Slavko Perović u intervjuu za Blic, 6. Septembar 2002. godine
DPS bez čuda vlast neće ispuštati, njihov miran odlazak može da garantuje samo ubjedljivi poraz na izborima
Go spodine Peroviću, da li će predstojeći izbori, koji su nakon dolaska gospodina Montgomerija u Crnu Goru gotovo izvjesni, uspjeti da razriješe tešku političku krizu u kojoj se, već duže vremena, nalazi Crna Gora?
- Kriza crnogorskog društva nije od juče, ona traje punih dvanaest godina. To nije kriza koja se dešava u demokratskom društvu sa utemeljenim institucijama i opšteprihvaćenim demokrataskim običajima i pravilima koja su rezultat demokratske tradicije. Tamo se krize razrješavaju izborima. To je kriza koja se razvija u raznim, ali očekivanim i predvidljivim pravcima, jer ona, suštinski, predstavlja krizu sistema jedinstva vlasti, sada u Crnoj Gori. Sve je već ranije viđeno, širom planete. Čin uvođenja višestranačja i parlamentarne demokratije zasnovane na načelu podjele vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu u Crnoj Gori bio je veliki blef ondašnjih Miloševićevih momaka, kako bi se sačuvao jednopartijski sistem, odnosno sistem jedinstva vlasti. Taj sistem je do skora, uz pomoć rata i Miloševića funkcionisao, ali on više ne može da odgovori zahtjevima društva u promijenjeim okolnostima i zato puca. Uzalud je sve u rukama jednog čovjeka, Predsjednika Republike. Moć se, kao što je sudbina svake diktature, pretvara u okove, pa i u crnogorskom slučaju. To se svodi na dinamiku procesa koji su nezaustavljivi. Na sreću, konačan ishod se ne može korumpirati, on se korupcijom može usporiti. Ja, lično, žalim što se Crna Gora pokazala kao nedorasla u jednom rijetko dramatičnom vremenu koje je pružalo mogućnost pune afirmacije i sticanja ugleda u međunarodnoj zajednici na pozitivan, a ne na farsičan način. Znači, radi se o krizi sistemskog karaktera koja, ako misli da se rješava, mora podrazumijevati odlazak sa vlasti sadašnje vlasti. Ako DPS i dalje ostane dominantna snaga, ođe neće biti sreće, nego velikoga jada.
Da li sve izraženiji napadi na LS i parlamentarnu većinu, kako u medijima tako i grafitima, možda znače da će DPS vlast nastojati da sačuva vlast po svaku cijenu i svim sredstvima?
- Potpuno ste u pravu. DPS bez čuda vlast neće ispuštati. Njihov miran odlazak može da garantuje samo ubjedljivi poraz na izborima. A oko izbora imali smo okrugli sto sa učešćem OEBS-a. Sad, možete zamisliti kakav utisak na Evropljane i Amerikance ostavlja činjenica da se Crnogorci ni nakon dvanest godina višestranačja ne mogu sami dogovoriti oko pravila za poštene, slobodne i fer izbore. To je zastida. Da li trebam odgovoriti ko neće poštene i fer izbore u Crnoj Gori i ko neće regularnu atmosferu za njihovo održavanje? Odgovor je samo jedan, svima znan u Crnoj Gori. Takve uslove neće Predsjednik Republike. Sa druge strane DPS kao stranka ne funkcioniše, niti je ikada funkcionisao. To je najobičnija sluganska prćija Đukanovića i Marovića i njihovih mafiokratskih klanova. Takozvani nezavisni intelektualci i nezavisne institucije svojim odobravanjem svakojakih pa i najtežih nepočinastava, omogućili su ovoj dvojici da uđu čak i u igru poistovjećivanja sebe sa državom Crnom Gorom i narodom. Čak i poslije njene martovske izdaje. Čak i poslije bavljenja italijanskog tužilaštva građaninom koji nam je istovremeno i Predsjednik Republike i predsjednik stranke! To je zaista nečuveno i nepoznato u novijoj evropskoj istoriji, a sve to, opet, najpreciznije govori o Crnoj Gori danas.
Kako vidite problem u vezi sa Ustavnim sudom?
