Armirani beton predsjedničkog potpisa odložio je neposredno i posredno mnoge zakone, a kad počne pisanje Ustavnih povelja, opet ćemo biti četnici i partizani, Srbi i Crnogorci, zelenaši i bjelaši. Reforme će se dešavati na drugim mjestima, a plemena će zasijedati i vijećati uz Bećkoviće i Radovane.

Da su reforme crnogorskog društva stavka u njenom civilizacijskom hodu na koju je najlakše pričekati, govori veliki broj stvari. Odlagane uz pravdanje "nepravednim" sankcijama, okrutnom međunarodnom zajednicom koja mrzi sve što je srpsko i drži ga u izolaciji, režimom u Beogradu koji ima svašta protiv "mlade" crnogorske demokratije, i konačno pričom i pričom koju su evropske institucije među kojima je ESI u svom nalazu nazvao Reforme i Retorika, reforme će čekati do ko zna kad.

Put jednog zakonskog rješenja, kakvo god da je, od radnih grupa, preko nacrta, do javnih rasprava i na kraju parlamentarne rasprave i usvajanja, može biti toliko dug da u momentu kada konačno stigne na dnevni red ono više nema, ama baš nikakvog, smisla.

Danas u skupštinskim škafovima zakoni i zakoni skupljaju vertikalnu crnogorsku prašinu, čekajući na usvajanje. Usput, čekaju i da se mladići iz "mlade" crnogorske demokratije dogovore oko novih godina, malko pravoslavnijih nego inače, oko badnjaka i trgova, oko pjevača i ministara finansija. Rasprave vođene oko ministara Ivaniševića i Jovićevića, kakve god da su zaključke na kraju imale, nijesu bile obavezujuće ni za koga. Sva vlada je do konačnog pada ostala na broju bez obzira što pojedini ministri nijesu imali podršku parlamenta.

Istu težinu imala je i parlamentarna radna grupe koja se bavila aferom "Nacional". Samo oko toga da li će joj biti produžen rad ili neće, da li će danas ili još uvijek nije podnijela izvještaj, pojedine poslaničke grupe bojkotovale su rad parlamenta mjesecima. I tako dalje i tako dalje. Opstrukcija u radu najbolje polazi za rukom najvećima. Spajajući na taj način jedne izbore sa drugima, vozajući narod kroz tunele obećanja do konačne bijede, i do konačnog ničega.

- Zakoni čuče i čekaju

Brzina kojom je u parlamentu usvojen set poreskih zakona iz oblasti monetarne politike, s početka ove godine, govori i o drugoj strani medalje. Na njoj piše da, onda kada se dogovore, nema opstrukcije, i da je te i te zakone potrebno hitno usvojiti onda to zaista tako i bude. Najveći zakonski projekti, čije je donošenje u svim zemljama u tranziciji trebalo da predstavlja prvi iskorak ka reformama, mađu kojima je nesporno Zakon o pravednoj restituciji, setovi zakona kojima se domonopolizuju mediji, policija, tokovi novca, zakoni koji će na pravi način građane osloboditi stega prošlosti i uništiti, ili makar učiniti javnim, tajne policijske dosijee, moraće da sačekaju...
Do kad, niko ne zna. Koja će ih parlamentarna većina usvajati, takođe niko ne zna, a da li će imati smisla kad dođu na dnevni red, posebno je pitanje.

Ako krenemo redom, preturajući po zakazanim sjednicama, dolazimo do podatka da čak 16 zakona u ovom trenutku čuči i čeka. Veliki broj je i onih koji u saradnji sa stranim konsultantima samo što nijesu usvojeni u Vladi, čime će se i oni naći na listi čekanja, ali sudbina im je jako, jako neizvjesna. Efikasnost u njihovom donošenju zavisi od najačih partija u parlamentarnoj većini, i njihovom raspoloženju da, nakon podnošenja, konačno, budu i usvojeni.

Predlog zakona o porezu na ekstraprofit, čiji je predlagač Vlada dostavljen je Skupštini 29. januara, a predložen za dnevni red sjednice koja je bila zakazana za 2. april 2002. godine. Zakon koji bi na pravi način tretirao ekstraprofit u poreskom smislu predstavlja jedan od ključnih zakona koji je u medjunarodnom ogledalu potreban jednoj zemlji, kada kreće na put tranzicije i raskida sa starim sistemom. O zakonu su mišljenja podijeljena i najveći broj partija na poziciji je da zakon nema pravu težinu. On treba da odgovori na pitanje: "Da li će u Crnoj Gori biti jači novac ili zakon?"
Njegova misija će biti potpuno ograničena dok, sa druge strane, dobitak koji država može da očekuje na ime poreza sigurno neće biti velik, posebno ako se zna da je najveći dio dobiti, u ovom slučaju zvane ekstraprofitom, stečen zahvaljujući prelivanju državnog u privatni kapital po osnovu političkih i ekonomskih povlastica, javnim i tajnim monopolima, i ilegalnim aktivnostima.

