Borba, 25. Avgust 1992. godine
Za povratak na geografsku kartu
- Ponovo se potencira pitanje Prevlake, kako bi još crnogorksih momaka dalo svoje živote za odbrnau fantomske Jugoslavije i njenih vlastodržaca. Sjetite se, to je diktatorski sindrom. Samo nekoliko dana prije nešto je sebi pucao u usta, Hitler je napravio onu čuvenu smotru njemačkih dječaka, podijelio im oružje i nemilice ih poslao u smrt. Do zadnjeg dana je pričao o nekakvom tajnom oružju koje će saveznike baciti na koljena. Na sve to meni liče izjave visokih vojnih rukovodilaca, koji su pokazali da bi svoj anahroni državni projekat ostvarili boreći se do posljednjeg Crnogorca. Danas Crnoj Gori ne treba smrt, već mir, demokratija i suverenost, kako bi, na osnovu tih faktora, mogla izaći iz ovog blakanskog pakla i krenuti putem moralnog očišćenja i ekonomskog prosperiteta. Zato smatram da bi i delegacija crnogorske opozicije trebala da bude prisutna na Mirovnoj konferenciji u Londonu.
- Smatram da Evropa neće ponoviti tešku nepravdu, koju je jednom učinila prema Crnoj Gori, kada joj je uništila državu, slavnu 220-godišnju dinastiju Petrović-Njegoš i crnogorsku autokefalnu crkvu. Istorijsko iskustvo uči da su to institucije koje štite opstanak malih naroda kroz vjekove. Dakle, to je bio hirurški potez kojim je omogućen početak neviđeno brutalne asimilacije Cnrogoraca od strane velikodržavne srpske politke, koja u ovoj fantomskoj tvorevini dobija novi zamah. Ondašnji, međunarodni interesi bili su protiv Crne Gore, pa je zato i doživjela (vodeći, pritom, romantičarski nevještu politiku) da postane jedinstven primjer u istoriji - da kao država saveznica, čija se vojska tukal asa neviđenim herojstvom, bude prodata od strane saveznika i tako nestane sa politike i geografske karte svijeta. Groteskno je da one teritorije koje su "tisuću godina" sanjale da imaju suverenu dražvu, one teritorije koje u istorijskom i državotvorenom smislu nikada ništa nijesu predstavljale - danas imaju suverene države, a Crna Gora, 27-ma priznata država, dans nije pristuna u velikoj palati UN. Imamo vlast koja se trudila da Crnoj Gori oduzme što više njenih istorijskih i drugih prava, samo kako bi je utrpala u veliku Srbiju, kao alibi za promašaje politike koju personifikuje Slobodan Milošević i, ne treba zaboraviti, radi svog ličnog profiterstva. To je sramno.
Ovako uoči Mirovne konferencije u Londonu razmišlja Slavko Perović, lider Liberalog saveza Crne Gore, koja se od svog osnivanja uporno bori za crnogorsku državu samostalnost. U toj borbi se igra i na kartu internacionalizacije crnogorksog državnog pitanja, a najnoviji pokušaj u tom pravcu je i upućivanje "pro memorije" Mirovnoj konfereniji u Londonu.
- Osnovna politička logika "pro memorije" sadržana je u istini da Bulatović neće adekvatno predstavljati Crnu Goru u Londonu. Smatramo da se sadašnja crnogorska vlast, svim onim što je učinila Crnoj Gori, potpuno delegitimizovala. Treba li podsjećati da nas je uvela u jedan suludi građanski rat i uludo prolila svetu crnogorsku krv; da je dubrovačkom kampanjom od nas napravila okupatore, agresore, pljačkaše, izbjeglice; da nas je dovela u sukob sa cijelim svijetom; da je u crnogorske kuće, umjesto izbornih obećanja, unijela glad, bijedu, strah i smrt. Rezultati njihove vladavine toliko su porazni da će ona u Londonu držati skute Slobodanu i Dobrici, i ništa više. Ta vlast je, suštinsti, usmjerena i protiv najvitalnijih interesa srpskog naroda. DA ne govorim sada o turizmu, lociranju ratnih potencijala u Crnu Goru, zbog čega će, ako dođe do vojne intervencije, Crna Gora, pogotovo Boka i Podgorica, biti nemilosrdno uništene.
Kakvi su dosadašnji efekti borbe za crnogorsku stvar na međunarodnom planu?
- Efekti su mnogo veći od onih koji bi prema realnoj finansijskoj (ne)moći mogli očekivati. Oni naprosto ne mogu shvatiti da jedan stari evropski narod - koji se nalazi na takvom geopolitičkom položaju i uz svu bogatu kulturno - istorijsku tradiciju, uz svo, fantastično, prirodno nasljeđe i privredne potencijale - može tako indlolentno ponašati. U svom sudbinskom trenutku mi smo uradili sve da shvate - da Crnogorci nijesu gazde u svojoj kući; da su totalnom medijskom okupacijom i presijom omamljeni i otrovani nacionalističkim besmislicama; da to "fiksanje" traje decenijama; da im je ogledalo, u kojem mogu prepoznati svoj plemeniti lik, odavno skrhano. Mi smo pokupili te parčiće, povezali ih našom ljubavlju, koju osećamo prema ovom narodu i prema našoj domovini Crnoj Gori. Mi nećemo u mrakove
srednjevjekovnih atavističkih, vjerskih i nacionalnih sukoba - mi možemo u Mediteran, u Evropu. Sa demokratijom kao sredstvom i sadržajem.
Da li se na domaćem terenu mijenja odnos snaga za i protiv crnogoske samostalnosti i suverenosti?
- Mijenja se iz dana u dan. Preplavljeni smo prilaskom novih članova. To se vidi i na našim skupovima koje posjećuje na desetine hiljada ljudi. Samo na skupu u Kotoru, u prekrsnoj atmosferi, gdje se klicalo miru, demokratiji, slobodi, suverenoj Crnoj Gori, bilo je prisutno više od 12 hiljada ljudi. Kažu da Kotor u poslijeratnoj istoriji nije doživio tako nešto. sve se to, međutim, skriva od očiju javnosti. TV Crne Gore je dala izvještaj od svega dva minuta.
Kako, u kontekstu aktuelnih političkih sučeljavanja u Crnoj Gori, gledate na zbivanje u Pljevljima?
- Pljevlja su instalirana kao problem radi svega što sam već rekao. Iza toga stoje određeni vojni krugovi. Njima se Crna Gora želi destabilizovati i onemogućiti demokratski izbori u njoj. Sa Prevlakom, koja se ponovo potencira, i Pljevljima, Crna Gora se, prema procjeni tih "crnorukaca", nalazi na kliještima. Taj scenario je već viđen. Duboko sam ubijeđen da ovoga puta to neće proći.
