Istok, Oktobar 1996. godine
Cijenim Al Kaponea, ali ne i Đukanovića!
Cijenim, ali, jasno, nikako ne opravdavam, Al Kaponea. Taj momak se ustremio protiv državnog aparata jedne moćne Amerike. Ovdašnji Kaponei se nalazi u samoj državi, pretvarajući državne institucije u oružja vlastite moći - a na grbači i srpskog i crnogorskog naroda
ISTOK: Da li ste, onih avgustovskih dana, kada ste napustili Parlament, mogli pretpostaviti da će se željeno ujedinjenje opozicije ostvariti samo djelimično?
PEROVIĆ: Može djelovati kao iznenađenje, ali sam zano da će pregovori sa SDA i Demokratskim savezom ići teško, odnosno da se koalicioni dogovor neće postići. S druge strane, očekivao sam "teškoće" i sa SDP-om, ali ne i ovakav rezultat. Kod prve grupacije stvar je potpuno jasna - njihove centrale su van Crne Gore i oni svoju politiku smještaju kao djelić u globalnoj politici kreiranoj u njihovim centralama, bez obzira na činjenicu koliko je takva "globalna" strategija dala negativan rezultat po njihove stranke ovdje, u Crnoj Gori, time što će se njihove etničke grupacije neminovno getoizirati ukoliko prihvate kao istinu da su jedini i najbolji zastupnici njihovih
interesa - Demokratski savez i SDA.
- Uvjeren sam, međutim, da stvari kreću suprotno željama uskih partijskih rukovodstava koja su, očigledno, motivisana i ličnim interesom za kreiranjem jedne takve, rekao bih, protivprirodne politike, te da su takve politike doživjele krah kod najvećeg broja Muslimana i Albanaca. Istrajavanje na čisto nacionalnim prebrojavanjima i odrednicima, klaustrofobično zatvaranje u vlastiti nacion, predstavlja ponavljanje već viđene i potpuno besmislene, tragične prakse.
- Što se tiče SDP-a, u njemu je potpuno političku pobjedu odnijelo antibirokratsko krilo koje se u opoziciji našlo iz čiste kalkulacije. Naime, bili su uvjereni da će Marković sruštiti Miloševića i njegove trabante u Crnoj Gori. Njihovo uvjerenje nije proizilazilo iz procjene postojećih političkih snaga, već iz pukog uvjerenja da Marković, zarad svijeta i premijerske funkcije, jednostavno mora pobijediti. Kadrovske liste ondašnjeg SKCG nijesu bile otvorene za njih, nadali su se brzom povratku, a ovo se oteglo na punih sedam godina.
- Mnogi od njih su se pokajali, a prividna smušenost njihove politike se jednostavno odslikava u onoj parafrazi narodne - htjeli bi i opozicioni orden a istovremeno i što jaču relaciju sa DPS-om. E, jare i pare ne mogu zajedno ni u narodnoj priči.
- Jedno je sigurno - njihovo tobožnje zalaganje za suverenu Crnu Goru je profitabilno - deklarativnog karaktera, te kroz pokušaj zamajavanja onog biračkog tijela koje istinski priželjkuje crnogorsku suverenost, predstavlja punu logističku podršku istoj namjeri zamajavanja i preuzimanja od strane DPS-a, pune kontrole nad procrnogorskim biračkim tkivom, na isti način kao što ga je nekada imao nad prosrpskim. Sjetite se onih balada - Milo Crnogorac, Ćaki Crnogorac i sl. Ozbiljnost tim neozbiljnostima davala se upravo kroz neformalno djelovanje pojedinih članova SDP-a, jer, eto, oni su povezani sa ovim ili onim značajnim faktorima u DPS-u. Tom metodom koja je definisana onom "reče mi jedan čoek", bez obzira što je LSCG odmah prepoznao i dešifrovao, oduzeto je ogromno vrijeme crnogorskom bloku i iscrpljena ogromna energija koja je pošla u nepovrat. S druge strane, na osnovu ovog iskustva, procrnogorski blok nikada nije bio jači nego danas.
