Slavko Perović u intervjuu za Argument, 23. Decembar 1998. godine
Nama ne treba Crna Gora kao novi logor ili sadašnji Đukanovićev feudalni posjed, uvijek smo govorili da nama treba demokratska i nezavisna Crna Gora i upravo tim redosljedom
Kako mediji predstavljaju program LSCG-a i politička dosljednost ostalih aktera
- Znate, potpuno precizan i kristalno jasan politički program Liberalnog saveza je danas, u starim i dobro poznatim fabrikama za proizvodnju laži, a to su elektronski mediji i policjski aparati koji stoje na raspolaganju kako Đukanoviću tako i Bulatoviću, dobio poprilično groteskan oblik. Tako, sa jedne strane se Đukanović optužuje da je separatista. Đukanović se od toga brani ritualnim zaklinjanem da je Jugosloven, jasno, ovaj skraćeni. U međuvremenu rezultati njihove zajedničke politike su katastrofalni za Crnu Goru, a o Srbiji da i ne govorimo. Niti je Đukanović pristalica crnogorske samostalnosti, niti je Bulatović uvjereni Miloševićevac. Kada za to dođe trenutak, neki mali nož u leđa Miloševiću, tek da pripomogne doći će i sa Momirove strane. Jasno, oni će prihvatiti svaku soluciju koja im omogućava opstanak u politici, bez obzira na veličinu državnog rama. To je, kao i njihovom političkom mentoru, bio jedini program koji su radili i rade. Suština sukoba je očuvanje opljačkanog, a ne nikakva želja za demokratskim promjenama.
Za kakvu se Crnu Goru zalaže LSCG
- Ne, nikako. Nama ne treba Crna Gora kao novi logor ili sadašnji Đukanovićev feudalni posjed. Uvijek smo govorili da nama treba demokratska i nezavisna Crna Gora i upravo tim redosljedom. Dakle, naša želja za nezavisnošću nije rezultat Đukanovićevih nakana da se, kao Milošević ili Tuđman na svojem ataru ponaša kao apsolutni gospodar apsolutno svega za što je zainteresovan. Naša Crna Gora treba da se posmatra kao objekat naših iskrenih namjera da, u simboličkom ali i suštinskom smislu, smjestimo u neki muzej i kokardu i petokraku koje su bile u tragičnom i krvavom sukobu na tom prostoru, a suštinski potpuno iste matrice. Svi mi današnji i tragični jesmo proizvod tih sukoba još od bjelaško-zelenaških pogroma. U tom smislu sukob Đukanović-Bulatović je isti i da budem precizan - to je sukob koji otkriva boljševičku strukturu obje grupacije. Činjenica da se tom sukobu daju ovakve ili onakve političke oblande ne mijenja bit.
Kako do nezavisne Crne Gore
- Do pozicije crnogorske nezavisnosti može se doći samo demokratskim putem. To znači da smo mi tražili demokratske uslove za referendumsko izjašnjavanje i pozicije u kojoj bi se za nezavisnost bilo potrebno izjasniti dvije trećine građana. Sve drugo bio bi potpuno neodgovoran čin kojim bi u treći milenij startovali da nam se ponovo izdešava kompletan dvadeseti vijek. Dakle, neko novo revolucionarno crnogorsko državljanstvo može biti samo jedno – nova-stara katastrofa.
O nezavisnim medijima u Crnoj Gori i šansama da se ostvari demokratija
- Svojim nepotizmom, korupcionaštvom, odnosom prena najvitalnijim državnim organima gotovo da su uništili svaku nadu da se Crna Gora može konstituisati kao demokratska država i civilno društvo. Postavite sebi pitanje ko u Crnoj Gori kontroliše tajnu policiju, javnu policiju, sivu ekonomiju, kriminal, državni radio i TV, parlamentarne stranke, tzv. nezavisne medije. To se zna. i stvar je još teža što gotovo nema ni jednog jedinog koji je sebe doveo u pripadništvo takvih struktura zahvaljujući pritisku koji bi došao od strane Đukanovića ili Marovića ili Bulatovića. Sve je to urađeno dobrovoljno, jasno, uz omogućavanje određenih privilegija. A onda ste i patrtiota jer, zaboga, prvo treba srediti Miloševića. Ovi drugi, opet, misle da treba prvo srediti Đukanovića i tako – u nedogled. Čitavi dvadeseti vijek izgubili smo u istoj matrici.
- Neko je rekao – Milošević u Beogradu zatvara nezavisne medije. Drugi je odgovorio – u Crnoj Gori, Đukanović za time nema nikakve potrebe. Ovdje su na djelu doborovoljci i entuzijaste.
Upoređivanje Miloševićevog i Đukanovićeog sistema vladanja
- Đukanović je neuporedivo vještiji od Miloševića. Dio svojih para dao je za šminkanje naše svakodnevice. Manji smo, može mu se. Njegov policijski aparat drži sve pod budnom kontrolom. Ocjena o jednom društvu kao slobodnom i demokratskom može se zasnivati na osnovu objektivnog uvida u stanje njegovih institucija. A ja sam upravo o tome nešto govorio. Dakle, Crna Gora je jedno primitvno Potemkinovo selo čijim se sokacima voze posljednji modeli najluksuznijih kola. Ukradenih. Koga to interesuje, nek izvoli. Slične tvrdnje o Crnoj Gori kao demokratskijoj daje i potpuno razbijena srpska opozicija. Uopšte, moderno je pričati o demokratskijoj Crnoj Gori. To je u trendu od Vašingtona do Knez Mihajlove. Vašington ima pravo na takvu priču. Mi – nemamo.
