Naši ekstraprofiteri bogatstvo čuvaju u nepokretnostima koje su stekli lažnim hartijama od vrijednosti i lažnim ugovorima, a svoje ekstraprofite drže u stranim bankama. Ono što je za njih predstavljao višak maraka, preko svojih dilera su konvertovali kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji. Ovih dvadesetak koji su konvertovali više od 70000 maraka, tek je toliko, da najveći ekstraprofiteri spasu sebi obraz.

Na jednoj od narednih sjednica crnogorskog parlamenta, pred poslanicima će se naći prijedlog Zakona o porezu na ekstraprofit. Pojam ekstraprofita i ekstraprofitera još uvijek nije precizno definisan. Precizno je, međutim, definisano da prijedlog zakona nije prošao javnu raspravu i da nema ništa od njegove transparentnosti.
O kvalitetu zakona, pored ostalog, svjedoči način na koji bi ekstraprofiteri trebali biti oporezovani. Zakonski prijedlog predviđa da oporezivanje bude jednokratno, što prema mnogim mišljenjima predstavlja jedan od najvećih njegovih nedostataka.

U članu jedan prijedloga Zakona o porezu na ekstraprofit piše da se ovim zakonom uvodi porez na ekstraprofit ostvaren za vrijeme trajanja sankcija Savjeta bezbjednosti OUN u periodu od 30. maja 1992. godine do 1. novembra 2000. godine, bez ispiti-vanja porijekla tog profita. Pod pojmom "imovina" u ovom za-konskom tekstu, podrazumijevaju se nekretnine, plemeniti metali i umjetnine, plovni objekti i vazduhoplovi, depoziti kod domaćih i stranih banaka, akcije i udjeli u domaćim i stranim preduzećima, dobiti iz primarne i sive emisije i uvoz akciznih roba na koje nije plaćena carina, uz imovinu, koja pojedinačno i zajedno, prelazi 35.000 eura.

Ovaj porez bi se plaćao po stopi od 20 odsto, na osnovu prijave osoba koje su ostvarile ekstra imovinu i to u periodu od dvije godine u jednakim mjesečnim ratama. Ukoliko, u roku od 45 dana od stupanja na snagu ovog zakona poreski obveznici ne podnesu poreske prijave, plaćaće porez po stopi od 40 odsto i protiv tih njih bi nadležni organi bili obavezni podnijeti prekršajne i krivične prijave. Porez na ekstraprofit neće se plaćati ako je imovina stečena od redovnih prihoda, nasljeđem ili poklonom kao i za stanove koji su otkupljeni u zakonom utvrđenoj proceduri. Listu ekstraprofitera napraviće Direkcija javnih prihoda nakon usvajanja zakona.

- Ostaju funte i dolari

Jedan od prvih pokazatelja kako će se, u odnosu na ovaj zakonski tekst, ukoliko ga parlament usvoji, ponašati budući poreski obveznici, moguće je naslutiti uvidom u stitističke podatke, nakon završetka konverzije maraka u euro kod Centralne banke Crne Gore. Prema informacijama iz Centralne banke, koje su se pojavile u dnevnoj štampi, svega dvadesetak ljudi tokom konverzije zamijenilo je iznose veće od 70.000 maraka. Ovaj iznos je predstavljao granicu preko koje će se, ako Skupština usvoji zakon, plaćati ekstraprofit.
Ovaj podatak govori da u Crnoj Gori ima samo dvadesetak građana koji raspolažu sa 70.000 maraka, stečenih na legalan način. Jasno je da je većina onih koji su na razne načine tokom devedesetih stekli imovinu veću od 70.000 maraka, odnosno oko 35.000 eura, odlučilo da novac zamijeni na drugačiji način.

