stranka i Socijaldemokratska partija?
PEROVIĆ: Nikada, ama baš nikada od strane Đjukanovića nije ponudjena koalicija prema Liberalnom savezu. Njegove službe, u cilju destruiranja Liberalnog saveza, šire takve priče. Dakle, njegova odluka je jasna i precizna - destruirati Liberalni savez, a nikako prihvatiti ga kao partnera. I ta odluka ne čudi. Zna se da liberali nijesu za reforme, već za radikalan raskid sa prijethodnim sistemom. Znači, ako se Crna Gora želi graditi kao demokratska, metodi te gradnje moraju biti liberalno-demokratski. Jasno, uvodjenje ovih principa u konkretni politički život ruši ili demontira sve kominističke mehanizme vlasti na kojima je svaka vlast u Crnoj Gori počivala od 1945. do danas, pa i ova, sadašnja koja je te mehanizme unaprijedila, jer kao kočnica više ne postoje bilo kakve ideološke ili moralne skrupule. Crnom Gorom se danas vlada na isti našin kao što je to radio Blažo Jovanović 1946. godine. Zato su partneri Đukanoviću stari i novi komunisti, a ne liberali. Zna se da su naše namjere najozbiljnije, zbog toga se želimo marginalizovati sa istom energijom kojom su nas do juče pokušavali uništiti.
- I u Crnoj Gori se s velikom pažnjom iščekuje referendum u Srbiji o tome hoće li dozovoliti međunarodnoj zajednici da posreduje u rješavanju kosovske krize ili ne. Kako će se jedan ili drugi njegov ishod reflektovati na Crnu Goru i kako se, po Vašem mišljenju, može riješti politička kriza na Kosovu?
PEROVIĆ: To sami Bog zna. Sve linije su prekoračene, berlinski zid je bio prava igrarija u odnosu na zid mržnje koji postoji između tamošnjih Srba i Albanaca, ali mislim da su Srbi u Srbiji van toga, što je dobro. Oni su, jednostavno, smoždeni, apatični, bez signala za izlaz. Opozicija je uništena, a znamo da je tamo nikada i nije bilo u istinskom, ideološkom smislu. Svi su se utrkivali da pouče Miloševića kako bolje sprovesti suludi velikosrpski projekat. Niko, ko je bio politički moćan nikada nije rekao: "Stani, čovječe!" Draškovićev pokušaj je došao isuviše kasno. Čitavi taj ambijent govori da će Kosovo još dugo biti problem. U svakom slučaju mi prihvatamo svaki dogovor koji se postigne na relaciji Priština-Beograd- medjunarodna zajednica.
- Opet su aktuelni Prevlaka i Debeli brijeg, jedini granični prelaz između Crne Gore i Hrvatske, na kojem rampu drži Beograd. Kako je, po Vašem mišljenju, moguće riješti spor oko Prevlake i otvoriti crnogorske granice prema Hrvatskoj?
PEROVIĆ: Problem Prevlake je definitivno riješen onoga trenutka kada je noga prvog crnogorskog rezervista priješla crnogorsko-hrvatsku granicu. Sve ostalo su trice i kučine i služi za manipulaciju biračkog tijela. Bulatovićeve tvrdnje su više nego degutantne s obzirom na klupko neistina iz kojeg su ispletene. Sa druge strane, Đukanović kuka da se otvori Debeli Brijeg, a njegova komisija predlaže da se Prevlaka stavi pred medjunarodnu arbitražu, što je nezamislivo s obzirom na to da Crna Gora i tzv. SRJ nijesu članovi ama baš nijedne medjunarodne institucije, što je rezultat zajedničke politike Bulatovića, Đukanovića i Miloševića. Takodje, nakon Dejtona to je zahtjev koji je neprihvatljiv za Hrvatsku. Za liberale taj problem nikada nije postojao, jer smo mi avnojevske granice smatrali neprikosnovenim, odnosno njihovo mijenjanje je noglo biti samo rezultat dogovora, a nikako topovskih granata.
- Vi ste prije tri godine bili prvi crnogorski političar koji je poslije rata posjetio Sarajevo, ali tek nedavno su uspostavljeni i zvanični kontakti između delegacija BiH i Crne Gore. Nakon njih najavljeni su konkretni oblici privredne saradnje, kao što su izgradnja zajedničke hidrocentrale Buk Bijela, korišćenje kapaciteta Luke Bar za potrebe BiH, izgradnja puta Trebinje-Herceg Novi... Kako Vi na to gledate?
PEROVIĆ: Svaku obnovljenu nit doživljavamo kao tračak nade. Sve pozitivno što se odvija na relaciji Sarajevo-Podgorica, podržavamo i podržavaćemo. Nećemo zaboraviti dolazak bošnjačkog liberala Rasima Kadića u Crnu Goru. Raduje nas što se stvari kreću sa mrtve tačke. Još bi nas više radovalo da mi budemo promotori takvih obnavljanja. No, nakon izbora ćemo i biti.
Veseljko KOPRIVICA
