Danas od 15. Marta 1994. godine
Crna Gora je okupirana!
Slavko Perović, osnivač i vođa Liberalnog saveza Crne Gore, 38-godišnji pravnik iz Cetinja, Crnogorac sto posto, jedan od najčešće napadanih političara na prostoru bivše Jugoslavije, krupan i hrabar kao lav, elokventan kao Demosten - čovjek je kojega ne morate voljeti i s njime se slagati, ali ga morate uvažavati. To tvrde i njegovi brojni politički protivnici, da ne kažemo neprijatelji, koji bez daha slušaju njegove poslaničke besjede u crnogoskoj Skupštini i na drugim mjestima, novinari hrle na njegove konferencije za novinstvo, a oni koji to smiju najradije od njega traže interviewe. Prvi put govori za Danas, koji se, na njegovu žalost, ne prodaje u Crnoj Gori, ali se on preko Slovenije dokopa ponekog broja.
Na čemu Liberalni savez Crne Gore temelji tvrdnju da je najjača opozicijska snaga u Republici kad prosrpska Narodna stranka u crnogorskoj Skupštini ima jedno mjesto više (u domu od 85 mjesta liberlai imaju 12)?
- Mi imao 20 tisuća upisanih članova, što je za državu od 630 tisuća žitelja i oko 400 tisuća birača zavidna brojka. Broj članova i dalje raste, tako da i nas to pomalo zbunjuje. Osim toga, na posljednjim nedemokratskim izborima u prosincu 1992. vladajuća Demokratska partija socijalista bukvalno je rasporedila glasove onako kako je njoj najviše odgovaralo - nama 16 posto, Narodnoj stranci 17 posto, kako bi sagradila svoju poziciju centra na osnovama na kojiam se nigdje u svijetu ne gradi - na nacionalnom pitanju! Prema našim pokazateljima, LS sada zauzima 26 do 30 posto crnogorskog političkog tržišta, što je izniman napredak. Uostalom, podsjećam da su samo nama u Crnoj Gori postavljane barikade na cestama, da su samo naši skupovi razbijani, da su policija i tisak imali oko nas najviše posla, što jasno svjedoči da na terenu stojimo neusporedivo bolje nego u crnogorskom parlamentu. No, dođe li do izvanrednih izbora, poput onih u Srbiji, mi ne očekujemo pobjedu crnogorskog bloka. DPS još ima svoju tajnu policiju, špijune, tisak, TV..., preko kojih lako može kontrolisati javno mnijenje. Međutim, sljedeći put DPS će morati pristati dati mnogo veći postotak Liberalnom savezu, tako da ni jedna vlada neće moći biti sastavljena bez liberala.
- Mi se ne bismo upuštali u stvaranje predizbornih koalicija, mi jednostavno želimo pridonijeti raslojavanju tzv. crnogorskog opozicijskog bloka. Svi mi iz toga bloka jesmoza samostalnu Crnu Goru, ali je vidimo različito. Mi, liberali, vidimo je kao mediteransku, eureopsku Crnu Goru, kao otvoreno društvo neograničenog privatnog vlastištva, slobodnog tržišta, dakle kao modernu liberalno uređenu kapitalistučku državu. Naši saveznici iz parlamenta - Socijaldemokraska partija CG - variraju od modela konfederacije do modela suverene Crne Gore socijldemokrtskog uređenja, čime se uzaludno nastoji manipulisati osjećajima građana ove republike koji još uvijek uzdišu za nekadašnjom socijalističkom Jugoslavijom, ne uviđajući da je ta bivša tvorevina i pripremila krvavi i raspad zajendice južnih Slovena.
Dođete li na vlast, kakav će biti vaš odnos prma bivšim Jugoslovenskim republikama?
- Priznali bismo sve države natale od bivše SFRJ, i to u njihovim avnojskim granicima. Načelo nepovredivosti granica za nas je neprikosnoveno, a bude li to načelo poništeno, prostor bivše Jugoslavije bit će otvoren za rat i katastrofu. O reintegraciji Jugoslavije u državnom smislu mi i ne razmišljamo zato što smatramo da je licemjerje uopće i upotrebljavati tu riječ. Jednostavno, na stotinama tisuća grobova takva se državane može obnoviti, te svaki entitet treba priznati, omogućiti mu međunarodno priznanje, i vremenu i volji interesa prepustiti da se ta reintegracija - ali ne u državnom već u interesnom smislu - obavi u interesu svih država na ovim prostorima.
