Dakle, poštovani građani, jer u prvom redu se vama obraćam, ja bih rekao da danas imam posebnu odgovornost ispred ove govornice, ispred svih vas ali teško će mi biti saopštiti to što imam namjeru da kažem jer sam impresioniran utiscima jedne opste bešćutnosti, jedne opšte neodgovornosti, jednog opšteg izrugivanja elementarnom ljudskom moralu i elementarnom ljudskom dostojanstvu, i dakle, jednom opštem izrugivanju elementarnom ljudskom razumu.

Ali, pokušaću da se koncentrišem, jer teško je biti koncentrisan u ovim prilikama kada ste dužni da prisustvujete sahrani vlastite države i kada ste dužni da govorite sa velikim mirom i sa velikim dostojanstvom u sebi pred onima koji su tu državu izdali.

Dakle, 26. januara 1990. godine, osnovan je na Cetinju Liberalni savez Crne Gore, kao partija onih ljudi koji su željeli da vide evropsku Crnu Goru, u punoj njenoj tradiciji. Osnovana je, dakle, stranka koja je rekla na početku, odmah, da nema političkog kontinuiteta u Crnoj Gori, da komunizam u Crnoj Gori ne može biti njen kontinuitet, da četnistvo u Crnoj Gori ne može biti njen kontinuitet, da zelenaštvo u Crnoj Gori ne može biti njen kontinuitet, ali smo rekli da baštinimo etničke vrijednosti ovoga tla, koji su nekada postojale, koje su, u medjuvremenu, tokom velikih pošasti koje su nad ovim narodom učinili komunizam i četnistvo, a sto se nastavilo, posebno, žestoko i posebno intenzivno u zadnjoj deceniji od kada su nas poklopili, mladi, pametni, lijepi, dolazeći na vlast jednim projektovanim sramotnim pučem koji je uništio svaku šansu Crne Gore.

Nažalost, poslije, kažem, Berlinskog zida i pada l989. godine, mi u Crnoj Gori nijesmo imali političku elitu koja bi mogla da shvati na pravi način dubinu tog događaja. Dakle l989. godina nije označila, kao u ostalim evropskim zemljama, dolazak demokratskih snaga na vlast, već onih koji su blefirali demokratiju, a čiji je interes bio jedini interes rušenja one Jugoslavije pod karizmom dakle i političkim likom i djelom Slobodana Miloševića.
Za punih 12 godina, gospodo, ovo pričam radi Liberalnog saveza Crne Gore koji je smogao snage da se suprostavi tome zlu, da prepozna zlo i da mu u oči kaže - zlo, ti si zlo - i da se isprsi svojim golim prisima ispred toga čuda bivajući uvjeren da će taj njegov hrabri, pametni i patriotski gest prihvatiti i druge snage u Crnoj Gori, i da će taj hrabri gest biti prepoznat kod očiju, što se kaze, običnoga naroda jer, nekad ovaj narod imaše junake časne i poštene pretke koji su svojevremeno bili iznjihali jedan poseban moralni kod, koji se zove kod čojstva. Od toga koda danas nije ostalo ni trunčice.

Mi danas u Crnoj Gori imamo situaciju da se država predaje, da se država prodaje radi vlastitih interesa, da se vrši najstrašnija izdaja koja je moguća.

Izdaja koja nema uporedivog primjera u evropskoj istoriji. Izdaja koja je tim veća zbog toga što se vrši u demokratskom okruženju, izdaja koja je tim veća jer znači prevaru čitavog jednog naroda i prevaru one djece koja još nijesu rođena i djece one djece koja još nijesu rodjena. Samo djelimično mogu da amnestiram da se radi o nesvjesnosti. Samo djelimično mogu da ponovim riječi Svetoga Petra. "Vi znate što radite, nego ne znate što činite" ali mi u tim riječima i u svemu tome nemamo satifikaciju.

Dakle, ima pravo poslanički klub Demokratske par-tije socijalista, u prvom redu se njima obraćam, da mi se danas smije u oči, ima pravo da kaže - čovječe pa ti si nakon 12 godina ispao budala. Ima pravo da kaže čovječe sto ti činiš, ima pravo da kaže gospodja Beba Džaković, izvinjavam se što sam je pomenuo zbog mogućih posljedica i replike na koju neće imati pravo, dakle, jer gradjani ne stoje iza tebe. Sve je to istina.

