Slavko Perović govori za Onogošt standard 27. Decembar 2001. godine

Fuzija DPS i SNP je realna politička budućnost Crne Gore, te dvije konzervativne i antidemokratske stranke, mogu se sačuvati samo ako su u ponoj međusobnoj saradnji

Gospodine Peroviću, kako vidite aktuelni politički trenutak Crne Gore?

- Navodno je u središtu političke pažnje pitanje referenduma o obnovi crnogorske drzavnosti. To je žiža onoga što se dešava u Crnoj Gori. Ispod toga se već vrše pripreme za značajna politička pregrupisavanja. U prvom redu tu mislim na permanentne dogovore koji se odvijaju na relaciji DPS-SNP. Mislim da se najozbiljnije vrše pripreme za ponovno ujedinjavanje ove dvije grupacije, nakon referenduma, kako god da se on završi. I, naravno, ako ga bude. A DPS je učinio sve što je mogao da ga ne bude, odnosno da ga maksimalno odloži, da izlomi i izmanevriše želju sopstvenog biračkog tijela. S druge strane, SNP se priprema za podijelu kolača kojim se treba obezbijediti “Putin” varijanta primjerena crnogorskim uslovima. U tom smislu, Marović je aktivan igrač uz puno sadejstvo i Đukanovića i Bulatovića. Ova trojka je u aktivnoj igri, svi ostali su puki posmatrači. Kriza je namjerno proizvedena od strane Đukanovića i DPS zbog spašavanja sopstvenih, teško poljuljanih pozicija. Inače, valjda to postaje jasno, Crna Gora je do sada barem jedno deset puta mogla biti nezavisna, da se htjelo, ali nije, jer je načelo – vlast iznad svega.

Komentar o najnovijim pregovorima o redefinisanju odnosa sa Srbijom?

Pa pregovori postoje da se ništa ne bi dogovorilo, da bi se vrijeme kupovalo, da bi se, što je najpoželjniji DPSNP cilj, izazvali prijevremni parlamentarni izbori prije održavanja referenduma. Ta pozicija savršeno odgovara i Đukanoviću i Bulatoviću, jer je notorna činjenica da bi se biračko tijelo ponovo podijelilo i dalo najviše glasova DPS-u i SNP-u, dakle strukturama koje su primarno odgovorne za ovakvo stanje u Crnoj Gori. To bi, kažem bilo idealno. Produženje krize odgovara i Koštunici i Đinđicu, jer je crnogorska kriza postala veoma bitan elemenat u njihovom međusobnom obračunu. Međutim, čini se da je međunarodna zajednica prozrela tu jeftinu balkansku igru i da je neće tolerisati.

Da li će po Vama, referenduma biti?

O tome ce odlučiti trenutni Đukanovićevi interesi i njegovo sagledavanje mogućnosti vlastitog lociranja u, po njega, najpovoljniju poziciju. U svakom slučaju on nije zadovoljan sadašnjim stanjem i on ubrzano traži izlaz iz njega. Čini se da nazad ne može, a naprijed mu se ne ide. Na svaki njegov iskorak, reaguje se skidanjem narednog sloja sa njegove političke i druge prošlosti, a tu je potencijalna prijetnja Hagom. Sa druge strane, svaki precizan i jasan državno-pravni model, dovešće u velika iskušenja i DPS i SNP. U najboljem slučaju, njih čekaju teški unutrašnji lomovi, u najgorem – potpuno nestajanje sa političke scene. Novi državni oblik uz snažno prisustvo Zapada, tražiće supstancu koja je sudbinski zainteresovana za procese političkih i ekonomskih reformi. U globalu posmatrano, takva supstanca ne postoji ni u DPS-u ni u SNP-u. Dobar dio nje se nalazi van stranaka uopšte i komforno, iz papuča, posmatra situaciju. Ali, kada budu sigurni da ne mogu izgubiti ni dlačicu sa desne podlaktice, ući će u trku, vrlo žucno, vrlo ambiciozno i vrlo halapljivo. Za SNP će biti najpogubnije ono rješenje za koje se zalažu. U obnovljenoj SRJ oni neće nikome biti potrebni, a ponajmanje Beogradu. Za njima se Bograd, jednostavno, šegači. Da dodam – poptuno ispravno. Ukoliko Crna Gora, međutim, postane nezavisna oni i dalje mogu uredno podnositi izvještaje Beogradu o stanju srpstva u Crnoj Gori, a Beograd će ih i dalje održavati kao značajnog faktora u crnogorskoj državi.

Da li će LSCG uskratiti podršku manjinskoj Vladi ako se redefinišu odnosi u Federaciji?

