Br. 8, 17.05.2002 god.

Željezara Nikšić
Čelična jutra, hitam fabrici
Pise: Vladimir Kosić

Kad neko, na osnovu nezadovoljstva građana, posumnja da se u preduzećima baš ne radi punim kapacitetom i da plate nijesu bajne, direktor najvećeg preduzeća u Nikšiću odgovori da su to priče bez osnova, i kao protivargument kaže - vidi, mi smi opstali i to u kakvim uslovima. Nema veze što niko nije tvrdio da nijesu opstali. Eno, željezarini dimnjaci se vide. Ponekad dime malo manje, ponekad dime malo više, ali dime.
To liči na čovjeka koji tvrdi da je najbolja stvar u njegovom životu, upravo činjenica da je živ.Željezara u Nikšiću je simbol toga grada. Kad se to kaže, misli se na to da je ta fabrika najvećim dijelom formirala strukturu stanovništa grada.

Desilo se to na onaj način na koji podizanje fabrika, za stanovništvo, znači prelazak sa jednog načina proizvodnje na drugi, a to dalje znači prelazak iz jedne socijalne formacije u drugu. Najprostije rečeno, seljaci dolaze sa sela u grad, i namjesto pluga i motike, uzimaju u ruke fabričke mašine, a da bi imali gdje da spavaju, prave se, za njih, stambene zgrade, i tako jedan način života, ruralni (što je lijep i strani izraz za seljački), prestaje, da bi ustupio mjesto urbanom načinu života.

I tako, seljačko stanovništvo postaje radnička klasa, i namjesto zelene livade mora da gleda asfaltnu ulicu, namjesto zdrave i lijepe domaće hrane mora da jede industrijsku, pa mora da ide kod zubara svako malo jer se od takve hrane brzo kvare zubi, itd. Svako zna kako to ide i da se zove - industrijalizacija.

Nikšić jeste industrijski grad, ali Nikšić jeste i neuredan grad. Psiholozi su spremni da, kao uzrok, otkriju rušilački karakter surovog i sirovog stanovništva. Sociolozi govore o brzom prelasku sa jednog načina življenja, sa jednih navika, na drugi način življenja i drukčiji raspored navika, te o socijalnom nesnalaženju u novom socijalnom okruženju.

To, zapravo, znači da - kad neko razvali telefonsku govornicu, kad neko prereže stub ulične rasvjete, kad neko slomi semafor ili iskrivi saobraćajni znak, kad neko pogazi travnjak ili polomi aleju mladica zasađenih duž trotoara, kad neko mokri nasred ulice - to je, prema jednom mišljenju, njemu kriv njegov sopstveni geački temperament, ili, prema drugom mišljenju, to je njemu kriva industrijalizacija, odnosno to je njemu kriva Željezara (uzimamo je kao simbol, jer u Nikšiću ima još fabrika).
Da li je baš tako ne može se tačno utvrditi, jer na agresivnost te vrste se može gledati sa raznih strana: možemo reći da je neko prevrnuo kontejner i zato što je bio mrzovoljan ili loše ručao toga dana.

Dakle, neće biti da je potpuno tačno da je svemu Željezara kriva, ali jeste tome što vrlo malo proizvodi, a kako malo proizvodi, tako malo i radnika radi, a dosta radnika ne radi, i zato dobija vrlo malu platu za nerad, pa vrlo malo ima da jede, ako nije prešao na neki privatni rad. Za ovo nijesu potrebni nikakvi dokazi. Dovoljno je primjetiti komšiju kako odlazi na posao u fabriku dva puta mjesečno, a ostalim danima prodaje cigare tako što sjedi u žutoj trafici, i obazrivo vadi kutiju ispod štanda da bi je proturio kroz prozorčić mušteriji koja, za uzvrat, protura, opet kroz prozorčić, vrijedni novac.

