"Delfini ginu, ubice ostaju nepoznate, nekažnjene, ne jenjavaju naši protesti, ali ne pomaže. Mnoštvo naših dopisa Ministarstvu i resorima za zaštitu životne sredine sa molbom o promjeni zakona i primjeni su bez uspjeha, razočarenje, svijet čuje... Crna Gora ćuti", kaže Nevres Đerić, diplomirani inže-n-jer pomorskog saobraćaja i predsjednik Udruženja za zaštitu životinja "Fifi", iz Kotora.

Zbog čega u Crnoj Gori ubijaju delfine?

Ako se to radi namjerno - to je iz neznanja, zato što te osobe, ne mogu da ih nazovem ribarima, nego štetonošama, smatraju da delfini jedu velike količine ribe i umanjuju njihov plijen. To, naravn, nije istina. U moru postoji harmonija, prema kojoj je delfin u moru - ono što je čovjek na zemlji. Delfin pojede veliku količinu ribe, ali u moru se odvija reprodukcija i postoji održivi biodiverzitet.
Drugi razlog bi mogao biti da ribari smatraju da im delfin cijepa mreže. Vrlo je mala mogućnost da to delfin radi iz zaato što je on inteligentan i što izbjegava moguće zasjede. Jedino mu teško uspijeva da izbjegne čovjeka, od koga očekuje da mu je prijatelj. Treći mogući razlog može biti nenamjerno i nesavjesno ubijanje, što se ne može opravdati, kada počinilac baca eksplozivna sredstva da bi zaradio ulovom ribe, a u tom momentu na nesreću njegovu, pojavi se delfin.

Što je vaše udruženje sve uradilo kako bi spriječilo ubijanje delfina u Crnoj Gori?

Prije svih varvarskih nedjela koja su se desila za redom, mi smo redovno apelovali putem medija, da ne dozvolimo da se tako nešto dešava u našoj sredini i da ostvarimo prijateljski odnos prema živim ineteligentnim prijateljima, djece, pomoraca, svih ljudi, u želji da nam delfin bude simbol podneblja i našeg dijela mora. Zvanično smo upućivali, u više navrata, počevši od gradonačelnika Kotora pa do Ministarstva za zaštitu životne sredine i predsjednika Republike, dopise sa molbom da se promijeni, ili da se bar poštuje ovakav kakav je sad, Zakon za zaštitu mora, a samim tim očuva ekološka ravnoteža i biodiverzitet u ovom unikatnom području koje je uz to i zaštićeno od UNESCO-a. Odgovora, na žalost, nije bilo.

Mi prvenstveno tražimo da se zaštiti riblji fond, kornjače, morske sipe i posebnom odlukom delfini, kao savršeni sisari. Tražimo posebno, ostvarivanje nadzora, da svaki grad ima svog republičkog inspektora za morsko ribarstvo, ali ne samo da prima platu i da ne znamo gde mu se nalazi kancelarija, nego da obavlja posao za koji je plaćen i da se povremeno obrati javnosti i obavijesti nas o svom djelovanju i rezultatima rada.

Organizovali smo i dvije kampanje. Poslije ubistva prvog delfina, u Dobroti kod Kotora, kampanja se zvala "Ubistvo prijatelja" što je i imalo izvjesnog odjeka u javnosti. Poslije toga, do 2001. godine nije pronađen ni jedan ubijeni delfin. Prilikom ubistva prvog delfina obdukcijom je dokazano da je delfin nastradao od čovjekove ruke. Na njega je bačen dinamit.

Što je udruženje uradilo tim povodom?

Uputili smo tužbu protiv nepoznatog počinioca ovog zlodjela ministarstvu unutrašnjih poslova i CB Kotor. Našoj tužbi se pridružio i javni tužilac Vladimir Vuleković. Ni dan danas počinilac nije pronađen ni kaažnjen. Ljudi treba da shvate da, korišćenjem nedo-zvoljenih sredstava kao što su dinamit, bombe, vatreno oružje, ne samo što narušavaju ekološku ravnotežu, nego mogu i sami sebe i druge da povrijede. Jednom su pored Sutomora, nakon bacanja dinamita iz vode, umjesto očekivanog "plijena", izronila dva ili tri ronioca koji su srećom ostali živi, što nije bio slučaj sa pomenutim delfinom.

Da li je bilo još slučajeva ubistava delfina?

Zatišje za delfine je vladalo do 18. Oktobra 2001. godine kada je pronađen delfin ubijen iz vatrenog oružja kod vojne bolnice u Meljinama. Ponovo smo podnijeli prijavu Centru bezbjednosti, sada u Herceg Novom, u nadi da će nepoznati ubica biti pronađen i oštro kažnjen. Delfin je bio mladunče i ubijen je iz vatrenog oružja. Imao je prostrjelnu ranu u prednjem dijelu trupa. Sigurno je da je delfin prišao nepoznatom počiniocu ovog zlodjela, jer je pogođen iz blizine. Delfin mu je prijateljski prišao, a taj osjećaj prijateljstva i blizine sa čovjekom koštao ga je života.

