Liberal prenosi intervju iz lista Istok, 7. Jul 1998. godine

Bulatovićeve pristalice imaju kičmu!

Sa Bulatovićem ne možete praviti ništa. Sa druge strane želim da kažem da njegovo članstvo ima skrupule i ima kičmu. U njih je usuto loše vino i nije samo Bulatović taj kojega bi trebalo sada osuditi što je to tako. Ne. Uporno ponavljam - to je komunizam

Gospodine Peroviću, rezltati izbora u Crnoj Gori redovno se ponavljaju sa fatalnom pravilnošlću. Vlast uvijek osvoji nešto iznad 50 odsto, taman onoliko koliko joj treba.

- Čujte, ne treba od toga praviti famu, treba se znati boriti protiv toga. Recimo, ideja Liberalnog saveza je, suštinski, ideja slobode utemeljena na hrišćanskim principima. To je, recimo, moje personalno viđenje fenomena slobode kao takvog. Znam da na tome počiva jedan od najboljih svjetova koji je nastao - taj zapadni svijet sa svim svojih čudesima - drogom, prostitucijom, kriminalom, licemjerstvom, ali i sa svim onim drugim što ga konstituiše kao takvog. Taj svijet je sačinjen od svega desetak, petnaest procenata planetarnog prostora, dakle, samo taj procenat ima potrebu za slobodom. Ostali nemaju, ne osjećaju. Ja znam da su izbori u Crnoj Gori pokradeni, što nikako ne znači da bi rezultat naše stranke i u slobodnim, poštenim i fer uslovima bio bolji. E, znate u čemu je tragedija - na tu krađu svi ćute. Svi, kao ribe. Prvo, znači imate želju kod nekih da vas pokradu, što je samo po sebi strašno, što se tim načinom promišljanja ne može niđe sem u džipove i mobilne telefone u ovom akvarijumu, što ne možete niđe drugo, što ste zapotani, a druga stvar je što drugi smatraju da je to u redu. I onda ja na sve to kažem - sve su to komunisti - sa ili bez Đilasove petokrake, sa ili bez Đurišićeve kokarde. To je jedan jako, jako tužan svijet – bez radosti, bez šarma, bez gospodstva. On je samo jedna kap u okeanu planetarnih tuga. Mi, liberali mislimo da se to može promijeniti, ali drugi ne misle...

Da ste prošle godine zatražili provjeru povjerenja republičkoj vladi, najvjerovatnije bi posle toga imali poštene i slobodne izbore. Nijeste to učinili da ne bi ispalo da pomažete Bulatovića. Valjda je interes Crne Gore važniji od svega?

- Ne slažem se sa vama. Ko je uopšte Bulatović? Ko je Đukanović? Ja mislim da je njihov problem što oni van politike ne postoje, nema ih. Uzalud pare, uzalud moć, uzalud sve. Treba se vratiti Šekspiru, njegovom, recimo, Ričardu Trećem. Ili Selimovićevom Drvišu. Tamo sve piše. Tamo je pisalo i da Kilibarda ili Rakčević neće pružiti ruku Liberalnom savezu, kad je šansa za promjenama postojala, bila je realna. Oni to ne osjećaju, već osjećaju zadovoljstvo kad neko ko se zove Ranko Krivokapić ospe najsramotniju paljbu po Miroslavu Vuckoviću i LS. I svi ćute. E zbog toga ćutanja kao i zbog njihovih ministarskih fotelja, ovdje vrijeme stoji. Ne zbog Đukanovića ili Bulatovića. I o čemu uošte govorimo? Pa svaki peti građanin Republike Crne Gore je bukvalno nepismen. Pođite u kuće, zavirite, pogledajte đe su kućne biblioteke, pogledajte naš univerzitet, pogledajte ko se ovdje i na osnovu čega usuđuje prozvati nezavisnim ili zavisnim intelektualcem? Kažem - tuga!

Više puta ste kazali da ne pravite razliku između Bulatovića i Đukanovića, a u jednom od poslednjih istupa ste izjavili da bi, da ste bili u prilici, ušili u koalicionu vladu sa Đukanovićevom partijom, a da ne bi sa Bulatovićem.

