Monitor 21. Maj 1993. godine

Crna Gora nije Bosna

Lider liberala govori o: Bosni i Vens-Ovenovom planu, Evropi i Izetbegoviću, Miloševiću i Bulatoviću, Srbiji i Crnoj Gori, opoziciji i, naravno, o suverenosti

Monitor: Svi današnji politički razgovori i pregovori ne samo na ovim prostorima, počinju sa Bosnom. Nakon svega što se dešavalo sa tom zemljom, oko nje i u noj, šta mislite - ima li nade za Bosnu?

Perović: Bosna je kao prostor na kome se može živjeti izgubljena. Izgubljena je za niz decenija i biće potrebno da se uloži veliki napor, veliki trud, da se pojave neke nove ličnosti koje će isijavati toleranciju, ponovo pričati o suživotu, da bi život u toj zemlji postao podnošljiv. To može iz ove perspektive izgledati utopistički ali, čini mi se, drugog načina nema. Za taj prostor je ponajmanje važno kako će biti organizovan. Bitno je, i mi u Liberalnom savezu to podržavamo, da se Bosna konstituiše kao suverene i građanska država. Tragedija Bosne počela je onda kada su u noj pobijedile nacionalne stranke, koje su uz to, bile pod direktnom kontrolom Zagreba i Beograda, koji su, kako se vidi, glavni vinovnici bosansko-hercegovačke tragdije. Mene kao čovjeka najviše obespokojava činjenica da moramo mirno posmatrati kako se tu, nadomak nas, na kraju 20-og vijeka događa genocid. Ukoliko pobijedi koncept Bosne koji su u Karađorđevu utanačili Milošević i Tuđman, što se lako može desiti, jer Evropa ide linijom najjeftinijeg rješenja a uz to, i toliko je moćna da može podnijeti rezulate takvog scenarija, dakle, ako Bosna bude razorena i rasture, to znači da mi svi na ovim prostorima nemamo budućnosti. To jednostavno znači da mi svi na ovim prostorima nemamo budućnosti. To jednostavno znači i da Evropa neće podržati bilo kakve demokratske promjene na ovim prostorima, već će pokušati da ih pacifikuje, možda i preko pomaganja totalitranih režima ove prostore jedan duži period zadrži u tami.

Monitor: Otvorili ste dva vrlo zanimljiva pitanja – ulogu Beograda i Zagreba u bosanksom ratu i, s druge strane, ulogu Evope. Kada je ovo prvo u pitanju, očito je da je Izetbegović izvisio, zbog čega mu neki pripisuju najveću odgovornost za stradanja muslimanskog naroda. Drugi kažu da je bez obzira na sve, tako moralo biti kada su Beograd i Zagreb odlučili da podijele Bosnu.

Perović: Izetbegovićeva graška je u sljedećem: on nije nastupio, a morao je, sa čistim i kristalno jasnim konceptom građanske države. Jasno je da je, makar u dekoru SDA, bio prisutan taj vjerski elemenat, da je sam Izetbegović imao nekoliko nepromišljenih posjeta pogubnihj za ozbiljnog političara po etničkom principu, na kraju, pokušao je i da homogenizuje Muslimane bez obzira na granice, da sa ovima iz Bosne poveže one iz Crne gore i Makedonije... Međutim, o Izetbegoviću se može govoriti na onaj ili ovaj način, ali ja ću podsjetiti na plan na koji je on predložio sa makedonskim predsjednikom Gligorovim, i koji je bio optimalna varijanta za sve ovdašnje narode. Čak ću reći da je od šest predsjednika republika bivše Jugoslavije, koji su u onom cirkusu obilazili ove prostore, Izetbegović, uz Gligorova, bio natolerantniji i najmanje odgovoran za katastrofu koja je uslijedila. S druge strane, Evropa je pram njemu zaigrala, en bih rekao namjerno, već više zbog nesanlaženja i nejedinstva, jednu opasnu igru. Jednostavno, Evropa nije mogla da shvati da u njenom susjedstvu žive i države vode tako "neobični" ljudi, o čemu svjedočći ona sjajna rečenica koja će, nadam se, jednog dana ući u istorijske udžbenike, a koju je izrekao Van den Bruk govoreći o Branku Kostiću: "Ne mogu da vjerujem da takav čovjek živi, tu, u Evropi na pragu 21. vijeka". Nažalost, takvih "kostića" ima suviše. Dakle, Evropa nije bila spremna da sa svojih visokih standarda shvati činjenicu o etničkom čišćenju, ratnim zločinima i drugim strahotama, koje su se dešavale u njenom komšiluku. Promišljam ne smao Balkan već čitav jugoslovenski prostor - njegova katastrofa se sastoji u tome što se našao u procjepu između američkog i evropskog interesa. Moguće je da Evropa drži Bosnu na ovaj način da bi se konsolidovala unutar sebe, da uči na primjeru Bosne, da na njoj spozna što to znači ako nema usklađenu spoljnu politiku, ako nema zajedničku vojnu strategiju i slično. Dakle, možda Evropa tu Bosnu drži kao žarište koje je opominje da mora biti drugačija nego što je u ovom trenutku. S druge strane, Amerika, koja ima javeću moć i uticaj, očito ne može da ruzumije Evropu, pogotvu Balkan i to čini mi se objašnjava lutanja u njenoj politici. Nije nemoguće da i ona koristi Bosnu za stabilizaicju svojih unutrašnjih probelma i prilika. Nameće se takođe i pitanje da li Evropa želi da na njen kontinent dođe 30.000 američkih vojnika, kao dio ukupnih snaga Un koje bi sprovele Vens-Ovenov plan. I da ne dužim, u tom, kako sam rekao, procjepu između američke i evropske politike i interesa, nalazi se Bosna koja pliva u krvi, i za koju kao da nema spasa.

