I baš kao što je "…Sami Bog", kako reče vladika crnogorski Mihailo, "poslao Milovana Jankovića na mjesto gradonačelnika Cetinja…", tako isto kao da je i nama ostalima, sami Bog rekao da će jedan takav naslov osvanuti u jednom od brojeva "Vijesti". U zahuktaloj predizbornoj kampanji u crnogorskoj prijestonici, gdje se vodila žestoka politička bitka, ravna onoj kod legendarnog El Alamejna - đe se recimo, jedna Pustinjska lisica očajnički borila za svaki glas, svaku ulicu, svako selo koje su liberali na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima onako trijumfalno i osvetnički ponijeli - ovakav naslov nije bio nikakva novost. Bar za nas Cetinjane.

Ovoj Demokratskoj partiji socijalista, pored svih turbulencija i političkih padova koji su joj se desili - od prošlogodišnjih dešavanja u Beranama, đe im je još uvijek aktuelni predsjednik opštine sa njihove izborne liste sada nosilac tuđe, preko Danilovgrada, đe im se čelni čovjek "njihove" opštine zaklinje u Amfilohija, do Budve, đe im Pribilović organizuje plemenske skupštine Paštrovića, koji se još diče da su bili sluge na dvoru Nemanjića - dakle, takvoj Demokratskoj partiji socijalista, kao da je sve marginalno u poređenju sa situacijom u prijestonici!

Naravno da Cetinjanima, koji su i navikli da budu u centru pažnje, ma na koji način, to laska. Pitanje je - kakva je stvarno strategija najjače crnogorske partije, koja kaže da sprovodi svoj program za obnovu pune crnogorske državnosti? Već i ptice znaju da ta partija ideju nezavisnosti stidljivo spominje po sjeveru, a na Cetinje, đe se zna da je skoro i svaka baba ispod 90 godina za samostalnu Crnu Goru, gromoglasno tim geslom i sloganima te ideje ide da kupi jeftine političke poene?

Odgovor na pitanje zašto to radi DPS je sljedeći: još jednom je DPS, kao i do sada, manipulantska, prevarantska i udvorička, ali nikako i pokajnička partija. A baš bi trebala najprije biti takva. Bar zbog svega onog što je Demokratska partija socijalista uradila od Cetinja za proteklih tuce godina (tuce, engl. dozen = 12 god).

Ili zbog onoga što je ta partija uradila od Crnogorske pravoslavne crkve. To jest, što nije uradila i kako se odnosila prema svima onima koji su iz naftalina izvukli onaj čuveni član 40. Ustava Knjaže-vine Crne Gore, i glasno, na Lučindan neke daleke jeseni 1993., sa Cetinja poručili i objavili svijetu da je Crnogorska Crkva obnovljena!

Te godine je onaj što ga je Bog poslao - kako reče vladika Mihailo - dr Milovan Janković, razmišljao kako da sačuva granice bivše SFRJ zbog njegove partije koja je baštinila baš jednu demokratsku ideologiju - komunizam. Komunizam i Bog - kažu da je to uvijek išlo kod Mila Jankovića. Kao i ona fotografija, u njegovoj kancelariji u bolnici, gdje se dr Milo Janković slikao sa partijarhom Pavlom, poglavarom SPC, i to u vrijeme kada je ta crkva širila najmonstruoznije klevete na račun Crnogorske pravoslavne crkve! I malo nam je čudno (ako ne i mnogo) da to nije smetalo poglavaru Crnogorske pravoslavne crkve? A da ne zaboravimo ime partije čiji je zagovornik bio ovaj što ga Bog posla: 1993. godine partija gradonačelnika Jankovića se zvala Savez Komunista - Pokret za Jugoslaviju!

Milovan Janković je danas član partije koja svih ovih godina, recimo samo to, drži neprikosnoveno Ministarstvo policije. Onu policiju koja je 1991. godine brutalno rasturila, ili bar to pokušala da napravi, prvo nalaganje Badnjaka ispred Dvora Kralja Nikole na Cetinju. Partija Mila Jankovića drži one policijske snajpere koji su 1993. bili upereni na sve one koji su, uprkos reprisiji i političkim progonima, došli da prisustvuju u obnavljanju Crnogorske pravoslavne crkve.

