Prvi birački test za Ustavnu povelju je prošao.
Rezultati su bili pobjednički jedino po Povelju. Od dvadeset i
jedne crnogorske opštine, u kojoj je samostalno vršio vlast nakon
prvih izbora u višepartijskom životu Crne Gore, DPS je poslije
ovih, stigao do vlasti u - jednoj opštini o Politička ponuda za
koju će se birači opredijeliti na narednom izjašnjavanju mora
biti tranzicija i reforme. Sama Ustavna povelja jeste temelj početka
primjene samog sporazuma. Ali na početak se očigledno čeka.
Da li će Ustavna povelja, kao nova osnova za podjelu crnogorskog
biračkog tijela na dva dijela, kao bič ili batina, biti upotrijebljena
do predsjedničkih i eventualnih parlamentarnih izbora, za sada se
može samo nagađati. Međutim, bez ikakvog nagađanja, dinamika implementacije
Beogradskog sporazuma, u isključivoj je nadležnosti međunarodne
zajednice, koja je i za posljednje lokalne izbore rekla da su "protekli
u fer i demokratskoj atmosferi", zatvarajući oči pred bombaškim
napadima po Nikšiću i noćima kalašnjikova u Grad Teatru.
Još iz vremena kad nam je referendum "sigurno bio u maju"
dinamika je bila nešto "oko čega se može pregovarati".
Da je to tako, svjedoči i preciziranje trajanja samog moratorijuma
na ustavnu mogućnost izjašnjavanja građana Crne Gore o državno-pravnom
statusu potpisanu u Beogradu, što za sobom povlači uslovljavanje
za sve oblike pomoći, u svim oblastima društvenog postojanja, od
reformi pa do totalnog ozdravljenja privrede i društva. Naravno,
ukoliko za tako nešto postoji politička volja. Možda i ovoga puta
samo retorička.
Kao i "biblijski" značajnim lokalnim izborima u Podgorici
i Herceg Novom 2000. godine, tako i ovim lokalnim izborima, trebalo
je dati i vanvremenski i nadcrnogorski značaj. I njima su SDP
i DPS u koaliciji i pojedinačno davali "referendumski"
karakter, što odmah znači da se birači nijesu izjašnjavali samo
za lokalne parlamente, već su i ovoga puta, doduše, uz tri godine
međuvremena, birali između samostalne Crne Gore i zajedničke države.
Znači prvi birački test za Ustavnu povelju je prošao. Rezultati
su bili pobjednički jedino po Povelju. DPS je sa dvadeset i jedne
crnogorske opštine, u kojoj je samostalno vršio vlast, na prvim
izborima u višepartijskom životu Crne Gore, preko ovih izbora
stigao do jedne jedine opštine.
Eventualna naznaka za ovako nešto može se naslutiti i u zaključcima
Skupštine Republike Crne Gore sa zasijedanja od 23. Maja 2002. godine.
U članu 2 zaključaka piše da se Skupština Republike Crne Gore obavezuje
da će, najkasnije do kraja avgusta 2002. godine, staviti na razmatranje
prijedlog zakona o izboru poslanika za Skupštinu Srbije i Crne Gore,
obzirom da Sporazum predviđa isključivu zakonodavnu nadležnost država
članica u pogledu usvajanja ovog zakona polazeći od činjenice da
je skupština državne zajednice - dom država članica.
Ova činjenica direktno ide u prilog tvrdnji da će eventualne rasprave
oko načina izbora poslanika u zajedničkom skupštinskom domu otvoriti
prostor za manipulacije i predizborne poruke kojima će Crna Gora
po ko zna koji put biti podijeljena na dva dijela. Naravno, sve
kako bi suština svih izbornih procesa u naredne tri godine bila
stavljena u drugi plan. Reforme će tako sačekati na neka druga vremena
- kad će status države konačno biti riješen, na ovaj ili onaj način.
- Sricanje povelje
Prije Zaključaka crnogorske Skupštine politički dogovor oko usvajanja
i proglašenja Ustavne povelje u Saveznoj skupštini, kao i da poslanici
u saveznom Parlamentu budu birani na neposrednim izborima, postigli
su čelnici DOS-a i crnogorske koalicije "Zajedno za Jugoslaviju".
Iz DPS, kao uostalom i na sve drugo, prve komentare na ovaj dogovor
imao je Miodrag Vuković, šef poslaničkog kluba DPS-a: "Ono
što su se dogovorili DOS i SNP može da usvoji Savezna skupština,
ali ne i crnogorski Parlament! Srbija i međunarodna zajednica moraju
shvatiti da imaju posla sa strankom koja je Miloševićeva struktura,
kojoj je cilj da se sačuva ona "zajednička" država koja
je bila konfliktna tvorevina, i na taj način zaustave proces stvaranja
novih oblika odnosa Srbije i Crne Gore.
