Nedeljna Naša Borba, 1997. godine

Kontinuitet političke prevare

Možda je pravi trenutak da podsjetim da sam, u intervujuu datom podgoričkom "Monitoru", neposredno prije prošlogodišnjih, novembarskih izbora u Crnoj Gori, istakao da će se DPS naći u poziciji da se davi u vlastitom blatu ili će Crnu Goru izložiti mogućnostima novog "revolucionarnog" prevrata, ukoliko se odluči da pokrade i te izbore, kao što je pokrao one 1990. i 1992. godine. Znalli smo da su ti izbori bili ključni trenutak za političku stabilizaciju Crne Gore i njeno okretanje prema reformama u suštinskom smislu, a ne isključivo u retoričkom. No, u tada jedinstvenom DPS-u, Bulatović, Marović, Đukanović i Pejanović, smatrali su da se sa prevarama može ići dalje. U tom smislu, u najboljem Miloševićevom maniru, skrojili su izborni zakon prema svojim trenutnim političkim i drugim interesima. Posredstvom biračkih spiskova, tajne policije i čitave lepeze naoko sitnih manipulacija "dobili" su i te izbore. Kakvi su oni bili najbolje potvrđuje nedavna izjava Predraga Bulatovića, koji je potvrdio sve što je opozicija dokazivala – krađu crnogorskih izbora. I, eto - Crna Gora je tu. DPS se davi u vlastitom blatu, a Crna Gora je pred realnim mogućnostima "revolucionarnog" prevrata, kaže na početku razgovora za "Nedjeljnu Našu Borbu" lider Liberalnog saveza Crne Gore Slavko Perović.

U nastavku odgovora na naše pitanje, kako bi okarakterisao aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori, gospodin Perović je kazao:

- U svemu tome je strašno što i jedna i druga struja nameću podjele u narodu, kojima se traži glava, ova ili ona, za nabijanje na kolac; što se, u svrhu unutarpartijskog obračuna, zloupotrebljavaju bukvalno sve državne institucije, počev od institucije predsjednika Republike, premijera, ministarskih funkcija, Ustavnog suda, državnog tužioca, policije, televizije, radija, pa sve do "nezavisnih" medija i privatnih agencija. Tu su studenti, đaci, milicajci, borci, penzioneri, sindikat, domaćice... Tragikomični haos. Što bi rekao onaj mučenik sa Lovćena - "ljudstvo malo, kud si zaslijepilo".

Taj obračun je - nastavlja Perović - beskrupulozan, staljinistički; u njemu se ne biraju sredstva, a svi se pozivaju na Ustav, zakon, statut. Kamere koje su bile na sjednicama opštinskih odbora DPS-a (zamislite - kamere državne televizije na opštinskim odborima jedne stranke, a kao, Crna Gora je u višestranačju) potpuno su razotkrile svu političku i svaku drugu retardiranost te nesrećne stranke, i kod građana Crne Gore (pazite, ne naroda, već građana) učvrstile uvjerenje da se građanski usmjerio u nepovrat istorije, poput rijeke koja se nasipima usmjerava u željenom pravcu.

* Koji su pozitivni, a koji negativni efekti političke krize u DPS-u? Čemu se, zapravo, treba radovati, a od čega bojati?

- Negativno je što se jedan, da kažem, prirodan sukob u jednoj stranci, pa bila ona i vladajuća, ne rješava sredstvima parlamentarne demokratije, već se on izlio van institucija stranke i zahvatio sve pore društva. Ta činjenica razotkriva koliko su, zapravo, dugački pipci tog neokomunističkog mastodonta koji sebe naziva Demokratskom partijom socijalista, koliko je velika nesreća što su se lako dokopali vlasti, i doprinijeli sadašnjoj kukavnoj poziciji i Crne Gore i Srbije, kolika je nesreća što su svoje državničke i premijerske poslove učili in vivo, preko naših leđa, naših sudbina, neodgovorno i brutalno. S druge strane, napravili bismo strašnu grešku ako bismo ih shvatili kao neku manjinu, nekoga ko se sistemom prevare nametnuo. Nije. Oni su iz glave cijela naroda, oni su lakmus opšteg civilizacijskog zaostatka, a sam temelj tog zaostatka nalazi se u sistemu utemeljnom 1945. DPS je poslednji stadij komunizma na ovim prostorima, stadij koji prijeti da pređe u čistu mafiokratiju i ohlokratiju.

