Gospodine Šoć, da li će nakon odluke Socijalističke narodne partije o uslovnom prihvatanju Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, doći do stabilizacije odnosa unutar Koalicije Zajedno za Jugoslaviju?

Koalicija počiva na ugovoru koji je jasan - očuvanje držav-ne zajednice i njene reintegracije u međunarodnu zajednicu. Saradnja sa Haškim tribunalom je, od početka, tačka o kojoj su SNP i NS imale različite pristupe. Međutim, od toga u velikoj mjeri zavisi naša puna reintegracija u međunarodnu zajednicu. Mislim da su u SNP, u punoj mjeri, toga svjesni i da je to motivisalo njihov pristanak na zakon.
Naravno, to stabilizuje koaliciju i ja očekujem da će u narednom periodu odnosi unutar nje biti mnogo relaksiraniji, jer je jedno krupno pitanje skinuto sa dnevnog reda.

Da li lokalni izbori mogu dovesti do ozbiljnih neslaganja unutar koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" i dokle je NS spremna na odstupanja?

Razgovori o lokalnim koalicijama su u toku. Razumije se, zavisno od sredine i lokalnih prilika razgovori teku sa manje ili više razumijevanja. U nekim gradovima dogovori su već napravljeni, a negdje su u toku. Vjerujem da će se postići dogovori koji će zadovoljiti sve učesnike. NS ima realnu prestavu o svojoj snazi, ali i o potencijalima koji u ovom političkom trenutku, kao i u budućim izborima, nijesu mali. Dakle, NS neće biti nerealna u svojim zahtjevima, ali neće dozvoliti ni potcjenjivanje.

DPS je ponovo na poziciji na kojoj je bio prije raskida ugovora o koaliciji "Da živimo bolje - Milo Đukanović"? Da li, u nekom obliku, može ponovo doći do približavanja Vaše partije i DPS-a?

Sporazum o preuređenju državne zajednice je, suštinski, projekat NS koji DPS nije htio da prihvati prije dvije godine. Između NS i DPS postoje i brojne druge razlike i sam sporazum nije dovoljan da se prevaziđu. Mi mislimo da je široka koalicija na osnovama reformi i realizacije Sporazuma nešto što je Crnoj Gori potrebno da bi se prevazišle postojeće razlike, koje su veoma duboke. Još jednom naglašavam NS neće mimo koalicije, čiji smo član, praviti dogovore sa bilo kim, pa ni sa DPS.

Po kojem kriterijumu je procijenjeno i izračunato da Narodnoj stranci pripada 11, a ne, recimo 12 ili 10, poslaničkih mandata u Skupštini Crne Gore?

Broj poslanika NS je dio koalicionog dogovora, koji je dobrovoljan. Ne razumijem naknadne špekulacije oko toga da li je to malo ili mnogo. Ono što je prihvaćeno, držim da je realno.

Ko je po Vama lider DPS-a?

Rekao bih da se unutar DPS u ovom momentu vodi politička borba između dukljanskog dijela i onih koji su za sprovođenje Sporazuma o preuređenju države. G. Đukanović, nakon očiglednog poraza dukljana, za trenutak se, izgleda, povukao, i čeka da se slože sve političke kockice u njegovoj partiji. Međutim, stav EU će biti presudan za njegove političke odluke. Kako sada stvari stoje, stavovi g. Marovića će sve više dobijati na značaju u DPS. Čime će to rezultirati, ostaje da vidimo.

Dolaze i predsjednički izbori - da li će KZZJ imati zajedničkog kandidata?

Zavisi od mnogih okolnosti. Ako se g. Đukanović kandiduje za drugi mandat i ako ostane dosadašnja podjela, mislim da je to vrlo moguće. NS je otvorena za dogovor oko tog pitanja.

Da li je ikada iko u Crnoj Gori zakucao na neka vrata pokušavajući da pokrene istragu oko "Kodinga"?

Svjedoci ste da je ta "afera" počela pompezno - pranje novca, pljačka, zloupotreba položaja i sl. Sve je to splasnulo i sada bi njeni inicijatori najradosniji bili da se sve zaboravi, a da ostane ljaga na mom imenu. Naravno, i oni koji su sve pokrenuli su svjesni da od toga nema ništa. Sama činjenica da je Viši tužilac potrošio četiri mjeseca i na kraju stvar prepustio Osnovnom tužiocu dovoljno govori o osnovanosti optužbi.
U međuvremenu, sistem se implementira, EU odobrava novac za taj projekat, svi se hvale time, ali optužbe ne povlače, niti kome pada na pamet da se izvini. Autori bi najradije da sve tiho padne u zaborav, a da ljaga na mom imenu ostane. Naravno, ne pada mi na pamet da to dopustim. Insistiraću da se postupak dovede do kraja, i pravno i politički.

Da li ste zadovoljni radom drugog kanala državne TV, budući da je Vaša partija, još dok je bila na vlasti, insistirala da za urednika tadašnjeg trećeg kanala bude imenovan gospodin Milorad Đurkovića?

Naša ocjena o državnoj televiziji se nije promijenila. Svojevremeno smo predložili g. Đurkovića, ali ne kao kandidata NS nego zato što smo vjerovali da njegovo iskustvo garantuje bar uravnotežen pristup crnogorskoj političkoj sceni u odnosu na naglašeno dukl-janski, koji je bio prisutan. Na žalost, izgleda da smo još daleko od vremena profesionalnog novinarstva.