Njihove ambicije su, dakle, da se nastavi kontinuitet sadašnje SRJ,
sa budućom državnom zajednicom i da to prikažu svom biračkom tijelu
kao da je riječ o državi, a ne o državnoj zajednici. Mogu oni pričati
šta hoće, ali je činjenica da SNP posle održanih lokalnih izbora
nigdje više sam ne vlada. Prema tome, ono što su se dogovorili neće
imati nikakvog uticaja na Crnu Goru" - zaključio je Vuković.
"Sastanak predstavnika DOS i SNP predstavlja unitarističko
čitanje i interpretaciju Beogradskog sporazuma", ocijenio
je potpredsjednik crnogorske Vlade u ostavci Žarko Rakčević. On
je izjavio agenciji MINA, "da je Beogradski sporazum truli
i nametnuti kompromis koji možda odgovara Havijeru Solani, ali
ne i građanima Crne Gore i Srbije". Funkcioner SDP smatra
da je "očigledno i ovoj političkoj garnituri u Srbiji, malo
da bira svoje predstavnike u zajednici, nego hoće da opredijele
i ko će predstavljati Crnu Goru". Slavko Perović, jedan od
čelnika Liberalnog saveza Crne Gore, izjavio je da će, zbog nastalih
nesporazuma, konačnu riječ oko usvajanja Ustavne povelje ipak
dati Havijer Solana.
Uz poznatu činjenicu da je najvećem broju članica, ako ne i svim,
koalicije Zajedno za Jugoslaviju glavni savezni saveznik upravo
aktuelni predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, ide i njegova izjava,
sa pres konferencije od srijede 29-tog, u kojoj je kritikovao zaključke
Skupštine Crne Gore o sporazumu o budućim odnosima sa Srbijom. Tom
prilikom Koštunica je rekao da ovaj dokument "iskrivljuje suštinu
i krivotvori" Beogradski sporazum. Zaključci crnogorske Skupštine,
prema njegovim riječima, "prejudiciraju" rad komisije
za izradu ustavne povelje.
"Ovi zaključci iskrivljuju suštinu Sporazuma i krivotvore njegov
duh, njima se komplikuje i rad buduće ustavne komisije jer se prejudiciraju
načela za koja će se zalagati njeni članovi iz Crne Gore".
On je kazao da se i u Srbiji vodi kampanja protiv Beogradskog sporazuma,
navodeći da je primjer za "manje vidljiv" oblik te kampanje
nedavna prištinska konferencija ministara finansija iz regiona,
ma kojoj su učestvovali i ministri Srbije, Crne Gore i Kosova. Sve
ovo otvara prostor sumnji da će i na srpskim predsjedničkim izborima
Ustavna povelja odigrati veliku ulogu, u čerečenju i podjeli same
Srbije. Oko redosljeda poteza, Koštunica je rekao da bi se morali
odigrati sljedećim redom: "prvo došenje Ustavne povelje, pa
savezni izbori, zatim usvajanje Ustava Srbije, a onda republički
izbori".
Posmatrano iz Crne Gore ovo konačno može imati i nešto korisno,
jer će separirati jedan veći dio srpskih stranaka i njihovo pozicioniranje
u odnosu na velikodržavnu srpsku politiku i Crnu Goru kao "srpsku
Spartu".
- Bez srednjeg rješenja
Ovo očigledno znači da se klima ponovo zagrijava. Sporazum je potpuno
precizno ostavio dvije očigledne nepreciznosti. Prva se odnosi na
pomenuti izbor poslanika, što DPS koristi za svoje pozicioniranje
u odnosu na trogodišnji moratorijum i drugi problem samo formiranje
ustavne komisije za izradu teksta Ustavne povelje. Predviđeno je
da svaka partija iz sva tri parlamenta, da po jednog predstavnika.
Ovo, praktično, znači da će partije, kao recimo DPS, koje su zastupljene
samo u jednom od tri parlamenta, dati samo po jednog predstavnika,
dok će SNP, DSS, DOS, i druge koje imaju poslanike u saveznom parlamentu
imenovati po dva svoja predstavnika. I tu je osnovni problem. Niti
jedan od ova dva segmenta Sporazuma ne dozvoljava bilo kakvu vrstu
kompromisa, jer, jednostavno, srednje rješenje ne postoji.
Da li će iz ovoga proizaći hitna Solanina posjeta sa nacrtanim
rješenjem, koje će bez mnogo muke i ubjeđivanja, za jednu noć ispotpisivati
oni kojima nije bio problem da potpišu ni Beogradski sporazum, još
je nejasno. Ali je indikativno da i Solana čeka. Zašto je Solana
čekao ovakve zaključke Skupštine Crne Gore i da li je moguće vjerovati
u priču kako je on iznenađen prijatno ili neprijatno - nebitno je.