- Vjerujte mi da sam srećan što nijesam došao u tu situaciju. Tamo se ne bih osjećao konforno. Ali, morao bih to da uradim. Nego, pazite - postavimo pitanje - za koga se vezao Momir Bulatović - za Slobodana Miloševića. Ko je Slobodan Milošević? Ako njegovi rezultati ne govore dovoljno o njemu, onda ja moram da zaćutim. Dakle, po mojim kriterijumima - pitam - ko tome čovjeku u bilo čemu može dati podršku, da li se može naći bilo kakvo opravdanje za takav čin? Po mojim kriterijumima, ne može. Dakle, g. Bulatović je ekonomista. Da poštujete principe svoje stranke, nikad ne bi mogao biti uz Miloševića, morao bi biti protiv njega. Ko je Đukanović? Po mojem kontu, potpuno isti, ali je proputio u svijet. Da li ga taj svijet prozire? Kako da ne. Da li ih on sve vidi? Kako da ne. Da li će ih svijet mijenjati? Neće. Oni su mu najlakši, najmanipulativniji. Da li se ođe išta može desiti dok oni ne odu? Ne može. Kad će to narod da shvati? Bojim se, gotovo nikad.

Posle svega što ste, prije i posle izbora, kazali o koaliciji "Da živimo bolje" i Milu Đukanoviću, mnogima ne izgleda principijelno to što ste im pomogli u konstituisanju lokalne vlasti tamo gdje im je trebalo.

- Dakle, objasnio sam. Sa Bulatovićem ne možete praviti ništa. Sa druge strane, želim da kažem da njegovo članstvo ima skrupule i ima kičmu. U njih je usuto loše vino i nije samo Bulatović taj kojega bi trebalo sada osuditi što je to tako. Ne. Uporno ponavljam - to je komunizam. Možete vi nositi zastavu sa četiri ocila, pjevati od topole pa do ne znam čega - sve je to isto, nema razlike. Na lokalnom nivou ušli smo na osnovu izbornog rezultata. Da sam ja bio kapac, odvozio bih ja drugačije tu trku, i Crna Gora ih više ne bi imala. Po mojem kontu, zora bi joj svanula. Nijesam bio kapac, možda sam često bio i prebrz. Ali, brzina vas mami, mene opija, ja u tome vidim umijeće - drugi ne vide. Niko da vam dune u jedra - svi kažu - stani, polako, ne trči, a po mojem rezonu, ođe su svi u horizontali - spavaju, piju, puše, trguju sa vlastitiom đecom i nešto su, kao mudri and pametni. Uopšte ne vide da na njihovom filmu piše - the end.

U jednom istupu ste kazali da ste protivnik Milove i Momirove, a "pogotovo Svetove" Crne Gore. Zašto najgore mišljenje imate o Maroviću?

- Ja želim reći za sebe da sam dobrohotan čovjek, da nikome ne želim zlo. Znači, molim predsjednika parlamenta da mi oprosti, ali ja u njemu vidim čitavi splet, spoj ili kako god hoćete, najlošijih osobina ovoga tla. On u tome vidi mudrost, a ja znam da sam u pravu. Samo čujte taj sintetski jezik kojim se on služi, kojim niko i niđe na prodručuju od Zagreba pa do Cetinja, ne govori. Pogledajte, koliko je srećan što mu je DPS namaknuo ponovo 53%. Uživa. I neka mu je srećno. A meni, recimo, postaje tjeskobno i dosadno. To je ono što ja kažem - ko su oni? Odgovaram - naši! Geslo je - šaka u perčin, nego što - i to doživotno. Tako oni razumiju svijet, takva se njihova vizija sviđa većini.

U poslednje vrijeme ste, svojim principijelnim zalaganjem za pravu državu i demokratiju, pobrali simaptije među brojinim ljudima koji nijesu simpatizeri LSCG-a. Međutim, čini se, da se mnogi vaši stavovi iz protekle kampanje, posebno o komunizmu, Brozu i Srbiji, nijesu baš svidjeli značajanom dijelu liberala.

