Liberal, Januar 1991. godine

Tražim istinu na viđelo

Predsjednik LSCG i podpredsjednik SRSJ za Crnu Goru Slavko Perović, o novim starim okolnostima u kojima se našla crnogorska opozicija, o podmetanjima, pritiscima i prijetnjama, o medijskoj okupaciji Crne Gore koja traje, o LSCG-u čije vrijeme tek dolazi

Liberal: Kako ocjenjujete izborne rezultate i postizbornu političku klimu u Crnoj Gori i da li izbore smatrate, kao što neki ocjenjuju, totalnim krahom crnogorske opozicije?

Perović: Ja ne smatram ovakve izborne rezultate neuspjehom. Ovo svoje utemeljenje izvodim iz istine da Crna Gora nema ama baš nikakvog nasljeđa građanske demokratije. Još uvijek smo, zbog mnogih socioloških, ekonomskih i nadasve političkih razloga, više kolektivitet nego raslojeno društvo. Gotovo da se u tom smislu, makar na prvi pogled, za posljednjih stotinak godina ništa nije izmijenilo. Zapanjio sam se kada sam tu skoro, u tajnom izvještaju srpskoj vladi iz 1860 i neke, Srbina Milana Piroćanca, inače sekretara kralja Nikole i špijuna Srbije na Cetinju, pročitao njegovu opasku da se, za divno čudo, ovaj narod (crnogorski) još opredjeljuje prema svojim čuvstvima, a ne shodno interesima. I posljednji izbori pokazali su da je političko biće Crne Gore još uvijek spremnije opredjeljivati se prema osjećanjima, nego vlastitom interesu. Tvrdim da je program Anta Markovića bio jedini izlaz i za Jugosalaviju i za Crnu Goru, dakle, u ovom trenutku njen najviš interes, kako na ekonomskom, tako i na političkom planu. Ako taj program, kako sve ukazuje, ne prođe i ne bude iskreno primljen na saveznom nivou, ako se zbog toga Jugoslavija raspadne ili se nanovo konstituiše kao čvrstorukaška i unitarna, Crna Gora se beskonačno udaljuje od mogućnosti da postane civilna i građanaska, da psotane samosvojan dio kulturnog i ekonomskog bića Evrope.

Sadašnja vlast u Crnoj Gori ne može, sve i da hoće, ništa uraditi na ekonomskom planu. Ona je dvogodišnjom agresivnom kampanjom protiv svih u Jugoslaviji, osim prema velikosrpskim državnim apetitima, pokidala sa ostatkom zemlje sve ekonomske i kulturne veze. Da se ona i ne namjerava baviti ekonomijom dovoljno govori činjenica da je od strane vladajuće partije za mandatara vlade izabran Milo Đukanović, čovjek bez ijednog dana radnog staža van političkog kabineta. Imena ministara koja se već mogu čuti u kuloarima, ne daju ohrabrenja, naprotiv! Dakle, prisustvovaćemo nastavku poznatog scenarija: upornoj proizvodnji neprijatelja i daljnjim svađama, slučajevima itd, dok će se u Crnoj Gori produžiti ekonomska i politička agonija.

Liberal: Vi ste ipak optimista?

Perović: Da, optimista sam, jer uporno tvrdim sljedeće: ove izbore dobio je Savez komunista načinom koji ne može i neće služiti na čast ovoj partiji. I u uslovma totalne informativne okupacije crnogorskog prostora, moje ime je u prvom krugu zaokružilo 65.000 ljudi. U drugom krugu, u kojem je, kao što je poznato, došlo, zbog glasina, do opstrukcije, ovaj broj je ipak potvrđen. Podsjetimo se, komunisti su izbore dobili sa oko 170.000 glasova. Svi oni koji su glasali za mene, glasali su promišljeno, zaokružili bi moje ime i da sam se nalazio na 63. mjestu glasačkog listića. Takođe, svi ti glasači glasali bi i za LSCG! Od ove istine mnogi su se uplašili, a pogotovu stratezi koji iza sjenke, posredstvom vješto plasiranih laži, upravljaju čuvstvima dijela Crnogoraca. Trenutak prepoznavanja interesa se približavao ubrzano, vrijeme LSCG-a tek dolazi!