Ali, pitam se: koji građani žive u ovoj Republici, koja svijest stanuje u Crnoj Gori. Ako se, dakle, najveći intelektualni potencijali svrstaju u red i samo pročitaju ovu formulu beskrupolozne prevare koja je urađena u Crnoj Gori, ali im se na prevaru pristalo, a ta formula glasi: DPS Kosovo 1989, DPS Milošević, DPS raspad SFRJ, DPS ratovi, DPS sankcije, DPS propadanje, DPS korupcionaško-mafijaški sistem, DPS NATO bombardovanje, DPS rušenje Miloševića, DPS Milošević u Hagu, DPS Đukanović i sporazum u Beogradu, DPS protektorat nad Srbijom i Crnoj Gorom, DPS slavljenje civilizacijskog loma Crne Gore, slavljenje civilizacijskog sloma Srbije, kao pobjede. Kažem, ima u jednu ruku, gospodja Beba Džaković pravo, ima u jednu ruku pos-lanički klub DPS, imaju pravo, jer, nemoguće je, sem kod onih naroda koji su prekrižili sami sebe, da isti ljudi budu na početku ovog 12-godišnjeg procesa, a ovaj proces pokazuje njihovu političku, ljudsku i svaku drugu prevrtljivost, prevaranstvo i otkrivaju samo jednu ambiciju da se zaštiti krvavo ste-čeni novac.
Precizno da kažem - novac koji je zarađen na krvi koja se prosipala oko Crne Gore, a visila je nad glavom i same Crne Gore.

Dakle, gospodin Đukanović, gospodin Marović i gospodin Vujanović, metaforično govoreći, bili su na početku ove formule prije 12 godina, oni se nalaze na kraju ove formule i traže još tri godine da vladaju svima nama u Crnoj Gori, što bi značilo da oni treba u Crnoj Gori nesmetano obavljaju svoj posao ukupno 15 godina. Vjerovatno nakon toga bi se pojavila neka nova pravdanja za traženje dodatnih narednih pet godina dana.

Sa druge strane, moram da kažem, osim za članove i simpatizere i birače Liberalnog saveza Crne Gore, ovaj sporazum je pravda. Ovaj sporazum je katanac na našu slobodu, ovaj sporazum je rezultat neukosti, prevrtljivosti, političkih elita koje su bile na vlasti u Crnoj Gori. To je rezultat njihove nesposnosti, to je rezultat njihovih sv-akodnevnih kompromisa sa đavolskim snagama koje su bile i u Beogradu i šire.

Dakle, gospodo, ako jedan ovakav trenutak, trenutak kada se uništava jedna država, kod određene grupacije, bez obzira na političku pripadnost ne može da proizvede akt odbrane, ne može da proizvede misao ljudskom biću da kaže - pa čovječe - nema toga DPS-a, nema tih tenkova, nega toga pritiska, nema tih para, koje mene danas mogu naćerati da ja stavim potpis ispod ovoga dokumenta, jer ja ovaj potpis smatram izdajom. Ja ovaj potpis smatram prevarom birača mojih, ja ovaj potpis smatram uništenjem naše svakojake perspektive.

Onda se gospodo, ja pitam, a ja znam odgovor, đe mi to živimo. I da li gospodo, ta tanušna grupacija od 0,5 odsto krvavih ratnih profitera u Crnoj Gori treba i dalje da drzi šaku u ruke i šaku u perčin ovome narodu. Ja bih odgovorio - treba. Ja bih odgovorio treba, jer ovaj narod je dozvao na ovaj način svoju sudbinu, jer je narod prihvatio prevaru i narod prihvata najjeftiniju demagogiju, koju ne bi priznali drugi narodi. Znate. Mi se hvalimo da smo imali državu, dvadeset i sedmu po redu, pa se hvalimo Berlinskim kongresom. Ja sam sa udivljenjem gledao Albance, kad je kod njih bila ona piramidalna konstrukcija, kad su državu oburdali da im neki njihovi jezdimiri vrate pare, a ovaj narod zajam na pomoć Srbiji, štediše, pr-ofesori, univerzitet itd.

Gospodo, pokorno smo stojali pred ovom vlasti, svi izuzev Lib-eralnog saveza, i u onom trenutku, kad su plate univerzitetskih profesora bile tri marke. Pokorno smo stajali, kad se ginulo na Dubrovniku, pokorno smo stajali kad je bio Vukovar, pokorno smo stajali kad je bilo Sarajevo, pokorno su gospoda iz SNP-a i ostali kad su bili zajedno, kad su prognani krajinski Srbi, sve smo gospodo mi to pokorno i u redu slušali i nadali se da će drugi neko da riješi naše probleme. Ja sam uvjeren da bi mnogi građani Crne Gore prihvatili drž-avu, ali pod uslovom da im je neko drugi donese. A mi gospodo, mi smo poručivali, zato što smo znali da mi danas nijesmo dostojni naših predaka, jer naši preci ne bi trpljeli ovu nepravdu, jer otimanje šansi jednome narodu, to je vrhunska nepravda koja mu se može desit.

