Novosadski Index, 28. Novembar 1992. godine

Ključevi rata su u Beogradu

* Kako gledate na priklanjanje Bulatovićeve i Đukanovićeve vlasti u Crnoj Gori uz Panića i Ćosića i njihovo napuštanje dojučerašnjeg savezničkog odnosa sa Miloševićem?

- Bulatović i Đukanović su naprosto savršeni proizvodi sistema koji se zvao SOCIJALISTIČKO SAMOUPRAVLJANJE. To znači da je u njima iskrenost, kao jedna od osnovnih ljudskih karakteristika, temeljito uništena. Da je to tako dokazuje sve ono što su uradili, što rade i što još imaju namjeru uradili Crnoj Gori. Januara 1989. godine došli su na vlast, zapravo postavljeni su voljom Miloševića, njegovim novcem, djelovanjem njegove tajne policije i fenomenalnoj organizaciji sposobnosti i hrabrosti čovjeka koji se zvao Miroslav Šolević. Od tog trenutka oni beskurpulozno koriste svoje pozicije isključivo radi vlastitog probitka, služeći voždu u njegovom rasturanju bivše jugoslovenske tvorevine, trudeći se da zatru sve što je crnogorsko, trudeći se da Crnu Goru unize i ponize pred svijetom kako bi postal što lakši plijen Miloševićevog režima. Tokom čitavog tog perioda njihova osnovna karakteristika je bila - prepredenjaštvo kao način političkog djelovanja. Naime, prepredenjak uvijek na kraju preračna samoga sebe. To je čin njihovog vezivanja za Panići, kojim su se konačno razgolitili pred bijesnim, sumanutim gospodarom koji im to neće oprostiti. Bulatović i Đukanović bi danas dali sve da nijesu zaigrali na kartu Panić. Na kraju, njihove mentalne karakteristike su takve da oni nikako ne mogu iskreno podržati reformistički program g. Panića. Sjetimo se kako su rušili Markovića, a vidimo da Panić svira njegovu melodiju.

* Postoji li, po Vama, mogućnost da ukoliko težnja za osamostaljenjem prevlada u Crnoj Gori dođe do izbijanja rata između "dva oka u glavi"?

- Ključevi rata i mira u Crnoj Gori su u rukama vlanika vile u Tolstojevoj. Taj najusamljeniji čovjek na svijetu drži te ključeve. Hoće li ih upotrijebiti ili ne zavisi od sasvim banalnih stvari - da li je noć proveo u mirnom snu ili ne, koliko je popio, da li ga je neko iznervirao, itd. Jasno je da se on ušančio, da kao takav predstavlja poslednju liniju odbrane svih onih koji su preko njegovih leđa zgrnuli ogromne pare kao ratni profiteri i da mu taj moćni lobi neće dati šansu za povlačenje. On je danas sam, ako svaki veliki diktator, a diktatorska samoća je najveće moguće božje prokletstvo. U toj samoći mu igraju svi ti strašni grobovi, silovane majke, zaklani očevi, djeca izluđena od bombardovanja... Firma koja se zove Svi Srbi u jednoj državi u tom trenutku postaje jedan alibi za savršen zločin. Nema tu satisfakcije - ni za njega, ni za nas. Nema je ni u tome što mu je cijela planeta postala tamnica. Jednostavno, on nema kuda. E, Crna Gora je na njegovom dlanu, može je spržiti kad hoće. U tom slučaju postao bi prvi poznati homo sapiens koji je spalio svoju kolijevku. On je, na nesreću i našu i vašu ipak, Crnogorac.

* Prema Vašoj stranci, poznato je, velike simpatije gaje pripadnici manjinskih naroda u Crnoj Gori: Albanci, Muslimani, Hrvati... Kakva je trenutno situacija "na terenu" i ima li mogućnosti da u Crnoj Gori dođe do izbijanja etničkog ili vjerskog sukoba?

