U Plavom dvorcu na Cetinju nekad je stanovao kraljev sin Danilo. Ovih je godina ta zgrada služila Cetinjskom Bijenalu i gajenju nade da će u njoj živjeti, raditi, ili bar konačiti, crnogorski predsjednik Milo Đukanović.

Počelo je davno. U vrijeme "istorijskog" mitinga predsjedničkog kandidata Mila Đukanovića u crnogorskoj prijestonici, u septembru 1997. nije se moglo ostat na Cetinje od "crnogorštine" - te sveti grade Cetinjski, te junačka Katunska nahija, te kolijevka crnogorskih vitezova... Malo se ko sjećao da to govori onaj isti koji je objašnjavao da Crnogorci imaju "srpsko porijeklo". Tada je prvi put najavljeno da će novi stanovnik Cetinja biti Milo Đukanović. Radosnu vijest javili su njegovi partijski drugovi. Nije ih bilo srećnijih.

"Petog oktobra Cetinje dobija novog stanara predsjedničke rezidencije", izjavio je na partijskom mitingu željko šofranac, član najužeg rukovodstva cetinjskog DPS-a.

Peti oktobar '97. godine je prošao, prošli su predsjednički izbori u Crnoj Gori, prošao je i "srpski" peti oktobar 2000. godine, a Milo ga nije konačio u Cetinje. Nema vijesti o tome kako je to podnio Željko Šofranac, dugogodišnji direktor cetinjskog radija i nerazdvojni saradnik Sava Parače, bivšeg gradonačelnika, koji je od Cetinja napravio pravo privredno čudo. Kad smo kod tog uspjeha - da se zna - njegove osnovne karakteristike su: propale firme "Trgopromet", "Bojana", "Košuta", "Montena", "Tara", "Obod" koji je sa 2600 radnika spao na stotinjak, Cetinje kao jedina prijestonica na svijetu bez autobuske stanice i semafora, grad u kojem deset godina nije bilo bioskopa (iako je 1907. imalo prvo kino u Crnoj Gori), grad bez vode i pored činjenice da se na njega sliva najveća količina padavina u Evropi, za mrak mu nijesu trebale restrikcije itd itd...

Oprijedjeljenje da svoje radne aktivnosti nastavi u crnogorskoj prijestonici, novoizabrani predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potvrdio je u intervjuu "Pobjedi" u decembru 97. Na pitanje glavnog i odgovornog urednika "novine od riječi" Slobodana Vukovića: "Da li u legendarnom gradu mislite da nastavite Vaše državničke aktivnosti", Đukanović je odgovorio: "Naravno da ću u prestonici, na Cetinju, obavljati mnoge svoje državničke aktivnosti. Ali ne kao neku paradu, već prevashodno kao opredjeljenost za ponovo probuđenu Crnu Goru".

Nije samo Milo Đukanović gov-orio i nije se samo željko šofranac nadao da će predsjednik Crne Gore živjeti na Cetinju. Tu je i partijski drug Savo Parača. Sa funkcije gradonačelnika, u jeku predizborne kampanje 1998. sa stranica "Cetinjskog lista" je poručio: "što se tiče rezidencije predsjednika Republike, u Cetinju je za tu namjenu predviđen jedan izuzetno lijep objekat - Plavi dvorac, koji se nalazi u samom centru grada. Za njegovu adaptaciju je već urađeno idejno rješenje tako da brzo očekujemo i adaptaciju, pa će predsjednik Republike dobiti jedan divan objekat na Cetinju. Sa dolaskom predsjednika Republike na Cetinje, ovom gradu se otvaraju nove perspektive, jer se očekuje i vraćanje nekih drugih sadržaja ovom gradu..."

Trebalo je Cetinjane privući da glasaju za koaliciju "Da živimo bolje - Milo Đukanović", koja se, da podsjetimo, i tada zalagala za Saveznu Republiku Jugoslaviju! Učinilo se kao zgodan način - stvoriti privid da je Milo Đukanović - "veliki borac za Crnu Goru" i da će učiniti sve da od Cetinja napravi centar Crne Gore.

