Predsjednik Milo Đukanović i premjer Filip Vujanović , 14. Marta 2002. godine, razbili su sve iluzije o nezavisnoj Crnoj Gori i njen državni status definitivno rješili u korist manjine. Da li je na ovaj način došlo do suspenzije, ukidanja ili povrede Ustava Republike Crne Gore, odlučiće Ustavni sud, kojim predsjedava protivzakonito nepenzionisani stric crnogorskog premjera Filipa Vujanovića.
Odbijanje DPS-a da, zajedno sa liberalima i socijaldemokratama, u parlamentu usvoji novi Zakon o referendumu, prvi put je jasno pokazalo nejedinstvo u vladajućem bloku, i otvorilo put za kasniju lavinu pritisaka međunarodne zajednice.

Naslovne stranice novina koje su najavljivale formiranje nove tehničke Vlade sa Koalicijom za Jugoslaviju, oko organizacije referenduma takođe su bile neozbiljne. Zatim su se, kao naručeni, ređali razni događaji. Svaki je predstavljao korak dalje od nezavisne Crne Gore. Crnogorska pravoslavna crkva baš je ovog januara morala svoje badnjake nalagati i u Beranama, uslijedile su proslave pravoslavne Nove godine po trgovima Podgorice i za kraj, postavljanje i aktiviranje eksplozivne naprave pred vratima stana, šefa lokalne policije u Beranama. Ovaj događaj udario je tačku na priču o stabilnosti situacije u kojoj se može na miran način sprovesti referendum o državno pravnom statusu Crne Gore. Svi ovi potezi uveli su Crnu Goru u proces pregovora sa međunarodnom zajednicom, čiji je cilj, na prvi pogled, izgledao kao želja da se u Crnoj Gori zadrži status quo na period od tri godine.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i premjer Filip Vujanović, 14. Marta 2002. godine, razbili su sve iluzije. Stavili su potpis na formiranje nove države, čime se državno pravni status Crne Gore, uz očekivanu parlamentarnu podršku - definitivno rješava u korist manjine. Miroljub Labus je prenoseći utiske sa pregovora u Beogradu, za NIN rekao: "U Crnoj Gori nijedna strana nije željela da ide na referendum, iako su svi o tome pričali i junačili se."

Da li je na ovaj način došlo do suspenzije, ukidanja ili povrede Ustava Republike Crne Gore, odlučiće Ustavni sud, kojim predsjedava protivzakonito nepenzionisani stric crnogorskog premjera Filipa Vujanovića.

Đukanović je, na sjednici crnogorskog paralementa, rekao da će se državni status Crne Gore promijeniti tek kada ona postane nezavisna država. "Prema tome nema ni govora da je prekršen Ustav Crne Gore po tom osnovu." On je naglasio da je pravo predsjednika Crne Gore da predstavlja svoju državu u zemlji i inostranstvu, da razgovara sa predstavnicima drugih država o zajedničkim problemima i da o tim problemima, sa svojim sagovornicima, donosi određena rješenja "mogućim sporazumima u usmenoj ili pisanoj formi". U crnogorskom Ustavu nigdje nije predviđeno da "bilo koji organ države Crne Gore traži odobrenje i tumačenje od drugog državnog organa, onoga što mu je Ustavom dodijeljeno" - zaključio je Đukanović.

Nakon ovakve izjave u parlamentu, više nije potrebno napisati niti jedno slovo oko toga da li su Đukanovića i Vujanovića ugovori o koaliciji sa SDP i podršci manjinskoj Vladi sa LSCG, na bilo što obavezivali. Prema njegovom tumačenju Ustava i predsjednica Skupštine o svemu se "slobo-dno" mogla informisati iz medija, kao što se informiše i kada je riječ o državnoj bezbjednosti. Zanimljivo bi bilo pretpostaviti, da je kojim slučajem na mjestu gospođe Vesne Perović i dalje bio Svetozar Marović, da li bi i on bio jedan od pregovarača. U svom izlaganju, legitimnost Vujanovićevog potpisa predsjednik Crne Gore nije komentarisao.

