Muslimanski glas, 26. Jul 1991. godine

Ne može biti srećna država stvorena na leševima

Slavko Perović, pravnik, direktor Istorijskog arhiva u Cetinju, poslanik u Skupštini Crne Gore, predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore, predsjednik Poslaničkog kluba dijela opoziconih partija u Skupštini Crne Gore.

Politički protivnici nazivaju ga svakojakim imenima – od izdajnika srpstva do ustaše. Nesreća je što ga, na neki način, mediji u Crnoj Gori često drže na distanci, pa često nije u situaciji da se brani od mnogih optužbi. Tako da je Slavko Perović jedan od brojnih u ovoj zemlji na kome se testira "demokratija" po principu - "nalijepi političkog protivnika što više možeš, a ne daj mu priliku da kaže istinu".

* Gospodine Peroviću, zbog Vaših političkih stavova mnogi Vas optužuju da ste "srbmrzac". Kako to objašnajvate?

- Nikada ne bi bio liberal, niti bih se bavio ovim poslom, ako bih razmišljao u kategorijama koje uopšte navode na pomisao da se mogu mrziti čitavi narodi. Smatram da nikakva socijl-demokratska ili socijalistička opcija na prethodnoj komunističkoj podlozi ne može da donese neke valjane rezultate. Potpuno je jasno da se od 1918.godine, kada je Crna Gora anšlusom prisajedinjena Srbiji, dakle protivpravno ukinuta, vodi se užasna velikosrpska propaganda u Crnoj Gori. Crna Gora je dejstvu te propagande u potpuno operativnom smislu izložena zadnjih sedamdesetak godina, a u duhovnom smislu od 1844. godine, od pojave Ilije Garašanina i projekta "Načertanija" koji nikada nije prestao da se ostvaruje. Inače, "Memorandum" je inovirano "Načertanije". Tu nema spora...

* Mislite na program stvaranja Velike Srbije?

- Jeste, jeste.

* Postoji teza da je u Crnoj Gori na djelu takozvani "bjelaško-zelenaški sukob". Taj sukob postojao je i 1918. godine.

- Dio Crnogoraca koji je želio da sačuva autonomiju bilo u obliku neke federacije i slično, nazivao se "zelenašima" (proglase su štampali na zelenom papiru), a bjelaši su se zalagali za prosto prisajedinjenje Srbiji i ta struja je pobijedila. Poslije toga će izbiti veliki građanski rat u Crnoj Gori koji je trajao do 1926. godine. Tada je ukinuta Crnogorska pravoslavna crkva, 3.000 Crnogoraca pobijeno, 5.000 kuća spaljeno...

* Zalažete se za autokefalnost (samostalnost) crkve i time ste izazvali veliki otpor određenih krugova u Crnoj Gori, posebno od strane gospodina Amfilohija Radovića, vladike Pravoslavne crkve u Cetinju.

- Mi smo u stranci liberalni, a to znači da bilo koja politika koja ne uoči realitet i prožimanje na liniji slobodan pojedinac, slobodan narod, država, liberalna građanska prava, ne može dati rezultate. Svaka politika koja jedan segment izvuče i stavi ga kao svoj prioritet u svom djelovanju, nužno mora da završi u totalitarizmu. Za to imamo primjere u Hrvatskoj, u Srbiji i Sloveniji. Jer se svi bave samo nacionalnim pitanjem i zaštitom nacionalnih prava. Ekonomija i ljudska prava su zapostavljeni. Dakle, jedini segment koji odudara od tog našeg liberalnog načela jeste očevidno zalaganje za stvaranje klime da se vaspostvi Crnogorska pravoslavna crkva koja je protuustvano, nekanonski ukinuta 1920. godine i pripojena Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Inače, ona je funkcionisala kao autokefalna crkva od 1766. godine. Nama u Crnoj Gori je potrebna crkva koja će crnogorski misliti, u duhu Petrovića, koja neće širiti mržnju protiv Muslimana, niti protiv katolika, nego će raditi na prožimanju, kako mi to kažemo, sva tri civilizacijska kruga, a ne crkva koja će izazivati mržnju prema svim ostalim i pretvoriti se u jedan asimilatorski mehanizam kao što je to danas Srpska pravoslavna crkva.