Beograd naprosto ne dopušta Crnoj Gori da surađuje s Hrvatskom, Italijom, Albanijom. Čak se izmišljaju izgredi kod Debelog brijega na granici s Hrvatskom.
- Pa, poznato je da je Crna Gora okupirana država u kojoj se nalazi 60 tisuća srpskih vojnika, na njenom živopisnom primorju najveća je koncentracija pomorskih snaga i tehnike... Dakle, mi smo u klasičnoj okupaciji. Međutim, u toj okupacijskoj vojsci nalazi se velik broj ljudi koji intimno podupiru politiku Liberalnog saveza CG. Taj trend se u Vojsci Jugoslavije nastavlja. Tu i nije potrebna nikakva pamet, jer je očito da se čitav taj državni mehanizam raspada, to je metastaza i ideje o SR Jugoslaviji. Taj prosec nitko neće moći spriječiti, pa ni Slobodan Milošević i njegovi tenkovi i avioni. U svemu tome Crna Gora ima veliku šansu da mirnim putem ostvari svoj povijesni cilj - nezavisnost koju je stoljećima uživala.
Jevrem Brković tvrdi da Crna Gora do toga cilja ne može stići bez krvi do koljena.
- Koristeći se prilikom da srdačno pozdravim svog prijatelja Jevrema, ja Boga molim da on nije u pravu. Mislim da oružje treba ostaviti po strani. Mi u Crnoj Gori ne smijemo dopustiti da se i u Crnoj Gori izazove krvavi pir, jer bi on bio uperen ponajprije protiv interesa crnogorskog naroda, bez obzira na to tko bi pobijedio. Od te pobjede mi bismo imali mnogo više štete nego koristi, te činimo sve kako bismo uvjerili svoje članove i simpatizere da se do suverene i samostalne Crne Gore ovaj put može doći samo preko referendumskog listića. Mi smo potpuno uvjereni u svoj uspjeh.
Beograd, međutim, stalno pritišće Crnu Goru aktiviranjem šovinističkih srpskih krugova u Boki, Zeti i Vasojevićima, što jako podsjeća na predratno stanje u BiH.
- U Crnoj Gori nema naboja kakvog je bilo u BiH. Velikosrpski projekat u Crnoj Gori doživio je svoj politički slom! Jednostvno treba prepustiti vremenu da se taj slom odrazi i u narodu. Baš ti jadni sabori Bokelja, Zećana i Vasojevića, kojima pristustvuje mizeran broj odnarođenih ljudi, najbolje govore da sam u pravu. To su očajnički potezi, posljedica spoznaje da im Crna Gora izmiče iz ruku. te skupove organiziraju ljudi kod nas nazvani "terazijskim Crnogorcima", ljudi koje je unajmio Beograd, kojima je interes Beograda mnogo važniji od vlastitog.
Vaša je stara teza: "ni pedalj Crne Gore više, ni pedalj manje".
- Točno. Mi Crnu Goru doživljavamo u postojećim granicama, kojima smo potpuno zadovoljni. Za nas Prevlaka nikada nije bila problem, to je izmišljen problem koji je trebao opravdati sramotnu akciju prema Dubrovniku. Granica s Hrvatskom može se rješavati samo u pregovorima između suverenih država Hrvatske i Crne Gore, naravno ako obje države za to pokažu zanimanje. Još na početku rata oko Dubrovnika jedno izaslanstvo Hrvatskoga sabora dolazilo je u Podgoricu i nudilo rješenje Prevlake u bilateralnim razgovorima, ali su se ljudi iz crnogorskog vođstva, kao Miloševićevi poslušnici, opredijelili za opciju koja je trebalo da riješi neke njihove mitske relacije, a ne realne crnogorske relacije, zbog čega se Crna Gora i nalazi u sadašnjem položaju. Ponavljam, problem Prevlake je izmišljen kao razlog za velikosrpske osvajačke pretenzije. No, to ne opravdava one Crnogorce koji su tamo palili kuće i ubijali; iza svakog konkretog zločina stoji konkretna osoba. Crna Gora će još dugo plaćati za svoju nepromišljenost što je krenula na Dubrovnik, vjerkovne prijatelje. Protivili smo se proglašenju crnogorskih granica administrativnima shvaćajući da je to uvod u građanski rat. Nismo uspjeli utjecati na tok događaja, ali smo ipak učinili mnogo da velik broj ljudi u Crnoj Gori shvati na vrijeme o kakvim se prijevarama radi i da na taj način umanjimo ionako veliku duborovačku tregediju.
