Br. 8, 17.05.2002 god.
Glave gore
Pise: Slavko Perović
Daklem, još jedna zajebancija je prošla.
Jer samo tako se mogu nazvati majlovi izbori u montenegro. Čista
DPS zajebancija. U zdravi mozak. Da ga ima.
Ma isto ga ima.
Ovoga puta bilo je najviše apstinenata. Koji misle da su napravili
junačku stvar, ako nijesu izašli da glasaju. A nijesu. Junačka
stvar se pravi glasanjem protiv onih koji su nam ovo čudo učinjeli.
Nego što ćeš. Montenegro ti je čisti nadrealizam!
Ne veli zaludu Dado da su njegove slike direktno inspirisane
Crnom Gorom.
A kad vidiš slike njegove, opane ti svaka dlaka s glave. Od gologa
straha!
Takvija strašila niko na svijet nije naslika ka on!
A opet vidiš da su nekako lažna. Da se više beče i kočopere,
ka preispoljne kukavice.
Jer, junaštvo nije iz muda, nego iz mozga .
A o "glavama" Uroša Toškovića, da ne zborim. Muda ti
se smrznu. A opet vidiš da je više strašenje, no opasnost. Gledaju
oči od straa, ka iz tuđe glave.
Montenegro je... da ne pričam!
Ma da isto rečem!
Zamisli molim te, Kotor.
Tamo sam vidio prvi brod prekookeanski u život. Zva se "Admiral
Zmajević". A mnogo godina kasnije, brat mi je plovio, ka
na svoj prvi brod, na "Kruševac". Kakva je to brodurina
bila.
Pa vele stari ljudi da je Jug-ooceanija imala, do depeesa, dvadesišes
brodova.
A danas nema nijedan.
Ali je imala miška vukovića za presednika upravnoga odbora. Jer
miško i njegovi nijesu izazvali rat koji je flotu izio. Nego liberali.
A jopet - miško se strašno razumije u pomorstvo, to ti je elitini
pomorski depees kadar. A oni su ti plivači, jado moj, ihaa! A
i narod voli da pliva. U nadama. I tako...
E, sad ti je glavna stvar.
Kotor je živio od pomoraca.
Kotorska flota je bila nacionalni ponos montenegra, ako odje
više uopšte, osim u liberalnoj jeresi, ta riječ označava bilo
što.
A bogami je montenegro dobro kulapio od kotorske flote, što jes
- jes.
A bogami su i kotorski pomorci donijeli dah civilizacije u ova
jebena crna brda.
I moga bi ti pričat, a da ne slažem da djaolju, na ovi način,
koliko goj oj.
Ma neću, jerbo sam sit da ne rečem čega. E ne toga, no muke.
Nego ti velim.
Na biračko mjesto u tu pomorsku firmu bez da đaoljega broda,
glasali su sada bivši pomorci i njihovi najbliži.
I viđi čuda - najveći broj glasova dobile su dvije partije što
su nekad bila jedna, ona što im je flotu uništila, Kotor unazadile,
montenegro rasturile, a miška naturile za presednika upravnoga
odbora ka potpoljene flote.
Oli mi ti to objasnit?
A da ne poavetaš!
Ajde pušti gore one, po onija čuka, pušti njih čoeče!
Oli mi objasnit svjetske ljude koji glasaju za partije što su
mimo svijeta?
Ili - uzmi Nišiće, molim te fino.
Nekad se zborilo - grad mladosti, čelika i piva. Tito je zborio,
ma i Blažo, sve do Ra-divoja Brajovića koga su ondak 1989. željezarci
onako spešigali - da je to grad radničke klase!
I drug Rade je bio u pravu, ka i drug Tito.
I ja kad sam tu ima prvu svoju veeeeliku ljubav.
I živjelo se bogomi - dobro.
Dok se ne pojaviše mlađani Momir, Milo, Sveto, Srđica nam Mladi
Darmanović i doktor nam Ljubiša Stanković.
E, otada, pa do danas, sve je u Nišiće obrnulo naopako. Nišić,
ka i jugooceanija, ka i vas monetenegro - torpedovani ili ti depeesovani
- isto ti je.
Radnička klasa više ne potpaljuje visoke željezarske peći, sem
ispod pletenica Vojina Đukanovića, jer samo u njegovoj glavi željezarske
peći ne pres-taju da gore, ka ono nekad.
I vas Nišić, sva radnička klasa Nišicka, jopet glasa za one te
su im majku majčinu i oca kroz
oca i tako to...
Oli mi objasnit, čoeče, a da u međuvremenu, od homo sapiensa,
ireverzibilnim procesom ne postaneš mugi, pun ka brod! I ka Vojin
bogomi! I ka oni, pa ovi, pa oni...
No neka!
Što se liberala tiče - kapa dolje - glava gore!
Cetinje oslobođeno, a u Tivat, Kotor, Budvu, Bar, Nišiće, a možda
i Danilegrad, neće ni DPS
ni SNP moć mrdnut bez nas. Ni makac!
Svaka čas i čes, bez obzira na sve!
Bez obzira što je naša kampanja koštala slovom i brojem devetiljada
i dvijestotine eura.
Ne ni devedesetdvijeiljade ni devetstodevedestdvije iljade eura,
ka tamo njima i njiovijema.
Liberali dolaze, a i vrijeme je!
Slavko Perović
|