To što trpi tržište kapitala i interesi učesnika na tržištu, sa potencijalnim negativnim posljedicama na ekonomiju u cjelini, članove Komisije - Zorana Đikanovića, Azru Šehović, Branislavu Vujadinović, Draška Malbaškog i sekretara Nađu Marović uopšte ne zanima. Kao predsjednik Komisije nastojaću da uradim sve što je u mojoj moći kako bi Komisija bila zaista samostalna i nezavisna i odgovorna za svoj rad Skupštini RCG (kako je to predviđeno zakonom), a ne nekom neformalnom centru moći u Crnoj Gori.

Komisija za hartije od vrijednosti Republike Crne Gore je relativno nova organizacija kod nas. Kakva je zapravo uloga Komisije za hartije od vrijednosti?

Komisija je, pored Vlade i Savjeta Centralne banke, naj-važnija institucija u ekonomskom smislu. Njen značaj na tržištu kapitala ekvivalentan je značaju Savjeta centralne banke u bankarskom sektoru. Naime, Komisija obavlja regulatornu i nadzornu funkciju na tržištu hartija od vrijednosti sa ciljem stvaranja poštenog, transparentnog i efikasnog tržišta hartija od vrijednosti.
Na žalost, siguran sam da to sm-eta upravo pojedincima ili grupama koje imaju svoje pre-dstavnike u Komisiji. Cjelokupni dobro osmišljeni proces privatizacije, koji je suptilno usklađen sa interesima ekonomske i političke vrhuške, ima svoj nastavak na berzi. Upravo Komisija može predstavljati prenosni mehanizam za preraspodjelu preostalog društvenog bogatstva.

Komisija bi trebala da obez-bijedi na adekvatan način kvalitet hartija od vrijednosti, odobri dozvole za rad ovlašćenim učesnicima, omogući disciplinu u trgovini hartijama od vrijednosti, utvrdi način i postupak preuzimanja preduzeća, preduzme mjere za sprječavanje zloupotreba na tržištu hartija od vrijednosti, obezbijedi da tržište funkcioniše na redovan i pošten način, uz transparentno informisanje, a tu je još cijeli spektar ingerencija. Jas-no, to može biti ostvareno samo ukoliko članovi Komisije ispunjavaju zadovoljavajući etički i profesionalni kodeks. Mislim da o tome nije vođeno dovoljno računa.

Evidentno je da se kod nas, uključujući i stručne krugove, ne shvata uloga i značaj Komisije za crnogorsku ekonomiju, odnosno ne sagledavaju se opasnosti za Crnu Goru koje mogu biti prouzrokovane indolentnim odnosom prema statusu Komisije. Svakako, to uključuje i dilemu da li Komisija treba da ostvari privatne ili društvene interese i koji će od tih interesa prevladati. Kao predsjednik Komisije nastojaću da uradim sve što je u mojoj moći kako bi Komisija bila zaista samostalna i nezavisna i odgovorna za svoj rad Skupštini RCG (kako je to predviđeno zakonom), a ne nekom neformalnom centru moći u Crnoj Gori. Ogromni materijalni, politički ili bilo koji drugi interesi su u pitanju.

Prilikom izbora Vas kao pre-dsjednika, odnosno ostalih članova Komisije, vođena je žustra rasprava u Parlamentu. U čemu je bila suština problema u postupku izbora članova?

Kao što sam rekao, pomenuti proces bi trebao da teče kontinuirano i bez smetnji. Istina, dešavaju se propusti orga-nizatora kao što je moj izbor na funkciju predsjednika Komisije. Neobaviještenost javnosti i izražena netransparentnost reformatora ostavila su do nedavno u zapećak Komisiju čiji je značaj izuzetan. Upravo je moj izbor aktuelizovao ulogu Komisije i to u negativnom kontekstu usljed izraženog ne-zadovoljstva "transparentista".

Funkcija predsjednika očito je bila namijenjena nekom drugom, a razlog zašto se to nije desilo je prepoznavanje skrivenih namjera prvenstveno od strane poslanika LSCG, a zat-im i od drugih što je rezultiralo dvotrećinskom podrškom u Parlamentu upravo meni. Moje reference su predočene javnosti, ali ne i drugih članova na zadovoljavajući način. Naime, nakon dva mjeseca od izbora jasno je da pojedini članovi Komisije ne zadovoljavaju elementarne profesionalne, etičke i zakonske uslove za članstvo, uz prisutan konflikt interesa. To je sasvim sigurno, pitanje kojim bi trebalo hitno da se pozabavi Skupština. Sada je jasno da je neko u svemu ovome obmanjen.

