Glas Slavonije, 20. Maj, 1998. godine

Đukanović oponaša kralja Nikolu

Gospodine Peroviću, parlamentarni izbori, zakazani za 31. maj, već su proglašeni istorijskim i posljednjom šansom za demokratizaciju Crne Gore i njeno povezivanje sa demokratskim svijetom. Zašto im se pridaje takav značaj?

PEROVIĆ: Danas su u Crnoj Gori svima usta puna demokratije, reformi itd., a praksa političkog života prepuna usavršenih novokomponovanih komunističkih manira koji gotovo uništavaju i samu pomisao na konstituisanje Crne Gore kao ekonomski prosperotetene i istinski demokratske zajednice. Dakle, što bi se reklo, spolja gladac, a iznutra jadac. Gospodin Djukanović je pod uticajem spoljnopolitičkog faktora zaigrao na kartu demokratije i reformu. Njegova namjera je očigledna – politički preživjeti svojeg dojučerašnjeg saveznika gospodina Miloševića i u perspektivi sjesti na stolicu predsjednika tzv. SRJ. Takozvana demokratska, reformska i uspravna Crna Gora je puka tehnologija za ostvarenje toga čina, kao i ulično koketiranje sa idejom nezavisne Crne Gore. Oko svojeg nauma, g. Djukanović je okupio sloj prastarih crnogorskih dogmatskih komunista sa Tempom na čelu, sloj onih koje je zbrisao januara 1989.godine sa Miljanom Radovićem na čelu i svoju novu klasu. No, i mi kažemo za ove izbore da su istorijski, jer smatramo da ukoliko Liberalni savez ne ostvari značajno povoljniji rezultat, moći će se kazati laka ti noć Crna Goro!

Vi ste nedavno izrazili sumnju u to da će i predstojeći parlamentarni izbori biti demokratski i pošteni, iako su doneseni novi izborni zakoni, ustrojen centralni birački spisak koji može provjeriti svaki građanin, da će izbore nadgledati predstavnici OEBS-a... Na osnovu čega zasnivate Vaše sumnje?

PEROVIĆ: Prema svemu što se događa, zaključujemo da se u Crnoj Gori dešava promjena političkog seizmografa tektonskih razmjera upravo prema Liberalnom savezu. To je vidljivio na svakom koraku. S druge strane, postoje najozbiljnije sumnje da će se ponovo krasti, počev od biračkih spiskova, djelovanja političke policije, totalne kontrole državnih i takozvanih nezavisnih medija u Crnoj Gori. Sve je to u službi Djukanovića. No, isti takvi mehanizmi stavljeni su na raspolaganje g. Bulatoviću od strane njegovog mentora i neprebolne ljubavi – gospodina Miloševića.

Da li je tačno da od DPS-a niste imali nikakvu konkretnu ponudu da uđete u tzv. reformsku koaliciju, koju sačinjavaju DPS, Narodna stranka i Socijaldemokratska partija?

PEROVIĆ: Nikada, ama baš nikada od strane Đjukanovića nije ponudjena koalicija prema Liberalnom savezu. Njegove službe, u cilju destruiranja Liberalnog saveza, šire takve priče. Dakle, njegova odluka je jasna i precizna destruirati Liberalni savez, a nikako prihvatiti ga kao partnera. I ta odluka ne čudi. Zna se da liberali nijesu za reforme, već za radikalan raskid sa prijethodnim sistemom. Znači, ako se Crna Gora želi graditi kao demokratska, metodi te gradnje moraju biti liberalno-demokratski. Jasno, uvodjenje ovih principa u konkretni politički život ruši ili demontira sve kominističke mehanizme vlasti na kojima je svaka vlast u Crnoj Gori počivala od 1945. do danas, pa i ova, sadašnja koja je te mehanizme unaprijedila, jer kao kočnica više ne postoje bilo kakve ideološke ili moralne skrupule. Crnom Gorom se danas vlada na isti našin kao što je to radio Blažo Jovanović 1946. godine. Zato su partneri Đukanoviću stari i novi komunisti, a ne liberali. Zna se da su naše namjere najozbiljnije, zbog toga se želimo marginalizovati sa istom energijom kojom su nas do juče pokušavali uništiti.