Nakon izbora 1998. godine, kada je vlast u cetinjskoj opštini ponovo osvojila Demokratska partija socijalista, uz pomoć tri stotine glasova SDP-a, Cetinjani nijesu mislili o predsjedničkoj rezidenciji, već o tome kada će zateći vodu na svojim, "žednim", česmama. Valjalo je opet obećati dolazak Mila Đukanovića na Cetinje i opet je gradonačelnik Parača bio ko zapeta puška. "Jedan od značajnijih projekata koji se radi na Cetinju je projekat rezidencije predsjednika republike. Brzih dana će biti njegova javna prezentacija da građani Cetinja vide kako će izgledati ta rezidencija predsjednika republike. To je širi kompleks oko Plavog dvorca tako da ćemo dijelom sanirati i cetinjske parkove", precizirao je u Cetinjskom listu cetinjski gradonačelnik.

Prezentacija je stvarno bila. U septembru 1998. u Vladinom domu građani Cetinja su saznali da, za projekat predsjedničke rezidencije, mogu slati sugestije i prijedloge petnaest dana nakon javne prezentacije, i da će nakon toga, biti raspisan javni konkurs za izvođenje radova. "Predsjednička rezidencija na Cetinju, po prvobitnoj zamisli, bila je planirana kao protokolarna rezidencija Predsjednika Crne Gore, ali je na lični zahtjev predsjednika Đukanovića projekat takve namjene preinačen i prepravljen za rezidenciju radnog tipa. Sve ovo je još u fazi idejnog projekta, pa su svaka sugestija i predlog dobrodošli. Ti predlozi, vezani za projekat rezidencije, biće pažljivo prikupljani tokom sljedećih petnaest dana, a nakon toga temeljno analizirati i eventualno prihvaćeni kao intervencija na postojećem projektu. Tada će, istovremeno, biti i raspisan javni konkurs za izvođenje radova" objasnio je Miodrag Raičević, direktor Direkcije za javne radove.

Iako su lokalne novine precizirale da će se radovi izvoditi "u dvije faze od kojih je prva već počela i odnosi se na enterijer Rezidencije", te da "druga faza predviđa izgradnju pratećih objekata uz obavezno saniranje cetinjskih parkova i saobraćajnica koje do njih vode iz pravca Podgorice i Budve" surova stvarnost govori da konkurs nikad nije raspisan i da adaptacija Plavog dvorca nikad nije počela. Ili je, ako je vjerovati "Cetinjskom listu" i Miodragu Raičeviću, prva faza otpočela, samo što to Cetinjani nijesu znali.

Onda se stalo. Izbora nije bilo n-iđe na vidiku. Prošla je jedna, pa druga godina, Đukanović je polagao drugu godinu "crnogorstva" i niko više nije spominjao rezidenciju predsjednika Crne Gore na Cetinju. Zanimljivo, ni tokom predizborne kampanje u aprilu 2001. rezidencije se niko nije sjetio. Imala se "jača riječ" i "viši cilj" - "Referendum" i "Nezavisna Crna Gora". S magičnim riječima na usnama, Milo Đukanović je obišao cijelu Crnu Goru, a na Cetinju je gromoglasno kliknuo da moratorijuma nema, da će referendum biti i da crnogorski liberali obmanjuju i manipulišu. Zabilježeno je: "Zbog čega sam spomenuo crnogorske liberale. Zbog jedne obmane koja se pokušava plasirati crnogorskoj javnosti. Zbog obmane da Demokratska partija socijalista iza leđa Crne Gore sklapa tajni dogovor sa Demokratskom opozicijom Srbije na moratorijum o državno pravnom statusu.
Poštovani Cetinjani, sa punom odgovornošću prema vama, sa odgovornošću prema Cetinju i prema ovom svetom mjestu na kojem sam ja primio dužnost crnogorskog predsjednika, želim da vam kažem da je to obmana i manipulacija, da nema nikakvog moratorijuma, da ću uraditi ono što sam obećao, da ću nakon pobjede na izborima predložiti crnogorskoj skupštini da raspišemo referendum o državno pravnom statusu".

