Br. 10, - 2002 god.
Seksualno zlostavljanje djece (II)
Nijemi od bola
Priredila i obradila: Ljiljana Raičević,
upravnica Sigurne ženske kuće
Jedna četvorogodišnja djevojčica koja je zlostavljana
tako što ju je otac primoravao da ga manuelno zadovoljava, rekla
je: "Tata je zao čovjek kad me tjera da se igram sa njegovom
nogom." Sandra ima roditelje koji su razvedeni i nerado ide
u posjetu ocu. Stalno je molila da je ne šalju "tamo".
Poslije posjeta, žalila se na bolove u donjem dijelu stomaka, a
u vrijeme kupanja, rekla je da ne voli da je otac kupa
Djeca nam saopštavaju da su zlostavljana na različite načine.
Ona često nemaju, nama razumljiv, jezik da objasne što im se dešava,
ali će ispoljavati druge znake koji pokazuju da zlostavljanje
postoji. Kroz crteže, slike, košmare, glumu, ili kroz reakcije
i ponašanje. Kako nam dijete saopštava, zavisiće od mnogo toga,
i važno je razumjeti i prepoznati znake koji će pomoći da protumačimo
što dijete pokušava da kaže. Djetetu treba dati do znanja da brinete
i da vjerujete u ono što govori. Djeca ne lažu o seksualnom zlostavljanju.
Većina djece koja su bila seksualno zlostavljana takodje su bila
izložena prijetnjama i upozorena da će se, ako" kažu",
njima, njihovim prijateljima ili porodici, dogoditi užasne stvari.
Kako će dijete saopštiti ili objasniti zlostavljanje, zavisiće
od njegovog uzrasta, sposobnosti verbalne komunikacije ili snalaženja
u društvu, kao i od načina na koji shvata ili razumije svijet
u kojem živi. Mala djeca će upotrijebiti riječi koje će odraslima
biti teško da odmah razumiju.
Jedna četvorogodišnja djevojčica koja je zlostavljana tako što
ju je otac primoravao da ga manuelno zadovoljava, rekla je: "Tata
je zao čovjek kad me tjera da se igram sa njegovom nogom."
Sandra ima roditelje koji su razvedeni i nerado ide u posjetu
ocu. Stalno je molila da je ne šalju "tamo". Poslije
posjeta, žalila se na bolove u donjem dijelu stomaka, a u vrijeme
kupanja, rekla je da ne voli da je otac kupa.
Djeca se, takodje, igraju na naizgled neadekvatne načine ili
neuobičajeno u igri koriste dio tijela. Na primjer, u kući lutaka,
igra sa lutkama bi mogla biti scena polnog akta, oralnog seksa
ili neke druge seksualne radnje. Dječji crteži takođe mogu izraziti
osjećanja djeteta kroz simbole opasnosti i užasa.
Jelena je trebala da naslika svoju porodicu - naslikala je ljude
i zmiju koja je predstavljala djeda. Ovo dijete je zlostavljao
djed i zmija je za nju označavala njegov polni organ. Imala je
tri godine.
Marija, vrlo mlada djevojčica, odmah poslije užasnog seksualnog
kontakta sa svojim ocem, stavila je krejon u vaginu. Kod ljekara
nije objasnila ovaj događaj, samo je jednostavno rekla: "Znam,
to je loše".
Jedno dijete je reklo svojoj majci da je ujak zadirkuje i da
joj se to ne dopada. Majka je odgovorila da svakoga zadirkuju
u periodu odrastanja i da bi trebala da se navikne na to. Djevojčica
je bila jako uznemirena i bijesna, ali više nije ništa rekla.
Nekoliko mjeseci kasnije, postavljena joj je dijagnoza: gonoreja
u grlu. Njen ujak je to nazvao zadirkivanjem, a ona je bila previše
mala, bijesna i uplašena da bi znala bolje da objasni.