Odnedavno su problemi u Komisiji počeli preko medija da se iznose u javnost. Koliko se to održava na odnose u samoj Komisiji i da li to ima uticaja na tržište kapitala?

U pitanju je svojevrstan pritisak na mene sa ciljem da se izolujem u Komisiji kako bih bio prinuđen da podnesem ostavku. U kampanju protiv mene, kao što je to kod nas običaj, uključili su se i mediji, saopštavajući dijelom na korektan način suštinu problema ili uglavnom plasirajući laži i prljave insinuacije s pozivanjem na anonimne izvore. To je bio posebno slučaj sa pravilima za funkcionisanje privatizacionih fondova. Predstavnici fondova su se u kontaktima sa mnom ne samo ogradili od saopštenog već mi i uputili podršku.

Na žalost, sve to stvara negativnu sliku o Komisiji što je i logično jer je izvršena dobrim dijelom negativna selekcija članova. Jasno je da je suština problema, između ostalog, u nedovoljnom kredibilitetu Komisije stečenom u dosadašnjem periodu sa tendencijom pogoršanja, pruzrokovanim činjenjem ili nečinjenjem zamjenika Đikanovića i sekretara Marovićke. Upravo njih dvoje predstavljaju kolovođe opstruiranja predsjednika koji u skladu sa Zakonom rukovodi i predstavlja i zastupa Komisiju. Zoran Đikanović kao zamjenik i sekretar Nađa Marović zastupaju privatne interese o kojima smo govorili.

Na koje se sve načine vršila opstrukcija vašeg rada?

Gotovo da nema segmenta u funkcionisanju Komisije gdje opstrukcija predsjednika nije prisutna od strane ostalih članova, sekretara i, svakako, pripravnika. Nemogućnost da se odupru instrukcijama sa strane i uporno odbijanje prihvatanja mojih predloga koji su u skladu sa zakonom, s jedne strane, odnosno nezakonito postu-panje, s druge, govore, bez pretjerivanja, o tome da većina njih nije dostojna da bude član Komisije.

Odbijanje primopredaje dužnosti, održavanje sjednica Komisije bez mog znanja, višenedjeljna odsustvovanja sa posla zbog navodnog bolova-nja, nepostojanje normativnih akata ili njihova prilagođenost zamjeniku ili sekretaru i neupodobljenost sa Zakonom o hartijama od vrijednosti, odbijanje da se ta akta Komisije donesu, izmijene ili prilagode, i sl. dovele su Komisiju u stanje koje se može nazvati anarhičnim. To što trpi tržište kapitala i interesi učesnika na tržištu, sa potencijalnim negativnim posljedicama na ekonomiju u cjelini, članove Komisije - Zorana Đikanovića, Azru Šehović, Branislavu Vujadinović, Draška Malbaškog i sekretara Nađu Marović uopšte ne zanima. Ukoliko i razmišljaju o tome.

Da li su o svemu obaviještene nadležne institucije?

Komisija je za svoj rad odgovorna isključivo Parlamentu kojem podnosi godišnji izvje-štaj sa mišljenjem ovlašćenog međunarodno priznatog revizora. Naravno, to ne znači da ne bi trebalo pozvati i nadležne državne institucije poput finansijske policije ili inspekcije rada koje bi stekle uvid u dosadašnje funkcionisanje Komisije.

O problemima u Komisjii detaljno je upoznat Premijer Vujanović putem dopisa i u neposrednom kontaktu, ali se uprkos tome problemi usložnjavaju i stvari odvijaju izrazito negativnim tokom. Nedavno sam obavio i zvaničan razgovor sa predsjednicom Parlamenta gospođom Perović. Oček-ujem da će se preduzeti nešto kako bi Komisija isplivala iz teškog stanja u kojem se nalazi, i to zbog ogromnih interesa, a to znači i povrijeđene sujete, neprofesionalnog i nepoštenog odnosa prema poslu i nezakonitog rada.

T.S.