Uskoro se navršava sto dana od kako je Milo Đukanović predsjednik Crne Gore. Da li je Đukanović po Vašoj procjeni konkretnim rezultatima pokazao da je zaista, kako mnogi tvrde, promotor tzv. reformskog kursa u Crnoj Gori?

PEROVIĆ: Ne, Đukanović je jedna nesuvisla kombinacija kralja Nikole i Tita. Baš kao i kralj Nikola, on čeka predsjedničku stolicu ove Jugoslavije. Onaj je priželjkivao stolicu svesrpstva. Zbog megalomanskih pretenzija Nikole Petrovića, mi smo u jedniom danu izgubili državu, crkvu, krunu i nacionalno ime nestali smo čitavi vijek. Uvjeren sam da su Đukanovićeve pretenzije megalomanske i da im je on podredio sve, ovoga puta čak i samu nadu u mogućnost konstituisanja Crne Gore kao demokratske, nezavisne i prosperitetne mediteranske države. Kada kažem Tito, mislim na njegovu spoljnopolitičku poziciju u kojoj ga zapad upotrebljava kao džojstik u obuzdavanju Miloševića. Dakle, njemu je namijenjena ista uloga kao Plavšićevoj i Dodiku, a to znači da Milošević ne smije pasti, to nije interes Zapada. Tito je gradio svoju poziciju u sukobu sa Staljinom, ali se nakon odlaska Staljina obezbijedio da doživotno ostane na vlasti postajući prema zapadu najdemokratskiji komunistički vođa, a unutar perfidni diktator.

Građani Srbije će se referendumom izjašnjavati o tome hoće li posredstvom međunarodna zajednica posredovati u rješavanju kosovske krize ili ne.Kakav je Vaš stav o tome? Kako će se jedan ili drugi ishod reflektovati na Crnu Goru i kako se, po Vašem mišljenju, može riješti politička kriza na Kosovu?

PEROVIĆ: To sami Bog zna. Sve linije su prekoračene, berlinski zid je bio prava igrarija u odnosu na zid mržnje koji postoji između tamošnjih Srba i Albanaca, ali mislim da su Srbi u Srbiji van toga, što je dobro. Oni su, jednostavno, smoždeni, apatični, bez signala za izlaz. Opozicija je uništena, a znamo da je tamo nikada i nije bilo u istinskom, ideološkom smislu. Svi su se utrkivali da pouče Miloševića kako bolje sprovesti suludi velikosrpski projekat. Niko, ko je bio politički moćan nikada nije rekao: "Stani, čovječe!" Draškovićev pokušaj je došao isuviše kasno. Čitavi taj ambijent govori da će Kosovo još dugo biti problem. U svakom slučaju mi prihvatamo svaki dogovor koji se postigne na relaciji Priština-Beogradmedjunarodna zajednica.

Ovih dana opet su aktuelni Prevlaka i Debeli brijeg, jedini granični prelaz između Crne Gore i Hrvatske, na kojem rampu drži Beograd. Kakav je Vaš stav o ovim pitanjima, odnosno kako riješti problem Prevlake i otvoriti crnogorske granice prema Hrvatskoj?