Pored ovog zakona, na stend by je i Prijedlog zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u 2001. godine, čiji je predlagač takođe Vlada. Ovaj zakon dostavljen je 19. februara i o njemu je trebalo raspravljati u okviru dnevnog reda sjednice zakazane za 2. april. Na probleme koji se u javnost mogu pojaviti činjenicom da se stanovništvo nije zakonski popisalo iliti sabralo, ukazivale su manje više sve političke partije. Posebno su za popis bile zainteresovane partije iz koalicije ZZJ.

- Nespremnost za reforme

Usporavanje donošenja zakona odredilo je i način na koji su sprovedeni izbori za lokalne parlamente u 19 crnogorskih opština. Model zakona o lokalnoj samoupravi i zakona o izboru predsjednika opštine podsjeća na evropske modele sličnih zakona. Po ovom zakonu, aktuelni gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša obećao je da će biti ponovo izabran na tu funkciju. Vanredni lokalni izbori u Podgorici, budući da sjednica lokalnog parlamenta još nije zakazana, a odbornička većina koja podržava Mugošin kabinet ne postoji, takođe su na vidiku. Postoji mogućnost da Podgorica bude prvi grad u Crnoj Gori u kome će biti primijenjen novi zakon, ukoliko je vjerovati Mugošinim obećanjima.

Povodom dinamike u sprovođenju reformi nedavno se oglasio i profesor Ekonomskog fakulteta dr Božidar Mihajlović. Ocijenio je da se posljednjih godina u Crnoj Gori moglo mnogo više uraditi na ekonomskim reformama.

"Glavni razlozi za tako nešto jesu politička situacija i nedovoljna spremnost da se ide u realne reforme. Za njihovo sprovođenje stvoreni su samo preduslovi. Reforme su kod nas tek na početku. Mi smo samo stvorili jedan jezik korespodencije sa svijetom, da obračunavamo porez kao oni, da imamo svojinu kao oni, i još po nešto. Sada, međutim treba da zavrnemo rukave i krenemo u posao jer je ovo posljednja šansa. Dok se ne krene u reformu preduzeća - ništa nećemo napraviti.
Nema uspješne privrede bez uspješnih preduzeća, i nova vlasnička struktura bi od toga trebala da pođe. Nažalost, kod jednog dijela preduzeća jedino što vrijedi su zemljište i zgrada", rekao je Mihajlović.

Prema njegovim riječima, Crna Gora nije, u mjeri kako neki misle, stvorena za strane investicije. "Zašto bi neko ovamo došao da ulaže kapital ako nam je godinama bio rat nad glavom a politička situacija nestabilna. Kapital ide tamo gdje postoje dva faktora, stabilnost i profitabilnost", zaključio je Mihailović.

Predizborna prepucavanja u kojima, već godinama, redovi vladajuće partije obećavaju formiranje novih opština u Crnoj Gori bila su toliko ozbiljna da su na kraju građani sami potražili modele po kojima bi svoje potrebe mogli realizovati. Sama činjenica da su sami krenuli u skupljanje potpisa, u suštini, govori da politička volja za ovako nešto, ipak, ne postoji. Ovakve inicijative uglavnom su dolazile iz Tuzi, Zete, a u predizbornim obećanjima često je pominjana i Petnjica, koja je sada sastavni dio beranske opštine.

Takođe, grupa građana, koja je svojim Zakonom parirala Predlogu zakona o referendumu Liberalnog saveza Crne Gore, nije imala "sreće" da doživi da njen prijedlog uđe u parlamentarnu raspravu. U Beogradskom sporazumu precizno je zapisano koliko je i njihov pokušaj, bez obzira na namjere, imao smisla. Armirani beton predsjedničkog potpisa odložio je neposredno i posredno, mnoge zakone, a kad počne pisanje Ustavnih povelja, opet ćemo biti četnici i partizani, Srbi i Crnogorci, zelenaši i bjelaši. Reforme će se dešavati na drugim mjestima, a plemena će zasijedati i vijećati uz Bećkoviće i Radovane.