Goran Danilović, poslanik Srpske narodne stranke komenatrišući za Respekt ovaj podatak, kaže da to, iako zvuči nevjerovatno, njemu nije čudno. "Naši ekstraprofiteri bogatstvo čuvaju u nepokretnostima koje su stekli lažnim hartijama od vrijednosti i lažnim ugovorima, a svoje ekstraprofite drže u stranim bankama. Ono što je za njih predstavljao višak maraka, preko svojih dilera su konvertovali kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji. Ovih dvadesetak koji su konvertovali više od 70000 maraka, tek je toliko, da najveći ekstraprofiteri spasu sebi obraz", objašnjava Danilović.

U podatak Centralne banke, da je svega dvadesetak građana konvertovalo u euro više od 70000 maraka, Predrag Bošković, poslanik Demokratske partije socijalista, ne sumnja. "To je moguće, ali veliki dio je i onih koji su marke mijenjali u dolare, mada smo mi na odboru za privredu i finansije vratili vladi taj zakon da da mišljenje i da poveća taj cenzus, jer mislim da je i neki piljar ovdje po Podgorici mogao da zaradi 35000 eura za deset godina", kaže Predrag Bošković.

Ako zavirimo u oglase po dnevnoj i nedjeljnoj štampi, očigledno je da je potražnja za nekretninama upravo u ovom periodu zabilježila veliki porast. Prema ekonomskim zakonitostima ovo je uslovilo i rast cijena nekretnina što može predstavljati jedan od mogućih načina na koji su ekstraprofiteri zamijenili novac. Pored ovog načina usmjeravanja kapitala, pretpostavlja se da je veliki broj onih koji su svoje novčane rezerve pretvorili u dolare ili britanske funte.
Ako bi se nekretnine, dolari i privatni kanali razmjene mogli ocijeniti kao kanali za konverziju moćnijih bogataša, veze u bankama i mijenjanje novca uz pomoć ličnih karata prijatelja i rođaka bio je, po svemu sudeći, izlaz za nižu i srednju klasu bogataša. Ova ocjena proizilazi iz činjenice da je tokom konverzije zabilježeno 115.000 hiljada transakcija, iako prema procjenama, u Crnoj Gori ima oko 180 hiljada domaćinstava. Teško je povjerovati da skoro dvije trećine porodica ima ušteđevinu, uz pretpostavku da su ušteđevine bile, uglavnom, porodične.

Da li je sama najava ovog zakona natjerala i vlasnike novoformiranih medija (dnevnih novina i novootvorenih televizija) da upravo ulaganjem u medije, pokušaju obezbijediti svoj ekstraprofit i na neki način ga zaštiti od poreza, ostaje da se vidi. Možda se, ipak, kod ovih medija gleda malo dalje u ekstrapolitički profit, s obzirom na njihovu jasnu režimsku profilaciju.
Način na koji je stečena imovina i najava da će ekstraprofiteri biti oporezovani ukoliko se zakon usvoji, prema mnogim procjenama otjerala je vlasnike velikih gotovinskih suma od legalne konverzije, pa izgleda da u Crnoj Gori samo 20-tak bogataša može da uživa u stečenom bogatstvu ne razmišljajući o danu kada će na njihova vrata zakucati poreznici. Kako ne postoji povjerenje kod građana u domaće banke (građani su bankama povjerili manje od deset miliona eura), gotovina, jednostavno, predstavlja jedini način štednje i u tom obliku novca se nalazi oko 450 miliona eura.

- Ekstraprofit - ogledalo tranzicije

Javnost je čini se ponovo zaobišla ovu temu - javnih rasprava nije bilo. Dok su se na naslovnim stranicama dnevnih listova okrećale glave oko oće-neće, jes-nije prihvatio beogradski sporazum, zakonski o ekstraprofitu je bez mnogo pompe došao do poslaničkih klupa. Kako sada stvari stoje, bez obzira da li će biti usvojen, ni sa jedne strane raspolućene crnogorske stvarnosti ne dolazi neko preveliko interesovanje za to da bi možda građane trebalo bolje upoznati sa cijelom problematikom.