Međunarodna zajednica i njen odnos prema Crnoj Gori
- Vi znate da mi tamo više nikoga ne interesujemo, da smo se pokazali primitivcima bez premca. Takođe je poznato da se spoljna politika Vašingtona, recimo, kreira zbog potrebe unutrašnje politike. Klinton i njegova ekipa su u neprijatnoj situaciji, a neprijatne situacije mogu dovesti do brzih promjena politika na beznačajnim mjestima, poput našeg. Uostalom – kako će funkcionistai SRJ? Ona velika Jugoslavija se, između ostalog raspala zbog srpsko – hrvatskog antagonizma. U temelju ove, dakle na najnezgodnijem mogućem mjestu, jeste srpsko-albanska mržnja. I bez Crne Gore, ili sa njom – temelji neće izdržati.
Da li su u Crnoj Gori mogući sukobi
- Pošto se radi o ljudima koji su ostrašćeni vlašću, moglo bi se desitida se Crna Gora gurne u neku avanturu, u neki sukob. Jedno je sigurno – oni su beskrupulozni i spremni na sve.
Kakva će biti Đukanovićeva Crna Gora
- Za nas tu nikada nije bilo tajne. Upravo za Vas list sam rekao svojevremeno – SRJ je feud dva feudalca. Jedan bi da ponovo to bude od Horgoša pa do mora, a drugi sanja da ovo što je osvojio, ako se mogne, proširi do Dedinja. Pa to su ljudi bliski predsjedniku republike i predsjedniku našeg parlamenta g. Maroviću. Oko ta dva klana vodi se rovovska borba za svaki objekat u Crnoj Gori. Dakle, parama koje su odrađene na račun našeg svekolikog zaostajanja, rušenja zemlje i krvi, oni sada i u bukvalnom smislu kupuju Crnu Goru.
Pozicija RTV Crne Gore
- RTVCG je zaštitni znak Đukanovićevih demokratskih i reformskih procesa. Dakle, ona je do balčaka antimiloševićevska i do balčaka prođukanovićeva. Njen direktor u smislu njenog guvernera je kum našeg predsjednika republike, a guverner guvernera je naš bivši član. Između ostalog vi znate da je u Crnoj Gori pobijedila lista živopisnog naziva »Da živimo bolje – Milo Đukanović«. Između ostaloga, lista je »pobijedila« zbog toga sto je LSCG bio prisutan na TV vremenu svega 0,3%, a kum gospodina predsjednika republike podnio nam je pod nos »cijenovnik« od 400.000 DM koje smo trebali dati za izbornu propagandu. U programskim odborima te kuće koalicija umjesto jednog drži sva tri mjesta. Sve to aminuju Rakčević i Kilibarda, dojučerašnji opozicionari. Vlast je, izgleda, čudo!
O ulozi crkava u Crnoj Gori
- Crnogorska crkva je postojala i postoji okupljajući svaki dan sve više i više vjernika. Ona je činjenica koju, jednostavno treba prihvatiti, treba joj omogućiti vraćanje u krilo pravoslavnih crkava. Istorijska je nepravda da upravo sestrinska Srpska Pravoslavna Crkva jeste glavni stub otpora, umjesto da je obratno. Naime, možda bi upravo Patrijarh Pavle, za kojeg mnogi drže da je sveti čovjek trebao biti inicijator takvog čina kojim bi Crnogorcima bilo vraćeno ono sto im pripada, da i ne govorim o zasluzi koju je imao Njegoš bitno doprinoseći svojim djelom proces konstituisanja srpske nacije.
Mogućnost rata u Crnoj Gori
- Kada su u pitanju Milošević, Đukanović i Bulatović, od njih se može očekivati svašta, samo da bi sačuvali vlast. Oni su razbucali onu Jugoslaviju, uništili Srbe đe su god mogli, što ne bi i to mogli da urade. Od njih već Crna Gora drhti, stenje, ali je sve to zaslužila. No, ipak vjerujem da takvu idioteriju ipak neće uraditi.
O narodima na ovim prostorima Srbi, Crnogorci....
- Ta tvrdnja nema nikakvog dodira sa činjenicama i predstavlja komunističku suženu varijantu ideje Kraljevine SHS kako u njoj živi jedan, ali troplemeni narod – Srbi, Hrvati, Slovenci. Za druge nije bilo mjesta, pa ni za Crnogorce. Danas se u krvi svih koji su pobijeni na ovim prostorima i to samo u ovom posljednjem ratu može sagledati sva neprirodnost te polazeće teze umjesto da se prihvatio fakticitet, da postoji mnogo više naroda. Ovaj drugi je komunistički nastavak iste namjere – da se ne vidi činjenica da postoje dva naroda Srpski i Crnogorski, da su to sčlični, ali i posebni narodi. To je učinio Milovan Đilas, naime to je njegova paušalna teorija koja je postala zakonom u komunističkim udžbenicima istorije.
Da li LSCG razbija...
- Ne, nikako se ne slažem već se ponosim što sam vlastitim političkim djelovanjem i djelovanjem mojih kolega svuda činio sve da ne dođe do takvog razvoja događaja. Mi ne manipulišemo niti zloupotrebljvamo nacionalna osjećanja ljudi zbog dolaska na vlast ili njenog očuvanja. To su u istom loncu radili Milošević, Đukanović, Bulatović… i još koliko drugih čija imena nijesu bitna za potrebe ove mini-analize. i to će biti moguće sve dok se ne dođe do spoznaje da se na ovim prostorima desio spoj komunizma i etničkog nacionalizma, da je to početak i kraj našeg problema. Mi činimo sve da do te spoznaje što prije dođe, kao što svi drugi rade, na žalost mnogo ih je i uticajni su – da se voda stalno muti…
