Za slogan, kao i za parolu, važi da treba da se trudi da izbije oči drečećom bojom ili bizarnim kontrastom, a sve ne biste li kako skrenuli pogled pa vidjeli šta piše, bez obzira što vi već znate šta piše i ne morate po sto puta gledati. O agresivnosti agresivnih boja valjalo bi pitati psihologe, i mada bi oni ponovili da je to manipulacija našom sviješću, opet, možda nije zgoreg ponoviti, pošto se i predizborne kampanje ponavljaju. S tim što tu postoji i manipulacija o kojoj psiholozi neće reći ni riječi.

U naše, inače mirne i ničim uzburkane živote, nahrupila je ovih dana huka i buka predizborne kampanje. Sigurnim korakom stiglo je svako dobro, a sa njima i neke nedoumice. U prvi čas svi misle da znaju šta je slogan i šta je onda parola i kakve su razlike među njima. I nije tako jednostavno.

U "Leksikonu" Milana Vujaklije piše: "Slogan (eng. slogan) - stari ritmički ratni poklič škotskih gorštaka". Ako umjesto ovo 'škotskih' stavimo 'crnogorskih', a izbacimo 'stari i ritmički', možemo komotno, kao primjer za slogan uzeti onaj čuveni: "Rat za mir". Slogan je još definisan kao "lozinka, parola, geslo, krilatica (politička, kulturna)". Pošto je naš problem politička kampanja, zapamtićemo samo ovo - politička. Znači, slogan je, između ostalog, političko geslo. Ali, šta bi pa onda bila parola? Opet treba uzeti Vujakliju, poput one lijepe cure što vodi emisiju Nije nego (uzgred rečeno, naziv emisije može biti odličan predizborni slogan). "Parola (fr. parole, ital. parola, lat. parabola, grč. parabole) prvobitno: poučna izreka; zatim: reč, govor; krilatica, lozinka, geslo; obećanje, časna riječ."

Dakle, i slogan i parola su, zapravo, geslo, krilatica ili lozinka. Razlika je u porijeklu riječi. Slogan pripada germanskoj grupi jezika, a parola romanskoj. I nije neka razlika. Ne pomaže ni "Opšta lingvistika" Ferdinanda de Sosira jer on razlikuje langue (jezik) i parole (govor), ali ne razlikuje parole i slogan. Neko manje uporan, zaključio bi, konačno, da su parola i slogan različite riječi koje znače isto, tj sinonimi. Nipošto. Za pravi odgovor dovoljno je nešto upornosti i istorijski fakat da je neko u srednjoj školi pazio na času.

Neprijatelj, prikriven, vreba

Nekad je postojao predmet pod imenom Odbrana i zaštita. Ti časovi su bili posvećeni teorijskom dijelu odbrane i zaštite od neprijatelja, koji uvijek budan, spreman na svaštočinstvo, a prikriven, vreba. I na tim časovima, profesori su vrijedne đake podučavali da vid odbrane, od toga i takvog neprijatelja, mogu biti i - parole. Definicija, doslovno prenešena iz bilješki sa časa Odbrane i zaštite, glasi:

"Parole su kratki i jezgroviti izrazi negodovanja i pobune protivu neprijatelja. Parole su uvijek uvredljivog sadržaja (za neprijatelja), i ispisuju se, obično, u kasnim noćnim satima. Ispisuje ih omladina, po zidovima zgrada, po ulicama, trotoarima itd i t.sl. Preporučljivo je da dimenzije slova parole budu pola metra sa metar. Boje koje se koriste obično su drečave. Recimo, ako je fasada bijela, šineš mu crvenu".

Stvari postaju jasnije. Sad potpunije znamo šta su parole, a time je lakše odrediti i slogane i razliku između ove dvije riječi. Na osnovu iskustva sa dnevnom politikom, a iskustvo od deset-dvanest godina nije zanemarljivo, dakle, lako se da uvidjeti sličnost između parola i slogana. I jedno i drugo su kratki i jezgroviti izrazi. I tu sličnosti zamiru. Potpuno je jasno da slogani nijesu "izrazi negodovanja i pobune protivu neprijatelja". Jer, slogani se za razliku od parola, ne svađaju sa neprijateljem, nego obećavaju, pokušavaju da, kod biračkog tijela, unesu osjećaj sigurnosti, snage, dobrote, boljeg sjutra, i boljeg danas. Dalje, slogani ne smiju, poput parola, biti "uvredljivog sadržaja (za neprijatelja)", jer slogane, u vidu reklama, prenose mediji, a ne na televiziji se ne može psovati niko, pa ni neprijatelj. Čak ne možete, preko televizije ili radija, za neprijatelja ni reći da je neprijatelj, jer je i to pogrdno i uvredljivo, a na medijima morate biti pristojni.

Četka, farba i policajac

Sve u svemu, kao predizborni slogan ne možete, preko medija, reći "Milo, lopove", "Peđa, izdajico Crne Gore" ili "Slavko ljubio si šahovnicu". To su, definitivno, parole, i to se piše po zgradama. Možete, međutim, reći "Da živimo bolje", "Svako dobro", "Nego što" i tako dalje. I to će, da se gleda ili sluša često ili manje često, u zavisnosti od toga koliko vaša stranka ima novca. Slogani se ne ispisuju "u kasnim noćnim satima" i, po običaju, ne ispisuju se "po zgradama". Uostalom, slogani se, po pravilu, uopšte ne ispisuju, nego žive na plakatima. Ono, možete ih ispisivati, i u kasnim noćnim satima, i po zgradama, ali kako su slogani preblagi i nijesu uvredljivi za neprijatelja kao parole, od toga nema previše koristi.

