Nin, 1999. godine
Glavu gore Liberali!
Kako bi ste rezimirali, u najkraćem, ovih devet godina djelovanja Liberalnog saveza za vrijeme u kojem ste vi bili najodgovorniji čovjek u njemu?
- Slušajte, vi znate da se sve što je radio Liberalni savez svih ovih godina formalno može označiti kao politika, suštinski - to je bila misija. Dakle, započeli smo posao buđenja jednog naroda definitivno zgaženog krajem prošlog vijeka. Jednostavno, autoritarni režim posljednjeg Petrovića u posljednje dvije decenije spriječio je blagovremeno reformisanje patrijarhalnog crnogorskog društva. Razaranje crnogorskog naroda nastavljeno je srpskom okupacijom, a definitivno brisanje svega što je podsjećalo na Crnu Goru, osim puke i lažne forme nekakve njene državnosti, obavili su komunisti. Konstituisanje stranke, januara 1990.g. bio je ravan pokušaju familije koja, ne priznajući kliničku smrt najmilijeg i neumoljivu konstataciju ljekarskog konzilijuma, pokušava da ga vrati u život. Umjesto, slikovito rečeno, elektrošokova, osnovali smo list Liberal kao prvo opoziciono glasilo u Crnoj Gori. Zatim se pojavio Krug, pa Monitor. Već se lakše disalo. Zatim smo radili, gotovo sve, na Sv. Crkvi, pa na osnivanju brojnih nezavisnih udruženja, posebno i gotovo sve, na Matici, pa na PEN-u, pa na piscima... Objavili smo preko desetak knjiga, a jedno vrijeme u Liberalu, u formi podlistka, objavili smo po prvi put dio ogromne literature koja se pod komunstičkim režimom Žarkovića, Radovića i drugova nije smjela pokazati javnosti, jer je ta literatura bila "separatistička". Iznijeli smo na svjetlost dana u prašinu bačene naše krstaše i orlove, prvi smo počeli da koristimo mitinge kao jedino sredstvo odbrane slobodne misli u uslovima faktičke okupacije. Znam kakav je to bio šok kada sam se na sjednicama u zgradi Vlade pojavio sa crnogorskim grbom na grudima, kako su nas s mržnjom gledali... U trenucima testiranja da li je moguć pogrom Muslimana i Albanaca te Hrvata u Crnoj Gori, pružili smo ruke zaštite prevazilazeći sebe i svoje snage, ali spremni svi do jednoga da istrajemo, svjesni da se tako brani kodeks čojstva, da je to posljednja linija odbrane saživota, a time i svih nas. Kada su topovi bili upereni na pljevaljske Muslimane, kada su mi rekli da im prijeti iseljavanje, poručili smo im da dođu na Cetinje pa ako treba, ginućemo zajedno... Pa zatim naši javni protesti povodom skrnavljenja antifašističkih znamenja đe je g. Milika Pavlović, zajedno sa g. Milom Vrbicom održao vatrene govore, a ispred njih su bili liberali, dok su komunisti uglavnom vijali onu zastavu sa četiri ocila, a oni drugi bili duboko skriveni iza zavjesa, ovi koji su sada izašli na svjetlost dana i TV kamere kako bi pljuvali po nama, posebno ona stara UDBA.. Sjećam se kako smo stali u odbranu prava lješnjana da obave parastos žrtvama sa Zidanog mosta i još puno, puno toga... Eto sada mi naviru sjećanja, ali to je za knjigu, a ne za potrebe ovog intervjua.
- Ja nijesam podnio ostavku zbog lošeg rezultata, već zbog krađe koju svi hoće da prećute, da zažmure na nju, a mi ne smijemo. Kako može biti reformator i demokrata g. Đukanović koji ovako pokrade izbore. Demokratski izbori su osnov demokratski vlasti, ovakvi izbori mogu biti smao osnov za nove manipulacije. Bulatović tu nije bitan jer se znalo, a danas i potvrdilo da bi nakon poštenih, slobodnih i fer izbora naša koalicija sa Đukanovićem bila jača od Bulatovića. Što bi od toga bilo loše Crnoj Gori? Ništa. Zašto nas nije htio u koaliciju i čemu sva ona podmetanja Đukanovića i inih oko naše navodne koalicije sa Bulatovićem? Zbog toga što bi prvi put u istoriji Crna Gora dobila kontrolisanu vlast i što bi g. Đukanović po prvi put bio pod punom kontrolom. Njegov strateški interes zbog svega ovoga opet je bio pokušaj uništenja Liberalnog saveza - kaže Slavko Perović, objašnjavajući razloge zbog kojih je podnio ostavku na mjesto političkog lidera LSCG.