- Ne znam koliko ste u pravu, mada slutim istinu u vašem pitanju. Vidite, dok se ne razumije da je komunizam bio planetarna sida, najmonstruozniji sistem koji je ikada nastao, koji je iza sebe ostavio krv i suze, uništio sve što se moglo uništiti, razorio postulate hrišćanskog morala, ništa se neće uraditi. Ista, apsolutno ista stvar se desila i sa velikosrpstvom. Pogledajte rezultate te ideje. Katastrofa. Pogledajte rezultate komunizma? Zašto smo se mogli ophrvati Turcima, a na tim kapitalnim ispitima smo pali. Pa, širili su novu vjeru, prostačkim definicijama imali su odgovore na sva pitanja. Za njih nije postojalo tajne - sve su znali - od Boga do kanalizacije. Oba ta svijeta su svjetovi nekompetentnih. Oni su svjetovi polufabrikata. Treba li više trošiti riječi ili je dovoljno pogledati ovaj prostor od Triglava do Đevđelije samo nakon osamnaest godina od smrti velikog nam vožda koji je sam sebe proglasio doživotnim predsjednikom. Dakle, to je stajalo zapisano u Ustavu one Jugoslavije. Je li se ijedan pravnik pobunio protiv takvog skrnavljenja? A onda vam Đukanović u parlamentu kaže kako će oni da vladaju sto godina, onda ih vidite sad, nakon izbora i vidite da je to sve isto. Čovječe, njihova lica blistaju, oni su srećni dok onoliko more blata - bacaju sebi u lice. Što su bili velikosrpstvo i komunizam u Crnoj Gori? Potreba, nasušna potreba. Zašto? Jer je ovo jedan malobrojni, nesretni i zapušteni narod izrastao na potpuno pogrešnim predstavama o sebi. Samo ovdje je mogla da se smisli ona - rat za mir. Odakle je izašla - iz onih crnogrskih jama koje su se punile jer je neko smislio kovanicu – plementita mržnja. Na osnovu te plemenite mržnje, naši očevi i đedovi su dokazivali pripadništvo nekome, ne znam - pokretu. Ne ženi, već pokretu. Treba da se dokažeš tako što ćeš brata izdati, ubiti, gurnuti u jamu. Isti su bili i oni drugi. Saberi, oduzmi, pomnoži, podijeli - što je to. Primitiva, primitiva koja je danas samo uzela druge forme, a suštinski - sve je netaknuto, ostalo je isto. Zato su Slovenci danas u Evropi, a kod nas se još kradu izbori, u ministarskoj fotelji se vidi sve, jer ona zaista pravi paru i to veliku, i to neodgovornu i vrlo opasnu. Fabrike ćute, fotelje rade. Krasno.

Stiče se utisak da "pokret" Mila Đukanovića sve više liči na "pokret" Slavka Perovića s početka 90-tih godina. Mnogi "nezavisni" novinari i intelektualci koji sada tako otvoreno navijaju za Đukanovića i siju mržnju prema Srbima, prije neku godinu su bili uz vas. Čini se da su Vas napustili u trenutku kada ste u prvi plan stavili borbu za demokratiju, što će reći da su uz Vas bili samo zbog borbe za samostalnu Crnu Goru.

- Čujte, moramo razumijeti - bili Srbi iliti ljuti Crnogorci - bez državne samostalnosti ovaj prostor nema šanse. Za one koji ljube Srbiju više od Crne Gore - nezavisna Crna Gora porađa Srbiju, oni to ne shvataju. Dakle, bez nezavisne Crne Gore, Srbija nema šanse. Dalje, ova Jugoslavija je prevara i za Srbiju i za Crnu Goru. Ona čuva komunizam, on je u njenim njedrima. Ja i g. Đukanović nemamo dodirnih tačaka, osim te što smo obojica u politici. Ja je nikada ne bih prakticirao kako on to radi, ali naše škole su razlitite, počev od porodične pa do svake druge. Želim reći - on je srećan što je takak kakav jeste, a ja što sam ovakav. U njegovom svijetu, ja imam problem - meni je tužno, tijesno, jadno. Ja mislim da sam zaslužio da mi bude bolje. Meni je potrebna sloboda, njima nije. Oni ne guše LS. Oni ga ne osjećaju. Naši projekti su različiti. I tvrdim - između demokratske Jugoslavije i autoritarne Crna Gore - biram Jugoslaviju, ali moj problem jeste u tome što ja znam da je ta formula nemoguća. I na kraju - sve su vam to komunistički recidivi. Oni imaju alibi da su uz Đukanovića jer se on, kao nešto bori za Crnu Goru. Ja mislim da joj zatire svaku nadu, a da toga nije ni svjestan. Oni nijesu tamo zbog Crne Gore. Oni su kod njega zato što je vlast. A njima je strašno važno, da tamo pređu kuražno. To je to užasno crnogorsko licemjerstvo, ta poltronerija prema kojoj osjećam gađenje, to je to pljuvanje po Liberalnom savezu, po meni lično. Pa mi smo beznačajni - nas ima samo 6,3%, a vidite koliko se o nama govori.

Kako tumačite činjenicu da su mnoge face "hrabre, poštene i pametne", koje su na vašim promocijama bile u prvim redovima, viđene na pobjedničkoj fešti koalicije "Da živimo bolje", čak i neki vaši kandidati za odbornike?

- Mislim da sam na to pitanje prethodno odgovorio.

