Kolumna
Crna mi je Gora strašna
Piše: Slavko Perovic

I ne od juče. I ne od prekjuče. Njena strahota traje ihaha! Jedan francuski putopisac zapisao je o nama osamdesetih godina, već danas pretprošlog vijeka, dakle 1882.g. - Crnogorci su u ratu divljaci. Doduše više ne nabijaju glave na kolac, ali ih ništa manje ne sijeku. U osveti su strašni. Prema šefovima ponizni i lojalni, ali samo u mjeri u kojoj ih ovi ponižavaju i preziru. što se šefovi prema njima ponašaju sa više prezira, oni ih prosto obožavaju.

Ma svaka sličnost je slučajna!

Ali, kako tada, tako i dan danas. A kako danas, tako za dovijek! Samo su se smjenjivale kurte-murte: nikoliće, aleksandri, pere, draže, tite, đide, blaže pa frrrrrrrrrrrrr sve tako sloba, momira, mila, sveta, pa sve će tako do ojhaha!

Što je tačno, tačno je. Svak je ima nešto veliko. Neko Vučji Do, neko Solunski front, neko Sutjesku... Ali, koji je definitivni skor tih naših strašnih stvari - potpis!

Koji?

Ma oni!

Ma koji?

Ma oni koji ni je gonio majku majčinu za navijek. Eto!

A svaki od tih kurta-murta uvijek su imali svoje miške, dukljane, jefreme & tadić milke. Koja dođe na strašni protest ispred zgrade parlamenta. Koji je traja samo tri dana. Umjesto MONITORA koji je bio sve i svja ovoj prodaji Crne Gore, zapalila milka svijeću!? Jedna svijeća za sve godine podlih montiranih monitorovih manipulacija - te kako nam je divno, te kako nam je veličanstveno, jer nam nije ka Srbiji. Tamo nema struje, jebate. A i plate su nam veće. A moglo bi bit i gore, ako...

Zato svi za Onoga, a ne za One! Jer ne znaju oni što čine i tako redom, pa opet redom i sve tako opet opet redom. Godinama.

I nakon pet godina, i beogradskog potpisa , jopet u montiranom monitoru, veli miško - moglo je i gore!? Samo ne kaže - što? A šok koji je svaku kapu promijenio što se mogla promijeniti, šokiran je živkovićevim nastupom sa felipeom, jer je šokov šok u funkciji poštapanja mikeliju strašnom ubuduće zvanom - moglo je i gore. Pa se po šokiranom šoku tokom TV duela sa felipeom, živković prometnuo u neku vrstu šešeljizma.

E bestida, e zastide, e fukare! Postaviti bilo kad i bilo dje bilo kakvu relaciju između LSCG-SRS!

Ali, šok je radnik, pa krvavo odrađuje. Dakle, živkovićev grijeh je što je felipeu i predsjedniku šokovom rekao da su - izdajnici. A oni to, po šokovanom šoku nijesu - ka da čujem jefrema kako mu šapuće na uvo, jer - citiram šoka - što znači riječ izdaja u zemlji u kojoj su prevare svakodnevna kategorija, pita se veliki šokorani narodni filozof, s crnogorskom kapom, a depees glavom?

A kad ti pitaš narodnoga filozofa - je li Milo prevario, filozof se pravi lud!? A kad se pita - ako se prevara tiče pitanja države - kako se to zove? E onda šok popizdi, jer se prepane samoga sebe, što ga dodatno šokira. Pa počinje ono - pa to nema smisla, pa čemu sve to, pa mi smo svi lažovi i lopovi i hulje i bitange. Pa molim te? Pa sad ili nikad - i tako to, sve stare šokovane junačke pjesme.

A ja kažem šokačkom šoku koji se šoka sa osnovnim prirodnim moralom i elementarnim zdravim razumom - jer to je ono što se hoće postići najnovijom šokovom šok-terapijom peglanja moralne provalije sramnih beogradskih potpisa - zemlja u kojoj su prevare svakodnevna i osnovna kategorija života je zemlja govana i zemlja ološi.
Pa ko voli, nek izvoli.

Mi smo davno rekli - ne, hvala.