Iz pravnog savjeta Socijaldemokratske partije saopšteno je da će njeni poslanici podržati usvajanje ovog zakona Socijaldemokrate su se ranije izjasnile Iz ovoga proizilazi pitanje - da li je moguće u Crnoj Gori sprovesti i ovako krnj zakonski tekst. Javnost se jednako ponijela i na prošlogodišnje najave mjera crnogors-ke vlade u borbi protiv sive ekonomije.

Zakon koji bi na pravi način tretirao ekstraprofit u poreskom smislu predstvalja jedan od ključnih zakona koji je u medjunarodnom ogledalu potreban jednoj zemlji, kada kreće na put tranzicije i raskida sa starim sistemom. Osnovno pitanje koje stoji pred poslanicima i svim građanima koji osjećaju težinu i značaj, posla koji je pred Crnom Gorom, u najkraćem, glasi: Da li će u Crnoj Gori i dalje biti jači novac ili zakon?

Odgovor na ovo pitanje dobićemo tek kad zakon stupi na snagu, ali kako sada stvari stoje, njegova misija će biti potpuno ograničena dok sa druge strane dobitak koji država može da očekuje na ime poreza zasigurno neće biti velik, posebno ako se zna da je najveći dio dobiti, u ovom slučaju zvane ekstraprofitom, stečen zahvaljujući prelivanju državnog u privatni kapital po osnovu političkih i ekonomskih povlastica, javnim i tajnim monopolima, i ilegalnim aktivnostima. A možda autor zakona ipak nije vlada, nego ekstraprofiteri.

Aleksandar Aleksić

Liberali će insistirati na Zakonu o porezu na nelegalno stečeno bogatstvo

Prema riječima Mirjane Kuljak, poslanika Liberalnog saveza, usvajanje specifičnog poreza sa fiskalnim, ekstrafiskalnim i širim društvenim, ekonomskim, socijalnim i političkim ciljevima je opravdano i neophodnodno u uslovima brzog i neopravdanog imovinskog raslojavanja stanovništva i koncentr-isanja bogatstva kod malog broja građana (najvjerovatnije kod 3-5% građana). Sve se desilo pod neregularnim, nezakonitim i društveno neprihvatljivim uslovima monopolizacije, sive ekonomije i korupcije tokova društvene reprodukcije.
To predstavlja bitan uslov i instrument ostvarivanja eksproprijacije velikih bogatstava, postizanja ekonomske nivelacije i intervencije korektivnog efekta na preraspodjelu dohotka, tim prije jer je evidentno da ne mali dio raznih prihoda izmiče oporezivanju i da može biti zahvaćen tek oporezivanjem imovine i raznih drugih oblika bogatstva.

Međutim, prema riječima Mirjana Kuljak, - predloženi zakon o porezu na ekstraprofit nameće brojne dileme, probleme i nepreciznosti - koji se odnose kako na njegovu koncepciju tako i na eventualnu primjenu:

Sporan je sami naziv i predmet Zakona, odnosno termin "ekstraprofit". Naime, ekstraprofit je profit koji se ostvaruje iznad prosječnog, pod uticajem tehničkog progresa, ekonomskog razvoja i uvažavanja principa ekonomije. Ekstraprofit - kao opravdana, progresivna i pokretačka ekonomska kategorija i snaga razvoja - nije izraz deformacija u društvu i tokovima reprodukcije. Prema tome, ekstraprofit je produkt regularne ekonomije, a neopravdano stečeno bogatstvo je produkt neregularne, sive ekonomije.

Problematičan je i jednokratni karakter predloženog Zakona (period sankcija) kada se zna da je i dalje u toku nesmetani proces monopolizacije, razvoja sive ekonomije i sveopšte korupcije društvene reprodukcije.

Postoji i izvjesna proizvoljnost u definisanju poreskih stopa: 20 odsto na bogatstvo registrovano samooporezivanjem i 40 procenata na bogatstvo ev-identirano aktivnošću nadležnih organa.