- Građanin podnio inicijativu

Do dana današnjeg crnogorski pravnici se ovim pitanjem nijesu bavili. Boris Raonić je 19. Marta 2002. godine, u skladu sa članom 11 stav 7, Zakona o Ustavnom sudu i članom 114 Ustava Republike, podnio inicijativu pred Ustavnim sudom, za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti potpisivanja beogradskog dokumenta od strane predsjednika Đukanovića i premjera Vujanovića. Sam postupak za utvrdjivanje povrede Ustava pokreće Skupština. U inicijativi je traženo izuzeće predsjednika i sudije Ustavnog suda Nikole Vujanovića, strica premjera Filipa Vujanovića. Ukoliko bi Ustavni sud većinom glasova potvrdio da predsjednik Republike jeste prekršio Ustav, onda ga Skupština u skladu sa članom 87 stav 2 razrješava dužnosti.

- Nadležnosti predsjednika

Prema Ustavu Republike Crne Gore, član 88, predsjednik Republike: predstavlja Republiku u zemlji i inostranstvu; proglašava ukazom zakone; raspisuje izbore za Skupštinu; predlaže Skupštini kandidata za predsjednika Vlade, predsjednika i sudije Ustavnog suda; predlaže Skupštini raspisivanje republičkog referenduma.

Beogradskim potpisom predsjednik Đukanović oduzeo je sebi pravo da u naredne tri godine predloži Skupštini raspisivanje republičkog referenduma. U Ustavnom sudu sjedi pet sudija. Predsjednik je Nikola Vujanović, a sudije Blagota Mitrić, Božidar Martinović, Šefko Crnovršanin i Radojko Đuričanin.

Sudija Božidar Martinović, u izjavi za Respekt, rekao je da o ovome prije same rasprave na Ustavnom sudu i odluke suda, ne želi govoriti. Tim prije što sam sporazum još uvijek nije prošao skupštinsku proceduru i ne predstavlja opšti akt, što mora biti da bi se o njemu raspravljalo na Ustavnom sudu.

Za razliku od Martinovića, gospodin Blagota Mitrić bio je raspoložen za komentar ove, po njegovom mišljenju, zanimljive i složene pravne situacije. Kad je riječ o predsjedniku Đukanoviću sudija Mitrić je kategoričan: "Predsjednik Republike nije prekršio Ustav prilikom potpisivanja Sporazuma o preuredjenju odnosa između Srbije i Crne Gore, zato što, prema članu 88. stav 1. Ustava Crne Gore, predsjednik Republike predstavlja Republiku u Zemlji i inostranstvu". Po njegovom mišljenju, institut "predstavljanja Republike u Zemlji i inostranstvu" znači i njeno zastupanje, zato što prema članu 86. stav 1. Ustava Crne Gore, predsjednika Republike biraju građani neposrednim i tajnim glasanjem, na osnovu čega on ima najveći legitimitet u Zemlji.

Tumačenje gospodina Mitrića funkciju predsjednika Republike ne postavlja na samo protokolarnu osnovu, bez obzira što se zna da je vođenje spoljne politike u isključivoj nadležnosti Vlade Republike Crne Gore, što bi, moguće, Vujanoviću dalo veći kapacitet u pravnom smislu za potpis dokumenta.

- Modifikovana federacija

A zašto, u stvari, građani Crne Gore danas ne smiju ni pomisliti na referendum? Član 2 stav 4 Ustava Republike Crne Gore glasi: O promjeni državnog statusa, oblika vladavine i promjeni granice ne može se odlučivati bez prethodno sprovedenog referenduma građana. Jedino sredstvo pomoću kojeg se može napadati ustavnost i zakonitost nekog pojedinačnog pravnog akta, pa i ovog, uz uslove propisane članom 112. Ustava Crne Gore, a sve zbog povrede neotudjivog i neprikosnovenog prava na samoopredjeljenje, prema riječima sudije Mitrića je ustavna žalba. Samim, Spora-zumom predstavljao on opšti ili pojedinačni akt, po svojoj pravnoj prirodi, uređuju se odnosi jedne državne zajednice (Srbije i Crne Gore), dakle, jednog pravnog subjekta koji podliježe saveznoj ustav-no-pravnoj jurisdikciji, tako da bi se republički ustavni sudovi u ovakvim situacijama oglašavali nenadležnim. Ovo je, možda, po malo i hipot-et-ično razmatranje ovog pravnog problema, iz prostog razloga što nije donijeta Ustavna povelja, a kad će još ne znamo.