* Tvrdite da su izbori pokradeni. Kako?
- Lako. Kao uvijek: na biračkom spisku zadržano je 35.000 osoba koje nijesu imale pravo da glasaju, jer nemaju regulisan matični niti registarski broj. Đukanovićevom i Vukotićevom sudu uložili smo 35.000 pojedinačnih tužbi da se takve osobe uklone sa biračkog spiska jer ne mogu biti birači, a ako ne mogu biti birači zašto su tamo? Vukotićev sud je to odbio, ovoga puta u cjelosti, a ne pojedinačno, kako je pojedinačno priznao 14.000 Đukanovićevim glasača u drugom krugu predsjedničkih izbora stavljajući mu ih u džep. Zašto su svuda ostali jednostranački birački odbori i pored preporuke crnogorskog parlamenta da moraju biti višestranački? Ako hoćete višestranačje, ako hoćete demokratiju i reforme, morate li insistirati na tome da sastav odbora bude višestranački? Uzalud vam sprej, ako vas prskaju i kontrolišu iz iste partije. Zašto se odbilo potpisivanje listića, odnosno oštećenje pečata kojim se vrši njihova ovjera, ako nećete da kradete? Na sve ovo ćutali su kao ribe i Kilibarda i Rakčević i Muslimani i Albanci. Na oči svih njih, dojučerašnjih opozicionera, policija je radila čudo. Ćutali su i neka im je sa srećom. Oni su ovoga puta omogućili krađu. Dakle, sve je ovo očigledno, kao što je očigledno da o ovome riječ nećete pročitati ni u Monitoru, niti ćete glas čuti na Anteni M, niti ćete rečenicu pročitati u vijestima Montene fax, a o PEN-u, Matici, ovim i onim udruženjima da i ne govorimo. E zbog toga, a ne zbog Đukanovića, Bulatovića, Marovića i inih, Crna Gora propada i polako gubi svaku nadu da se može konstituisati kao demokratsko društvo. Zbog toga smo mi Liberali, zbog toga onih najmanje 120 hiljada koji su nam dali punu podršku na našim skupovima, jesu brilijanti. Zbog toga moja ostavka jeste čin koji potvrđuje takvu konstataciju. Mi ovdje pripadamo ljubavlju prema ovom tlu i ničim drugim.
* Šta podrazumijevate pod izdajom kumova, rođaka, braće... koju pominjete u tekstu ostavke?
- Pa ko su nam Đukanović, Marović, Bulatović i ini? Ko su oni?
Jesu li Turci, Njemci, neki okupatori? Ne. Oni su naši. Uzurpanti. Mi ih nikad ne smijemo definisati kao izdajnike, niti sklanjati nasilnim sredstvima. Oni moraju poći kad shvate i bulatovićevi i marovićevi i đukanovićevi, dakle svi zajedno, da ih je ta vlast uništila i uništava, da ta vlast neće da radi na njihovom uzdizanju već ulaže stalnu energiju na njihovom savijanju. Što nas interesuje Milošević? Ovo kažem da bih potencirao sljedeće pravilo koje smo mi, Liberali, odavno shvatili: Nikolu Petrovića niko nije smio pipnuti, jer nas je branio od Turaka. Tom formulom sprječena je prirodna reformacija Crne Gore. Aleksandar Karađorđević nas je branio od komunizma - unutra je bila diktatura. Tito nas je branio od "truloga i demokratskoga zapada" a mi smo živjeli u najperfidnijoj komunističkoj diktaturi. Đukanović nas brani od Miloševića, a unutra kontroliše sivu ekonomiju, javnu i tajnu policiju, tajne fondove, državne i dio nezavisnih medija i sve gotovo opozicione stranke osim nas. Kako se zove taj Đukanovićev sistem? Isto kao Titov. Kako se ruši iz Crne Gore Milošević? Njenom izgradnjom kao demokratske države i civilnog društva, tu pred njegovim očima, sad i odmah. Što je ova Jugoslavija? Kocka slagalica koja će uvijek nositi takve antagonizme da će se ova igra beskonačno ponavljati a mi unutra rađati i umirati. Ali to neće biti svijet, to će biti logor mnogo gori nego sadašnji, logor u kojem će se pojaviti odredi smrti. Sve ovo Zapadu odgovara, on je odlučio da nas upakuje u ovu SRJ, jer ništa bolje nijesmo zaslužili.