- Mi se sada trudimo da odnose s Hrvatskom poboljšamo i da granični prijelaz na Debelom brijegu bude potpuno otvoren, kao i svi drugi prijelazi prema susjedima. Ovako okupirani, skučeni, utjerani u kvazidržavnu tvorevinu, mi nemamo nikakvih izgleda. Moramo naći načina da se i Dubrovniku i Hrvatskoj ispričamo za sve što smo tamo učinili. Inače, još prije rata uspostavili smo odlične odnose s Hrvatskom socijalno liberalnom strankom, zatim sa slovenskim liberalima, MBO i liberalima Rasima Kadića iz BiH, liberalima Stojana Andova u Makedoniji, u Srbiji sa strankama Nenada Čanka, Vesne Pešić i Dragana Veselinova, a surađujemo i s Vukom Draškovićem, bez obzira na njegov nacionalizam... Iako je rat, mi smo, na moje veliko zadovoljstvo, uspjeli te odnose održati, a sa HSLS-om Dražena Budiše čak i unarpijediti.
Vi ne priznajete SR Jugoslaviju i nazivate je takozvanom.
- SR Jugoslaviju doživaljavam kao rezultat velike krivotvorine i ratne politike. Pravno-politički to je farsa, što najbolje dokazuje činjenica da smo i prošlog 29. studenoga proslavili Dan Republike države koja odavno ne postoji! Jajce se više ne nalazi u toj državi, ono je srušeno i uništeno. To je licemjerje koje nije zapamćeno u povijesti. Ta je vlast u Crnoj Gori organizovala referendum (koji je demokratska opozicija bojkotirala) na kojem su se građani morali izjasniti o sudbini svoje vjekovne države. Da vas ne podsjećam na to da je od dana donošenja odluke o raspisivanju referenduma do izjašnjavanja prošlo samo sedam dana i da je pitanje bilo tako dvosmisleno sročeno da je vlast morala pobijediti. Tada je jedna čovjek glasavao za čitave obitelji ili čak za naselje. To je bila neviđena sprdnja, pa mi danas prilaze mnogi ljudi ispričavajući se što su glasali za ulazak Crne Gore u tzv. SRJ.
- Mi ne želimo živjeti u toj državi, jer kada se zagledamo u Beograd, shvatimo da je taj prostor politički kontaminiran, da će trebait desetljeća za njegovu političku dekontaminaciju. Srbija dugo vremena neće moći biti uspostavljan kao pravna, demokratska država europske orijentacije. Mi želimo izići iz tog saveza, jer Crna Gora još ima velike izglede da se izvuče i da bude podržana u svijtu. Naravno, pri tome ne tražimo ni jednog vojnika da gine za Crnu Goru, niti NATO nti ikoga. Nećemo ni mi ginuti za Crnu Goru, ali moramo jasno izraziti svoju političku volju i dovesti Miloševića pred svršen čin: ili će na nas poslati tenkove, ili će uz pomoć svoje tajne policije likvidirati najugledinije Crnogorce. No, teror ovdje neće niša riješiti i ja se radošću ocjenjujem da je pokret za samostalnu Crnu Goru toliko jak i širok da ga nitko više ne može zaustaviti. Naprotiv, što je jači pritisak iz Beograda, jača i svijest ovog naroda o nužnosti osamostaljivanja crnogorske države.
- Mi vlastima nudimo da točno dvije godine od referenduma preispitaju narodno mnijenje, ali oni to uporno odbijaju, razvijajući pri tome preko televizije i ostalih režimskih medija monstruoznu laž da će u slučaju pobjede liberala buknuti građanski rat. Mi im odgovaramo da rata neće biti, jer je za njega potrebno dvoje, a za pokolj jedno.