PEROVIĆ: Problem Prevlake je definitivno riješen onoga trenutka kada je noga prvog crnogorskog rezervista priješla crnogorsko-hrvatsku granicu. Sve ostalo su trice i kučine i služi za manipulaciju biračkog tijela. Bulatovićeve tvrdnje su više nego degutantne s obzirom na klupko neistina iz kojeg su ispletene. Sa druge strane, Đukanović kuka da se otvori Debeli Brijeg, a njegova komisija predlaže da se Prevlaka stavi pred medjunarodnu arbitražu, što je nezamislivo s obzirom na to da Crna Gora i tzv. SRJ nijesu članovi ama baš nijedne medjunarodne institucije, što je rezultat zajedničke politike Bulatovića, Đukanovića i Miloševića. Takodje, nakon Dejtona to je zahtjev koji je neprihvatljiv za Hrvatsku. Za liberale taj problem nikada nije postojao, jer smo mi avnojevske granice smatrali neprikosnovenim, odnosno njihovo mijenjanje je noglo biti samo rezultat dogovora, a nikako topovskih granata.

Vi ste se još prije tri godine u Zagrebu susreli sa predstavnicima hrvatske vlasti i opozicije. Boravili ste takođe i u Dubrovniku. To je i do danas prvi slučaj da nakon rata jedan crnogorski političar posjeti Hrvatsku. Sa kojim strankama u Hrvatskoj LSCG održava kontakte i koji su preduslovi da Crna Gora uspostavi sa Hrvatskom političke, privredne, kulturne i druge veze?

PEROVIĆ: Prije tri godine bio sam i u Ljubljani, Sarajevu, Skoplju... svuda dočekan i primljen na najvišem nivou. Želim reći da smo svih godina rata mi liberali išli uz nos zvaničnom Beogradu i zvaničnoj Podgorici svojim konkretnim političkim djelovanjem, dizali rampe sa svih vrsta crnogorskih granica, da smo otvarali teške brave najljepšeg zatvora na svijetu, kako je Crnu Goru negdje opisao njen tamničar i bivši predsjednik g. Bulatović. Tada sam posjetio ranjeni Dubrovnik i lično se uvjerio da rat nije pokidao one najtananije ljudske niti, te da jedna istinska Crna Gora, koja se treba vaspostaviti na njenim klasičnim vrednotama, može otvoriti svoje granice, može biti shvaćena. Čitavi vijek destrukcije njenih vrijednosti, upravo se okončao ispod dubrovačkih zidina. Prolomio se naš krik do neba "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče". O taj krik oglušio se ratnohuškački trojac Bulatović, Marović, Đukanović... Sada su mirotvorci, što doživljavamo kao progres, što bi rekli Amerikanci.

Kako će po Vašoj procjeni izgledati sastav novog parlamenta?

PEROVIĆ: Imaće tri najznačajnije partije – Bulatovićevu socijalističku, Djukanovićeva demokratsku i našu liberalnu. Uvjereni smo da se ubuduće nijedan ugovor u Crnoj Gori neće moći sklopiti bez naše ovjere.

Iz toga se može zaključiti da još kod nas politika podrazumijeva nedosljednost, prevrtljivost, nerijetko se poredi sa "najstarijim zanatom na svijetu". Vani vladaju sasvim drugačiji kriterijumi.

PEROVIĆ: Da, ovdje je odomaćeno reći kako je politika kurva. Odomaćeno, jer se ovdje najstariji zanat nikada nije, što bi se reklo, ucijepio. Tek ovo antibirokratsko vrijeme donijelo nam pojavu prvih domaćih prostitutki. Napolju se zna da je prostitucija legalan posao, najčešće zakonski regulisan. Dakle, nema preciznije transakcije od plaćanja i dobijanja robe u bilo mom smislu. Prema tome, takva poređenja vrijeđaju najstariji zanat na svijetu. Ovdje su stvari mnogo gore.

Prije nekoliko dana vratili ste iz Amsterdama, sa sastanka Izvršnog komiteta Liberalne internacionale, čiji ste Vi jedan od potpredsjednika. Koliko su tamo upoznati sa kretanjima na crnogorskoj političkoj sceni i ulozi LSCG?

PEROVIĆ: Znaju sve do u detalje. Odlično su informisani, neobično cijene sve ono što Liberalni savez čini na popularizaciji ideja liberalne demokratije.

Veseljko KOPRIVICA