*Zašto su mnogi bivši Liberali povjerovali Đukanoviću, a zapravo. glasali za jugoslovensku iluziju?
- Naprosto, teško se bilo oprhvati. Đukanovićeva UDBA, kojoj se pridružila i ona bivša koja je '89 pometena govnavom metlom uvijek se nalazeći na periferiji LS, a godinama se lažno predstavljajući kao liberelna - to vam je ona čuvena formula - Slavko, ja nijesam liberal, ali što su mi đeca, bila je faktor u širenju tih glasina - Slavko je sa Momom (!?), Milo radi Crnu Goru - mislim da je bila presudan faktor. Pošto je sudbina Crne Gore da su u svakoj porodici gotovo bili prisutni najmanje po jedan član kao udbaš ili kosovac, a znatan broj ih je imao oboje - taj strašni mehanizam je ostao netaknut, naprotiv - unaprijeđen je i znatno poboljšan. Sada tu nema "patriotizma", već novca, berković - kola, zapošljavanja đeci itd. A alibi je Crna Gora. E, ta strašna armija je vodila rat protiv nas - obilazile su se kuće "pojašnjavala situacija" po sistemu – znaš ko mi je reka' i tako. Dakle, za šaku maraka, prevarii su grdno ovaj narod i to će im se tako i vratiti. Sigurno.
* Slažete li se sa ocjenom da ideja samostalne Crne Gore formalno nikada nije stojala lošije, a suštinski - bolje?
- Apsolutno. Unešena je trenutna zabluda o kojoj smo govorili. Vrijeme radi za tu ideju, ali sve ima tajming. Ta stvar se nikada van Liberalnog saveza nije shvatila. Zamislite od 1993.g. da su svi oni faktori uložili djelić energije prema nama koliko su sada podaničke energije usmjerili prema Đukanoviću!? Već bi se vodili pregovori o nezavisnosti. Da nam je dozvoljeno da na ovim izborima uzmemo što je naše, situacija bi bila teža, ali slična.
* Kakva je perspektiva LS bez Slavka Perovića na čelu?
- Pa Slavko Perović se neće povući iz politike - to je sigurno. Ima mnogo formi kojima se može djelovati, ova je i za mene i za Liberalni savez završena. Stranka će i dalje da živi, razvijajući se. Treba omogućiti novim ljudima punu i brzu afirmaciju - i to ćemo uraditi. Moju ostavku treba razumjeti kao još jednu u bezbroj demokratskih lekcija, učenja demokratiji, koje smo dali Crnoj Gori a nikako razočarenje i dizanje ruku od svega. Toga nema. Naprotiv - idemo dalje, kao što smo to radili uvijek. Glavu gore liberali!
*****
FLEŠ: Nakon poštenih, slobodnih i fer izbora, naša koalicija sa Đukanovićem bila bi jača od Bulatovića. Šta bi od toga bilo loše Crnoj Gori? Ništa. Zašto nas nije htio u koaliciju i čemu sva ova podmetanja Đukanovića i inih oko naše navodne koalicije sa Bulatovićem?
Zbog toga što bi, prvi put u istoriji, Crna Gora dobila kontrolisanu vlast, a Đukanović pod punom kontrolom. Njegov strateški interes, stoga, bio je pokušaj uništenja Liberalnog saveza.
FLEŠ II:
Ko su Bulatović, Đukanović, Marović? Jesu li Turci, Njemci, okupatori? Ne, oni su naši uzurpanti. Mi ih nikada ne smijemo definisati kao izdajnike, niti sklanjati nasilnim sredstvima. Oni moraju poći kada svi shvate da ih je ta vlast uništila i uništava, da ta vlast neće da radi na njihovom uzdizanju, već ulaže stalnu energiju na njihovom savijanju.
******