Mi smo rekli ne pozivamo te biraču, ne pozivamo te na handžar, ne pozivamo te na pušku nego te po-zivamo na birački listič. Ni birački listić nijesu htjeli da zaokruže. Rekli smo - masovno za liberale, ne da bi liberali osvojili vlast, gospodo, ako neko misli da je bilo teško biti u društvu predsjednika države, predsjednika bivšega parlamenta gospodina Marovića i sadašnjeg premijera Vujanovića, onda se grdno vara. Samo je trebalo na to pristati. A mi na to nijesmo pristali, i nećemo ni pristati.

I sada, nakon 12 godina, moram to, radi liberala, da kažem. Osjećam se poražen, osjećam se slomljen, osjećam da sam 12 godina svoga zivota potrošio uludo. Sta-vljajući svaki dan svoju glavu na kocku onima koji su osudili glave jednoga Sarajeva, jednoga Vu-kovara, jedne Srebrenice itd. Onima koji čudo čine po Crnoj Gori. Ako bi me neko pitao, sad, poslije 12 godina, da li je trebalo osnivati Liberalni savez, rekao bih nije, nije ga Crna Gora zaslužila, ali je stvoren i rođen je i u njega je ugrađ-ena ogromna ljubav onih ljudi koji su ga napravili.
I neka to tako bude, ja kažem - ovo je pravda, ali će Liberalni savez Crne Gore ostati pribježište svih onih koji žele da se u jednom neljudskom vremenu, u jednom tiranskom vremenu osjete slobodno i pogotovo onih koji osjete želju da se suprostavljaju zajedno sa nama ovome čudu pred kojim se nalazimo.

A, gospodo, u kakvom mi društvu živimo. Samo ću vam reći nekoliko detalja. Evo, kaže, gospodo, naslov "Uhapšen ubica oca". Uhapšen sin je ubio oca, znate ono kad se kaže - nema u Crnoj Gori slučaja, da je sestra brata ubila, ali ima slučaja da su građani iznevjerili svoju državu. Znači, uhapsen ubica oca, nakon toga podnaslov "Starica poriče da je ubila muza". Starica od 66 godina polila je vrelom vodom svoga muža dok je spavao u postelji.
Treća stvar. "Sin ubio majku, nakon toga je smjestio u zamrzivač". Ovo su, znači, vijesti koje su se desile u samo dva dana. U ovoj zemlji, gospodo ubijaju i delfine, a mi pričamo o Evropskoj uniji i mi priča-mo o referendumu za tri godine. Mi liberali kažemo da je to besramna laž sračunata na novo manipulisanje biračkim tijelom. Mi se više za to biračko tijelo nikada nećemo borit na način kao što smo se borili.

Imao je pravo gospodin Mugoša, kada je rekao po-sprdno i pozdravljam tu njegovu posprdnost. Oni pjevaju tu po podgoričkih ćo-skova. Tačno je. Išli smo sa porukama mira, išli smo sa porukama ljubavi, išli smo sa istinom da DPS vara, išli smo sa istinom da od države neće biti ništa, išli smo ispod svakoga balkona, prozora, ulaza, prenosili i, evo, gospodo, danas prisustvujemo koncu toga čina, danas prisustvujemo potpisivanju i ratifikovanju sramne izdaje Crne Gore, koja je po mnogo čemu multiplicirano jezivija nego ona što je uradjena 1918.

Ali, sa druge strane, ponavljam, postoji nešto što taj čin opravdava. Htjela se prevara, nije se htjelo pogledati istini u oči i podržavaj ovdje ocjenu gospodina Labusa koji je rekao - svi su se osim Liberalnog saveza Crne Gore u Crnoj Gori zalagali za referendum, a referendum niko nije želio.

Gospodo, ovi momci iz DPS-a misle da su otkupili sebe, zbog svega onoga što je pisao"Nacional", a rečeno im je ako ne budete dobri, poslušni, fini, mladi itd., kao što ste bili 89. otvorićemo neke druge nacionale. Misle da su otkupili sebe, to je bio njihov vječiti proračun. Samo gola vlast koja se pro-meće u gole pare, ali, gospodo, za njihovo otkupljivanje prodat je čitavi jedan narod, prodata je jedna država. Nema državnika danas, na evropskom kontinentu, nema državnika danas van Evrope, koji bi stavio potpis na ono što je stavljeno u Beogradu i poslije toga došao da nas ubjeđuje da je taj potpis pobjeda.

Najmanje što smo očekivali, to je da gospoda Vujanović, gospodin Đukanović, gospodin Marović podnesu ostavku. Oni moraju da odu, a ovaj ću govor završiti porukom, kao što su oni došli na vlast 89. godine - dovoljno je, gospodo, da vi odete i Crnoj će Gori od-mah biti lakše. Vaša užasna sjenka, vaša teška sjenka prekriva Crnu Goru već 12 godina, i došao je trenutak, i došao je dan, da nam sunce grane, pa makar i bez države. Hvala vam.

(Izvod iz stenograma sa Skupštine Crne Gore, 9. aprila 2002.)