Sve dosadašnje optužbe da je vlast znala za plan o otmici putnika iz voza u stanici Štrpci, odnose se na rukovodstvo Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, pa sve niže, do čelnih ljudi željeznice Srbije - nigdje se ni ne pominje eventualna odgovornost ljudi iz crnogorskih republičkih vlasti. Kao da Crna Gora nikada nije ni bila sastavni dio SRJ, i kao da pruga Beograd - Bar ne prolazi kroz Crnu Goru.

- Najavljena otmica

Suđenje Nebojši Ranisavljeviću, kao proces koji je godinama korišten kao za politička manipulacija za unutrašnju upotrebu i fingiranje kooperativnosti prema Međunarodnoj zajednici kojoj je trebalo poslati poruku kako je u Crnoj Gori pravda spora ali dostižna, sada je pretvoreno u proces koji se koristi kao instrument za podizanje optužnica čitavoj jednoj politici koja je dominirala u vremenu u kome se zločin u Štrpcima dogodio. Zanimljivo, sve najteže optužbe odnose se na rukovodstvo Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, pa sve niže, do čelnih ljudi željeznice Srbije - nigdje se ni ne spominje eventualna odgovornost ljudi iz crnogorskih republičkih vlasti. Kao da Crna Gora nikada nije ni bila sastavni dio SRJ, i kao da pruga Beograd - Bar ne prolazi kroz Crnu Goru.

Poslednji glavni pretres objelodanjivanjem "strogo povjerljivih dokumenata" koje je Javno željezničko preduzeće "Beograd" proslijedilo Višem sudu u Bijelom Polju zaista je otkrio niz interesantnih detalja koji su prethodili otmici 19 putnika iz voza. Među njima je i činjenica da su se u februaru 1993. godine dogodile još dvije otmice u kojima je nestalo ukupno 11 ljudi, ali i to da je, mjesec dana prije štrbačkog zločina, o planiranju otmice obaviješten tadašnji državni vrh.

Ranisavljevićev advokat Goran Krasić kaže da je toga vjerovatno bilo i pretpostavlja da su dokumenti vjerodostojni. "Jedino što želim da kažem o tome je da te otmice nemaju nikakve veze sa Ranisavljevićem", naglašava Krasić u izjavi za 'Respekt'.

Opunomoćenik rodbine otetih, advokat Fonda za humanitarno pravo Dragoljub Todorović kaže da iz ovog procesa proizilazi niz dokaza koji ukazuju na osnovanu sumnju da je najviši državni vrh umiješan u otmicu. "Dobili smo jedan dokument upućen generalnom direktoru Javnog železničko transportnog preduzeća Beograd, i u tom dokumentu piše: 'Ovih dana, tačnije 28.1.1993.godine, obavešten sam od šefa sekcije da će pripadnici srpske vojske opštine Rudo izvršiti zaustavljanje voza i odvođenje putnika'.

Dakle, dobili smo čitav niz dokumenata, vrlo važnih, iz kojih proizilazi da se znalo za otmicu putnika u stanici Štrpci. Ovi ljudi koji su dostavili sve te informacije potvrdili su da su u njima o tome upoznali Generalštab Vojske Jugoslavije, organe policije itd. Dakle, znalo se do čega će doći", kaže Todorović.

Sve to što je objelodanjeno, motivisalo je punomoćnika rodbine otetih putnika, advokata Veliju Murića da podnese krivičnu prijavu protiv 14 osoba, od kojih je većina bivših visokih funkcionera Srbije i SRJ. Krivične prijave saveznom i republičkim tužilaštvima, kao i Višem tužiocu u Bijelom Polju, Murić je podnio protiv Dobrice Ćosića, tadašnjeg predsjednika SRJ, Slobodana Miloševića, onda predsjednika Srbije, bivšeg načelnika generalštaba Živote Panića, bivšeg komandanta Užičkog korpusa Dragoljuba Ojdanića, Jovice Stanišića, bivšeg načelnika SDB i drugih.
I Murić smatra da je, iz donedavno strogo povjerljivih dokumenata, sasvim jasno da je za zločin u Štrpcima odgovoran sam državni vrh Savezne Rapublike Jugoslavije i Srbije.

"Upravo iz ove, strogo povjerljive, dokumentacije proizilazi da su sa njom raspolagali visoki vojni i policijski funkcioneri iz tog vremena. Do posljednjeg pretresa mi nismo bili u prilici da znamo šta je ko radio i ko je šta znao, a sada smo došli do nepobitnih činjenica da su osobe protiv kojih smo podigli optužnicu mogle znati za planiranu otmicu, zapravo da su znali za nju, pomoću strogo poverljivih informacija koje su išle vertikalno od ŽTP-a do nivoa predsjednika države Dobrice Ćosića - znali, te da nijesu preduzete nikakave radnje da se otmica ne dogodi", kazao je Murić.

