"10. oktobar 1996. godine emitovana je "sportska emisija" radija "Antena M". Redakciju je pozvao Božidar Jaredić, republički sekretar za informisanje, tražeći da se njegovom sekratarijatu dostavi snimak emisije. Naime, Jaredić je bio "informisan" da je u emisiji bio izložen poruzi aktuelni crnogorski premijer - Milo Đukanović u kontekstu priče (i pjesme) o kriminalu, mafiji i švercu. Uslijedilo je privođenje i policijski pritisak uzro-kovan pomenutom emisijom. Interesantno, režim se očito prepoznao u stihovima". Ovako je pisao "Monitor" u tekstu pod naslovom: "SDP zatvara krug oko "Makarene" i Mafijaša".

Tekst je napisan 1996. godine. Mislio sam da je to prošlost - da je to juče i da nas makar šest godina dijeli od tog trenutka. Uslijedio je sporazum. Sada već svima poznata priča. Šesnaest sati sam utro-šio radeći na spotu od pet minuta koji je emitovan za gledaoce emisije "Impuls" 26.03.2002. godine. (Čitaocima "Respekta" poklanjam dvije kasete sa ovim sada spornim spotom). Kažem spornim, zato što je 27.03. reagovao, gle čuda, Božidar Jaredić, republički sekretar za informisanje.
Sada se poziva na član 7. Zakona o javnom informisnju i stavove 3. I 6. prijeteći televiziji kaznom od pedeset prosječnih ličnih dohodaka, ako se spot emituje još jedan put. Problem su, po Jaredićcevoj procjeni, desetak sekundi u kojima su prikazani Romi kako, u svom naselju na Koniku, nagi igraju pored kontejnera.

Gospodin Jaredić citira propis: "Javna glasila ne mogu intervjuisati ili fotografisati maloljetna lica po pitanjima koja se tiču njihovog dobra, u otsutnosti ili bez pristanka roditelja ili drugog pravnog ili fizičkog lica odgovornog za djecu". Propis je propis. Ali (sada zaista) gle čuda, već je prošlo nekoliko dana, a nijesam uhapšen. Ne može niko reći da za šest godina nijesmo napredovali.
Gospodine Jarediću, hvala vam! Uzgred - jedno pitanje. Zašto nijeste reagovali kada su u predizbornoj kampanji "maloljetna lica" intervjuisana - a pitali su ih "da li ste za Mila ili Moma". Ili, nešto lakše: Zašto ne reagujete kada djeca reklamiraju mobilne telefone, a, vjerovatno znate, da oni, do šesnaeste godine, štetne neuronima.

Ili... Dobro de šalim se. Vi i ja znamo da maloljetna lica sa spornog spota nijesu razlog vaše reakcije, mada razumijem vašu zabrinutost. Ja mislim da sam na veoma grub način povrijedio zakonom zaštićen integritet maloljetnih lica, a i Vi ukazujete na to kao jedinu grešku u ovom spotu. Govorite o otsutnosti ili ne davanju saglasnosti roditelja. Predlažem da zadržimo spot, ali sada da igraju roditelji. Ako budete tražili pismenu saglasnost maloljetnih lica za njihove roditelje obavještavam Vas da sam je pribavio. Sada slijedi hipotetičko rješenje. Emitujem spot, koji više nije sporan i predviđam moguću reakciju - e tu dolazi drugi dio priče iz već pomenute 1996. godiine tj. moje hapšenje. Očigledno, ništa se nije promijenilo. Danas je juče (a bogami i sjutra).

Da bih vam približio ovo sjutra podsjećam Vas na najnoviji broj CKL-a (1.04. 2002. Nazdravlje)! Komentar za spot od Vas, gospodine Jarediću, je poznat, ali komentar gospodina Brkovića (Jevrem) je vjerovatno bio i prije objavljivanja vama poznat. Naslov "Najniži prag neukusa" a u tekstu dalje slijedi: "Scene sa đubrišta, špikovani likovima potpisnika sporazuma... žive slike golih zadnjica i pokazivanje polnih organa očigledno na to navedene, đece iz predgrađa... i mnogo drugog neukusa uz "Koktel" muzičkog šunda... Uz sav taj neukus zlou-potrebe đece u porno političkom spotu je i moralno nedjelo i krivično djelo...

Moj strah od mogućeg hapšenja ovim tekstom znacčajno dobija na težini. Nije teško primjetiti da je ovdje sadržano sve ono što Božidar Jaredić nije uspio da kaže. Ali ni CKL ni Sekretarijat za informisnje ne spominju imena potpisnika Sporazuma pa ih neću ni ja pomenuti. Sasvim očigledno, i CKL se ustremio na ovih desetak sekundi dok, takođdje sasvim očigledno, ostatak spota nije sporan. Podsjetiću naše čitaoce i gospodina Brkovića (Jevrem) na stihove obj-avljene u knjizi prljavi rat: "U debelo se crijevo kažu bratsko, uvlače voždu krvavijeh ruku. Svako je doba naše bilo adsko, al samo je ovo za sram i bruku."

Kod gospodina Brkovića se ne vidi da li krivi maloljetnike koji nijesu imali saglasnost roditelja ili punoljetna lica koja pribaviše sagalasnost skupštini. Dobro, šalim se - ipak su punoljetna lica, ali mi nije jasno zašto se gospodin Brković stidi strofe u kojoj pominje imena spornih lica. Citiram "hoću u drugu kožu, drugo ime - vjekove odbacuju ko zmija svlak. U taj ih strašni vode krimen neki Amfilohije, Milo, Momir i Novak." Iako je očigledno da ovo nije porno politička pjesma, mada se govori o debelom crijevu, ipak bi naši čitaoci bili zakinuti bez str-ofe koja slijedi: "Nesrećni ljudi, zlotvori uma, časti, raniše i dubrovačko modrilo. Sve će vaše u nepomenu rasti kao da vas nikada i nije bilo!

Raspoložen sam da jedan primjerak knjige prljavi rat poklonim i gospodinu Božidaru Jarediću, ali zauzvrat tražim njegovu riječ da neće reagovati. Uostalom, danas je sjutra (a bogami i juče).

Miško Đukić