Plaćanjem takvog poreza na neregularno, a suštinski kriminalno stečeno bogatstvo, pred našim očima legalizuje se ostatak bogatstva koje kao takvo, iako oporezovano, ne gubi kriminalnu suštinu. To znači da se legalizuje postojanje, funkcionisanje i rezultat sive, odnosno kriminalne ekonomije.

Evidentni su, takođe, i problemi, kao što su princip samooporezivanja, što može izazvati samo gorak osmijeh, zatim isključivanje ispitivanje porijekla neregularno, odnosno kriminalno stečenog bogatstva, kao i nedefinisanost sprovođenja predloženog zakona, što sve govori da je ovaj Zakon do sada neviđen pokušaj legalizovanja kriminalno stečenog bogatstva, odnosno pokušaj da se naše društvi navikne na činjenicu da između sticanja bogatstva i kriminala treba staviti znak jednakosti.

Umjesto predloženog Zakona Liberali će insistirati na neophodnom usvajanju Zakona o porezu na neregularno stečeno bogatstvo sa obaveznim ispitivanjem porijekla bogatstva, sa neograničenim vremenskim važenjem takve prakse, te progresivnim poreskim stopama i preciznim definisanjem sprovođenja takvog zakona, kao i preispitivanjem samog karaktera poreske amnestije - zaključila je Mirjana Kuljak, u razgovoru za Respekt.

U drugom oku u glavi

Posao oko oporezivanja ekstraprofitera u Srbiji, na sebe je preuzeo ministar finansija Božidar Đelić, nakon što je smijenjen Vuk Obradović, bivši predsjednik Komisije za ispitivanje zloupotreba. Sam Obradović o svojoj smjeni rekao je da je - uklonjen zbog činjenice da su bili ugroženi interesi ljudi iz političke i finansijske oligarhije. Prema njegovim riječima naplata samo od Karića je bes-mislena.

Zaobilaze se mnogi ljudi koji imaju ogromna bogatstva, koji grade po Beogradu i drugdje na hiljade kvadrate bez ikakve dozvole. Mi smo se odlučili na zakon koji će se odnositi na sve u ovoj zemlji. Bez davanja šansi bilo kome da određuje da će neko da plati, a neko neće. - Vuk Obradović smatra da akcija koju je on pokušao da sprovede vrlo je osjetljiva, pa čak i rizična. Uskoro će, - prema njegovim riječima, - isti ti ljudi postati vlasnici pola Srbije.
Ulazimo u proces privatizacije, sada će se pojaviti firme sa Devičanskih ostrva, iz Liberije, i nekih svjetskih nedođija, a iza svega će se skrivati naši ljudi, oni koji su iznijeli pare ilegalnim kanalima i drže ih u nekim bankama ili akcijama. Brzo ćemo imati krug novih srpskih dinastija. - Za Obradovića je nesporna činjenica da u obračunu sa ekstraprofiterima ništa ne može da se uradi bez oslonca na institucije i zvanične državne organe, na policiju i finansijsku inspekciju...

Za razliku od Obradovića, Božidar Đelić smatra da zakon nije naišao na toliki otpor i da je dao rezultate koji tek treba da dođu do izražaja usvajanjem još nekih zakonskih rješenja iz iste oblasti. Prema njegovim riječima, - za one koji su se bavili švercom i utajom poreza spremamo Zakon o poreskoj administraciji.
On će reći sljedeću stvar - prema poslovnim knjigama posljednjih godina, vi ste jad i bijeda, a ako pogledamo u vašu sredinu tu je neki manje više ukusno sagradjeni zamak, džipovi i luksuzan život. Molimo vas da opravdate te prihode. Kada su mene kontrolisali u Francuskoj sa lijeve strane papira oni prikažu ono što sam ja prijavio, a sa desne ono što su drugi prijavili da su meni dali. Uz to naravno kažu da su pogledali sve moje prihode, imovinu, način života i da li je sve to u skladu sa onim što sam prijavio. -

Jednokratan porez - otvoren put korupciji

Na zakonskom tekstu sa istom tematikom radio je i Nebojša Medojević iz Centra za tranziciju. On u analizi vladinog zakona govori o sličnim iskustvima iz Srbije. Prema njegovim riječima, ako posmatramo zakon član po član prvo pitanje koje se postavlja glasi - Zašto je ovaj porez jednokratan?