Uz našu prijavu takođe se pridružuje i ovog puta gospodin Vladimir Vuleković, javni tužilac, ali odgovor nadležnih ni do danas nije stigao. Poslije svih naših negodovanja, protesta, iako su neki željeli da zataškaju taj čin, kao da se kod nas u našoj ekološkoj državi tako nešto ne dešava, ponovo 02. Novembra 2001. godine pronađen je ubijen delfin, na lokaciji Seka Albaneze kod Bigova.
Pretpostavlja se da je ubijen dinamitom. Ovog delfina pronašli su pravi ribari, prijatelji mora i zaljubljenici sredine u kojoj žive. Bili su to gospodin Janović i gospodin Bajrović iz udruženja sportskih ribolovaca "Zubatac" iz Kotora. Ponovo smo podnijeli prijavu centru bezbjednosti Kotor, u želji da se pokrene istraga i dobije neki konkretan rezultat. Međutim, nismo dobili ni odgovor, a kamoli neke značajnije rezultate istrage.

Zašto se o ovome čuje samo Vaš glas, dok ostali, uglavnom, ćute?

Ljudi se, generalno, generalno slažu sa nama, međutim, neki ćute iz straha, a neki iz respekta prema socijalnoj situaciji, tj. prema borbi za egzistenciju. Neki, vjerovatno, smatraju da se to radi već duži period i, ne da podržavaju, nego smatraju da je ovakve događaje teško spriječiti. Najgore u svemu je što se oni čiji je to posao, kao što je Ministarstvo za zaštitu životne sredine i Ministarstvo turizma, čiji bi ovo trebao da bude prioritet, ne oglašavaju. Tek kad smo kroz čitavu Crnu Goru, nakon ubistva delfina u Meljinama, pokrenuli kampanju "Stop dinamitu", koja je trajala tri mjeseca, došlo je do određenih reakcija onih koji su to i ranije, možda i prv,i trebali da urade i da nikada ne dozvole da se tako nešto desi.

Delfini ginu, ubice ostaju nepoznate, nekažnjene, ne jenjavaju naši protesti, ali ne pomaže. Mnoštvo naših dopisa Ministarstvu i resorima za zaštitu životne sredine sa molbom o promjeni zakona i primjeni su bez uspjeha, razočarenje, svijet čuje... Crna Gora ćuti.

Repriza se događa u decembru 2001. godine kada je u Barskoj luci pronađen mrtav delfin zapetljan u ribarskoj mreži. U to vrijeme naša kampanja "Stop dinamitu." je u jeku po čitavoj Crnoj Gori. Zločini ne završavaju ni tu tako da 9. Januara 2002. godine strada još jedan delfin koji je pronađen na plaži Maljevik, u blizini Sutomora, sa ranom iznad lijevog oka.
Znači, u samo četiri mjeseca u našoj maloj Crnoj Gori ubijena su četiri delfina, a vjerujem da bi bila mnogo veća i interesantnija, atraktivnija, i popularnija da nam privuče buduće prave turiste, kada svega ovoga ne bi bilo. Tada bi sa ponosom mogli delfine imati na svim amblemima i kao simbol Bokokotorskog zaliva. Medjutim, ovdje ljudi delfine ubijaju.

Postoji li država koja je posebnom odlukom morala zaštititi delfine?

Prema mojim saznanjima - ne postoji. U ostalim državama se veoma rijetko dešava ovakav varvarizam. Pošto se kod nas sve to desilo i dešava, mi smo bili oduševljeni donošenjem novog nacrta Zakona o morskom ribarstvu. Medjutim, izgleda da u novom zakonu takođe neće biti posebne odluke o zaštiti delfina. Navodno, nadležni to smatraju sramnim, da nam se ne bi Evropa smijala, a ne žele da shvate da je još veća sramota ako se kod nas ubistva delfina događaju i ako nemamo posebne vidove zaštite i nadzora nad morem i morskom obalom.
Mi mislimo da trbea donijeti posebnu odluku o zaštiti delfina. To smo zvanično tražili, i dalje ćemo tražiti, od Ministarstva za poljoprivredu šumarstvo i vodoprivredu, gdje spada i ribarstvo. Takođe, predlagali smo da se nadzor i zaštita mora obavljaju na relaciji kopno-more u saradnji sa MUP-om, lučkom kapetanijom i republičkim inspektorom. U svakom primorskom gradu mora da postoji jedan republički inspektor za ribarstvo.

Pitam se zašto postoje određena negodovanja oko donošenja posebne odluke o zaštiti delfina i kome je u interesu da odluka ne bude ozvaničena i da se primjenjuje?

Šta pokušavate da izmijenite u Zakonu o morskom ribarstvu?