Ima još nešto što oko ispisivanja, u nepristojno doba noći i na mjestima koja nijesu predviđena nizakakvo ispisivanje, a najmanje za slogane ili parole ili kako se taj đavo već zove. Naša politička stvarnost, kao i u većinu drugih stvari, unosi malu zbrku u pokušaj ozbiljnog razlikovanja ove dvije riječi. Naime, ako pripadate vladajućoj partiji i ako ste poželjeli da u kasnim noćnim satima i po zgradama ispisujete slogane ili čak i parole koje su uvredljive, morate svoju namjeru da prijavite policiji, kako bi policija, uz stručni nadzor, sprovela vašu namjeru. Sad se opet slogani i parole ne razlikuju. Jer, u ovom slučaju, vi parole, koje su, ipak, na neki način pod zabranom, ispisujete mirno, kao da su slogani, a opet slogane, koji nijesu pod zabranom, ispisujete kasno poput lopova, u društvu policije, ispisujete ih kao da su to nekakve nesrećne parole, bogamu.

Izuzev ovog izuzetka, opet možemo u pravcu definisanja slogana zaključiti - slogan se, za razliku od parole na ispisuje obavezno kasno, jer se on nalazi, već ispisan, na plak-atu, a plakate možete lijepiti i po danu, a da vam niko ništa ne kaže. I još, ne možete plakat sa sloganom stavljati, kao parolu, gdje god vam padne na pamet, nego na mjesta, bilborde predviđene za to.

Prateći školsku definiciju, da se uočiti još jedna razlika. Veličina slova u sloganu, obično, nije, poput parola "pola metra sa metar", nego manje. Obično, jer, opet, tu ima varijacija. Ako pripadate vladajućoj partiji, slova slogana su ne "pola metra sa metar", nego više. Na ogromnim bilbordima, vidite vi, piše "Pobjeda je Crne Gore". Tu se, valjda, ima u vidu prednost da ne morate prilaziti plakatu da biste vidjeli slogan, a i u slučaju da vam je, dioptrija preko deset, a vi ne ponijeli naočare za vid, nijeste u neprilici da slogan pročitate.

I oko boje. Za slogan, kao i za parolu, važi da treba da se trudi da izbije oči drečećom bojom ili bizarnim kontrastom, a sve ne biste li kako skrenuli pogled pa vidjeli šta piše, bez obzira što vi već znate šta piše i ne morate po sto puta gledati. O agresivnosti agresivnih boja valjalo bi pitati psihologe, i mada bi oni ponovili da je to manipulacija našom sviješću, opet, možda nije zgoreg ponoviti, pošto se i predizborne kampanje ponavljaju. S tim što tu postoji i manipulacija o kojoj psiholozi neće reći ni riječi. A to je manipulacija novcem.

Odakle pare za sve te slogane od preko pola metra sa metar, za sve te drečeće boje, za svu tu omladinu što sa policijom i molerskim stubama skače kasno po trgovima, odakle novac za TV nastupe i reklame - odakle novac kad nijedna veća firma ne stvara novac nego ga gubi. Eto, manipulacije ne našom svješću nego našim džepovima. Radi ti sa mozgom šta hoćeš ali u džep mi ne diraj!

Iskreno uš

Naposletku, dok smišljate parolu, baš vas je briga kako će je onaj kome je upućena (neprijatelj) pročitati ili protumačiti. Ne možemo isto reći i za slogan. Slogan, nevaljalci i bezobraznici, a i njima ga moramo uputiti sve ne bi li glasali za nas, znaju da pogrešno i čitaju i tumače. Sjetimo se samo šta se desilo sa sloganom ISKRENO VAŠ. Vrlo rizičan slogan. Dovoljno je tu promjeniti dužinu silaznog sloga i šta dobijamo. Uš. Srpski - vaška. Nepočinstvo! Pristojnom čeljadetu porodično vaspitanje ne da ni da izgovori taj slogan. Pa onda, sjetimo se slogana U MAJU RUŽE CVJETAJU. Govorilo se da zvuči komunistički, a da plakat sa ružom liči na motiv sa kutije za bombonjeru. Ili: SABERIMO SE. Zlobnici su govorili da je nedorečen. Fali mu ono BRAĆO ČETNICI itd.

Partijski aktivisti, provjereno, ne vode evidenciju o dosadašnjim sloganima. U partijskim odborima najlakše se prisjećaju slogana, ne svoje partije nego, neko sa nostalgij-om, a neko bez nje - slogana DPS-a. Ta partija je, po svemu sudeći, imala i kampanje i slogane koji se najduže pamte i duboko usađuju u naše duše i naša srca.

MI ZNAMO KAKO, GODINE POČINJU JANUAROM, SNAGA DRŽAVE, SIGURNO, ISKRENO VAŠ, DA ŽIVIMO BOLJE, TAKAV NAM TREBA, POBJEDA JE CRNE GORE...

Kad bismo ovo organizovali u stihove, nastala bi poezija bolja i, na kraju krajeva, poštenija od cjelokupne poezije novijih ovdašnjih pjesnika. Pa još da vam neko kaže da ne treba čitati bilborde u toku predizborne kampanje. Taman posla! Eto, slogan, i to dobar slogan.

Vladimir Kosić