Gordana Obradović

Prijedlozi zakona koji su u skupštinskoj proceduri

1. Predlog zakona o porezu na ekstraprofit (predlagač Vlada - dostavljen 29. Januara 2002. godine - predložen za dnevni red sjednice koja je bila zakazana za 2. April)
2. Predlog zakona o porezu na motorna vozila, plovne objekte, vazduhoplove i letilice (predlagač Vlada - dostavljen 11. Marta - predložen za dnevni red sjednice koja je bila zakazana za 2. April)
3. Predlog zakona o poreskoj amnestiji (predlagač Vlada - dostavljen 29. Januara - predložen za dnevni red sjednice zakazane za 2. April)
4. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Crne Gore (predlagač Vlada - dostavljen 28. Januara - predložen za dnevni red sjednice zakazane za 2. April)
5. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o bankama (predlagač Vlada - dostavljen 28. Januara - predložen za dnevni red sjednice zakazane za 2. April)
6. Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u 2001. godine (predlagač Vlada - dostavljen 19. Februara - predložen za dnevni red sjednice zakazane za 2. April)
7. Predlog zakona o pravednoj restituciji (predlagač 6000 birača - dostavljen 8. Avgusta 2001. godine - odložena rasprava za sjednicu redovnog proljećnog zasijedanja)
8. Predlog zakona o lokalnoj samoupravi (predlagač Vlada - dostavljen 8. Marta)
9. Predlog zakona o izboru predsjednika opštine (predlagač Vlada - dostavljen 8. Marta)
10. Predlog zakona o učešću privatnog sektora u vršenju javnih usluga (predlagač Vlada - dostavljen 15. Aprila)
11. Predlog zakona o turizmu (predlagač Vlada - dostavljen 8. Marta)
12. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nevladinim organizacijama (predlagač Vlada - dostavljen 10. Maja s predlogom za hitan postupak)
13. Predlog završnog računa Budžeta RCG za 2001 godinu (predlagač Vlada - dostavljen 25. Aprila)
14. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o podjeli Republike Crne Gore na opštine (predlagač 6000 birača - dostavljen 22. Marta)
15. Predlog zakona o referendumu (predlagač 6000. birača - dostavljen 26. Decembra 2000. godine - stavljen na dnevni red oktobarske sjednice 2001. godine)
16. Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o amnestiji lica osuđenih za krivična djela propisana zakonima Republike Crne Gore (predlagač 6000 birača - dostavljen 22. Decembra 2000. godine - stavljen na dnevni red oktobarske sjednice 2001. godine)

Veselin Uskoković, ovlašteni predstavnik 6000 birača koji su podnijeli Predlog zakona o pravednoj restituciji

Krivokapić iz ličnih intersa pokrenuo kampanju protiv restitucije

Na donošenju zakona u Skupštini se malo radi, čak je i radnih dana malo. Mislim da je to smišljena opstrukcija vladajućih partija - SDP-a i DPS-a - kojima, u suštini, iako se javno za njih zalažu, reforme nijesu cilj. Da nije takva situacija svi ovi zakoni već bi bili doneseni. Prije svega mislim na reformske zakone i Zakon o pravednoj restituciji koji su podnijela udruženja ranijih vlasnika, koji je već dugo u Skupštini, a oko njega se raspravlja već dvije tri godine, uz pomoć smišljene akcije DPS-a i SDP-a odnosno jednog lobija koji se sastoji od dijela njihovog biračkog tijela, koji je do tuđe imovine došao na razne nezakonite načine i za veoma malo novca.

Mislim da te dvije strukture, braneći interese tog svog biračkog tijela, čuvaju sopstvenu vladajuću poziciju. Čuvajući njihov, čuvaju svoj interes. Oni znaju da će ostati bez te imovine onoga momenta kad bude usvojen Zakon o pravednoj restituciji. U tom trenutku SDP i DPS ostaće bez tog dijela biračkog tijela.

Kada je riječ o najnovijoj opstrukciji, mislim da je u pitanju pokušaj odlaganja donošenja reformskih zakona po svaku cijenu. Ovo direktno utiče na privilegije koje imaju vladajuće strukture, jer donošenjem reformskih zakona, konkretno Zakona o pravednoj restituciji, oni ostaju bez velikog dijela privilegija.

