Slavko Perović govori za Novosti, 17. Mart 2002. godine
Rok od tri godine za referendum je samo jeftin politički alibi
Šta je Crna Gora izgubila Beogradskim sporazumom?
- Crna Gora je prokockala zadnju šansu u kojoj je mogla pokušati da se konstituiše kao relativno moderno, otvoreno, odgovorno i perspektivno društvo. Tu šansu su prije nekoliko godina jeftino prokockale njene intelektualne elite, a takvo kockanje krunisano je otvorenom, brutalnom, nevi]enom, projektovanom i planiranom izdajom rukovodstva DPS-a – Đukanovića, Marovića i Vujanovića. Ta stvar je bez presedana u novijoj evropskoj istoriji – očigledno i brutalno iznevjeriti sopstvene birače, sopstvenu stranku, sopstveni politički program i sopstvena zaklinjanja, na pitanju svih pitanja – na pitanju države. I na kraju – tipično crnogorski – sa neviđenom drskošću sve to plasirati kao pobjedu i junački čin! Tipično Miloševićevski!
Da li je ''Solanino rešenje'' bliže Koštuničinoj ili Đukanovićevoj opciji?
- Solanino rješenje je najbliže uvjerenju Evropljana da se Srbija, Kosovo, Albanija, Crna Gora, BiH i Makedonija ne mogu konstituisati kao moderna demokrartska društva jer za to, jednostavno, nemaju unutrašnjeg demokratskog kapaciteta, o čemu ne treba posebnih dokaza. Znači, čitavi taj prostor treba uvezati u jedan čvor. Tako je najjeftinije i najefikasnije. Crna Gora i Srbija biće tragikomičan temelj takvog budućeg povezivanja na kojem će, uvjeren sam, Evropa tek insistirati, stalno podastirući bajkovitu priču o ulasku u EU. Mi smo smatrali da se Crna Gora može izvući iz takve perspektive, da može biti nešto drugo. Prevarili smo se.
Šta će biti sa Kosmetom?
- Kosovo će, još dugo vremena, ostati pod međunarodnim protektoratom. Zahvaljujući prisustvu međunarodne zajednice, njegove institucije će biti izgrađene i pod stalnim nadzorom, što će se, jednoga dana, pokazati kao velika prednost. Za Srbiju kao Srbiju, Kosovo je odavno izgubljeno, ako se to uopšte trebalo ikad posmatrati na takav način – kao gubitak.
Može li se narodu uskratiti pravo na referendum?
- Ako imate vođe poput Đukanovića, Marovića, Vujanovića i inih, očigledno je da može. Da je Đukanović održao svoje obećanje, referenduma bi bilo i bio bi dobijen. Već odavno. Ali, Đukanovićeva Crna Gora je jedinstven primjer da je parlamentarna i izborna većina poražena mahinacijom sopstvenog političkog vođstva. To ukazuje da računi nijesu čisti, da su se veliki privatni računi tvrdili preko leđa naroda, a da se narod od strane vođstva tretirao kao beslovesan. Sve je to mnogo puta već viđeno u Crnoj Gori. Ovog puta je to brutalno očigledno. No, Đukanović, Marović i Vujanović su bili u pravu, a ne mi.
Kakav rasplet očekujete poslije tri godine?
- Nikakvog raspleta neće biti. Pominjanje roka od tri godine samo predstavljaju svjesno darovan, ali jeftin i providan politički alibi za Đukanovića. Ali, zadah ove nečuvene prevare je isuviše težak, on će prekriti čitavi 21-vi vijek, kao što je zadah 1918-te prekrio čitavi 20-ti. A istorija se ponavlja onim narodima koji u svom biću iznevjere elementarne vrijednosti, koji prihvate da ne razlikuju dobro od zla, istinu od laži, pravdu od nepravde, zarađeno od opljačkanog, koji prihvate da se sa đavolom u kolo uhvate. Nas i Srbe ta vrsta tradicije najčvršće povezuje.