Reagovanje na tekst Jevrema Brkovica
"Crnogorska politicka berza"

Sasa Markovic - clan Velikog kabineta, reagovanje
17. November 2000 god.
Reagovanje na tekst Jevrema Brkovica "Crnogorska politicka berza"
objavljen u "Monitoru" od 16. Novembra 2000. godine.

“Pisac – necitan, nepotreban drustvu i svetu, na teret izdavaca i kulturnih institucija, on pokusava da svojoj egzistenciji da smisla i opravdanja, mada sluti i zna da jeste ono sto jeste: parazit i ludak. Stoga, zbog tog saznanja da je parazit, pisac najcesce ima prema vrhovima politicke strukture odnos podanicki i poltronski: odnos izopcenog.” – D. Kis ,,Homo Poeticus”, strana 85.

Danas, u cetvrtak 16. novembra godine gospodnje 2000., tacno u podne, citajuci “Monitor”, i naravno kolumnu nadasve uvazenog i u svijetu priznatog pjesnika Gosp. Brkovica, kao grom iz vedra neba, ili tacnije kao dodir bogova, vidio sam i svoje ime, ispisano perom ovog velikog, najprevodjenijeg naseg nacionalnog pisca.
To sto me pomenuo u negativnom kontekstu nije bitno, znajuci od kolike je vaznosti biti uopste predmetom interesovanja jedne ovakve enciklopedijske velicine. Od danas moj zivot ima sasvim drukcije znacenje, od danas sam srecan jer znam da postojim, da disem, mogu slobodno da pogledam u visine, da prekinem svoj politicki zivot ako treba, zamonasim se, podjem u manastir. Sve sto sam zelio i sanjao dogodilo se na danasnji dan, pomenuo me Jevrem.

Hodajuci i tumarajuci u dosadasnjem zivotu, trazeci pravi smisao, nijesam ni sanjao da se trenutak providjenja dogodi iznenada, dodje kao bljesak i popuni prazninu. Od danas, kao vjerni Jevremov pastir, kao slijepac koji je iznenada progledao dodirom cudotvorca, iskreno cu slijediti misionarski put ovog velikomucenika, stradalnika i pjesnika sa potjernice.
Neka mi samo jos neko pomene njegovo izbjeglistvo sa tri zvjezdice u zagrebackoj “Esplanadi” ili njegovu napuhanost koja dobija dimenzije Lafontenove zabe, koja je na kraju eksplodirala zbog prevelike zelje za velicinom. Ili, ne daj Boze svetogrdje tipa, da je Jevrem osnovao “Dukljansku Akademiju“, sebe radi, a ne zbog Crne Gore.

Takve stvari, koje sam cesto slusao, uz naravno nedobronamjerne price o njegovom sluganstvu, prvo velikosrpstvu, pa bivsem crnogorskom rukovodstvu, pa Tudjmanu i na kraju Djukanovicu, u meni su moram to priznati oduvijek budile bunt, jer gledajuci tog dobronamjernog djedicu nikako ne mogu povjerovati da je ikada ucinio bilo sta lose.
Naravno, da ga ne bih samo hvalio, pa ne daj Boze i sam poceo liciti na udvoricu, ili pokojeg Dukljanskog akademika, moram reci da mi iskreno smeta sto previse lici, kao crnogorska alegorija, na tragi-komicnog oca srpske nacije Dobricu Cosica. To sto lici i ne smeta mi puno, ali mi smeta Njegov trud da bude takav.

Na kraju ne mogu, a da se ne sjetim cuvenog filma “Terminator II”, gdje glavni negativac u filmu mimikrijski mijenja oblike, jer se sastoji od specijalne legure metala i kao takav je neunistiv, dok ga na kraju ne skuvaju u visokoj peci. Tuzno i ne bez sjete vidim, obozavanog pjesnika, koji nije imao srecu da ga vanzemaljci sacine od nekog tvrdjeg materijala, koji po rijecima Marka Vesovica stoji prosut kao germa pred crnogorskom vlascu.
Kao obozavalac i vjernik, sebi ne zelim priznati stvarnost te zastrasujuce slike i zelim vidjeti Jevrema kako se uspravlja i dobija svoj pravi, novi oblik u sredistu galaksije i stanistu Bogova, najcrnogorskijoj Crnoj Gori.

Sasa MARKOVIC

vrh

Copyright © Liberalni savez Crne Gore, 2003