Pozitivno je što je Đukanovićeva struja doprinijela, makar na retoričkom planu, da se riječi, kao što su - reforme, ekonomski prosperitet, privatizacija, privatna svojina, Mediteran, Evropa, svijet, crnogorski interes, ravnopravnost - usvoje kao neki parametri o kojima treba razgovarati.

Pozitivan je što se Miloševićev kult u Crnoj Gori razbio u paramparčad, što Crna Gora potmulo preispituje sebe. Pozitivno je da se razobličiva uticaj (svih ovih decenija aktivnih) tzv. terazijskih crnogorskih velikosrba, koji su imali dominantan uticaj na dešavanja u Crnoj Gori i Srbiji, na njihov nezavidan položaj. Pozitivno je što nikome ne pada na pamet da se pritisci koji dolaze iz Beograda izjednače sa željom bratskog srpskog naroda, već se vide kao očajnički pokušaj učvršćivanja jednog suludog političkog režima. Pozitivno je puno toga, ali se bojim da se sve to neće znati iskoristiti. Svemu tome je potreban kreativan pristup, a za strukture DPS može se vezati bilo koji atribut ali taj sigurno ne, osim ako se ne radi o "kreativnom" tumačenju zakona. Šteta.

* Liberalni savez je prilično rezervisan prema tzv. Reformskoj struji u redovima vladajućih socijalista, na osnovu čega se stekao utisak da vam je Bulatović bliži (prihvatljiviji) od Đukanovića.

- Da se razumijemo, Đukanović, Bulatović i Marović su punih osam godina na vlasti u Crnoj Gori. Ko ih je doveo? Slobodan Milošević. Ko su bili najvjerniji saveznici Slobodana Miloševića? Oni. Ko je prvi počeo priču o reformama, ljudskim pravima, tranciziji, demokratiji, privatnoj svojini, privatizaciji i ne znam čemu sve ne u Crnoj Gori. Liberalni savez Crne Gore. Ko je bio protiv rata? LSCG! Ko nas je žestoko, do gole fizičke ugroženosti, svih ovih godina progonio zbog toga? Bulatović, Đukanović, Marović. Ko je beskrupulozno varao u Crnoj Gori? Oni! Ko je to zorno pokazao na posljednjim izborima! Oni!

Ako su demokrate i reformatori, ko im je smetao svih ovih osam godna da makar nešto u tom smislu i naprave, a ne da učvrste režim lažne podjele vlasti, iza kojeg stoji najogoljeniji sistem jedinstva vlasti, kontrolisan iz neformalnih centara moći? Niko! Da li su preko puta sebe imali sjajnu, istinski demokratsku opoziciju u Crnoj Gori? Jesu. Jesmo li zbog naših političkih stavova, koje oni sada ponavljaju naizust, bili označeni kao ustaše, vatikanci, kominternovci, tuđmanovci, drljevićevci, miljenici Zapada (sic!)? Jesmo li lećeli Tuđmanovim avionima, ljubili šahovnicu, vodili 9.000 Crnogoraca da kolju Srbe u Kninu? Ko nam je to sve smišljao, ko nas je zaustavljao sa paravojskama, ko nam je postavljao blavane? Oni. Ko nas je otpuštao sa posla? Oni. Koliko su puta obećali, pa izigrali? Svaki put, bez izuzetka. Ko nas je slao, samo prije neki mjesec, na skandalozno suđenje? Oni. Kako da im se vjeruje?