Monitor: Zašto podržavate Vens-Ovenov plan ako je on u kotradikciji sa konceptom suverene građanske Bosne?

Perović: Vens-Ovenov plan je svakako najjeftinije rješenje Zapada za Bosnu. Zapad očigledno pokušava da riješi tu krizu uz najmanji utrošak vlastite energije, vlastitog novca i ugleda. Mi za taj svijet uopšte nijesmo bitni, mi smo za nih sitan problem. to što taj "sitan" problem košta destine hiljada ljudskih život, to nije problem EZ i Zapda, već naš problem iako ga mi tako, nažalost, ne doživljavamo. Što se Vens-Ovenovog plana tiče, mi ga podržavamo jer je od svih loših rješenja koja se nude on najmanje loš, kako za Bosnu tako i za njenmo okruženje.

Monitor: Kako gledate na ovo iznenadno prihvatanje toga plana od strane Miloševića i Bulatovića, i njihovo distanciranje od prekodrinskih Srba?

Perović: Mislim da se u prošlom broju "Liberala" pojavio tekst koji postavlja pitanje: "Da li su Bulatović, Đukanović i ljudi iz vrha DPS Srbi, Crnogorci ili Eskimi", sa odgovorom: "oni nijesu ni jedno ni drugo ni treće, već prosto ljudi zaljubljeni u vlast". Ja Momira Bulatovića doživljavam kao čovjeka, koje je od stupanja na glavnu političku scenu, bio i ostao direktni eksponent Miloševićeve politike. Ne vidim da je on bilo kada, za ovih pet godina, napravio neki suštinski otklon od te linije pa ga zato i smatram glavnim krivcem za sve ono što se pod njegovom rukom dešavalo u Crnoj Gori. On je u svom demagoškom pristupu, obradi, psihološkoj i marketinškoj, dostigao maksimum. Istina, mora se reći da on u tom poslu nije imao pred sobom, ili pod sobom, zreo politički narod. Miško Vukmanović je bio u pravu kad je rekao da su Crnogorci jedna "mali zapušteni narod", jer sve ono što ga konstituše, počev od demokratskih institucija preko intelektualaca do kulture, sve je to zbrisnao poslije 1918., komunizam je to nastavio po principu negativne selekcije tako da se može konstatovati kako su, danas, Crnogorci narod na ivici uništenja. Čitav koncept Liberalnog saveza se sastoji u tome da te Crnogorce pokuša vratiti u život. Bulatović je u tome, u održavanju iluzije da oni nešto znače, što je čisti falsifikat, odigrao veliku ulogu. On je zaustavio, blokirao, raslojavanje političkog javnog mnjenja u Crnoj Gori u pravcu koji je bio optimalan i primjeren savremenim civilizacijskim tokovima. Zato su svi njegovi tobožnji otkloni od Miloševića, kao haški i slični, bili čista farsa, sredstvo da se izmanipuliše opozicija, biračko tijelo, i ništa drugo. Jednostvno, on je počeo i završiće na Miloševićevom putu.

Monitor: To je, čini se, posebno jasno nakon njegovog odlaska na svesrpsku skupštinu, gdje je, kako piše "Borba", ponovo vaskrnula koalicija DPS - SPS.

Perović: Taj čin odlaska na svesrpsku skupštinu se ne može ocijeniti političkim rječnikom, jer se radi o jednom besramnom potezu kojim su mnogi časni ljudi iz vladajuće partije uvučeni u svesrpsko kolo dedinjskih diktatora. Nas u Liberalnom savezu jednostvno ne interesuje da li će ta srpska država biti samo srpska ili svesrpska - nas intresuje smao Crna Gora. Ona mora biti demokratska država sa prepoznatljivim mjestom i ulogom, što joj uvođenje, ili, bolje reći, utapanje u neke mitske tvorevine sigurno ne obezbjeđuje.