* Kako ocjenjujete misiju gospodina Amfilohija Radovića?

- Pa, on radi na ostvarenju federacije srpskih država. Dakle, njegova uloga nije duhovna, nego isključivo politička. Pri tome, vlast u Crno Gori pokušava mu u jednoj blagoj formi staviti do znanja da se tako ne može ponašati u Crnoj Gori. Međutim, on to apsolutno prenebregava. Mi smo uspjeli da to pitanje pokrenumo i objasnimo narodu o kakvim se tu fundamentalnim problemima radi. Crnogorska crkva predstavlja jedan od najstarijih dijelova kultruno-istorijskog bića Crne Gore. To je možda najveći doprinos evropskoj kulturi i civilizaciji, jer crkva je bila organizator oslobodilačke borbe crnogorskog naroda i bila je slobodna...

* Petra Petrovića Njegoša često uzimaju kao krunski dokaz da su Crnogorci, ustvari, Srbi. Kako Vi to objašanjavate?

- U njegovo doba srpstvo figurira kao državotvnorni program. Isto kao što je to danas jugoslovenstvo. Mi smo danas Jugosloveni, ali sutra, ako se Jugoslavija raspadne, niko nema pravo da mi uskraćuje moje crnogorstvo. Dakle, srpstvo je u Crnoj Gori i ideolško-vjerski sloj. Pri tome, treba znati, da je nakon Garašanimna napravljena strašna manipulacija sa time da se istočno-pravoslavna vjera, koja postoji, naziva srpskom i praktično je ona iskorišćena kao kanal za ulijevanje te srpske svijesti u crnogorsko nacionalno biće. Taj koncept Velike Srbije, kao i svaki drugi velikodržavni koncept, ako ide na osvajanje nekih teritorija koje nisu njegove, mora da ide na razvijanje mržnje jer je mržnja najsigurnija granica. To je sigurnija granica od one koju čuvaju tenkovi, graničari. Suština tog programa jeste da razvije mržnju, prema svemu što je muslimansko i prema svemu što je katoličko. To je u osnovi tog programa.

* Kako se to konkretno ispoljava u Crnoj Gori?

- Najveći zločin je napravljen u Crnoj Gori. Nikad se nije npr. u Boki postavljalo pitanje ko je pravoslavac a ko katolik. Imate crkve sa dva oltara, imate pravoslanih u katoličkom horu, normalna je pojava da se posjećuju na međusobnim slavama, da se žene i udaju između sebe. Ili, što se tiče odnosa prema Muslimanima - nikad taj odnos u Crnoj Gori nije bio militantan, agresivan. Dešavali su se incidenti ali se to nije moglo tretirati kao pojava. Imate, recimo, slučaj da su Muslimani u II svjetskom ratu spasili pravoslavce. I drugih takvih detalja. Prožimanje ova tri kruga dalo je Crnoj Gori jedan novi kvalitet. Ne radi se o životu jednih pored drugih, nego suživotu. Da se i pravoslavac, i katolik i musliman tako osjećaju, ali da ne osjećaju nikakav resentiment, nikakvu mržnju prema nekom ko je druge vjere. To nije došlo s neba. To je rad Petrovića. U Crnoj Gori se pokušalo atakovati na nešto najsvetije što ima u njoj.

* Kakav je, po Vašem mišljenju, položaj nepravoslavnog življa u Crnoj Gori?

- Muslimani su ovdje organizovali svoje Muslimansko nacionalno vijeće. Vjerovatno da za to osjećaju podosta razloga jer teško da mi možemo da pojmimo njihovu stvarnu situaciju. Međutim, čim je taj korak napravljen, znači da postoji realan razlog za to.