- Ako se ovaj porez plaća samo jednom, to odmah podgrijava entuzijazam ovih, korupciji sklonih, "poreskih obveznika" da će ako uspiju da "srede još ovaj put" nakon toga biti mirni pred zakonom nez obzira na način na koji su stekli svoje bogatstvo. Čim je porez jednokratan to otvara ogromni prostor za korupciju i podmićivanje nadležnih državnih službenika od strane "moćnika", bilo da se smanji iznos poreza, bilo da se ospori osnov, bilo da se u potpunosti izbjegne primjena ovog zakona na njih, ionako "nedodirljive" za pravni sistem.
U članu 2 se definiše ko su obveznici poreza na ekstraprofit i šta će se oporezovati. Dio člana 2 bi čak i mogao biti prihvatljiv da nije ludila koje dolazi u stavu 2 ovog člna koji glasi: "Imovinom u smislu stava 1 ovog člana smatraju se: nekretnine u visini građevinske vrij-ednosti dobit ostvarena uvozom i distribucijom akciznih proizvoda bez pla-ćanja carinskih i poreskih obaveza; dobit ostvarena korišćenjem primarne i sive emisije novca u finanisijskim transakcijama; depoziti kod domaćih i inostranih banaka; plovni objekti i vazduhoplovi; akcije i udjeli u preduzećima; plemeniti metali i predmeti umjetničke vrijendosti". Predlagač ovog zakona ovim stavom pokazuje apsolutno nepoznavanje osnovnih pojmova iz poslovnih finansija.

Neznanje je toliko da sam siguran da ne bi položio ispit iz Analize bilansa na Momišićkoj ekonomskoj školi. Ako je predmet oporezivanja imovina, kako se to kaže u prvom stavu ovog člana, onda je potpuno stupidno pod imovinom tretirati "dobit" iz alineje 2 i 3 ovog stava. Dobit je razlika između prihoda i rashoda i element je bilansa uspjeha, dok je imovina nešto sasvim drugo i element je bilansa stanja. Dakle, dobit nije imovina. Imovina su depoziti u gotovom novcu, nekretnine, akcije i udjeli, plemeniti metali. Svu dobit koja je stečena kriminalnim aktivnostima, ekstra profiteri su pretvorili u razne oblike imovine i tu kompletnu imovinu treba oporezovati i to ne jednokratno.

Pravi smisao ovog zakona i motiv njegovog predlagača najbolje se vidi iz člana 3, u kojem se kaže: "porez na ekstra profit ne plaća se na imovinu iz člana 2. ovog zakona koja je stečena iz redovnih prihoda, putem poklona, nasleđa ili ranije posjedovane imovine". Na ovaj način ostavlja se mogućnost procjene i ocjene da li su prihodi koje imaju ovi ekstra profiteri iz redovnih ili nekih drugih izvora, što ostavlja ogroman prostor za izbjegavanja plaćanja ovog poreza. -

Medojević je na zakonski tekst uputio prigovore Socijaldemokratskoj partiji, uz prijedlog da se zakonski tekst vrati u formu nacrta, zbog značaja i implikacija na društvene i ekonomske tokove u Crnoj Gori.