Monitor: Kako vrijem prolazi, sve su jače sumnje da je i ovaj Miloševićev razlaz sa prekodrinskim Srbima novi blef sračunat na novo kupovanje vremena kako bi se dorajčilo ono što je započeto u Bosni. Šta Vi mislite?

Perović: Znate što je značajno: ne to da li Milošević blefira ili ne, već to što će konačni rezultat, bilo da se radi o blefu ili iskrenom potezu, za srpski narod biti poguban. Sigurna je jedna stvar - ta svesrpska skupština, ono što je na njoj viđeno, izlazak i govor Vojislava Šešelja, podrška koju je on za to dobio i koju dobija u srpskom narodu, o čemu nas sada informiše SSN, a ne fašistička televizija Novi Sad i Beograd, dakle, sve to govori da povratka nema i da je srpskom narodu neminovan obračun. Nijesam siguran da to može prerasti u građanski rat ali mi se čini izvjesnim jedan veliki, teški i dramatični obračun. Naravno, zna se i pobjednik - Milošević. Šešelja će "progutati mrak", a srpska opozicija će biti svedena na marginalniji status i ulogu od sadašnje.

Monitor: S druge strane, to distanciranje Miloševića kao da je razoružalo crnogrske čelnike koji su time onemogućeni da preduzmu neke odlučnije korake kojima su prijetili ratobornom Beogradu.

Perović: Što je nego najobičnije licemjerje Bulatovićeva priča o mogućnosti reintegracije Jugoslavije, što je nego obično licemjerje njegova osuda etničkog čišćenja nakon što je ono dovedeno do kraja, što je nego licemjerje nejgova izjava kako Srbi u Bosni žele da naprave etnički čisti prostor i etnčki čistu državu. A gdje je bio do sada!? Pa on je to od početka znao, on je u taj projekat ušao, on je bio po sopstvenom priznanju čovjek rata, i nikakvi blefovi ga ne mogu spasiti odgovornosti, istorijske, prije svega...

Monitor: Ako ste znali da se raid o farsi i manipulaciji čelnika DPS-a, zašto ste pristali na saradnju sa njima, na njihove uslove igre. Prvo ste ušli u Vladu, a sada zajendički izglasavate neke deklaracije u parlamentu, čini se kao da uvijek dajete novu i novu šansu za njihov popravak. Zar nije tako?

Perović: Ne. Ne bih se složio sa Vama. Postoji jedna lijepa narodna izreka, nije sa ovih prostora, koja sjajno odslikava našu poziciju kada kaže: "konja koji trči treba pokušati osjedlati". Razumijete? Mi tog konja koji trči, samo da se ne shvati u pejorativnom smislu, pokušavamo osjedlati jer nam samo osedlan može služiti. Mi smo - metaforično rečeno - pokušali da DPS osjedlamo i to ćemo pokušati i ubuduće. Svaki njihov pokušaj, svjesni ili nesvjesni, koji bude išao ka osamostaljivanju Crne Gore mi ćemo podržati. Što se tiče ulaska u Vladu, mi smo u nju ušli da bi takve procese ubrzali, da bi razbili njihov strah i predrasude vezane za ideju samostalnosti, da bi, političkim žargonom rečeno, ta Vlada "pozelenjela", i mislim da smo u svemu tome uspjeli. To je bio prvi cilj. Drugi, još značajniji, sadržan je u našoj težnji za očuvanje građanskog mira u Crnoj Gori. Mi smo svjesni da Liberalni savez u ovom trenutku, sam ne može uraditi projekat suverene Crne Gore i ne bi bilo dobro kada bi ga sam radio. Mi želimo da skrenemo pažnju i DPS-u i Narodnoj stranci da je jedini način da se Crna Gora izvuče iz ove katastrofe njena samostalnost. Samo takva Crna Gora, uz uslov da u njoj bude konstituisana demokratska vlast, može biti faktor mira i stabilnosti na ovom prostoru, kao i medijator neke eventualno nove asocijacije među državama bivše Jugoslavije. Tome, čini se, teži i Evropa, uprkos našem neshvatanju. Ja sam u nekoliko navrata kada sam razgovarao sa Kilibardom i Marovićem, istakao da moraju shvatiti da je to jedini izlaz za ovih 620 hiljada ljudi koji prirodno žele sreću i blagostanje. Ako oni to shvataju i ako žele, a ako im samostalnost ne dozvoljava Života Pantić ili Milošević, onda neka to otvoreno saopšte.