* Da li ste imali priliku da vidite neke konkretne primjere ugrožavanja?

- Bilo je takvih primjera, a sve se to događalo na očigled zvanične vlasti. I čitava ta eskalacija antimuslimanstva i antikatoličanstva upravo se desila za poslednje dvije godine. Vlast se jednostavno ponašala kao slon u staklarskoj radnji. Da li je to neznanje ili namjera, to će vrijeme pokazati.

* Kakav je stav Vaše stranke prema nacionalnom pitanju, a u odnosu na vladajuću Socijalističku partiju Crne Gore (bivše komuniste)?

- Nacionalno osjećanje je stanje svijesti. Neko se osjeća Crnogorcem, neko Srbinom, neko crnogorskim Crnogorcem, neko srpskim, itd. To su fakti koji postoje. E sad, užasna je stvar da recimo ako se ja osjećam Crnogorcem i ako tumačim to srpstvo koje se nalazi u meni kako sam vam maloprije rekao, strašan je stvar ako se pokušavam napraviti izdajnikom, kriminalizovati. Mi nemamo ništa protiv da oni rade svoj posao, ali da dozvole i nama da se naše knjige, naši časopisi mogu objavljivati, neka nam otvore medije i neka onda narod na osnovu dokumentacije odluči. Na njihovoj strani su emocije kojima manipulišu. Predstavnici sadašnje vlasti kada dolaze u srpske krajeve onda su najveći Srbi, a u crnogorskim krajevima - najveći Crnogorci, u praksi ostvaruju program Velike Srbije. Cijeli svijet vidi šta su Momir Bulatović, Milo Đukanović... To se vidi po tretmanu na spoljnopolitičkom planu - niko ih ne zarezuje više no da ne postoje.

* Koliko ste Vi u Liberalnom savezu učinili na zaštiti manjina?

- Sa ponosom mogu reći da u Liberalnom savezu ima preko 6.000 upisanih članova, a od tog broja mnoštvo je ljudi koji su Muslimani, Hrvati, Srbi, Crnogorci i drugi. Ako hoću da budem liberal, moram da kažem da ovo nabrajanje nije uslovljeno mojim osjećanjem liberalizma, nego je nametnuto, kao što nam je bavljenje nacionalnim problemima nametnuto...

* Koliko su, po Vašoj ocjeni, međunacionalni probelmi eskalirali tako da je oružani sukob neminovan?

- Jugoslovenska ideja stvorena je u glavama odrđenih intelektualaca koji su živjeli na jugoslovenskim prostorima kao što su Štrosmajer, Njegoš i mnogi drugi. Činjenica je da je jugoslovenska inteligencija pala na svom istorijskom ispitu. Neka manje, neka više. Ali, recimo, srpska inteligencija je potpuno pala. Ako se pozivamo na demokrtske tradicije, kako onda objasniti da danas imate jednog Dobricu Ćosića, člana SANU, koji stoji iza tog mračnog programa "Memoranduma". Ista je situacija i u nekim drugim republikama... Upravo se insistiralo na svemu što je kidalo veze među narodima, a sve što nas je vezivalo - proglašavano je zavjerama. Ko prihvati princip zavjere, đavola može naći iza svakog ćoška, što je nalakši put. S druge strane, kad shvatite da smo u Jugoslaviji imali tzv. "šuvarice" i da je ovaj narod neobrazovan, onda je to povoljo tlo za sve vrste manipulacija.

* Govorite o projektu Velike Srbije. Mislite li da su optužbe vezane za stvaranje tzv. Islamske republike u BiH i optužbe koje se u tom smislu upućuju predsjedniku BiH gospodinu Izetbegoviću, takođe u funkciji tog plana. Po strategiji: "Držite lopova"!