- Mi se nalazimo u veoma delikatnoj poziciji. Razotkrili smo sve namjere DPS-a i SNP. Argumentovani smo kritičari ove vlasti, o kojoj ne treba trošiti puno riječi. Ali, ovakvu vlast i onakvu najjaču opozicionu stranku SNP, hoće najveći broj ljudi u Crnoj Gori, jer se njihovi interesi i njihove želje najlakše identifikuju sa njima. Crna Gora je zaostalo društvo u skoro svim segmentima. Komunizam i četništvo, ruku pod ruku, razorili su temeljne moralne odrednice, čitavu jednu mikro-civilizaciju okrenuli naopako. Današnje stanje je rezultat stogodišnjeg mentalnog propadanja Crne Gore. Vi, gledajući kroz DPS i SNP, kao kroz neki vremenski dvogled poptuno jasno vidite kontinuitet ovakvog stanja. Potpuno odsustvo bilo kakve ideologije i bilo kakvog morala, što nije bila tako jasna karakteristika prethodnih vremena, čini ovo stanje nepodnošljivim. Bez sveobuhvatne ekonomske, kulturne i moralne obnove, Crna Gora nema nikakve šanse, bila ovakva ili onakva. Za te procese ne postoji čak ni verbalna energije. Stanje među inteligencijom, makar onim dijelom koji se angažuje, porazno je. U zajednici, Crna Gora nema nikakve šanse. Samostalno – očekuje je prava Golgota. Ali, ako se takav dogovor postigne, a bojimo se da hoće, mi tu više nemamo što da tražimo.

Kako gledate na ponašanje međunarodne zajednice u vezi sa rješavanjem crnogorskog državnog pitanja?

- Međunarodna zajednica se ponaša, kao i uvijek, racionalno. Ona je uočila sve Đukanovićeve blefove. Uočila je to i kroz njegov odnos prema Liberalnom savezu. Zaista, malo ko može da razumije zašto nije stvoren crnogorski blok prije izbora, zašto nije napravljena predizborna koalicija, zašto se uopšte išlo na izbore kad smo mi i onda garantovali podršku manjinskoj vladi, smatrajući izbore gubljenjem vremena koje može da radi samo za SRJ, ali ne za samostalnost Crne Gore. Veliki znak je bila činjenica našeg sprječavanja da uđemo u Vladu, kao i činjenica da u poptuno jasnom obrazlaganju te situacije, mi nijesmo imali saveznika. Znak je bio i nečuveni udar na LSCG. Sve to, za međunarodne posmatrače, nije teško podvući i izvesti računicu da DPS iskreno ne želi proklamovani cilj nego procrnogorsko biračko tijelo. Pogotovu kad se tome doda potpuno neobjašnjivo, sa pozicija onoga ko iskreno hoće Crnu Goru – DPS negativan stav Zakona o referendumu koji je podržao i SNP. Ono što se iz raznih razloga prave da ne vide domaći naručeni režimski analitičari, vide međunarodni. Znači, ti nećes ono što pričas. Odgovor je zapisan i u “Gorskom vijencu” – što se mrči kada kovat nećeš. Onda se tome dodaju Marovićeve otvorene aktivnosti koje su u poptunoj suprotnosti sa onim što govori Đukanović. Pa ako Đukanović na sve to ćuti kao riba, znači da se slaže. Pa kad nećes da kuješ – onda ćemo ovako i nama je, dakle, međunarodnoj zajednici lakše. Sva ona pisma koja su pošla Širaku i neznam kome, naručena, a sročena na način koji odražava zastidno i temeljno nerazumijevanje demokratskog svijeta, predstavljaju samo dodatni argument Zapadu da je u pravu što vrši pritisak. Taman posla da će se oni baviti guslanjem o osamnaestoj, bjelašima i zelenašima. Oni pitaju – Crna Gora je imala najveću međunarodnu pomoć po glavi stanovnika. Đe su vam rezultati? Đe su vam institucije? Što funkcioniše? Poštuju li se Ustav i zakoni? Ko se buni protiv toga? Zapad je samo inventarski popisao stanje na terenu, a to stanje proizveo je namjerno DPS i niko drugi. Iz odgovora na ta pitanja i još mnogo drugih, mnogo, mnogo nezgodnih po oligarhiju DPS-a, rađa se strategija koja je u toku.

Da li ste mišljenja da je na pomolu neformalna koalicija između SNP-a i DPS-a?