Niko u Crnoj Gori neće imati blanko potpis LSCG-a. Na kraju, Đukanović nas ne treba. On misli da može sam. S druge strane, njemu su se u zagrljaj bacili svi koji u političkom mislu ne postoje ili vrlo malo znače, ne bi li na taj način, s njegovih ramena, palo malo sjaja i na njihova. Ja bih zazirao od takve "podškre". Upravo oni šire tako smiješne tvrdnje (tvrdnje koje će demantovati svaki vrabac u Crnoj Gori, a kamoli pismeni čovjek) da je Slavko Perović bliži Bulatoviću. A ja postavljam pitanje i dajem odgovor - da nije bilo LSCG-a, da li bi Đukanović danas mogao da kaže i "C" od Crne Gore? Ne. No, takve priče su najbolji dokaz koliko smo jaki na terenu; one su najbolje ankete stabilnosti i stamenosti Liberalnog saveza CG.

* U čemu vidite osnovnu razliku između dvije suprotstavljene frakcije DPS-a?

- Bulatovićevu frakciju ne treba posebno komentarisati. Ona je predstavnik apsolutno najzaostalije političke svijesti u Crnoj Gori. Umjesto kukumakanja po Crnoj Gori o kriminalu, njen prvi čovjek je imao sve mehanizme da spriječi konstituisanje takvog društva u Crnoj Gori. Koji je to bio metod? Reći "ne" Miloševiću još 1990. godine, jednostavno ne učestvovati u tome. E, ali pusta vlast! Bulatovića ni danas ne interesuje borba protiv kriminala - njega interesuje obnavljanje političke moći u Crnoj Gori, a on lično je može obnoviti samo njenim svođenjem na nivo mjesne zajednice. On bi se tu osjećao kao kod kuće.

Zamislite, Bulatović je nedavno izjavio da u Srbiji postoji milion i po žitelja crnogorskog porijekla. Znate li što je želio da poruči - ma vas, dolje, ima samo šaka jada, kakva država, ravnopravnost itd. Da je to smišljeno kao strategija, potvrđuju riječi onoga manekena koji mu je pozdravio Kolašinski kongres, kada je izjavio - pozdravljam Vas u ime 60.000 članova SPS-a. Poruka je - vas ima koliko članova SPS-a, kakva država, kakva ravnopravnost! Bulatović radi na učvršćivanju pozicije Slobodana Miloševića. Crna Gora je van dometa njegovih receptora. On je ne osjeća, on o njoj ima saznanja na nivou zagonetki, pitalica i poslovica, što sve zajedno predstavlja vrlo opasnu cjelinu.

* A šta je sa Đukanovićem?

- Đukanović je na riječima reformista, a u konkretnoj političkoj praksi autokrata. On mora doći u koliziju, jer ako se žele promjene, ako se žele reforme, one moraju biti sprovedene na osnovu liberalno-demokratskih kriterijuma. Ti kriterijumi bi, nužno, ugrozili (ako ne i razorili) sve komunističke mehanizme na osnovu kojih se održava na vlasti.

Po mehanizmima kojima raspolaže, načinom njihovog korišćenja... Đukanović se, suštinski, vrlo malo razlikuje od Slobodana Miloševića. Sebe i svoje prijatelje vidi kao glavne kapitaliste i sjutra "privatizovanoj" Crnoj Gori, koja je već njegov posjed. Međutim, sjajno je osjetio nezrelost srpske opozicije (zapravo, on jeste prava mjera poraza srpske opozicije) i u zadnjem trenutku je "otkačio" Miloševića. Inače bi sa njim, nužno, "išao" u paketu. Time je ostvario povlašćenu poziciju kod Amerikanaca, kojima je bitan samo utoliko ukoliko bude "džojstik" za obuzdavanje Miloševića - ne za njegovo rušenje. Time podsjeća na Tita - biće unutar Crne Gore "reformator" i "demokrata" do neophodne višestranačke šminke, koja nikad neće moći da mu ugrozi superiornu poziciju, kao što je Broz time plijenio Zapad, inače nezainteresovan za stanje sloboda u Jugoslaviji. Takve su procjene. Ali, mislim da dovoljno ne uviđa trusnost oog područja, koje može donijeti čitavi niz za sada nepredvidljivih faktora. Mislim da pravi račun bez krčmara.