Djeca vjerovatno svoj bijes neće usmjeriti direktno na osobu
koja ih zlostavlja, verbalno ili fizički. U našem društvu je bijes,
za djecu, za ispoljavanje opasna emocija, budući da za rezultat
obično ima kažnjavanje. Djeca koja su seksualno zlostavljana,
smatraće većom opasnošću da izraze bijes, jer su zaplašena od
strane počinioca i primorana da se osjećaju krivima i odgovornima
za zlostavljanje.
Bol koji djeca nose u sebi, može se pretvoriti u bijes pogrešno
usmjeren na druge društvene kontakte. Djeci je lakše da izraze
bijes tamo gdje osjećaju da to mogu - prema majci, drugoj djeci,
vaspitačici ili učiteljici. Neka djeca će, zbog toga, imati teškoća
u sklapanju prijateljstva, zato što se osjećaju prljavo. Ekstreman
primjer se može vidjeti kad djeca bukvalno zanijeme, zapravo,
odbijaju da govore. Djeci je teško da, kroz ove ili druge znake,
otvoreno govore o seksualnom zlostavljanju, ona traže dopuštenje
da kažu i mole da se zlostavljanje završi.
ĆUTANJE
- Ispovjest žene koja trpi domaće nasilje -
Kao i svu djecu, majka me učila da se čuvam "gadnih neznanaca"
koji žele da nas ponude bombonama". Imala sam sedam godina,
stanovala sam na selu i morala da, zbog raznih obaveza, idem u
grad nekoliko puta nedjeljno. Moja majka je bila bolesna, pa sam
morala sama da idem autobusom. Jednoga dana, jedna ljubazna baka
mi je dala bombonu. Zahvalila sam joj i stavila bombonu u džep,
jer sam se sjetila majčinog savjeta i pomislila da se može raditi
o otrovu. Po povratku kući, ispričala sam majci to što mi se dogodilo.
Pohvalila me da sam dobro učinila što nijesam pojela bombonu.
Nekoliko dana kasnije, u autobusu sam srela komšiju. Približio
mi se i pitao me idem li sasvim sama i bojim li se. Odjednom,
osjetila sam njegove prste u mojim gaćicama. Nijesam razumjela
što me čeka. Osjećala sam se strašno loše, htjela sam da pobjegnem,
da zaurlam; nijesam učinila ništa, ostala sam razborita i pustila
ga da to uradi.
Uveče, po povratku, nijesam ništa rekla ukućanima. Ni moj otac,
ni moja majka nijesu me uputili u mogućnosti takvih situacija,
a ja nijesam mogla da je povežem sa "bombonama".
Bila sam na prvoj godini fakulteta, na fizici, premorena, pitajući
se hoću li izdržati. Bio je pretpraznički, uskršnji dan pa, kako
sam bila vrlo umorna, nijesam pošla sa majkom i sestrom u crkvu
udaljenu 3-4 kilometra od našeg sela. Drijemala sam kad je otac
ušao u moju sobu, u moj krevet, rekavši mi "sjećaš li se
kako si ti dolazila u naš krevet, nedjeljom ujutro, kada si bila
mala?". Iako sam mislila da je to pomalo čudno, meni strano,
nijesam bila na oprezu, jer nijesam znala da to očevi rade svojoj
djeci. Imala sma maturu i bila u 21 godini, ali nikada nijesam
čula za riječ "incest'. I moj je otac otpočeo neku vrstu
verbalne seksualne edukacije. On, taj ljubazan čovjek od 53 godine,
govorio je: "Nikada niko neće znati, to će biti tajna između
nas dvoje", a ja sam vjerovala u riječi Biblije da "sve
dolazi od Boga". I danas se pitam: Što je trebalo uraditi?
Da li je trebalo otići? Promijeniti sredinu? Kako to opravdati
pred familijom?
Ćutim i patim!
Priredila i obradila
Ljiljana Raičević, upravnica Sigurne ženske kuće
|