- Opstanak - smisao opstanka

Kad ovo ispričate sadašnjem direktoru Željezare on se ljuti i optuži vas da trabunjate. Na debati održanoj u studiju TVNK, za vrijeme predizborne kampanje (nadamo se da nakon kampanje ovu priču neće proglasiti staromodnom, jer se i nakon izbora mora živjeti), Slavko Milović, predstavnik Liberalnog saveza, uz ostalo, je rekao:

"Željezara, Građevinsko preduzeće Crna Gora, ŠIK Javorak, Koni, Unit, PTK, Monteks, Autoprevozno rade punim kapacitetom, ostvarujući zavidne rezultate, a prosječne plate u nabrojenim preduzećima više su nego dovoljne za udoban život. Ovo može Liberalni savez da kaže, ali i onda mora i da postavi poštovanim građanima pitanje - da li je ovo istina. Mislim da ne postoji čovjek u Nikšiću koji će reći da ovo istina. Zato, Liberalni savez, bez obzira šta sve ko može da tvrdi o nikšićkoj privredi, mora da se složi sa građ-anima ovoga grada da je privreda, zapravo, u katastrofalnom i nikad gorem položaju."

U Nikšiću, ipak, postoji čovjek, koji tvrdi da nije istina ono što liberali kažu da je istina. Miodrag-Migo Pejović, sadašnji direktor Željezare, objašnjava:

"Kad govorimo o privredi Nikšića, ja moram da kažem da su, ipak, srednja i velika preduzeća, o ćemu Liberalni savez treba da sazna, a ne da priča napamet, ipak uspjela opstati u ovakvim uslovima."

Kad neko, na osnovu nezadovoljstva građana, posumnja da se u preduzećima baš ne radi punim kapacitetom i da plate nijesu bajne, direktor najvećeg preduzeća odgovori da su to priče na pamet, odnosno bez osnova, i kao protivargument kaže - vidi, mi smi opstali i to u kakvim uslovima. Nema veze što niko nije tvrdio da nijesu opstali. Eno, željezarini dimnjaci se vide. Ponek-ad dime malo manje, ponekad dime malo više, ali dime. Opstanak niko ne dovodi u pitanje.

"Kad je u pitanju najveći kolektiv, kolektiv od koga prvenstveno zavisi razvoj i život ovoga grada, Željezara, moram reći, da je, i u ovakvim uslovima, uspjela opstati, zahvaljujući naporima svih članova kolektiva i podršci Vlade. Ta podrška nije izostala ni kod bilo kojeg preduzeća, koje je ponudilo valjane programe i koje je tražilo obrtna sredstva za te programe. Redovno smo isplaćivali lične dohodke, a primanja su cirka 495 DM, solidna za ovakve uslove, ali nedovoljna tamo gdje radi samo jedan član u porodici", objasnio je direktor Pejović.

Direktor vrlo uporno tvrdi da je Željezara opstala. To liči na čovjeka koji tvrdi da je najbolja stvar u njegovom životu, upravo činjenica da je živ. Protiv toga se, zapravo, ne može ništa reći, jer činjenica da je neko živ ili da je neko preduzeće opstalo jeste činjenica koja je sama po sebi dobra.

Dalje. "Zahvaljujući čemu je željezara opstala?" Direktor kaže: "zahvaljujući naporima svih članova kolektiva." Zaposleni su, znači, radnici, uložili napor i uhvatili da rade ono što im je, inače, posao. Kad direktor neke fabrike izjavi da ta fabrika opstaje zahvaljujući radnicima te fabrike, onda svi znamo da je to istina, jer teško je zamisliti na koji drugi način fabrika može opstati, osim naporima radnika te fabrike.
Ali ta istina je slična onoj istini kad nam neko kaže da auto ide po ulici zahvaljujući vozaču, koji iznutra upravlja tim autom. Stvarno? Fabrika radi zahvaljujući radnicima? Živa istina. Da se zapamti: "Zahvaljujući čemu radi fabrika?" Direktor: "zahvaljujući naporima kolektiva." Odlično.

- Osam eura svaki dan

A još čemu zahvaljujući radi fabrika? Gospodin Miodrag Pejović, direktor Željezare, kaže: "Zahvaljujući naporima kolektiva i podršci Vlade."