- Aliju Izetbegovića doživljavam kao vrlo mudrog političara kojem nikad ne bih mogao da pripišem jedan tako primitivan program. Mislim da su te optužbe čista glupost i da ne stoje. Bez obzira na određene njegove izlete, mislim da je okrenut Evropi i da želi da Bosnu vidi evropejski, sa sva tri druga koja stoje u njoj. Mi smo se u Liberalnom savezu zalagali za postojanje suverenih republika. Nije pitanje u granicama. Ko postavlja pitanje granica, neće da vidi suštinu problema. Granice nisu bitne... Da se prihvatila ta koncepcija suverenih država da je prevladala pamet, jer nije bitno ko je u kojoj državi, nego je bitno da mi svi dobro živimo, a najveći mogući interes je da održimo taj suživot, da jedni drugima budemo prijatelji. Sad se stvorila takva atmosfera da bar u sledećih trideset godina nema šansi da doće demokratska vlast. U ovim okolnostima mogu samo da funkcionišu diktature. I tako će vazda neki Milošević da se poziva na ugroženost od Hrvata neki novi Tuđman na ugroženost od Srba... tako da se sa ostvarivanjem ovih velikodržavnim programima napravljena užasna katastrofa svima nama.

Kad se pojavio taj agresivni nacionalizam u Srbiji potpuno je jasno da su ga Hrvatska i Slovenija iskoristile kao kerozin za svoje planove. Srbija je mogla da napravi veliki posao samo na jedan način a to je da sebe demokratizuje, i da preuzme baklju demokratije u ovoj zemlji. Međutim, njihova Akademija je drugačije mislila i intelektualci nažalost. E sad ovi ostali kao što je Bogdan Bogdanović, Ivan Đurić i sl. stvarno su došli u situaciju da kažu kao što je Tomas Man rekao, Njemačka je tamo gdje sam ja.

* U svim podjelama i pretenzijama očito je da je BiH glavni poligon interesa i jedne i druge strane.

- Čujte, ako bude teško u BiH biće teško u Jugoslaviji. Ako se upali BiH tu će da nastane jedno beskonačno klanje i ja mislim da će biti drastičnije nego što je to bilo 1941. godine. Zaboraviće se i Jadovna i Jasenovac jer oružja su drugačija a mržnja je mnogo veća. Ali ja se nadam da ćemo to izbjeći i da će ti idioti morati jednom odgovarati za sve što su ovom narodu uradili.

* Mislite li da ima nade i dovoljno razuma da se kriza razriješi na miran i demokratski način?

- Mene je strah da Evropa ne shvata dovoljno dobro na kakvom se buretu baruta Jugoslavija nalazi. Ona mora učiniti golem napor da se krvoproliće na Balkanu spriječi. Hoće li u tome uspjeti, to ne znam.

* Kako ocjenjujete političku scenu u Bosni i Hercegovini i tripartizam vlasti?

- Mi smo u Crnoj Gori veoma loše obaviješteni. Ali, onoliko koliko imam uvida mislim da je velika nesreća za Bosnu što su pobijedile nacionalne stranke. Ali, šta je tu je. Očigledno da ova strana koju drži gospodin Karadžić ne želi sadejstvo, ne želi razgovore, a to će imati loše posljedice za sve. Neshvatljivo je kako ljudi ne vide, da bilo kakav rat, bilo kakav obračun, ne može dati pobjednika. Svaka država na ovom krvavom balkanskom tlu, koja bude napravljena na leševima, ta država ne može biti srećna. Mi treba da razgovaramo kako postići 10.000 dolara nacionalnog dohotka, a ne o tome hoće li nam granica biti na Uni ili Drini. Šta je Hrvatska uradila po pitanju vlasništva? Ništa. Samo su to prebacili u državni sektor. Mi smo u Crnoj Gori smislili sintagmu da je "Crna Gora privatno preduzeće Mila Đukanovića". E, pa, ova vlast u Crnoj Gori je rođena sestra HDZ-eovskoj vlasti u Hrvatskoj ili DEMOS-ovoj u Sloveniji. Demokratije ne može biti dok se vlasništvo ne prestruktuira.