ISTOK: Koliko je među glasovima koje ste dobili na prošlim izborima, bilo glasova Muslimana i Albanaca? Da li ćete te glasove sada izgubiti?
PEROVIĆ: Vama je poznato koliko su nas napadali da smo mi albanska odnosno muslimanska stranka, da za nas nijesu glasali Crnogorci i slično. Sve te napade smo stoički podnosili, doživljavali ih prevashodno kao krajnjji stadijum jednog primitivizma koji je uvezen u Crnu Goru, primitivizma koji nikad nije bio dio njenog lika. S druge strane, ponosili smo se činjenicom što se u trenucima užasa po Albance i Muslimane na širim prostorima, a i u Crnoj Gori, dio birača tih nacionalisti odlučio da povjeri svoj glas LSCG-u kao stranci koja je u rečenim uslovima, precizno i bez uzmaha, nemilosrdno raskrinkavala kreatore navedenog užasa, trudeći se da vode uvijek budu bistre kako se ne bi lovilo u krvavo mutnom. Danas je svima jasno da smo to radili i radićemo zbog toga što smo liberalna stranka koja baštini etičke vrijednosti ovoga tla, zbog toga što smatramo da nema slobode po mene, ako i drugi nijesu slobodni, pred čime se smiješnim čine svi etnički, nacionalni ili vjerski kriterijumi.
- Činjenica je, međutim, da je na prošlim izborima najviše muslimanskih i albanskih glasova dobila Momirova DPS, zatim SDP, pa je tek na trećem mjestu LSCG. Ovo znači da su za nas glasali Muslimani i Albanci koji u sebi nose građansku svijest i koji su pročitali LSCG kao stranku istinske građanske orijentacije. Oni će ponovo glasati za nas, a vrijeme koje je potvrdilo naša programska opredjeljenja, povećaće u ogromnom broju naše biračko tijelo. Mi smo jedina stranka u Crnoj Gori čija se priča suštinski ne razlikuje od naših poruka koje smo saopštili januara 1990. godine, kada smo, u užasnom okruženju, osnovani.
ISTOK: Zašto bi se novi izbori, ukoliko pobijedi Narodna sloga, raspisali tek za dvije godine?
PEROVIĆ: Mi želimo da ti izbori budu prvi fer i pošteni izbori u istoriji Crne Gore, kako bi se građani Crne Gore mogli odlučiti za ovu ili onu stranu, uočavajući sve argumente i kontraargumente, u čijim se prelivima najbolje može shvatiti suština ove ili one politike. Da bi se politika uopšte mogla eksplicirati na navedeni način, a takođe i receptovati, neophodno je pripremiti i opremiti demokratski ambijent, učiniti ga ozbiljnom podlogom na kojoj se, potpuno slobodno, može izraziti volja jednog birača.
- Pošto smo mi društvo koje je proizašlo iz komunističke prevare u kojoj su, kao u negativnom odrazu, postojale sve institucije kao i u građanskim društvima, s tom "sitnicom" što su bile u službi jedine dozvoljene partije, a u okviru te partije – u rukama one klike koja se dokopala vlasti, te da je DPS dalje modelovao prijethodni sistem u potpuno lažni, samo pojavno prisutnu višepartizam čija se suština, preciznošću lakmusa, odslikava u poraznoj činjenici da, na primjer, Predsjednik Ustavnog suda Crne Gore bude jedan od promotora predizborne kampanje stranke na vlasti - sve to govori o poslu koji nas čeka, koji je ogroman, koji je od istorijskog, sudbinskog značaja za Crnu Goru, kao i o činjenici da je dati rok od dvije godine prekratak. Ali, mi želimo da u Crnoj Gori vratimo proporcionalni izborni sistem, uvjereni da u periodu tranzicije - nijedna stranka ne smije imati apsolutnu vlast u Crnoj Gori.
- Takav zakon će biti donijet odmah, ukoliko osvojimo vlast.
ISTOK: Koje bi bile prve tri kadrovske smjene, kada bi došli na
vlast?