U Srbiji je raspoloženje za nezavisnost naglo naraslo. Prema nekim anketama, već postoji većina za nezavisnu Srbiju?

Mislim da je to pogrešna procjena. Pod djelovanjem histeričnog antisrpstva, koje je produkovano od dukljana i šireno putem gotovo svih i državnih i tzv. nezavisnih medija, javilo se u Srbiji anticrnogorsko raspoloženje. Srećom, to nije prešlo u otvoreno anticrnogrostvo, niti je dobilo razmjere koje je antisrpstvo dobilo u Crnoj Gori. No, ako ste u pravu, to će se pitanje snažnije politički pojaviti u Srbiji. Za sada ne vi-dim relevantnu političku snagu u Srbiji koja zagovara nezavisnost.

Da li podijeljenost u Crnoj Gori sprečava reforme, budući da je "srpsko - crnogorska" retorika izrazito naglašena, dok se ekonomske teme gotovo i ne pominju?

Slažem se. Podjela koja je aktuelna je u osnovi lažna i služi za manipulisanje. Ona ide na emocije, a one najčešće zamagljuju racionalnu misao i odlučivanje. Reforme su blokirane i NS se zalaže da se stavi tačka na tzv. srpsko-crnogorske podjele i da se svi okrenemo realnom žuvotu i potrebama građana. Tek na pitanjima sposobnosti da se oblikuju i sprovedu reforme može se prepoznati ko je za Evropu, a ko nije, odnosno ko ima interesa i sposobnosti da Crnu Goru povede u pravcu evropskih integracija.
Za nas svako ko insistitra na postojećim podjelama samo manipuliše da bi prikrio stvarne interese očuvanja vlasti i privilegija ili da bi prikrio nesposobnost da građanima ponudi nove projekte i reforme.

Da li smatrate da Srpskoj pravoslavnoj crkvi trebaju reforme, s obzirom da mnogi uvaženi srpski intelektualci upravo SPC smatraju za jedan od najkonzervativnijih stubova društva?

Crkva je tradicionalno konzervativna organizacija. Kad kažem konzervativna, tom pojmu ne dajem negativnu konotaciju i teško je očekivati da se ona mijenja brzo. Nakon pola vijeka progona, SPC i njena Mitropolija Crnogorsko-primorska se tek sada obnavljaju i traže svoj prostor u društvu i državi. Koliko će taj proces biti uspješan u mnogome zavisi i od odnosa države prema njoj. Mislim da država ima interesa da sarađuje sa Crkvom, a posebno sa Mitropolijom Crnpogorsko-primorskom koja je, ne zaboravimo, jedan od stubova istorijske državnosti i duhovnosti Crne Gore, što god ko mislio o njoj. Posljednjih godina jasno je da je uticaj Mitropolije u Crnoj Gori u porastu i o toj činjenici treba voditi računa. Dakle, sarađujmo sa Crkvom, kako sa SPS tako i sa katoličkom crkvom i islamskom vjerskom zajednicom, i ne miješajmo se u njihova unutrašnja ustrojstva.

Danas je Dobrica Ćosić član "Otpora". Kuda to vodi Srbiju i kuda Srbija ide, imajući u vidu problem Kosova - ka modelu Švajcarske ili Libana?

Mislim da se previše političkog značaja pridaje g. Ćosiću. Srbija je od oktobra 2000. napravila iskorake u pravcu koji g. Ćosić ne može pratiti, ni na njih uticati. Kad je riječ o drugom dijelu pitanja - to niko u ovom momentu ne može predvidjeti. Kosovo i Metohija nijesu problem Srbije, već međunarone zajednice. Trebaće puno vremena da se taj problem riješi i mislim da će to biti u sklopu opšteg procesa reintegracije ovih prostora. Kakav će konkretan model biti, manje je važno.

Iz današnje perspektive pogled na '96. godinu i stvaranje Narodne sloge?

Mnogo puta sam rekao da je Narodna sloga jedan od najsjanijih političkih događaja u istoriji Crne Gore. Iako ideja Narodne sloge, na žalost, nije pobijedila, vjerujem da je sjeme demokratije i tolerancije koje je ona posijala izdržalo i da će, kad-tad, dati ploda. Dakle, i danas mislim da je Narodna sloga, u punom smislu tih riječi, to i bila i da će njene ideje biti budućnost Crne Gore i temelj njenog unutrašnjeg smirenja.

Da li je, opet gledano iz današnjih dana, bezuslovna podrška Narodne stranke Đukanoviću 97. godine, bila greška?

Mislim da nije. Naprosto, tada smo imali izbor između Đukanovića i Miloševića. Podsjećam da je čitav svijet dao podršku Đukanoviću. Nažalost, on tu podršku nije iskoristio da suštinski reformiše Crnu Goru nego da učvrsti ličnu vlast. Đukanović je prokockao sjanu priliku da se opere od saradnje sa Miloševićem do 1997g. i Crnu Goru uvede u katalog demokratskih država i društava. U konačnom, on će platiti političku cijenu propuštanja prilike i vjerujem da je proces njegovog političkog razvlašćivanja započeo.