Liberal: Nije li najnovija situacija oko navodnog slučaja "Perović", upravo krunski dokaz vaše tvrdnje o dubokoj izmanipulisanosti dijela crnogorske javnosti?

Perović: Apsolutno! Treba znati da se u visokim političkim igrama ne dešava ništa slučajno. Podjsetiću vas da je "Pobjeda", odmah nakon pojavljivanja LSCG, osula po njemu pravu kanonadu najsramnijih podmetanja i podvala. Najstrašnije je bilo kada nas je počela optuživati za navodne veze sa ustaškim pokretom, koristeći pri tome, za crnogorski i jugoslovenski prostor, potpuno tabuizirana imena S.M.Štedimlije i Sekule Drljevića. U te svrhe i specijalno radi potrebe obračuna sa idejama LSCG-a, prvenstveno onima koje se tiču naših nedvosmislenih postavki oko neprikosnovenosti crngoorskog nacionalnog bića, crnogorske državnosti i crnogorske crkve - naručen je feljton poznatog prozvođača monstruoznog anticrnogorstva, dr Rastislava Petrovića, koji je objavljen pod naslovom "Crnogorske ustaše". Vjerovatno zbog inertnosti ili potpunog nepoznavnaja bliže prošlosti Crne Gore, posebno onog dijela oko njenog prisajedinjenja Srbiji 1918. godine, a valjda i zbog straha od komunističke osude (komunisti su, naime, sve one kojima je istina o Crnoj Gori na srcu, nazvali "separatistima"), došlo je do potpunog prešućivanja užasa koji je plasiran ovim feljtonom. A u tom feljtonu, taj monstruozni, rekao bih suludi Petrović, pravi jednu od nasramnijih uvreda crnogorskom narodu - povezuje časne crnogorske ustanike protiv tog sramnog prisajedinjenja i prevare Crne Gore 1918, jednoga Šćepana Mijuškovića, jednoga đenerala Vešovića, jednoga brigadira Vučinića itd, koji su se, što je bio narodni izraz za ustanika, nazivali ustašima - sa ustašama u Hrvatskoj tokom drugog svjetskog rata! Maks Luburić - Vešović!!! Strašno. Kao kad bi neko htio da izjednači, pozivajući se na ime, srpske četnike iz prvog svjetskog rata, sa njihovom ulogom tokom drugog svjetskog rata!? Prizemno, ali za lakovjerne i neobaviještene dovoljno. E, u tom feljtonu što je, ja mislim, bio ubjedljivo najduži koji je "Pobjeda" ikad publikovala, nema nastavka u kojem se na ovaj ili onaj način, u aluziji ili direktno, u najboljem maniru jedne Gordane Vujović, Jovana Plamenca ili nekoga od tih Gebelsovih učenika - ne pominje Liberalni savez! Šta možemo tražiti od onih koji takvva štiva čitaju, kad se sjetimo da Crna Gora ima 60.000 nepismenih i sigurno još toliko polupismenih i još toliko onih koji misle da su pismeni!? Ja im ne mogu ništa zamjeriti, ali ću se boriti da saznaju istinu. Da nastavim; nakon tog feljtona, "Pobjeda" je kroz pisma čitalaca, otvorila prau kanonadu na nas ne dozvoljavajući da na njenim stranicama bilo šta demantujemo! U našoj dokumentaciji imamo oko 70 naših reagovanja na takve sramne optužbe, ali Konatar i Vuković ni jednu nijesu objavili.