PEROVIĆ: O tome ne bih govorio, jer bi to bilo neozbiljno. Poslovi koji nas čekaju su takve vrste, takvog karaktera, da se mogu učinjeti okupljanjem svih demokratskih energija koje postoje u Crnoj Gori. Sigurno je da takve energije ima i u vladajućoj stranci, kod pojedinaca koji nijesu smogli hrabrosti da se suprotstave kobnoj politici DPS-a. Hrabrost je, znate, prirodna pojava, kao i kukavičluk. Mora se razumjeti i opravdati strah kod pojedinaca koji u toj stranci ćute, ne učestvujući u kreiranju politike koj ase stvara u uskom, neformalnom krugu, koji su više statisti nego igrači. Naša tragedija je što se te neformalne grupe identifikuju sa državom, što su potpuno nekontrolisane, što je država njihova sluškinja, a ne obrnuto. U jednom demokratskom ambijentu, oslobodila bi se ogromna energija koja bi bila blagotvorna po Crnu Goru.
ISTOK: Interesantno je da ste po povratku sa studijskog boravka na Zapadu, umjesto materijalnih vrijednosti, počeli da pominjete Boga. Ranije ste se izjašnjavali kao ateista.
PEROVIĆ: Ja sam religiozan u jednom Njegoševskom smislu: "Nad svom ovom grdnom mješavinom/ neka umna sila toržestvuje". Ako me pitate da li je Amfilohije tumač Božje volje, ili je to ovaj ili onaj papa, ili patrijarh - odmah sam ateista.
ISTOK: Ne bi se reklo da ste njegoševski nastrojeni i kada je u pitanju odnos prema srpstvu. Većina ljudi u Crnoj Gori cijeni Vaš politički talenat, ali Vas ne podnose zbog antisrpstva. Sigurno ćete reći da nikada nijeste bili antisrbin. Da li bi to mogli da tvrdite i za Vaše simpatizere?
PEROVIĆ: Taj etereotip je nametnut od strane jedne propagande koja je bila gebelsovska po suštini, propagande čija je žrtva bio ne samo Slavko Perović, već i čitavi srpski i crnogorski narod, propagande, agitpropa, koji je kreirao, osmislio i sproveo u život preko svojih poslušnika - srpski diktator Slobodan Milošević kojeg je ta propaganda učinila srpskim Obilićem, carem Dušanom, Lazarom, Jug-Bogdanom, zaštitnikom Srba ma gdje bili - dakle, izjednačila ga sa samm srpskim narodom, napravila ga sudbinom srpskog naroda.
- LSCG je, a za šta je bilo potrebno elementarno političko znanje i obrazovanje, prepoznao tu podvalu i uprkos gromoglasnim skandiranjima milionskih zavednih masa koje su ga gazimestanski slavile, žigosao Slobodana Miloševića kao projektanta sveukupne tragedije a napose tragedije srpskog naroda. Miloševićeva propaganda je svaki napad na njega i njegove sramotne crnogorske satelite, prevarno poistovjećivala sa napadom na srpski narod. Tako je antimiloševićevac Perović postao antisrbin, tako su prošli i oni Srbi koji su se usudili da taknu Miloševića. Da se kojim čudom slušao LSCG, svi Srbi bi bili na svojim toplim ognjištima, a rata ne bi uopšte bilo. Dok su drugi, aplaudirajući, vodili srpski narod u konačan slom, u provaliju, mi smo očajnički pokušavali da ukažemo da naredni korak vodi pravo u nju. Smatrajući da ti je prijatelj onaj koji ti u svakom trenutku saopštava istinu, bez obzira koliko ona bila prijatna ili ne, tvrdim da je srpski narod u LSCG-u imao najiskrenije prijatelje.
ISTOK: Mnogi građani se plaše da javno iskažu pripadnost opoziciji. Šta se to dešava sa hrabrim Crnogorcima?
