Branko Kostić u DAN-u, ozbiljno se pita: Da li je kraj sijanju straha? To je isti Branko koji je 1990.g., okupljenima na nekom mitingu, poručivao - čuvajte metke, trebaće vam! I trebali su im. Ne da sačuvaju Crnu Goru i Srbiju, nego da sruše Jugoslaviju. Ubijajući civile. Što je bio plan. Slobov. Demonski. Krvav do lakata. Branko je tu bio samo sitni šraf. A mislio je da je zamajac. Ka svaki Crnogorac. Ili Srbin. Razlike nijesu bitne. Nadalje, kako bi to rekao Miodrag Vuković!

Dakle, nadalje - zločin nečuven na ovim prostorima, sam po sebi strašan. Kako javlja štampa - sin ubio majku! Po sred Podgorice! Sjekirom po glavi! A onda je konopom kao omčom davio narednih deset minuta! A onda je smjestio u - zamrzivač!

Nedavno je jedna žena sjekirom istranžirala muža i pokušala da ga spali! Kada su nadležni došli i konstatovali da neki djelovi tijela nedostaju, odgovorila je mirno, da ne trepne - mora da su ih pojeli bizini!

Nadalje, sin ubio oca. Selo Police, opština Bijelo Polje.

Opet nadalje. Opština Pljevlja. Starica polila sopstvenog muža vrelom vodom dok je ovaj spavao. Od posljedica opekotina, ovaj je umro, kako je ona i željela.

Nadalje. Respekt je objavio dokument koji svjedoči o seksualnom zlostavljanju djece u Specija-lnom zavodu u Podgorici. Dakle, fotografija koja je sama po sebi - dovoljna. Blam i sram. Znate kako ovo "brani" direktor Zavoda. Umjesto ostavke, čovjek nudi "obrazloženje" i veli : "Da znate što je hendikepirano lice, što je idiotija... Kad bi vas vidjela ta idiotija pored sebe, oni bi vas povukli za rukav, pa vjerovatno i za nešto ispod rukava. Da ne govor-im dalje, o intimnijem dijelu..."

Nadalje. Podgorički inspektori tukli mladića. Pa onda - ispred diskoteke ranjen mladić!
I tako dalje i tako dalje...

U svakoj normalnoj zemlji, svi pobrojani užasi, koji su samo kap u moru, izazvali bi spontane, ljudske reakcije raznih kulturnih, socijalnih i ne znam kojih sve ne "radnika". Osim zgroženosti, iskazala bi se i namjera da se udje u uzroke ovih zločina i ponašanja. Organizovale bi se aritmije, stolovi i ostala čudesa. Istraživali bi se, bez blefa, društveni uzroci ovakvih ponašanja. Ali, nikome ništa. Idemo dalje.

Svi znaju da su nam škole pune droge. Svi znaju KO je glavni diler droge u Crnoj Gori. Čija služba. I kome je ta služba u službi. Roditelji vide razorenu sopstvenu djecu. I opet glasaju za službu. I služe joj.

Idemo nadalje. U Crnoj Gori i u "Jugoslaviji" su, u njihovim republičkim i saveznim institucijama, dvanaest godina na vlasti oni ljudi koji su: srušili onu Jugoslaviju i kao puni saveznici Slobodana Miloševića zaigrali krvavi pir po bivšim republikama bivše nam domovine.

U toku samo jedne krvave noći u Srebrenici je na najzvjerskiji mogući način pobijeno i poklano 8000 ljudi. Koji su poklani i pobijeni kao stoka, jer im nije bilo sudjeno niti im je bilo kakva "krivica" tražena ili "dokazana". Njihova jedina "krivica" je bila što su bili - sunećeni ili obrezani - kako vam drago. Ta činjenica je za Slobodana Miloševića, Ratka Mladića i Radovana Karadžića bila neoborivi dokaz njihove "krivice". A zbog toga se mora nestati sa lica zemlje. I ne bilo kako. Nego u zvjerskim mučenjima i iživljavanjima koja prevazilaze maštu. Jer je to "junački" čin.

Ljudi koji su političkom podrškom omogućavali "junačke" akcije pomenutih, kažem i dalje su na vlasti i ne pomišljaju da sa nje odu ili da se povuku. Od srama i po(kajanja). I straha pred Gospodom.

A upravo je stigla vijest da je kompletna holandska vlada podnijela ostavku pod pritiskom holandskog javnog mijenja, koje je našlo da izvještaj povodom srebreničkog zločina i bataljona UN, koji su činili holandski vojnici sa zadatkom da "štite" onda "zaštićenu" zonu UN - nije dovoljno opravdanje ni za holandsku vojsku, ni njene zapovjednike. Kao kuriozitet za divlje balkanske prostore, izvještaj koji je, opet, nastao pod pritiskom holandske javnosti, a taj pritisak se javio kao rezultat rada nezavisnih holandskih novinara, sači-njen je, nad-alje, na 7500 gusto kucanih stranica.

Kompletna holandska vlada je pala, a ovi se naši prave ludi, i svi se prave ludi na to što se oni prave ludi - osim liberala.

Društvo u kojem se za sramne izdaje, najužasnije zločine i strašna ponašanja nadju "opravdanja" pa ta "opravdanja" gradjani tretiraju metodom - glavno je da se zdravo - dokazuju nesposobnost kretanja, pokazuju se kao zatvorena i statična, što svjedoči o njihovom civilizacijskom slomu i propasti. Sve ovo, opet, govori o njihovoj moralnoj razorenosti.

Crna Gora je sa svim "institucijama" sistema, sa svim zavisno - nezavisnim "institucijama" i svim, pojedinačno i skupno "intelektualcima" upravo jedno takvo društvo.

Sa Milom, Svetom, Filipom, Pedjom, Žikom i Srdjom na čelu. I Brankom, naravno!

Slavko Perović