Jalovište - tihi ubica grada. Jalovište - deponija toksičnih i kancerogenih materija. Jalovište - problem koji već sedam godina niko nije ozbiljno pomenuo. Jalovište - mogućnost da Tara, suza Evrope, postane mrtva rijeka. Jalovište - zgodno mjesto za skupljanje glasova predizbornim lažima.


Izdaleka izgleda kao jezero. U samom centru Mojkovca, na površini od oko 18 hektara, ustvari se nalazi vrlo urbana deponija ot-p-adnog materijala rudnika Brskovo. Rudnik je počeo da radi 1976. a prestao 1988. godine. Za to vrijeme deponovao je u jalovište oko 2.5 miliona tona toksičnog otpada, dubine 12 metara.

U zvaničnoj Studiji o kvalitetu životne sredine Mojkovca iz 1990. godine, koju je izradio zavod za zdravstvenu zaštitu Titograd, piše da čestice mulja iz jalovišta sadrže visoke koncentracije gvožđa, cinka, olova, arsena, antimona, žive. Svi ti elementi imaju negativne efekte na respiratorne organe ljudi, pojedini toksično i kancerogeno dejstvo. U studiji se govori i o tome da je količina deponovanog mulja dovoljna da trajno uništi živi svijet u Tari.

U novembru 1992. stručni tim iz Ženeve konstatovao je da jalovište treba, pod hitno, trajno sanirati. Stigla je i preporuka o prekrivanju površine plastičnom folijom koja bi zaštitila mulj od padavina, kako ne bi dolazio u kontakt sa podzemnim vodama.

Kemijski institut ,,Boris Kidrič,, iz Ljubljane dao je preliminarni izvještaj u kojem je, pored ostalog, zapisano: ,,Mulj u jalovištu je jako kontaminiran teškim metalima, prvenstveno olovom i cinkom,,.

- Mojkovčani - hevy metalci

Nije teško zaključiti da koncentracija teških metala i drugih otrovnih materija u sred grada, ne poziva na uzbunu, već na paniku. Pri-sustvo olova od 0,2 do 0,37 odsto, cinka od 0,4 do 1,25 odsto, gvožđa od 4 do12,7 odsto i činjenica da još ne znamo koncentracije žive, kadmijuma, antimona, nikla, cijanida, fenola, arsena, i drugih elemenata, dovode nas do zaključka o udruženom dejstvu ovih elemenata, koje dovodi do promjena u čitavom ekosistemu, i posebno se odražava na zdravlje ljudi.

Uporedo sa gašenjem rudnika, brana na Tari počela je da popušta, i nakon obilnih padavina, u zimu 1993, godine, otpad se našao u suzi Evrope. Budući da je, početkom sedamdesetih, Tara uvrštena u svjetsku prirodnu baaštinu, međunarodna zajednica je uložila napore da se brana koliko-toliko sanira.

Kad je brana pukla, dio fekalne kanalizacije grada počeo je da se izliva u deponiju, što je, uz padavine, doprinijelo stvaranju bare i mogućnosti za razvoj života, u prvom redu, močvarne vegetacije. Deponiju su ubrzo naselile neke vrste ptica, što potvrđuju ornitološka istraživanja koje je obavio Darko Saveljić iz Centra za zaštitu ptica. O njihovom zdravstvenom stanju tek očekujemo rezultate. Možda je priroda, neumoljiva u etič-kom smilu, stvorila samo neki privid života i idealne slike jalovišta.

- Neke čudne ptice

Devedeste su obilježili renesansni izbori i predizborne kampanje, kada su se čuli razni usklici politi-čara o sanaciji jalovišta, i neizostavnom konačnom rješenju problema. Ne zna se da li je strašnije koliko je čitavo područje Mojkovca, kako tada - tako danas, ekološki ugroženo ili činjenica da stanje tamo niko ozbiljno ne prati. Ekolo-ški političari sa Ekološkom državom u predizbornim zanosima imali su moć da svedu čak i vrijeme poluraspada teških metala na, njima razuman, vremenski rok. Ista ta država pravila je park-šume, tenis terene, ne uzimajući u obzir da vrijeme ni oni ne mogu zaustaviti.

Ne mogu zaustaviti ni brojke koje je objavio Dr Milivoje Bogavac o zdravstvenom stanju Mojkovčana za period od 1990. do 2000. godine Dr Bogavac tvrdi da je glavni uzrok porasta oboljelih od opstruktivnog bronhitisa, bronhijalne astme i malignih oboljenja - deponija otpadnog materijala bivšeg rudnika Brskovo. Za samo deset godina broj oboljelih od kancera se pomnožio sa deset. Možda bi ovo bio primjer kako se Mojkovčani, u smislu ljudske vrste, adaptiraju na promjene u okolini. Smatra se da, među živim stvorovima, jedino ljudi imaju sposobnost razumijevanja budućnosti, no ako je to tačno, tada je ljudske postupke oko jalovišta, najblaže reč-eno, teško razumjeti.

Vlada Republike Crne Gore - Ministarstvo zaštite životne sred-ine, u aprilu 2001, u informaciji o stanju životne sredine u 2000-oj godini, poglavlje o kvalitetu voda, daje podatak da je, u uzorku uzetom na mjestima kontakt zone jalovište - Tara, otkrivena povećana koncetracija žive.

Možda ne treba biti ni toliko zlurad pa ne pomenuti da je, oko nekih izbora, programom konzervacije, površinski sloj jalovišta zasut šljunkom debljine 40cm da ne bi vjetrovi stalno i nanovo zasipali okolinu. Napravljeni su i pilot pr-ogrami sađenja kultura koje su se na jalovište adaptirale.

Od 1996. godine se ćutalo i oko jalovišta je bio samo muk, ali, na sreću, evo novih izbora i nove nade za Mojkovac. U okviru predizbonih ekskurzija, Predsjednik je navratio i u Mojkovac, a kad je već tu, riješio je da, po Deklaraciji o ekološkoj državi, krene u borbu, kako za dostoj-anstvo čovjeka tako i za dostojans-tvo prirode. Najavio je mogućnost da, u okviru kreditnog aranžmana Svjetske banke, dio sredstava bude opredijeljen za sanaciju jalovišta.

Ipak, uprkos uspostavljanju državnog odnosa prema prirodi, lako se može desiti da, kroz nekoliko decenija, parkovi, davno nacrtani na mjestu jalovišta, budu bez rekreativaca; da ribolov bude dozvoljen, ali da usfale pecaroši; da se ispile ptice čudnih kljunova... Takav razvoj događaja proizveo bi jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra glasi: nestali bi socijalni slučajevi bez krova nad glavom, koji stalno nešto hoće od države. Loša: nestalo bi birača.