* Rekli ste šta mislite o vldajućoj stranci u Crnoj Gori. Možete li locirati Narodnu stranku i kakvo je Vaše mišljenje o njenom lideru Novaku Kilibardi?

- Ova stranka je nosilac velikosrpskog programa i ona to radi veoma otvoreno. Doduše, vjerovatno će joj biti nešto sužen prostor nakon popisa. Iako je ova sranka pokušala ispolitizovati popis, nije u tome uspjela. Činjenica je da postoji 380.000 Crnogoraca (oko 75 odsto ukupnog broja stanovnika). E, sad kad oni govore u Parlamentu, oni kažu "srpski narod u Crnoj Gori" i iza svega toga jasno stavljaju na znanje da sve Crnogorce smatraju Srbima, odnosno kominternovsko-vatikanskom izmišljotinom. To će sada biti malo teže. Jer, i u Ustavu još uvijek piše da je ovo država crnogorskog i ostalih naroda koji u njoj žive. A za divno čudo, nikom u Parlamentu nije palo na pamet da ukaže toj gospodi na elementarno kršenje Ustava.

* Crnogorsku i muslimansku naciju stalno osporavaju i to je sigurno ono što im je blisko. Kako gledate na to?

- Slušajte, to se nigdje u civilizovanim društvima ne postavlja. Imate ovdje u Crnoj Gori nekih koji se osjećaju potpuno anacionalnim, koji hoće da budu samo građani. To ne može funkcionisati. ako čovjek želi da bude sretan, a nadam se da je to osnova od koje svi plazimo u nekom političkom djelovanju - da napravimo sretnog pojedinca, onda se mora dozvoliti da se vi osjećate slobodnim u svim segmentima. Ova relacija između Muslimana i Crnogoraca je tačna. To postoji, ali se protiv toga treba boriti.

* Kakav je danas stvarni položaj Muslimana u Crnoj Gori. Prijeti li im opasost, da li su po vašem mišljenju ugroženi?

- Velika je razlika između sjevera ove Republike, to je onaj dio koji obuhvata Pljevlja, Bijelo Polje, Ivangrad, itd, i ovog primorskog dijela gdje takođe živi muslimanski narod - Ulcinj, Bar... Ovaj narod koji živi na moru - turizam je učinio da živi na drugačiji način, da drugačije razmišlja. Njima je prvenstveno važno koliko će "okrenuti" maraka, tako da oni ugroženost shvataju bitno drugačije od onih koji žive u tzv. pasivnim krajevima. U svakom slučaju, sve ono što se dešavalo u odnosu na njih, jasno je dovelo do toga da je njihov osjećaj ugroženosti potpuno opravdan. Pa, molim vas, ako vam dođe u crnogorski Parlament sadašnji član Predsjedništva Jugoslavije Branko Kostić i kaže otvorno i to nekoliko puta da su crnogorska nacija izmišljotina i ako takav čovjek na tajnom glasanju bude izabran u kolektivnog šefa države, onda je sve jasno. Samo da se od toga pođe, negiranja naonalne samobitnosti, pa i to je dovoljno, a o faktičkim detaljima u životu, kojih je mnogi više, da ne govorimo jer bi dugo trajalo.

* Kako vidite Jugoslaviju u budućnosti?

- Ja stavljam obje ruke na oči i ne znam šta nas čeka. Osma sjednica u Srbiji je sasvim sigurno bila najava jugoslovenske katastrofe. Ja sma jednom rekao: da je ta energija, koja je tada emitovana, bila iskorištena za secesionističke namjere Slovenije i Hrvatske. I taj scenarij je sada tu. Tvorevina u kojoj smo mi živjeli pedeset godina u miru, rasturena je za nepune dvije godine. Znači da ta tvorevina nije bila prirodna, nije bila postavljena na dobrim osnovama. Kvalitativna osnova nije moglo da bude bratstvo jedinstvo, mogao je da bude samo zajednički interes, a mi smo ga kasno počeli otkrivati.