- Bez obzira što je i Crna Gora bila izložena istom rasturačkom scenariju kao i bivša Jugoslavija - dakle namijenjeno joj je pucanje po šavovima nacionalnih i vjerskih podjela, ona je izdržala probu vremena iz prostog razloga što ima sasvim drugačije istorijsko iskustvo zahvaljujući djelovanju onih sedam velikih Petrovića koji su nas poučili da sa ljudima drugačije vjerske i nacionalne pripadnosti živimo zajedno u zajedničkoj kući Crnoj Gori. Niko nikad Malisore u Crnoj Gori nije osjećao kao tuđe, već naprotiv. Niko nikad nije tako osjećao ni Muslimane ni katolike. Naprotiv, u jednoj crkvi dva oltara. Ne život jednih pored drugih, već život sa drugima. Tragičan razvoj jugoslovenske situacije, svrstavanje Bulatovića uz skut Miloševića, bestidno pisanje beogradske i podgoričke štampe, politikantsko djelovanje dr Branka Kostića, evidentno maltretiranje manjina u Crnoj Gori od strane policije, teror koji vlada od strane velikosrpskih fašista na sjeveru Crne Gore, teror nad pripadnicima i nosiocima ideje o Crnoj Gori kao sjevernoj državi - sve je to doprinijelo da se Albanci i Muslimani u Crnoj Gori politički ogranizuju na nacionalnoj osnovi. No, uvidjelo se da su to politički kratkog daha. Uvjeren sam da ogroman broj Albanaca i Muslimana u Crnoj Gori prepoznaje LSCG kao stranku koja im može obezbijediti profilaciju političkih interesa, a naša zajednički interes jeste Crna Gora kao naša zajednička porodica, Crna Gora kao naša kuća koju želimo vidjeti u evropskoj ulici.

* Zagovornici "vaskolikog srpstva" od prvog dana Vašeg političkog angažovanja etiketirali su Vas kao "izdajnika", "izroda", "ustašu"... Kako funkcioniše Vaš privatni život? Ima li pretnji, anonimnih telefonskih poziva i slično?

- O tome ću, ako Bog da, jednog dana napisati neko horor-štivo. Prošao sam i ja i LSCG Golgotu. Prijeti se svakodnevno. Dešava se svašta. Eto, prilikom povratka iz Bijelo Polja, na kola u kojima sam se trebao voziti bačen je dinamit. Prije mjesec dana, valjda kao opemena, metak je prozujao pored moje i glava mojih prijatelja. Vlast o svemu tome ćuti, u, do zuba naoružanoj Crnoj Gori, razoružava moju patnju koja nikako ne može pravno da sredi svoj status.

* I među pripadnicima Vaše stranke sve su češći primeri ekstremnog ponašanja. Jedan od tih "grehova" koji Vam se pripisuje je i kamenovanje Cetinjskog manastira Srpske pravoslavne crkve. Da li su to učinili "Vaši ljudi"?

- Nakon uništenja crnogorske države 1918. g. od strane srpske politike, nakon uništenja od strane istog faktora dinastije Petrović - Njegoš (podsjetiću vas da je Crna Gora jedina poznata država u evropskoj istorij koja je kao država pobjednica nestala sa geografske karte svijta - Prvi svjetski rat) morala je biti uništena i crkva. Dakle, crnogoska autokefalna crkva uništena je nekanonski i protivustavno ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića 1920. godine pripojena Srpskoj crkvi. Od tada je Srpska crkva u Crnoj Gori asimilatorski mehanizam koij sistemski radi na uništenju crnogorske nacije i zatiranju istorijskog pamćenja kod Crnogoraca. Ovo je do očiglednosti postalo jasno političkim djelovanjem Rista Radovića, čovjeka koi se danas prikazuje kao mitropolit crnogorsko-primorsko-brdsko-skenderijski koji samom svojom titulom orobi Crnu Goru i koji sa trona Svetog Petra cetinjskog Crnogorcima poručuje da su kominternovsko-vatikansko-teheranska i brozovska izmišljotina. Danas u Crnoj Gori ne postoji crkva u kojoj se možete krstiti kao Crnogorac istočno-pravoslavne vjere, a da vas ne optuže sveštena lica da ste ustaša i uskrate vam čin krštenja. Da rezimiramo; država, crkva i dinastija koje čuvaju, pogotovo male narode, od nestajanja kroz hod vremena. Zbog toga su 1918. godine nemilosrdno uništene, a Crnogorci izloženi strašnom teroru koji je trajao sve do 1926. godine kada je pobijeno 5.000 Crnogoraca, a 3.000 kuća u Crnoj Gori je popaljeno. Zbog toga sadašnja generacija Crnogoraca pokušava da te instrumente ponovo uzme u svoje ruke kako bi konačno postali vlasnici i kreatori vlastitih sudbina. Rista Radović je od strane naroda prepoznat kao jedan od glavnih nosilaca agitpropovskog pravoslavlja i istog takvog posrbljivanja Crnogoraca. Oni se, jednostavno, s tim ne slažu. A što se kamenovanja manastira tiče, to je čista laž, koju je Risto izmislio i kojom se želi prikriti činjenica da je od strane njegovih "vjernika", zapravo grupe kriminalaca, svojevremeno pucao na grupu Cetinjana koji su pred manastirom demonstrirali. Tom prilikom je dvoje ljudi teško ranjeno, to se zaboravlja, a lažno kamenovanje stalno pominje...