Pa ona potpuno funkcioniše i da nije nas, liberala, već bi bila formalizovana. Bulatović ima šansu samo kao suštinski branič Đukanovića. I kao što Đukanović dribla svoje birače, Bulatović još uspješnije radi to sa svojim. To je ista škola. Pogledajte farsu oko komisije za Nacional i pokušaja da se krivica prebaci na liberale, pogledajte kako i što radi komisija za privatizaciju koju vodi SNP, pogledajte orkestrirane napade na liberale itd. Fuzija DPS i SNP je realna politička budućnost Crne Gore. Te dvije konzervativne i antidemokratske stranke, mogu se sačuvati samo ako su u ponoj međusobnoj saradnji. Realno treba očekivati kogres ujedinjenja. A čuda su u Crnoj Gori moguća, ona to svakodnevno dokazuje.

Da li će LSCG glasati za smjenu gradonačelnika Podgorice Miodraga Mugoše?

Hoće. Građani su ga birali 1998.g. Masovno. A mi smo tražili da izaberu Miroslava Vickovića! Eto, to su te strašne, ali objašnjive stvari, poslije kojih vas uhvati muka. Kao što sam mučninu osjetio onda kad je u Rakovici Vojislav Šešelj glatko izborno potukao nikoga drugoga nego Borislava Pekića! Miroslav nije Borislav, ali je izbor morao biti lak, za svakog građanina, jer je, u odnosu na Mugošu, Miroslav Borislav i po! Malo šale, ne škodi, nadam se. Mi sad ispravljamo tu grešku građana Podgorice tako što ćemo glasati protiv Mugoše, ali ćemo odbiti ponudu KZJ da naš čovjek bude gradonačelnik! To, Bulatović, preko nas, opet podigrava Đukanoviću, da bi Đukanović mogao da kaža – ne ruše oni Mugošu, oni ruše referendum! A mi kažemo – s DPS-om u referendum! Mugoša je alter-ego gospodina Đukanovića. Glasaćemo protiv njega, ali ćemo, zbog referenduma i pune mobilnosti DPS-a, podržati drugog kandidata iz njihovih redova. Ja lično mislim da će Mugoša pronaći neki način da opstane, kao što je do sada opstajao zahvaljujući narodnjacima.

Šta mislite o presudi bivšem uredniku "Dana"?

- Ta presuda je strašna i ona predstavlja pravi šamar svima koji se zalažu za nezavisnu Crnu Goru. U očima Zapada ona još jednom potvrđuje da Crna Gora nema demokratskog kapaciteta ni za guberniju, a ne za suverenost. Ona je Zapadu dobrodošla. E, prava je stvar mogla biti da su akademici - intelektualci - itd., koji su pisali Širaku i ostalima, povodom ove presude, presavili tabak i otpisali predsjedniku Đukanoviću. Ali, potsjetimo se, akademijsko jezgro je bilo razjaren pravedničkim bijesom povodom stanja demokratskih odnosa u – Liberalnom savezu! Sama novinarska ličnost gospodina Ašanina, tu nije od posebne važnosti. Liberali i sva demokratska Crna Gora žestoko je osjetila Ašaninovo uređivanje državne televizije, za čijeg je urednika došao pravo iz Marovicevog kabineta. Ali, tadašnje “urednikovanje” nije ni najmanje smetalo ni Đukanoviću, ni Maroviću, ni Bulatoviću. Bilo je naručeno. Danas novinara tuži navodno privatna osoba zbog čijeg je političkog djelovanja novinarstvo u Crnoj Gori svedeno na servis njegove stranke na vlasti! Ajte molim vas! Čitao sam Đukanovićeva neuvjerljiva i smiješna opravdanja takvog čina, pa mi je onda prošlo kroz glavu koliko je puta njegova propagandistička mašinerija ponovila “Mali kabinet, Mali kabinet”, a što je sve, u međuvremenu, van očiju javnosti i protivzakonito činio “Uži kabinet vlade Republike Crne Gore!?” Mislim se – čovječe koga bi sve trebali da tuže liberali za ovih jedanaest godina, koje bi to tužbe bile.

Šta očekujete od Nove 2002 g. a šta bi ste poželjeli građanima u Novoj godini?

- Očekujem nastavak produbljivanja političke i socijalne krize, ali i konačno i konačno razrješenje gordijevog čvora državnog statusa. A građanima iskreno želim da budu odgovorniji na biračkim mjestima i da dobro razmisle, prije nego što zaokruže. Do sada su to radili olako, nesvjesni da taj njihov kružić olovkom predstavlja najjbitniji uzrok njihovog dosadašnjeg poražnog stanja. Glasalo se, sve od 1989. do danas – za pogrešne i naopake politike. Iskreno želim da se to promijeni, da bi bilo bolje. I jasno – želim im puno lične i porodične sreće, a to je sve povezano i sve se međusobno prožima. Nije sramota ne znati, sramota je odbiti da se ne uči. Svi mi zaslužujemo bolje! Glavu gore i – naprijed!