Ako bi prelistali stenografske bilješke Skupštine Crne Gore, uvjerili bi se da Novak Kilibarda gotovo nikada nije kritikovao Mila Đukanovića, naprotiv. Kako ste svojevremeno mogli ući u savez sa čovjekom koji je imao takav odnos prema glavnom nosiocu vlasti koja znamo kakva je bila i ostala?

- Potpuno ste u pravu, ali ja sam sve to vidio. Neosporno je jedno - da je g. Kilibarda smogao snage da sa liberalima uđe u koaliciju. Dobro, ja mislim da je to trebalo biti urađeno mnogo ranije, mnogo brže, mnogo kvalitetnije. Ali ja sam ušao ne bih li doprinio pomirenju Crne Gore, što je neophodno uraditi, ne bi li se shvatilo da to, što sam ja Crnogorac, a g. Kilibarda - Srbin, nije naš osnovni problem. Ja sam ušao da bi iz te sloge, narodne, proizašla građanska sloga, da bi se shvatilo da svi, ama baš svi, u određnom trenutku moramo stati iza principa, da se za laž mora reći da je laž, da se iza istine mora stati i da u odbrani tih temeljnih vrijednosti, koje ako ne poštujete završavate u paklu, i da u trenucima takve odbrane ne smije biti važno da li je neko liberal ili narodnjak, ili depeesovac, ili momirovac. Ali, znao sam. To su preveliki zahtjevi, ali bez toga nema ništa. Mene i g. Kilibardu razlikuje jedan stvar – u politici i u svakodnevnom životu ili u mojoj poeziji, ili u mojoj muzici - ja sam isti. On je različit, gotovo u svakoj sekundi. On to naziva mudrošću, a ja u tome ne bih mogao da funkcionišem, ne bih mogao da živim. I mislim da sam ja u pravu, a ne on.

Veoma nekorektan, da ne kažemo "prljav" odnos prema LSCG-u, u posljednje vrijeme ima SDP. Kako to tumačite, s obzirom da se radi o partiji koja se takođe bori za samostalnu Crnu Goru?

- Ne, nijesu se oni nikada za to borili. Tamo ne postoje strane svijeta, ili ruža vjetrova. Tamo, neđe u dubini, još postoji Josip Broz. To je partija strukturirana od onih ljudi koji su vjerovali da Ante Marković pobjeđuje, jer se prvi put desilo da neko ko je nosilac faktičke vlasti, dakle premijer, izgubi. Dakle, čast izuzecima, njihov opozicioni status je iznuđen, oni su ostali na ledini nakon Markovićevog poraza. Vidite, ja sam sa Kilibardom postizao veoma brze i efikasne dogovore. Sa njima nikad. Sve se to pretvaralo u neke zamorne, dosadne, neinvetivne priče kao sa nekog opštinskog komiteta u nekoj makedonskoj zabiti. Mi se razlikujemo, te razlike treba uvažiti. Znam jedno - da se bilo ko od mojih poslanika usudio da onako besramno napadne bilo koga iz SDP-a, kao što je izvjesni surogat Krivokapić napao g. Vickovića, ja bih reagovao. Činjenica je, ne samo da su ćutali, imali su zadovoljstvo i to odslikava njihov budući smjer prema liberalima. I nije tačno da smo mi ikad uzeli nešto što je SDP-ovo. Mi smo samo govorili o nama. A stavite naš aktivitet i njihov na bilo koji kantar i izvagajte. Rezultat je - pa neko pukao ili ne - ako ta Crna Gora prohoda - mi smo je spasili, jer smo glavama tunele otvarali. Oni će svojim ministarskim foteljama - i ja kažem - srećno, ali sjaši!

Može li doći do dogovora između Miloševića i Đukanovića?

- Može, i to će se desiti. Ne smije g. Đukanović na Miloševića. Objektivno - nije jači. Đukanovićeva uloga je da od Crne Gore napravi nekakav demokratski izlog Srbije. U trenutku kad Milošević zaigra na kratu reformatora i demokrate, Đukanovićeva pozicija će biti nebitna, a takođe i Crne Gore. Tu se ne radi osukobu dvije vlasti, već dvije moći, sukobu dva šefa i dogovor je realan i logičan. Tu postoji jedna opasnost, od koje se ježim - način njihovog obračuna može uticati na podizanje zida mržnje između Srbije i Crne Gore, što bi bila katastrofa.

Posljednje pitanje Vam postavljamo kao pjesniku: da li je bolji pjesnik Milika Pavlović ili Matija Bećković?

- Dobro, šalite se. I u redu je. I dobro vam je pitanje - umirem od smijeha. Dakle, još jednom - hvala vam za ovaj trenutak radosti!