Prema riječima sudije Mitrića Sporazum se ne odnosi na član 2. stav 4. Ustava Crne Gore, jer se ovim Sporazu-mom ne mijenja državno-pravni status Crne Gore, ne mijenja oblik vladavine, ne mijenjaju se granice Crne Gore, već se radi o modifikovanoj federaciji, sa trajanjem od tri godine i sa izraženim konfederalnim elementom u oblasti ekonomije, na rok od godinu dana.

Igor Lukšić, portparol DPS-a smatra da se državno pravni status ne mijenja i da bi se promijenio ukoliko bi Crna Gora postala međunarodno priznata država. "Crna Gora je dio zajednice država i ta zaj-ednica nosi međusobno pravni subjektivitet, iako se predstavljanje rotira. Dakle, ni u pogledu ovog pitanja mislim da Ustav nije prekršen. Ono što je suština ovog sporazuma jeste da Crna Gora stabilizuje svoje odnose sa Srbijom i međunarodnom zajednicom i stvara uslove da sada kada nema više izgovora - g. Miloševića, san-kcija i slično - razmišljamo samo o onim pitanjima koja život znače, prvenstveno misleći na kvalitet života.
Sada bi trebalo da razmišljamo samo kako da naš sistem upodobimo sa evropskim, kako da smanjimo broj nezapošljenih, podstaknemo investicioni ciklus i tako dalje." O samim ustavnim okvirima u kojima je postupao predsjednik Đukanović, u duhu jednoglasne odluke Glavnog odbora DPS-a, Igor Lukšić za Respekt kaže: "Predsjednik Đukanović je sasvim korektno objasnio svoje učešće u pregovaračkom procesu, i posebno tokom skupštinske rasprave, odagnao sumnje da je prekršio Ustav potpisivanjem sporazuma u Beogradu. Kao pregovarač u procesu potpuno je logično da je potpisao ono do čega se u pregovorima stiglo, a što je bilo za sve strane prihvatljivo. Na parlamentu je da usvoji ili odbije potpisani sporazum. Mislim, dakle, da njegovo ustavno pravo, ali mislim i dužnost da vodi računa o interesima Crne Gore, nije potpisivanjem sporazuma ugroženo".

Zoran Žižić, potpredsjednik SNP-a, tvrdi da je gospodin Đukanović "na ivici i Marici kruga nadležnosti". On predstavlja Republiku u inostranstvu, ali sa sobom je poveo i predsjednika Vlade, koji to-bože predstavlja spoljnu politiku da zajedno potpišu Spo-razum, nakon čega je Spor-a-zum poslao na usvajanje Parlamentu.

Vujanovićev potpis na beogradski dokument neustavan je i prema riječima sudije Mitr-ića. U nastavku razgovora, za Respekt, Blagota Mitrić tvrdi da je premjer Vujanović pre-kršio Ustav Republike Crne Gore.

Moratorijum je nezakonit i neustavan

Borislav Banović, visoki funkcioner SDP-a smatra da je ovim sporazumom predvi-đeno suspendovanje, zabrana ili odlaganje referenduma na tri godine. To u suštini znači da neki novi saziv parlamenta neće moći da iskoristi ustavno i zakonsko pravo da raspiše referendum zato što mu to zabranjuje odluka ovog saziva parlamenta o verifikovanju beogradskog sporazuma. To je narušavanje našeg Ustava i zakona. Odredba sporazuma o trogodišnjem moratorijumu je neustavna i nezakonita, dakle neobavezujuća za bilo koga sve do trenutka promjene ustava ili zakona o referendumu, kojom bi se dosadašnje referendumsko pravo upodobilo Beogradskom sporazumu. Mislim da bi Ustavni sud morao da proglasi neustavnim taj dio sporazuma, odnosno odluke crnogorskog parlamenta - zaključio je Banović.

Za razliku od Banovića, Zoran Žižić smatra da Sporazumom nije promijenjen državni status ni Crne Gore ni zajedničke države. "Nova državna zajednica je federacija koja ima jedan međunarodno pravni subjektivitet federalne org-ane i Ustavni dokument, kao najviši pravni akt sa kojim moraju biti saglasni Ustavi Srbije i Crne Gore. Naime, nije bio potreban referendum jer nema promjene državnog statusa", kaže Žižić.