Koliko će ti pregovori trajati, i hoće li se u međuvremenu pregovarati
i oko Vujanovićeve nove vlade? U autorskom tekstu, koji je u suštini
bio poruka za potpisnike Beogradskog sporazuma, Solana je priznao:
"Zabrinut sam zbog ovakvog razvoja događaja. Razumljivo je
da se i u Srbiji i u Crnoj Gori politička atmosfera zagrije pred
važne izbore. Međutim, bilo bi suprotno interesima naroda obije
republike ako napredak ka novoj Ustavnoj povelji postane žrtva suparništva
među političkim frakcijama".
Vrhovni "politički prorok" Demokratske partije socijalista,
Svetozar Marović, čije se procjene uvijek ostvaruju, oko dinamike
pisanja povelje kaže da je: "Kašnjenje usvajanja Ustavne
povelje direktno upereno protiv interesa naroda Crne Gore i Srbije.
Onaj ko odugovlači sa usvajanjem Ustavne povelje proizvodi direktne
političke štete i usporava proces povratka Crne Gore i Srbije
u Evropu. Raditi protiv rokova koji su predviđeni za usvajanje
sporazuma, znači biti protiv Ustavne povelje", smatra Marović.
On je ocijenio da je usvajanje Ustavne povelje u predviđenom roku,
do kraja juna, dužnost svih koji su potpisali Sporazum.
O važnosti predsjedničkih izbora izlišno je govoriti, o važnosti
parlamentarnih još manje. Politička ponuda za koju će se birači
opredijeliti na narednom izjašnjavanju mora biti tranzicija i reforme.
A sama Ustavna povelja jeste temelj početka primjene samog sporazuma.
Ali na početak se očigledno čeka. Sporazum je bez povelje mrtvo
slovo na papiru. Teško je povjerovati u mogućnost o mrtvom slovu
na papiru, pogotovo ako se zna da u SRJ, mahom u Srbiju, već pristižu
ogromne količine novca za razne vladine i nevladine projekte kojima
treba Srbiju postaviti na noge.
A čak se prijetilo i sankcijama ako ne bude potpisa onamo gdje su
se desili. Ovo znači da je za Srbiju značaj Ustavne povelje ogroman,
a posebno važan i zbog činjenice da je jedan njen dio Sporazumom
bio totalno nezadovoljan. Tako da je povelja prilika da se u najveći
akt buduće države uguraju i one odrednice koje bi koliko-toliko
revidirale nezadovoljstvo pojedinih blokova sa srpske političke
scene.
Međutim ni Srbija do danas nema konkretnih prijedloga i teza
za novi dokument. Ono što se za sada može prepoznati iz izjava,
sa srpske strane, jeste da će se svim silama truditi da naša strana
kroz Povelju ne "provuče" neke termine koji bi se mogli
kasnije različito tumačiti i koji bi mogli da ukazuju da je riječ
o uniji dvije nezavisne države.
- Čekajući novi praznik
Kasnije će se ići na usaglašavanja sa republičkim ustavima, što
opet daje preslikavanje izbornih kampanja u kojima se Crna Gora
dijeli na one koji daju dio sebe Srbiji, i one koji žele vertikalno
da vladaju svojim dijelom teritorije Srbije i Crne Gore. Reforme
će i u toj varijanti biti odgurnute u drugi plan. Podsjetimo se
da je Srbija svojim aktuelnim Ustavom precizno u totalnoj nadležnosti
nad samom sobom, čime je zaokružena kao samostalna i suverena država.
Država bez interesa da, taj i takav, ustavni okvir usaglašava čak
i sa Žabljačkim ustavom. Za očekivati je da će se svih svojih nadležnosti
sada još teže odreći bilo kog dijela svog suvereniteta, ali prema
onome što je Crna Gora u međuvremenu uspjela da prenese u svoju
nadležnost, vjerovatno ni njoj odustajanje od svojih nadležnosti
neće biti toliko interesantno.
Dvadeset sedmi April 2002. godine posljednji put slavio se kao
državni praznik. I u Crnoj Gori i u Srbiji vojnici su uredno pucali
nišaneći iznad glava neznanih i "znanih" junaka na Avali
i Gorici. Nešto slično kao vojnici u Srebrenici ili Vukovaru, pa
malo gore. Tog datuma 1992. godine donijet je Ustav SRJ, u narodu
poznat kao Žabljački. U međuvremenu desilo se još nekoliko rođendana
upokojenog Tita.
Dvadeset peti maj - Dan mladosti, naši dobro znani "junaci"
zamijenili su danima gadosti. Ukoliko se u obzir uzme činjenica
da se zajednička država sada zove "Srbija i Crna Gora",
i da je u toku pisanje Ustvane povelje, slavljenički datumi, uz
koje ćemo, čim dobijemo novogodišnje kalendare, spajati flomasterima
neradne i radne dane, za sada su nepoznati…
A možda dan nove države bude dan nakon izbora novog predsjednika
Crne Gore. Sa poveljom ili bez nje - ko zna…
Aleksandar Aleksić
|