DPS takođe drži 'pod svoje' one inspektore DB-a koji su ubjeđivali blaženopočivšeg Mitropolita Antonija da će plasirati, kao što su to i uradili, sve monstruozne konstrukcije o njegovoj navodnoj "prošlosti" u javnost, ako on stane, kao što je stao, na čelo obnovljene svete naše Crkve.

Da ugođaj bude potpun, partija Mila Jankovića i Mila Đukanovića drži 'pod svoje' i onu policiju koja je i "registrovala" CPC i tako dala adut "justinovcima" da punih usta pričaju da je naša crkva policijska tvorevina. I to tvorevina nižeg policijskog čina - jednog Odjeljenja bezbjednosti Cetinje i nekog Milana Vujanovića! Jednom je istoričar Živko Andrijašević rekao da bi njegovo ime trebalo ispisati crvenim slovima u crkveni kalendar naše, Crnogorske crkve. Mi danas pitamo - a kojom bojom da ispišemo ime Ovog što ga Bog posla?

I ako je Milovan Janković došao kod vladike Mihaila da traži hrišćanski oprost, nudi izvinjenje ili "išće" bar neko razumijevanje za sve gorepomenute gnusobe (ako ne zbog nas, a ono zbog onih koji su uložili svoje živote i svoje moralne kredite žrtvovali za takvo nešto), onda je to dobro! I to je za svaku pohvalu. Ali, da li je tako?

U sveopšte krečenje, molerisanje i mirisanje grada Cetinja, uklopio se i folklor navodne brige za Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Niko ne zna da li je slika Mila Jankovića sa patrijarhom SPC Pavlom iskrena ili je i ona folkloristič-ka. I zašto recimo, bar taj isti Milo Janković, nije posjetio mitropolita Mihaila onog Aranđelovdana 1999. godine, kada je klerik SPC fizički nasrnuo na našeg Vladiku na Čevu? Zalud je Mihailo pisao Milu Đukanoviću da ga pod hitno primi u zvaničnu posjetu!

I opet nam je čudno da taj isti naš Vladika kaže za nekoga iz te partije da ga je Bog poslao? A ko je poslao sve one svještenike SPC i razne policajce da tom istom našem Vladici brane da ulazi u crnogorske crkve širom Katunske nahije? Ako mitropolit ne zna, mi mu kažemo da je to sve bila zajednička igra Amfilohija Radovića i Mila Đukanovića! Kao dokaz ovoj priči poslužiće i izložba ikone Filermose u Vladinom domu. Da li je moguće da jedan duhovnik tuđe crkve, u našoj državi, toliko vremena zabranjuje našim muzejima da izlažu slobodno svoje eksponate. Ili je u pitanju čudotvorna moć Amfilohija Radovića nad Milom Đukanovićem!?

Ne bi voljeli da je sami Bog poslao gospodina Jankovića na njegovu sadašnju funkciju. Ali, ako tako nastave da pričaju iz naše jedine svete Crnogorske pravoslavne crkve (a znajući da je Milovan Janković kadrovik jedne političke partije u Crnoj Gori kojoj ništa nije sveto, pa čak ni Crnogorska crkva) onda nam ne ostaje ništa drugo nego da vratimo naše krštenice, kao kakve partijske knjižice, na astal kancelarije CPC i zaključimo da je možda čak i sam Bog član Glavnog odbora DPS-a. Jer je očigledno i jasno kao dan, da ta partija i dalje, kao i proteklih deset godina stravičnog sloma Cetinja, namjerava da izigrava božanstvo u prijestonici.

Ako to nastave da rade i poslije 15. maja, onda će jedan od razloga za to biti i direktno miješanje Crnogorske pravoslavne crkve u politiku i obrnuto.