Na sam tekst je nemoguće djelovati amandmanski. Sporazum Skupština prihvata ili ne prihvata. Prema do sada javno saopštenim stavovima, protiv Sporazuma u Skupštini Rep-ublike Crne Gore glasaće poslanici LSCG i SDP. Ovo ipak nije dovoljno da poništi volju većine građana Crne Gore koji su svoje glasove dali Koaliciji za Jugoslaviju i Demokratskoj partiji socijalista. Bez obzira što sve ankete još uvijek pokazuju prednost u broju onih koji bi na eventualnom referendumu glasali za samostalno-st, njihova želja za svopstvenom državom mora biti odlo-žena.
Nakon tri godine, opet je moguće ući u nove beranske badnjake CPC-a, pravoslavne Nove godine i bombe pred vratima sa precizno definisanim dejstvom. Priče o bojkotima, zakonima o referendumu, crnogorskom ovom ili onom, ući će u bajke, ili još bolje u basne, ali teško da će ikad više biti na dnevnom redu Skupštine. Jedan visoki državni funkcioner imao je možda i najbolji komentar na sve što se izdešavalo: "Ovo je isto kao da si me pozvao da dodjem na tvoju rodjendansku proslavu, ali tek za tri godine…". Kad protumačimo ono što smo zapisali u Ustavu.

Vujanović prekršio Ustav

"Predsjednik Vlade nije imao ustavni legitimitet da učestvuje u operaciji "Beogradski sporazum", zato što, prema članu 94. stav 1. tačka 1. "Vlada utvrđuje i vodi unutrašnju i spoljnu politiku", a ne njen predsjednik; zato što je Vlada prethodno utvrdila svojim platformama svoj politički program i politiku da se bori za savez nezavisnih i suverenih država Srbije i Crne Gore, ili za nezavisnu državu Crnu Goru, za izjašnjavanje građana na referendumu. Premijer je, u trenutku potpisivanja Sporazuma, prekršio Ustav, jer je izašao iz svoje ustavne nadležnosti, iako je naknadno pribavio saglasnost Vlade o tom svom neustavnom činu, što više govori o tome kakvu imamo Vladu, nego kakvog imamo premijera." - zaključio je Blagota Mitrić, sudija Ustavnog suda.

Otvoreni protektorat

Dejan Vučinić, poslanik Liberalnog saveza, smatra da predsjednik Republike predstavlja Republiku u zemlji i inostranstvu samo i jedino u zadatim okvirima Ustava RCG i ugovora koje Crna Gora ima sa drugim zemljama.

"Sve preko toga je otvoreni izlazak iz nadležnosti predsjedničke funkcije, tačnije kršenje Ustava RCG. Predsjednik Republike uzaludno pokušava da Beogradski sporazum predstavi kao ustavno-pravni kontinuitet sa SRJ, iako je činjenica da je vrsni poznavalac ustavnog prava, g. Koštunica, označio Beogradski sporazum kao ustavno-pravni diskuntinuitet.

Beogradski sporazum radikalno mijenja ustavno-pravnu arhitekturu iz Ustava Crne Gore i Ustava SRJ. Takve promjene namjeravaju se izvesti bez promjene postojećih Ustava, ali i bez referenduma, putem novog ustavno-pravnog aranžmana koji se zove Beogradski sporazum i isključivo kroz tri skupštine: Crne Gore, Srbije i SRJ.

Beogradskim sporazumom Evropska unija izbila je iz ruku predsjednika Đukanovića njegovo ustavno pravo da predloži Skupštini Crne Gore raspisivanje referenduma o nezavisnosti. Tako je g. Đukanović, zajedno sa DPS-om, umjesto referenduma i nezavisnosti, donio svojim biračima, ali i svim ostalim, otvoreni protektorat u okviru nove države. Povrijedio je Ustav, ali je sačuvao sebe, jer računa da preuzme ulogu 'demokratskog gaulajtera' EU", objašnjava
Dejan Vučinić.

Aleksandar Aleksić