* Šta je najpreči zadatak parlamentarnih opozicionih stranaka u Crnoj Gori?

- Crnogorska opozicija je imala istorijsku šansu da se pojavi kao najrelevantniji politički činilac u Crnoj Gori i da, jednostavno, izdiktira i jednoj i drugoj strani uslove za predstojeće izbore, da obezbijedi fer uslove i da, na taj način, najkvalitetnije ugrozi Miloševića i pojavi se sa ogromnim kredibilitetom pred međunarodnom javnošću.

Dakle, bila se ukazala šansa da postane jezičak na vagi, da ih toga izvuče političku korist. Međutim, gospodin Kilibarda je bio protiv toga, nažalost. Možda situacija nije dovoljno shvaćena. Ne znam. Opozicija, kao i sve demokratske snage i pojedinci moraju insistirati već sada da se izbori precizno zakažu, moraju insistirati na posmatračima OEBS-a tokom čitave kampanje, pa, ako hoćete, i njene pripreme, moraju insistirati na svim (doslovce svim) tehnološkim sredstvima koja su primjenjena nedavno u Albaniji i Bosni, moraju insistirati na Crnoj Gori kao jednoj izbornoj jedinici i moraju insistirati na jedinstvenom biračkom spisku za čitavu Crnu Goru. Sve to, i još mnogo toga - stalno, svakodnevno, uporno.

Mora se shvatiti da je DPS prolazan, da ovaj sukob ubrzava njegov odlazak, a da strukture koje prežive nikada više ne smiju imati superiornu poziciju vlastodršca. U istoj mjeri kojom treba podržati sve poteze tzv. reformista prema Zapadu, u istoj mjeri treba ih natjerati na suštinske promjene u crnogorskom društvu. To je osnovna uloga crnogorske demokratske opozicije, kako ja vidim.

* Kakva je sada pozicija Liberalnog saveza, i da li je u krizi njegovo koaliciono partnerstvo sa Narodnom strankom?

- Nema nikakve krize u koaliciji. Ja mogu da razumijem Kilibardinom utrčavanje u Đukanovića. Njegova stranka je doživjela strašan potres, čije se posljedice duboko osjećaju u tkivu koje je ostalo oko Kilibarde. Razrješenje toga potresa je u rukama Ustavnog suda Crne Gore. S druge strane, gospodin Đukanović ostvaruje suštinske odrednice programa Narodne stranke, kada se to tiče državnog statusa Crne Gore. Njihovo zajedničko geslo je: "Sa Srbijom da, pod Srbijom ne". (Kuriozitet je da je te riječi prvi uzviknuo Stjepan Radić, vođa Hrvatske seljačke stranke, još daleke 1919.) Đukanović ostvaruje taj program koristeći retoriku LSCG-a.

Mi u koalicji nijesmo ušli zbog Đukanovića ili Bulatovića, već zbog donošenja čitavog seta zakona koji su trebalo da stvore demokratsku infrastrukturu u Crnoj Gori. Šansa se, kažem, bila ukazala. Zbog svega toga, sada je nužno da do izražaja dođu naše specifičnosti, kako bi se razlike uočile, i kako bi se politička javnost prema njima odredila.

Ima ljudi koji podržavaju stav Kilibarde, ima ljudi koji podržavaju nas. Mi smo uvijek željeli da budemo precizni, da ne ostavljamo nedoumice. Neko to hoće, najčešće zlonamjerno, da pretvori u rigidnost, a mi to definišemo kao principijelnost. Ko doživljava politiku kao umijeće permanentne prevare, podvale i laži - neka mu je svaka čast. Mi se tim poslom ne bavimo.