Mi istinski u reforme nijesmo ni ušli. Sve zemlje u tranziciji, zemlje bivšeg komunističkog poretka, kao prvi korak ka reformama donijele su Zakon o pravednoj restituciji. I ovo je jedini pravi slijed događaja. Te zemlje su ovaj zakon donijele početkom devedesetih godina, osim Crne Gore i Srbije. Opravdanje su u početku bile sankcije, pa onda režim u Beogradu, a sve je bio samo izgovor. Njima je bio cilj da dođu do društvene imovine iz prijethodnog komunističkog režima, koja je, u međuvremenu, Zakonom o državnoj imovini Crne Gore, postala državana. Željeli su da je preliju u svoje i privatne džepove svojih ljudi, a kao dokaz za ovo imamo u privatizaciji državnih firmi.

Oni ubrzano rade na tome da državna imovina pređe u ruke privatnika, nakon čega bi Zakon o pravednoj restituciji bilo teško ili gotovo nemoguće primijeniti. Ovim žele da nas dovedu pred svršen čin da je privatizacija završena i da je sva imovina, Uredbama Vlade, ilegalno i poluilegalno, prešla u ruke oligarhije na vlasti, njihovih prijatelja i kumova. Za mene je tipičan primjer fabrika anoda koju je predsjednik Đukanović otvorio prije nekoliko dana. Ovo je na mala vrata privatizacija najboljeg dijela Aluminijskog kombinata.

Sve to znači ogromnu štetu za građane Crne Gore. Mi nijesmo krenuli sa reformama i od ozbiljne tranzicije nema ništa. Nas čekaju ogromni problemi, jer kod privatizacije u firmama veliki broj radnika prima minimalne lične dohotke i veliki broj tih radnika biće otpušten sa posla onoga dana kad se krene u reforme. Crna Gora nema ekonomske snage da sprovede socijalnu politiku oko tehnološkog viška, znači da isplati 24 lična dohotka, da radnici primaju zagarantovane plate do rješavanja njihovog problema zapošljenja. Ono što je veoma značajno, posljednjih godina Vlada je imala podršku zapada i dobila pomoć od oko milijardu dolara, koliko je meni poznato.

Niko ne zna gdje su te pare trošene. U proizvodne svrhe, za otvaranje novih pogona, ne ulaže se ništa. Po nekim procjenama kod nas ima 40 odsto nezaposlenih i oni će dugo ostati bez mogućnosti da se zaposle i bez mogućnosti da obezbijede egzistencijalni minimum. Naredna godina će biti najteža.

Sada je i komunikacija sa stranim ekspertima, koji su nam pomagali, dovedena u pitanje. Krajem prošle godine došla je nova ekipa eksperata iz firme koja se zove Barenc. U međuvremenu je došlo do konflikta između našeg Udruženja i predsjednika Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića, kojem je Zakonom o restituciji ugrožen lični porodični interes. Riječ je o dvije stambene zgrade od kojih je jedna pripadala Katoličkoj crkvi, a druga od jednoj hrvatskoj porodici koja više ne živi u Crnoj Gori. Ove dvije zgrade će morati biti vraćene ranijim vlasnicima i Krivokapić je pokrenuo žestoku kampanju, prvo kroz Vladu, pa preko ostalih državnih organa da bi, na kraju, preko svojih veza, došao do USAID-a.

Preko svog lobija uspio je da izdejstvuje da dva eksperta koji su po nacionalnosti Bugari, gospodin Dimov i gospodin Kracin, budu eliminisani. Prvom je mandat istekao 17. Maja i trebao je biti produžen do usvajanja našeg Zakona, i tokom prvih mjeseci njegove implementacije. Gospodinu Kracinu je ugovor trebao trajati do kraja godine, a skraćen je do kraja juna. Nakon toga su angažovana dva naša profesora sa Pravnog fakulteta koji su, kolko ja znam, članovi Socijaldemokratske partije. Oni su se na sastanku izjasnili da podržavaju naš Zakon.

Da li će tako ostati, nijesam siguran. Jedinu nadu i spas očekujemo od gospođe Vesne Perović - da stavi na dnevni red, nakon završetka procedure oko Beogradskog sporazuma, kao prvu tačku dnevnog reda, naš Zakon što je i obaveza nakon zaključka sjednice od 19. decembra prošle godine. Da gospođa Perović nije bila predsjednik Skupštine u vrijeme kad smo podnijeli Zakon, on do danas ne bi bio ni stavljen na dnevni red. Ona i Liberalni savez su nam i te kako pomogli u svemu ovome.