Karić - 65 miliona dolara

Slučaj Karić ipak je jedan od rijetkih velikih izleta ovog zakona. - Pobjegao sam da bih spasio glavu - kaže Bogoljub Karić, čija kompanija treba da plati 65 miliona maraka poreza na ekstraprofit. Zoran Živković, prvi policajac Srbije i Crne Gore:
"Niko se iz porodice Karić nije tih dana i nedjelja obraćao bilo kome iz policije sa bilo kakvim izjavama o tome da je ugrožen." Karić je u Londonu ili Milanu, pisao je Danas, oni bi mogli biti u Australiji prenosile su druge novine, treće kažu da je otišao za Tivat, četvrte da je poletio iz Tivta, Karić je u Rusiji, tvrdila je Politika, ja sam na Kosovu i vraćam se - kaže zvijezda priče, koja je počela kao afera, a završila kao komedija. Zoran Živkovic, ministar federalne policije "I MUP Srbije i ministar Mihajlović i ja smo mu garantovali bezbjednost."

"Vratio sam se i osjećam se apsolutno sigurno" kaže Bogoljub Karić, a na pitanje gdje je bio, kaže: kod mame i tate. Ako je morao da plati 65 miliona dolara, koliko on to para ima i na koji ih je način zaradio. Smiješno bi bilo postaviti pitanje da li će Kariću, ili eventualno Đorđeviću, članu Jula koji za svoje potrebe sređuje jedino ostrvo koje ima Crna Gora, opasnost od naplate ekstraprofita prijetiti kad se nađu u Crnoj Gori. Poslom, naravno.

Deset godina nenormalnih uslova

Prema riječima Predraga Boškovića, poslanika Demokratske partije socijalista, sam zakon nije nepoznanica, već nešto što postoji od ranije i u zemljama koje su mnogo ispred nas u svim segmentima društvenog života.

- Nakon drugog Svjetskog rata Vinston Čerčil je uveo u Velikoj Britaniji porez na ratni profit. U okolnostima koje su tada bile, preduzetnici su to iskoristili, ali je kasnije od njih naplaćen porez na ekstraprofit. Slično rješenje postojalo je i u Sjedinjenim Američkim državama, nakon građanskog rata. Pošto su i ovdje bili deset godina nenormalni uslovi privređivanja neki preduzetnici su to iskoristili i stekli određeno bogatstvo koje u normalnim ekonomskim uslovima ne bi mogli ostvariti - rekao je Bošković.

- Sada je crnogorska vlast - tvrdi Bošković - predložila zakonski tekst koji svi mi možemo i da kritikujemo i da mu dajemo podršku, ali taj zakon jeste nešto što treba Crnoj Gori, što opet ne znači da je to najbolje rješenje. U svakom slučaju on predstavlja jedan pomak naprijed u procesu koji neminovno slijedi. Sad kako će taj zakonski okvir da se sprovede opet zavisi od uspješnosti vlade kako će da se izbori sa svim devijacijama koje, nesporno je, svi mi vidimo kao nešto što je postojalo u desetogodišnjem periodu iza nas. -

Komentarišući stanje sa zakonom o ekstraprofitu u u Srbiji Bošković ocjenjuje da je nova garnitura u Srbiji donijela zakonski okvir koji je neslavno prošao. - Zakon je prošao neslavno, zato što je zakačio samo dvije institucije iza kojih su stajali braća Karić i Željko Mitrović sa svojim Pinkom. Ni od koga drugog nijesam čuo da je naplaćen ekstraprofit. Nadam se da će naša vlada to sprovesti u djelo, i ne toliko "uspješno" kao u Srbiji.

Bošković je siguran da ovaj zakonski tekst ima nekih manjkavosti, ali u ovom trenutku on ne vidi neko bolje rješenje i zaključuje da će zakon biti onoliko dobar "koliko ga Vlada bude mogle uspješno primijeniti u stvarnom životu, a što opet zavisi od stepena devijacija koji je nesporan iz prethodnog perioda".

Iz DPS-a ovih dana najavljuju inicijativu da će tražiti da se osnovica sa 35000 eura poveća na 50000.