- Činjenica je da Predsjednik Republike na osnovu Ustava predlaže sudije. To je njegovo pravo. Kao što je pravo parlamenta da li će taj predlog prihvatiti ili ne. Da napomenem nespornu činjenicu. Mi, liberali smo uvijek godinama glasali protiv sudija ustavnog suda, smatrajući da to nije nezavistan organ pravde, nego vrlo zavistan organ DPS-a. Dakle, nikada sudije nijesu bile izabrane konsensusom, niti nas je ikada Predsjednik pitao za mišljenje iz jednostavnog razloga što je DPS uvijek imao apsolutnu većinu da izglasa da je noć dan, a ne sudije. Jedinstvo vlasti je bilo na djelu. Sada taj sistem puca, pa će Predsjednik ipak morati da konsultuje kao što je red i običaj u svakoj demokratskoj zemlji. Ustavni sud mora biti izvan i iznad partija, baš kao što to mora biti i Predsjednik Republike. Ali, mi imamo predsjednika DPS-a koji folira da je Predsjednik Republike. I onda – eto problema! Ako ne bude suda, neće biti izbora. Sve će zavisti od trenutnog i dnevnog proračuna predsjednika DPS koji obnaša i funkciju Predsjednika Republike. Montenegrinski Lukašenko, eto – to je to!
Kakav očekujete rasplet situacije?
Ako se razumije da je za takvo stanje isključivi i jedini krivac DPS, onda se treba razumjeti đe je problem i kako se na njega adekvatno odgovara. Jasno je da DPS ovakvo stanje ne smatra zastidnim po sebe, a na stid ga nema ko naćerati, nego on ovakvo stanje smatra svojim vrhunskim političkim umjećem. Haos je njihov vrhunski proizvod i njihovo posljednje utočište. To je mutna voda u kojoj se oni nadaju da još uvijek mogu da love. To im je nekako pošlo za rukom sa okruglim stolom i Evropljanima koje su baš dobro povukli za nos. Onda su se umiješali Amerikanci, pa je sad u izgledu da bude bitno drugačije. Da skratim – sve podsjeća na Miloševića prije pada iako se lupanje u šerpe niđe ne čuje. A niko i ne šeta. Izbori i da li će ih ko prihvatiti? Ko može danas odgovoriti na takvo pitanje? Ja mislim – niko ko je ozbiljan. Ako mene pitate, odgovoriću vam da će Đukanović preko svojih uslužnih partija pokušati da minira dogovor postignut sa Montgomerijem.
Da li će doći do izbora?
Ja mislim da će se uraditi sve da se izbori odlože, bolje rečeno da se predsjednički spoje sa parlamentarnim. To je bio plan koji je ambasador Montgomeri faktički omeo. Montgomeriju se teško odgovoriti zbog specifične težine gospodina Predsjednika Republike i predsjednika DPS, koju precizno i veoma lako u svakom trenutku važe neko van, neko pred kim su lokalni gorostasi manji od makova zrna. E sad, izbori će se nevoljno prihvatiti, ali će se u njih ući beskrupuloznije neko ikad. Na tu beskrupuloznost može glasačkim listićima odgovoriti samo narod, ako mu je do odgovora. Odgovor mora biti samo jedan – nikad više! I masovan – svi smo za to! Zna se i vidi da je strateški interes DPS u izborima samo jedan – uništiti liberale. A mi tvrdimo da nikada nećemo biti jači, nego sad!
Broj mandata albanskih stranaka
Nema tu velike nauke. Dinoša i Bardi su se zalagali za tri mandata DPS-a koji se uberu za duplo manji broj glasača u posebnoj biračkoj jedinici, a ne za prava Albanaca. Oni su štitili monopol DPS-a. To su umreženi interesi na raznim nivoima o kojima ne treba trošiti posebno riječi. Nakon svakih izbora dvije albanske stranke se nađu u vlasti na nekom nivou, i to je dovoljno. Ovaj postojeći model nikoga ne zadovoljava i uvijek se o njemu otvara priča neposredno prije izbora, onda svi štite nacionalna prava. Đukanović crnogorska, Dinoša albanska. Čim izbori prođu, sjedne se u foteljice, svi su zadovoljni i nema priče o modelima do novih izbora, odnosno do novih homogenizacija. Eto, počelo je novo predizborno suđenje Ranisavljeviću - pa ko voli, nek izvoli. Liberali neće i pozivamo one kojima je dosta, a nama je preko glave, da nam se pridruže da ovo, više, završimo! Da viknemo do neba – sloboda za Crnu Goru! I da je uzmemo!