Sjećam se sastanka upriličenog sa Konatarom od strane crnogorske opozicije na kojem sam mu rekao da LSCG prihvata da "Pobjeda" prokomentariše na način za koji ona smatra da je valjan, naše političke stavove, ali da ih doslovno prenese. Na taj ustupak ne bi pristala ni jedna partija u Evropi, a mi smo ga nudili jer smo ubijeđeni da nam na polju istine i argumenata ne mogu ništa! Jasno od našeg prijedloga nije bilo ništa. Prepadnuta od istine, "Pobjeda" na čelu sa Konatorom, nastavila je, uz pomoć laži i podmetanja, svoje anticrngorsko djelovanje, svoj mali specijalni rat, plaćen sredstvima crnogorskog siromašnog radnika koji ima elementarno ljudsko pravo da čuje ne smao optužbe, već i odgovor na nju!

Liberal: Podmetnuta vam je i priča o ljubljenju ustaške zastave u Dubrovniku?

Perović: Ta glasina me je jedino duboko potresla i zaboljela. Ja sam, u skladu sa odlukama LSCG-a, da uspostavi odnose sa svima partijama liberalnog tipa, kao u Jugoslaviji tako i u Evropi, bio gost Socijalno-liberalnog saveza Hrvatske, straneke koja predstavlja najznačjaniju vanparlamentarnu opoziciju HDZ-ovskoj vlti u Hrvatskoj. Skup je bio održan na Babinom Kuku u jednoj ogromnoj hotelskoj sali koja je bila dekorisna sadašnjim zvaničnim grbom Hrvatske. Predsjednik hrvatskih liberala je na tom skupu tako srezao HDZ i gospodina Tuđmana, kao se iz poltronskih razloga u odnosu na svoju vlast još dugo neće usuditi neko od strane opozicije, recimo u Crnoj Gori. Ja sam govorio o političkoj situaciji u Crnoj Gori. Ja sam govorio o političkoj situaciji u Crnoj Gori, ističući u uvodnom dijelu da se u Dubrovniku osjećam divno. Ne lezi vraže, ne mnogo nakon te moje posjete, pojavio se u "Pobjedi" tekst sa nadnaslovom: "Slavko Perović u posjeti HDZ-u", koji je, što je najvaila ta prava laž, vrvio od najužasnijih izmišljotina. Ovaj tekst je prvi plasirao priče o mom navodnom ljubljenju nekakve ustaške zastave. O demantiju nije moglo biti ni govora. Dalje je to obrađivao u svojim tekstovima Dražen Drašković i čitava plejada četnikolikih pobjedinih "saradnika" u rubrici "Pisma čitalaca". Zatim su je preuzeli i specijalci koji su se redovno javljali u kontakt-emisijama Radio Titograda, uporno ponavljajući da sam ljubio ustašku zastavu, sarađivao sa HDZ-om i izjavljivao da su mi Hrvati miliji od Srba!!! Rijetke prilike da se osvrnem na te agresivne izmišljotine koje su o meni servirane putem emisije Radio Titograda, nijesu bile dovoljne da kod neobavještenih skinu sumnju navučenu nad mojim imenom. Kao častan čovjek, nijesm se previše ni uzbuđivao, smatrajući da mi je ispod svakog ljudskog dostojanstva da odgovaram na takve sramne podmetačine. U spomenutom tekstu zamjereno mi je još i to što sam se u Dubrovniku, metropoli svjetskog turizma, osjećao divno!?! No, da skratim, mi imamo kontakte i sa Liberalnim forumom Srbije i liberalnim strankama u Sloveniji. Niko nam neće uskraćivati to pravo, niti ovakvim hajkama punim mržnje određivati sa kime ćemo održavati političke veze. Neka oni ruše - mi ćemo graditi mostove smatrajući da je to osnovni interes svih, sada teško namjerno posvađanih naroda u Jugoslaviji.

Podmetanje iz spoemnutog teksta najteže me je pogodilo i iz razloga što je sva moja porodica 13. jula 1941. bila na strani oslobodilačkog pokreta. U njemu su svoje živote ostaila na način koji ih je kandidovao za orden narodnog heroja, dva moja strica, obojica intelektualci i slikari. Jedan od njih, Vojin, poginuo je na Širokom Brijegu, upravo u borbi protiv ustaša.