Monitor: I šta su Vam oni na to rekli?

Perović: Obično su slijegali ramenima.

Monitor: Govorili ste o krivici DPS-a, o krivici naroda, a kolika je krivica opozicije?

Perović: Velika. Crnogorska opozicija se ponaša kao pile u kučinama. Crnogrska opozicija nije iskoristila istorijski trenutak koji joj se pružio - da se u pravo vrijeme i na pravi način konstituiše. Ja ću Vas podsjetiti da je prije 3 godine bio jeres u krugovima same te opozicije reći da ste Crnogorac ili upotrijebiti pridjev crnogorski. Kada su se formirale Reformske snage, lider SP Ljubiša Stanković održao je jedan sjajan govor pred Marovićem u kome nas je etiketirao kao nacionalističku stranku i zbog toga se usprotivio našem ulasku u SRSJ. Ta je Socijalistička partija, to se mora reći, u ranijem periodu, uradila veoma loše stvari i, zahvaljujući popularnosti svog lidera, spriječila proces nužnog raslojavanja političkog bića u Crnoj Gori. Mnogo je tu bilo zabluda, oko jugoslovenstva, crnogrstva. Danas je na našu sreću ta situacija definisana i to smatram velikim uspjehom. Danas su svi svjesni da se moramo okupiti oko te ideje suverene Crne Gore. I Socijlaistička partija danas prihvata tu ideju kao svoju i u Saveznom parlamentu, bez obzira što smo mi i dalje protiv učešća u radu tog tijela, na jedan vrlo ozbiljan i temeljit način štiti crnogrski interes.

Monitor: Nije samo Beograd i nijesu samo Milošević i Ćosić protiv suverene Crne Gore. Stiče se utisak da je protiv i međunarodna zajednica?

Perović: Ne bih rekao i mislim da se ne može tako tvrdo ocjenjivati da je Evropa "protiv" ili da je Evropa "za". Ne. Evropa će podržati onaj trend koji se bude razviotu tu u Crnoj Gori. Dakle, ako Crnogorci dozvole da se njima manipuliše i trguje onda im niko ne može dati drugačiju sudbinu. Ako Crna Gora hoće da ostane rob, ako hoće da ostane u podređenom položaju, svijet će prihvatiti takvu odluku, zašto da ne. Ali, ako će Crna Gora dostojanstven položaj, ako će samostalnost, ako će da sama odrđuje svoju sudbinu i kroji svoju budućnost, Evropa će još više podržati takav projekat. I ne može se povlačtii paralela sa odnosom Evrope prema Bosni, jer Crna Gora nije Bosna - Crna Gora postoji na ovim prostorima 950 godina u jednom obliku koj se zove država. Sasvim je druga stvar što se iz Beograda takve stvari falsifikuju i negiraju, što se Crna Gora želi inkorporirati u srpsko nacionlano biće, jer to je jedan sasvim prirodan odnos - ko ne bi uzeo Crnu Goru, taj biser Mediterana!? Ko je ne bi uzeo? Ali je prirodan i naš otpor tom svojataju i brisanju bez obzira koliko nam neko mio i blizak bio. U politici ne važe emocije. Narod koji se određuje po emocijama nije politički narod. Crnogorci u ovom trenutku nijesu politikči narod. Samo onaj dio koji je vezan uz LS je politički sazrio - to je istina, na moju veliku žalost, jer bih bio srećniji da su relacije drugačije.

Monitor: Da stvari malo "prizemljimo", da tu suverenost prevedemo na konkretni plan - prije par dana iz suverene Makedonije je stigla vijest da je benzin pojeftinio na 0.70 pfeniga. Ovdje je sada 1,70 DEM. Svaki komentar je, čini se, suvišen.

Perović: Jasno je da ćemo ići svi mi u katastrofu čijih razmjera je malo ko svjestan. Mi smo sa velikim zadovoljstvom prihvatili kosntituisanje i priznanje suverene makedonske države, jer, sada neću govoriti politički, Makedonci su jedan plementi i vrijedan narod koji se izborio za svoje mjesto pod suncem. Oni su se izborili za ono što smo mi davno izgubili. Gligorov je znao da često potencira kontinuitet 45-ogodišnje makedonske državnosti! Na račun tog kontinutiteta Makedonija je po prvi put vaspostvljena kao suverena i međunarodno priznata država. Moram li Vas podsjećati na paradoks da se Crnogrci koji imaju 950 godina dug međunarodno pravni kontinuitet svoje države, prema toj činjenici odnose kao prema opaloj krušci. To je nesporno civilizacijski zaostatak koji Liberalni savez pokušava da nadoknadi.