PEROVIĆ: Isto što i sa svim narodima koji su izašli ispod komunističkog šinjela a da prethodno nijesu imali sreće da žive u parlamentarno uređenim društvima, kao Česi na primjer. S druge strane, uzimajući u obzir kroz kakve je sve strahote i golgore za zadanjih sto godina prošao crnogorski čovjek, kroz kakve pogibije, satiranja, projektovana uništavanja istinski slobodarske i čojske tradicije, pa sve dolazeći do faze bratoubilaštva i najgorih oblika podlosti, niskosti, potkazivanja i prokazivanja, špijuniranja, najgoreg kukavičluka i licemjerstva - stanje je više nego obećavajuće, što se ipak da sagledati i potvrditi kroz snagu opozicionog pokreta koji potpuno počiva na postamentu neugasle i nautažive čežnje ovdašnjeg čovjeka za slobodom, a to znači čežnje za veliki povratak ljudskosti, čojstva.
ISTOK: Kako ocjenjujete galamu gospodina Mila Đukanovića na promocijama DPS-a, i to što je baš on dobio zadatak da najviše napada Narodnu slogu?
PEROVIĆ: Apsolutna vlast kvari apsolutno, to se tako vidi na primjeru Đukanovića, s tim što je on u politiku ušao već tako pripremljen. On shvata politiku kao umjetnost stalne prevare, a hrabrost kao čin plasiranja brutalnih laži kojima privid istinitosti treba da obezbijedi ne sila argumenata, već argument brutalne sile. Okružen je uglavnom druhovnim karikaturama, poltronima, aplauderima koji upotpunjavaju Premijerovu punoću praznine. Neka izvoli gospodin Đukanović pa neka galami na gospođu Miru Marković, vrlu suprugu i koalicionog partnera Slobodana Miloševića, za sve ono što ga uporno optužuje. Znate, ja cijenim, ali, jasno, nikako ne opravdavam, Al Kaponea. Ovdašnji Kaponei, na čelu sa istom Mirjanom Marković, se nalazi u samoj državi, pretvarajući državne institucije u oružja vlastite moći - a na grbači i srpskog i crnogorskog narodad. Obje vlasti su policijsko-mafijaške prirode.
ISTOK: Da li ćete napustiti politiku, ako doživite neuspjeh na ovim izborima, kako ste najavili proljetos u Parlamentu?
PEROVIĆ: O tom potom.
ISTOK: Da li je bilo razmišljanja o bojkotu izbora?
PEROVIĆ: U Narodnoj slozi, stalno vršimo procjenu i te mogućnosti. Uslovi su potpuno neregularni, a opozicija je toliko moćna da bi bojkot bio ravan izbornoj pobjedi. Možda DPS treba pustiti da se uguši sam u sebi kao u živom blatu. Već je lociran kao suštinski generator svih crnogorskih tragedija, nesposoban za bilo kakve promjene. Kao takav je prepreka za spas Crne Gore. Mladu, a potpuno neodgovornu, a time i nedoraslu vlast, Crna Gora nije imala u hiljadugodišnoj istoriji. U njima se ogledamo kao u negativu, oni su rezultat naših najlošijih strana koje su nas u određenom trenutku - pojele!
***
Sasvim lično
Vaš životni moto?
- Miran san.
Šta je za vas sreća?
- Nešto osjetiti.
Za čim najviše žalite?
- Za ljudima koji ne osjećaju.
Čega se najviše plašite?
- Ljudskog zla koje definiše izreka: O njima se nema što reći.
Šta najčešće sanjate?
- Rijetko sanjam, obično pejzaže.
Šta vas obično onervozi ili razljuti?
- Primitivizam, nerafiniranost koja izrasta na sili.
Čega se najčešće sjetite iz djetinjstva?
- Oca, majke, braće.
Šta mislite o Titu?
- Puno toga.
Vaša omiljena muzika?
- Džez.
Vaše omiljeno piće?
- Kurvoazje.
Koji tip žene volite?
- Kompleksno pitanje
Šta najviše cijenite kod žena?
- Žena je božji znak.
Šta vam smeta kod žena?
- Naprotiv.
Šta je za Vas najerotičnije na ženama?
- Tankosjenost.
Najljepša žena?
- Ingrid Bergman u "Kazablanki".
Da li perete sudove?
- Ponekad.
Pitanje koje sebi često postavljate?
- Šta će meni sve ovo?