On smatra da bi Tužilaštvo imalo više mehanizama da ono pokrene krivični postupak. "Na nas, advokate, gleda se sa dozom skepse, jer nijesmo produžena ruka države, a tužilaštvo je najistureniji dio države, upravo zbog toga oni rade obazrivo. Ne mogu da kažem da nema koordinacije izmedju njih i nas. Mi smo u dosadašnjem postupku protiv Nebojše Ranisavljevića itekako dobro sarađivali", kazao je Murić.

- Istraga u fioci

Rifat Hadrović, Viši tužilac u Bijelom Polju, smatra da njegovo tužilaštvo, na osnovu do sada priloženih informacija, nije imalo osnova da pokrene nove krivične prijave. "Protiv Milana Lukića podignut je zahtjev za sprovođenje istrage 29.12.1998. godine, i taj zahtjev je proslijeđen Istražnom sudiji Višeg suda u Bijelom Polju. Mi povratnu informaciju zvanično nemamo, ali iz razgovora sa istražnim sudijom Višeg suda u Bijelom Polju obaviješten sam da su se tu pojavila pitanja oko stvarne i mjesne nadležnosti", kazao je Hadrović.

Kada je riječ o slučaju Ranisavljević, koji se već godinama vodi u bjelopoljskom Višem sudu, Hadrović smatra da poslednja "strogo povjerljiva" dokumenta koja su prezentovana bjelopoljskom Višem sudu nijesu osnov da bi Viši tužilac u Bijelom Polju pokrenuo nove krivične prijave.

"Na osnovu dokaznog materijala koji je izveden na glavnom pretresu Ranisavljeviću, pojavilesu se informacije sa naznakom 'strogo poverljivo', mi, međutim, iz tih informacija nijesmo imali elemenata da, po službenoj dužnosti, postupimo i da pokrenemo postupak protiv određenih ljudi. Iz štampe sam saznao da je punomoćnik oštećenih porodica podnio krivičnu prijavu protiv odeređenog broja osoba. O tome još ništa ne mogu da kažem, jer ta prijava još nije došla na moj sto", kazao je Hadrović.

O istrazi na osnovu krivične prijave protiv Milana Likića, istražni sudija Višeg suda u Bijelom Polju Branislav Joksimović odbio je da nam da bilo kakve informacije. To što se zahtjev za pokretanje istrage protiv Milana Lukića, za koga mnogi sumnjaju da je bio vođa otmičara, već više od tri godine nalazi u njegovoj fioci, gospodin Joksimović ne smatra dovoljnim razlogom da javnosti objasni kako je do toga došlo.
Uostalom, i rekonstrukcija događaja koja je, konačno, obavljena na višegradskoj brani u noći između 13. i 14. maja u prisustvu svjedoka Duška Petrovića iz Despotovca ukazuje na to da je organizator akcije bio upravo Milan Lukić.

"Na rekonstrukciji sam ponovio ono što sam kazao i na sudu", kazao je za 'Respekt' Duško Petrović. Prije pola godine, tokom svjedočenja u bjelopoljskom Višem sudu, Petrović je tvrdio da je skupa sa Ranisavljevićem bio očevidac kada je izvjesni Branko Jovičić zvani Crni - Splića iz automatske puške ubio sedam ljudi otetih iz voza. Da to učini, naredio mu je, prema Petrovićevom svjedočenju, upravo Milan Lukić.
Pri svemu tome ne smije se zaboraviti da je sam Milan Lukić bio dostupan i crnogorskim i srbijanskim organima gonjenja, i da se, izvjesno vrijeme, nalazio u njihovim rukama.

Upravo to, kao bježanje Suda od ozbiljnog rješavanja problema, ističe i advokat Nebojše Ranisavljevića, Goran Krasić. On je na glavnom pretresu ustvrdio da je Ranisavljevića kidnapovao MUPCrne Gore i to u republici Srpskoj, a da tu činjenicu Sud odbija da utvrdi, iako je ona od presudne važnosti za priznanje koje je Ranisavljević dao u istrazi, a kasnije opovrgao tvrdeći da mu je ono iznuđeno.

"Gospodin Vukoman Golubović, već četvrti pretres za redom, odbija da se izjasni o predlogu odbrane da se sasluša ovlašćeno lice Centra bezbjednosti Bijelo Polje, i da se utvrde okolnosti na koji način je Nebojša Ranisavljević uhapšen. On na taj način krši Savezni ustav, krši Ustav Crne Gore, krši međunarodni pakt o građanskim pravima i slobodama", kaže Krasić.

Suđenje Nebojši Ranisavljeviću biće nastavljeno 12 juna.

Sead Sadiković