Tu, uz dužno poštovanje, treba stati. Na koji način može da podrži Vlada neku fabriku? Vlada neku fabriku može da podrži moralno i materijalno. Što hoće reći da Vlada može da kaže jednoj Željezari: "Odlično, samo nastavite tako." I to je podrška u smislu moralne podrške. I može da toj Želje-zari da novac. I ne samo Željezari, jer direktor kaže: "a ta podrška nije izostala ni kod bilo kojeg preduzeća, koje je ponudilo valjane programe i koje je tražilo obrtna sredstva za te programe."

Šta to znači? To znači da je Željezara, kao i bilo koje preduzeće sa valjanim programom, rekla Vladi: "Mi hoćemo da proizvodimo željezo, dajte nam para". Vlada će na to: "Dobro, da vidim prvo valjan program." Željezara: "Evo valjan program." Vlada: "Zanimljivo, vi hoćete da proizvodite željezo. Vrlo zanimljivo. A kako mislite da nam vratite pare?" Željezara: "Tako što ćemo obrnuti pare.

To znači da ćemo uložiti ove pare što ste nam ih dali u pravljenje željeza, onda napravljeno željezo prodati tako da dobijemo više novca nego što ste nam vi, Vlado, dali. Onda opet tako i sve dok ne skupimo dovoljno novca da možemo da vam vratimo. Eto". Vlada: "Odlično. A sad pripljuni u šake, pa zapni!" Prosto kao pasulj. Šta onda ne valja? Pa, male plate. Kaže li to direktor? Kaže. Slaže li se on tu sa onima koji ga kritikuju? Slaže. Pa, zašto onda polemiše? Ne zna se.

Oko plata, direktor, precizno, objašnjava: "Redovno smo isplaćivali lične dohotke, a primanja su cirka 495 DM, solidna za ovakve uslove, ali nedovoljna tamo gdje radi samo jedan član u porodici." Direktor kaže da lični dohoci, ne mogu promašiti, nego ih, evo, svakih mjesec dana. To je puno bolje nego da ih, evo, svako dva mjeseca. Ili, ne daj bože, svako tri mjeseca, kao u pojedinim neuspješnim preduzećima, koja nemaju ni valjane programe da ponude Vladi. I u čemu se ono slaže direktor sa zlobnicima? Primanja se, kaže direktor, cirka 495 DM. Zaokružimo na 500 DM. To je 250 eura. Recimo da mjesec ima cirka 30 dana. Podijelimo 250 sa 30.

I imamo 8,3 eura dnevno na raspolaganju radniku željezare. I derektor kaže da je to solidno, s obzirom na ovakve uslove. Kakve uslove? Na šta se to odnosi? Na činjenicu da neko ima manju platu- na primjer - pet eura dnevno. I direktor još kaže da je to nedovoljno "tamo gdje radi samo jedan član u porodici." Tome jednom članu je najbolje da se ne ženi i ne pravi djecu. Ali šta će taj jadni član ako je oženio neku nesretnu ženu što ne radi ništa, pa još nafrkao, ne jedno ili dvoje, nego troje djece. E, malo sjutra će taj član čekati Miga Pejovića da obrne Vladin novac, nego će kupiti šteku cigara pa obrnuti sam svoj novac.

A Migo Pejović, kad mu dosadi obrtanje Vladinog novca, on, onda, jednostavno da Željezaru pod zakup. Kome, jadna ti jadka! Pa, Rusmonstilu, koji bi je rado zakupili, ali, prema riječima Miodraga-Miga Pejovića, direktora fabrike o kojoj je riječ, već su počeli da se dvoume zbog toga što je vlada u krizi. Šta je time, zapravo, direktor fabrike rekao, na predizbornoj debati, sve u ime koalicije Svi za Nikšić - Nikšić za sve, DPS, SDP, GF. Rusi se dvoume oko zakupa Željezare zato što je vlada u krizi. A što je vlada u krizi? Pa, neće Liberalni savez više da joj da podršku.Liberali dovode u pitanje dogovor i ugovor sa Rusmonstilom. Bacite ih lafovima!

Prije nego nas primi u zagrljaj, Evropska će zajednica, morati prvo da pokuša da nas izliječi. Od čega, neka čitaoci sami zaključe. U svakom slučaju neka joj je Bog upomoć.

Vladimir Kosić