* Smerate li da udružena parlamentarna opozicija traba da na predsjedničke izbore izađe sa jednim kandidatom? Ukoliko se ne postigne dogovor o tome, odnosno ako jedinstvenog kandidata ne istakne "Narodna sloga", da li će liberali imati kandidata za predsjednika Crne Gore?

- Što se tiče LSCG-, to je otvoreno pitanje. Mi na njega još nemamo odgovor, ali ćemo ga ubrzo imati.

*****

* Ima li razloga za strah od novog vala populizma u Crnoj Gori, kojim bi srbijanski režim i Milošević pokušali (još jednom) da disciplinuju Crnogorce?

- Ukoliko do populizma dođe, krivicu će snositi oni koji su na njegovom talasu došli 1989. godine. Snosiće krivicu zbog toga što se vrlo malo, gotovo ništa, učinjelo na suštinskim promjenama crnogorskog društva. Pokojni Peko je napisao sjajne "Godine koje su pojeli skakavci". Neko će, uvjeren sam, jednog dana napisati "Godine koje su pojeli depeesovci". Nadam se, ipak, da je vrijeme populizma "pojedeno", da većina građana Crne Gore neće na njega nasjesti. Ne sumnjam da bi ga i jedna i druga strana upotrijebile, da su sigurne da ga mogu "proizvesti".

Što se tiče Crne Gore, svih ovih godina smo podvlačili – što veći i brutalniji pritisak, ona će biti sve samosvjesnija i sve bliža sebi. Mogu se, ne dao Bog, na Crnu Goru poslati i tenkovi, ali će njihove gusjenice označiti početak njene samostalnosti, njenog međunarodnog priznanja. Od čovjeka koji je nedavno sjeo u pokojnikov "mercedes", može se sve očekivati, ali mislim da sve to ulazi u zonu farse, jer se istorija, kao što je znano, samo tako ponavlja. Kad se sve sabere i oduzme, Crna Gora ide naprijed - teško, sporo, mučno, ali, siguran sam, kvalitetno. Neka joj je srećno!

***

* Kakav je utisak na Vas ostavio kongres Bulatovićeve frakcije DPS-a u Kolašinu?

- To je bio skup izgubljenih i u vremenu i u prostoru. Skup klaustrofobičara, agorafobičara; skup onih kojima se svijet pričinjava kao veliko strašilo; skup onih sa kojima je najlakše manipulisati, kojima manipulacije nikada nije dosta, jer je u njima najlagodnije živjeti. Manipulacija ne traži bilo kakav napor - ona od vas traži samo viku, fizičko prisustvo i aplauze, skandiranja. Nekada su za manipulaciju čarobne riječi bile: "Slobo. slobodo". Koristili su ih svi policijski Gargameli kao svoje abra-kadabra. Sada je to kriminal. I ko to izgovara - Momir Bulatović, koji je direktno učestvovao, zajedno sa Đukanovićem i Marovićem u strukturama takvog društva u Crnoj Gori. Kao - on pošten, a preko puta sve go lopov.

Svih ovih godina LSCG je (posebno snažno "Narodna sloga") ukazivao na takve pojave. Nikada neće zaboraviti, kada smo, uoči izbora, ja, Kilibarda i Rakčević bili kod predsjednika Bulatovića da protestujemo zbog prijevarnog čina promjene izbornog zakona, a on nam, vječno nasmijan, odgovorio – ako budete ubijedili ovaj narod da smo kriminalci, neka mu dube. Jedno je sigurno, sve što govore jedan drugome, sve je živa istina, koja bi bila dovoljna da ih obojicu, na poštenim izborima, pošalje u istoriju.

I na kraju, uvjeren sa da oni misle kako su za Crnu Goru i Srbiju uradili velike stvari. U magistralnim tokovima svojega političkog mišljenja, oni ne varaju. Oni su takvi. Kod njih vlast je strast, vlast u bilo kojoj varijanti. Oni ne pate od ideoloških predrasuda, skrupula itd. Bilo kuda, oni su svuda.

Dragoljub VUKOVIĆ