Referenduma, naravno, nije bilo, ali Đukanović, i nakon 14. marta, nastavlja svoju borbu za nezavisnost Crne Gore. Tako je i Slobodan Milošević, nastavljao "srpske pobjede" od Hrvatske, preko Bosne do Kosova - Srbija je spala samo na Crnu Goru, a on završio u ševeningenu na podužem odmoru.

Na redu su lokalni izbori, a DPS je ostao bez uzvišenih ciljeva. Iskoristili su sve ideje - Srpstvo, Jugoslovenstvo, Glavno Da Je Mir, Crnogorstvo; iskoristili su sve značajne riječi koje su "palile" narod, pogotovo Cetinjane - Referendum, Nezavisna Crna Gora, Nikad Više 1918. Ipak, smislili su - ponekad se treba vratiti provjerenom receptu - Rezidencija Predsjednika Crne Gore.

Novoizabrani gradonačelnik Cetinja dr Milovan Janković u intervjuu "Pobjedi", ovih je dana na pitanje da li će se još čekati na predsjedničku rezidenciju, preseljenje nekih ministarstava, konzularnih predstavništva i značajnih kulturnih i obrazovnih ustanova i institucija na Cetinje, odgovorio :"Kao opštinska vlast ne odustajemo od stvari koje ste pomenuli. Naprotiv! Rezidencija Predsjednika Crne Gore biće na Cetinju."

Biblija je već zapisala "Aktivno čekanje" kao sinonim za najbolju brzinu! Gospodin Janković je, kao pripadnik DPS-a, morao znati koliko su puta i otkad Milo Đukanović, Savo Parača i željko Šofranac obećavali Cetinjanima ono što nikada nijesu ispunili. četiri i po godine je prošlo, a predsjednik Crne Gore nijednu noć nije prespav-ao u crnogorskoj prijestonici. Ne samo da su obmanuli birače, već su i kršili zakon po kojem predsj-ednik Crne Gore dio svojih akt-i-vnosti mora obavljati u prijestonici.

Svejedno, Demokratska partija socijalista ne odustaje od inovacija. Ovih dana je potpisan sporazum o saradnji Cetinja i Podgorice. Predviđeno je da dr Miomir Mugoša pomogne drugom doktor-gradonačelniku da, kako oni kažu, očiste grad, što u prevodu znači - pobijede na lokalnim izborima.

Potpisivanju sporazuma prisustvovao je i nesuđeni stanar predsjedničke rezidencije Milo Đukanović. Tek toliko da se zna da je on za Crnu Goru i za Cetinje đe su naše sve svetinje. Javljeno je: "Predsjednik Đukanović je izrazio podršku što skorijem završetku rekonstrukcije zgrade SO u kojoj bi se održavale prve sjednice proljećnjeg i jesenjeg zasijedanja Republičkog parlamenta, kao i skorašnje zaživljavanje zakonske obaveze da Predsjednik Crne Gore dio svojih aktivnosti obavlja u rezidenciji na Cetinju, a da se pojedini državni organi i institucije presele i počnu sa radom na Cetinju".

Klasika - uoči izbora, aktivisti Demokratske partije socijalista - od onih što hodaju po kućama, do predsjednika Đukanovića - intenzivno se bave Cetinjem, njegovom istori-jom i značajem. Niko ne govori o tome da su, u međuvremenu, Cetinjani ostajali bez vode, bez struje, bez posla, bez hljeba - bez ičega.

Uskoro ćemo saznati može li onaj ko je prevario svoje glasače za referendum, još jednom obmanuti građane Cetinja da će, ipak, doći na konak u crnogorsku prijestonicu.

Željko D. Vušurović