U Nacrtu novog Zakona o morskom ribarstvu, u članu 41. piše: "Zabranjeno je loviti ribu ili druge morske organizme eksplozijom, hemijskim sredstvima, ili drugim nedozvoljenim sredstvima koja ih ubijaju, omamljuju, ili truju, kao i tako ulovljene organizme sakupljati i stavljati u promet. Zabranjeno je u obavljanju ribolova koristiti sredstva za plašenje riba i drugih morskih organizama. Zabranjeno je držati u plovnim objektima i na obali eksplozivna ili hemijska sredstva pomoću kojih se može ubijati, trovati, ili omamljivati riba i drugi morski organizmi".

Ono što mi tražimo je da treba dopuniti Zakon zabranom korišćenja svih sredstava: Zabranu korišćenja svih mogućih sredstava koja ih ubijaju, truju... (odnosi se na bombe, vatreno oružje) i ne bi naglašavali - iste stavljati u promet.

Član 49. po nacrtu govori da - Radi zaštite kamenite obale, kao posebnog staništa u ribolovnom moru zabranjen je ulov prstaca, njihovo stavljanje u promet na cijeloj teritoriji Crne Gore i SRJ kao i na njihov izvoz. Mi se slaž-emo sa ovim članom, ali ga treba dopuniti ili donijeti novi član koji se odnosi na zaštitu savršenih sisara - delfina. Svjedoci smo nemilih događaja, varvarizma, ubijanja delfina što je obdukcijom dokazano, i u javnom bi interesu trebalo ovog inteligentnog sisara zaštititi. Ovo naročito zbog toga što smo ekološka država, a delfini su i velika turistička atrakcija.

Član Zakona koji se odnosi na kaznene odredbe (član 55) treba dopuniti članom o zaštiti delfina. Član 54, se odnosi na nadzor. Nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa na osnovu njega, vrši ministrastvo. Poslove inspekcijske kontrole u okviru nadležnosti ministarstva vrše republički inspektori za morsko ribarstvo, u skladu sa ovim i posebnim zakonom.

Naš prijedlog za član 54 je sljedeći: dopuniti ovaj član ili donijeti novi koji se odnosi na republičke inspektore za morsko ribarstvo koji treba da obavljaju svoju dužnost, naglašavamo, u saradnji sa MUP-om i lučkom kapetanijom. Takođe, treba odrediti nadležnost nad stradalim, uništenim ribama i drugim morskim organizmima oko njihovog zbrinjavanja.

Zbog efikasnosti je neophodna saradnja ovih organa na relaciji kopno-more i postojanje u svim gradovima zato što dosadašnji rad oko zaštite i sprovođenja kaznenih mjera nije bio efikasan. Nastradali delfini su bili prepušteni nama, Udruženju, a problem daljeg postupka jeste komplikovan bez sredstava i brze intervencije u samom dijelu istrage, obdukcije i sahranjivanja.

Dok čovjeka ne lupiš po džepu on neće razmišljati svojom glavom. Očigledno je da se kod nas samo kaznenim mjerama u ovim vremenima može spasiti ovo što nam je Bogom dato.

Ovih dana organizujete prvi internacionalni seminar pod nazivom "Molimo Vas ne ubijajte prijatelja!". Ko će biti učesnici i koja je tema seminara?

Seminar se održava u Kotoru, trajaće tri dana i baviće se zaštitom životinskih vrsta i životne sredine. Teme seminara su - edukacija i buđenje svijesti građana, kurs humanog hvatanja pasa, prijedlozi za promjenu zakonskih regulativa, izložba crteža i slika na istu temu, na kojoj će biti angažovana i djeca predškolskog i školskog uzrasta, razmjena mišljenja i realizacija zajedničkih akcija. Za učešće je prijavljeno 28 organizacija koje se bave zaštitom životne sredine i životinskih vrsta, od kojih je šest iz Njemačke, Holandije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, a ostale su iz Crne Gore.

U okviru seminara su angažovani saradnici iz dječijih vrtića (vaspitači), Institut za biologiju mora, Javno preduzeće "Morsko dobro", Javno komunalno - Kotor, Fakultet za turizam, Ministarstvo turizma, Javna veterinarska ustanova. Smatrajući ovaj internacionalni seminar javnim interesom ekološke, demokratske Crne Gore uputili smo molbu za sponzorstvo svima koji bi nam, da živimo u normalnom društvu, trebali pomoći. Objavićemo ko nam je pomogao, a ko nije, jer i mi nevladine organizacije, kao predstavnici jednog dijela građana imamo pravo na budžet, posebno ako imamo cilju koji može doprinijeti ulasku naše države u Evropu.

Kako finansirate aktivnosti Udruženja?

Na žalost, ni opština ni vlada ni strani donatori nikad nijesu finansirali niti jedan naš projekat. Radili smo zahvaljujući skromnoj pomoći prijatelja. Njih ima više, ali ta pomoć nije dovoljna za naš rad i egzistenciju.Mi imamo pravo na dio budžeta namijenjen javnim projektima, kao što je ovaj i nadam se da će se naš status popraviti, ne samo u smislu finansiranja, nego i tako da se čuje naš glas - glas građana i iskrenih ljudi.

Gordana Jaredić