Liberal: LSCG ima jasno profilisan program, što je sigurno uticalo na brzi porast popularnosti, a zatim i otpora.

Perović: Slažem se. Strategija je jasna. LSCG se pokazao čvrstim zastupnikom Crne Gore, njene države, nacije, crkve. Odbijao je i odbija logiku da treba podržavati i zastupiti razvijanje mržnje i suprotstavljanje meu čitavim narodima. Govorimo da se samo u relaciji pojedinac - nacija - država - demokratija, a sve u uslovima privatnog vlasništva i tržišta može naći spas za Crnu Goru i to onu koja je okrenuta Evropi i svojem mediteranskom okruženju i nasljeđu. U crnogorskim Albancima, Hrvatima, Muslimanima, nikada nijesmo gledali i nećemo apriori gledati neprijatelje. Isticali smo da liberalna doktrina u najfinijoj njenoj varijanti nadilazi nacije, nadnacionalna je, ali ih ne zaboravlja ne zatire i ne poništava. Zbog takvog našeg projekta, potpuno modernog, koji se svojom suštinom suprotstavlja prevaziđenom, istorijskom, velikosrpskom državnom projektu zasnovanom na militantnom isihastičkom pravoslavlju, doživljavamo anatemu. Recept je da sve ono što se osjeća crnogorsko, neminovno se mora prozvati, optužiti, oskrnaviti kao ustaško. Ovaj generalštab sa širitima mržnje shvatio je da komunistička izmišljotina o crnogorskom separatizmu nije više dovoljna za zastrašenje u situaciji kada i Srbija i Hrvatska i Slovenija donese svoje, u odnosu na Jugoslaviju, klasične separatističke ustave i kada i ostali u Jugosloveniji gledaju da se na ovaj ili onaj način "separiraju" od ovakve Jugoslavije koja može brzo završiti rumunizacijom, ili albanizacijom. Zamislite te istorijske ironije, tog cinizma: da se Albanija demokratizuje, a Jugoslavija albanizuje!!! Sa druge strane, svim ovim što se meni desilo, želi se nabiti strah u kosti o poziciji. Naprosto, to je bila atmosfera linča. Odlučio sam da reagujem u onom trenutku kada sam dobio poziv od člnaova Reformskih snaga iz dvije crnogorske opštine gdje su mi skrenuli pažnju da po pogledima koji im se upućuju na ulici, očekuju trenutak kada će se, kao iz kaubojskih filmova, krenuti na njih. Zamislite da je neko od njih nastradao, li da se meni nešto desilo, kakav bi, po mišljenju tvorca ovakvog scenarija, to moglo ostaviti efekat na sve one koji se žele opoziciono ponašati!

Liberal: LSCG će istrajati u svojim namjerama?

Perović: Idemo svojim časnim putem. Ništa nas neće zaustaviti. Svjesni smo i da radimo za interes pretežnog dijela omladine u Crnoj Gori koja je na našoj strani i da radimo za našu djecu. Borimo se, dakle, za crnogosku mladost, njenu dostojnu budućnost; takvu u kojoj će se ponositi(nikako da bi se preko toga nipodaštavati drugi), svojom prošlošću od koje, kao ni jedan drugi evropski narod, nemaju razloga da se stide: takvu u kojoj će u svojoj pameti imati poluge upravljanja svojom sadašnjošću i svojom budućnošću. Čitao sam prije neki dan sjajan intervju Krsta Crvenkovskog u kojem on odslikava Makedoniju i kaže da se ponosi 45-godišnjom državnošću makedonskog naroda i njegovom 100-godišnjom borbom. A nama se hoće oteti naša hiljadugodišnja državnost, naša kultura, naša istorija koju smo u tih hiljadu godina, 830 živjeli slobodno - kao svoji na svome. E pa neće moći!

M.Milošević